Marketing
rose: morpheusovo nasljeđe
(nastavak slijedi)
U Bogu snova kovitlale su se proturječne emocije - žudnja za Rose, njemu do tada nepoznato osjećanje nježnosti ... ljutnja zbog vlastite slabosti ...
Do sada je, ne oklijevajući, uzimao ono što bi poželio, milom ili silom ... što ga je sada priječilo, pitao se s čuđenjem, da ubere tu ružu koja mu je tako snažno zamirisala?
...
Narav Morpheusa, Boga snova, prvorođenog sina Božice noći Nyx i Boga sna Somnusa, bila je žestoka i neobuzdana.
Velika vlast koju mu je otac dao nad mlađom braćom, trojcima Phobetorom, Icelusom i Phantasusom, kao i vlast nad ljudskim snovima, nije tu Morpheusovu narav nimalo ublažavala.
Morpheus je uživao u vlasti onako kako to čini većina bogova, a i ljudi, zloupotrebljavajući je. Braća su ga mrzila i zavidjela mu na vlasti koju je nad njima imao, a on se zabavljao, potčinjavajući ih i ponižavajući.
Mati ga nije voljela, kao ni njegovu braću, jer su joj otimali dio Somnusove ljubavi, a ona je u svog božanskog oca i supruga Somnusa bila ludo zaljubljena. Mlađe sinove Nyx je prezirala, manipulirajući njima i koristeći ih kao oruđe u svojim spletkama, a prvijenca Morpheusa smatrala je najvećim takmacem za naklonost Somnusovu, te ga je pokušavala i uspijevala ocrniti u očevim očima.
Somnus, otac Morpheusov, sve je svoje snage trošio na rilvalstvo s bratom Thanatosom koji ga je premašivao u moći i vlasti.
I tako je Morpheus živio u božanskoj obitelji u kojoj nije bilo uzajamne ljubavi. Kada bi se Morpheus poželio bliskosti, to su njegovi srodnici smatrali slabošću, te bi uvijek zloupotrebili takve trenutke. Morpheus je naučio ljubav smatrati slabošću, bio je uvjeren kako nema ni potrebu ni sposobnost voljeti nekoga, pogotovo ne nekog smrtnika.
Pošto nije cijenio ljudski rod, Morpheus je u ljudima i njihovim snovima uglavnom vidio slabost, bijedu i zloću. Vedri, dobri i lijepi ljudski snovi brzo su mu postali nezanimljivi, više su ga zabavljali oni sni u kojima su ljudi pokazivali svoje tamne strane.
Kada ga je stric Thanatos uzeo pod svoje okrilje, Morpheus je krenuo zlim putem.
Pošto Thanatos, Bog smrti, nije mogao imati nasljednika, odabrao je nećaka Morpheusa da ga svojim nasljednikom učini. Uradio je to velikim dijelom i iz mržnje i prezira prema svome mlađem bratu Somnusu, ocu Morpheusovom. Thanatos je, vješto koristeći Morpheusovu taštu i divlju narav, potpuno ovladao njime, vodeći ga sve dublje u tamu. Od Thanatosa su drugi bogovi i božanstva zazirali, a ljudi su ga se užasavali. Nekad sudrug Života, Thanatos je druge bogove, koji su od njega zazirali, prezirao a ljude je mrzio. Ti su bjednici, koje je on kosio jednim smrtonosnim pogledom, imali nešto što je on silno priželjkivao, a znao je da mu je nedostižno. Ljudi su mogli život produžiti, mogli su imati potomstvo, a to je Thanatosu, kao Bogu smrti, bilo uskraćeno. Shvatio je, kako su unatoč njegovoj moći, slabi ljudi ipak moćniji od njega, crnog Kosca. Rađajući sinove i kćeri, ljudi su ipak odnosili konačnu pobjedu nad Bogom smrti.
Svoj prezir prema ljudima Thanatos je prenio Morpheusu, koji mu se divio i ismatrao ga uzorom, pa je i Morpheus u ljudima počeo gledati samo igračke kojima je mogao kratiti monotoniju svoje vječnosti.
Kao što dječak iz dosade muhama otkida krila, tako je Morpheus ljudima u snovima počeo uskraćivati odmor i olakšanje, razarajući lijepe ljudske snove i pretvarajući ih u noćne more. A kad bi u ljudskim snovima otkrio ljubomoru, mržnju, taštinu, sebičnost, Bog snova bi takav san podržao i razvio, pa se potom smijao prateći posljedice zlih snova i na javi.
Morpheus je nasljedio ljepotu svoje matere, Božice noći Nyx.
Imao je materin tamnomodri pogled, uokviren dugim crnim trepavicama pod bujnim crnim obrvama i njezinu blijedu put i pune usne i fine crte lica. Nyx mu je podarila strastvenost, lukavost, sklonost sebičnosti i osvetoljubivosti. Od oca je naslijedio visinu i snagu a Somnus mu je u nasljeđe dao i naprasitost i naglost. Stric Thanatos dodatno ga je opskrbio vlastoljubivošću i cinizmom. Iako je bio božanstvo, Morpheusu s takvom naravi nije bilo lako.
Morpheusa su zbog njegove izuzetne ljepote, uočljive čak i u božanskom svijetu, opsjedale brojne božice i nimfe, pa i pokoji se mladi bog, pan i satir nudio njegovoj naklonosti. Morpheus je navikao lako dobiti koga god poželi, no i ta mu je lakoća osvajanja ubrzo dosadila.
U ljudskim je snovima sve bilo još lakše dostižno, pa je Bog snova koristio bludne i pohotne ljudske snove, zabavljajući se i zadovoljavajući s onima koji su ih sanjali. Unatoč tomu, Morpheus nije istinski dodirnuo ni jedno ljudsko biće, misleći o njemu kao o stvorenju vrijednom pozornosti, iako je u snu milovao i posjedovao tijela brojnih ljudskih stvorenja tijekom vječnosti.
Zbog svega toga, susrevši Rose, Morpheus, Bog snova, nije shvaćao što se to s njime događa.
Upravo zato u njemu su se kovitlala proturječna osjećanja – želja da posjeduje i potčini Rose i čežnja za njezinom ljubavlju. Iako je bog bio, i Morpheus je poželio voljeti i biti voljen, no ta je potreba bila duboko zapretana u njegovoj ćudljivoj i teškoj božanskoj naravi.
(nastavak slijedi)
Copyright © 2007. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.
fuseli_nightmare
Post je objavljen 14.06.2007. u 23:59 sati.