rose: prvi susret

(prethodni nastavak)

Fortuna se poigrala se s Rose, dala joj je novu šansu, a tada je Rosein život upravila istim smjerom ...

Umirući u Morpheusovu naručju, Rose se ponovo rodila na istoj točki zemaljske kugle, od istih roditelja, odrasla u istom gradu i u istoj ulici, ponovo je od Ruže postala Rose ....

Ponovo je jedne noći na svojem blogu pročitala poruku:
Budi – budna! I Morpheus, bog snova, opet je ušao u Rosein san i javu. Unatoč boli koju joj je taj susret donio i Rose bi izabrala isto ... opet i ponovo ...

A Morpheus?
Dosađujući se u svojoj vječnosti, ulazeći u ljudske snove, njemu sad već tako monotono predvidljive, Morpheus je jedne noći ušao i u Rosein san.

Rosei je tada bilo šest godina.
Kovrčava plava kosa rasula joj se po jastuku, a sjenka se dugih trepavica ocrtavala na ružičastim obrazima. Bilo je ljeto i unatoč kasnom noćnom satu sparina je teško pritiskala zemlju. Zrake mjesečine provirile su kroz otvoreni prozor i pale na Roseino uzglavlje. Pod spuštenim kapcima, Roseine su se očne jabučice počele pokretati ... Rose je sanjala.

Rosein je san blistao i titrao bojama duge, mijenjao se i pretapao kao šare kalejdoskopa. Vrtne vile zvonko su se smijale lebdeći nad jezercem i prosipale vilinski prah po rascvjetalim lopočima. S neba su, poput velikih iskri padale zvijezde a na obzoru je titrala svjetlost nalik na auroru borealis. Iz jezera je izronila vodena vila i zapjevala čarobno privlačnu i dozivajuću pjesmu: Ružo, ružiceee...

Sljedećeg trenutka, još uvijek u snu, djevojčica se uspravila i ustala iz svoje postelje. Prošla je pokraj Morpheusa, krenula kroz hodnik do vrata koja su vodila u veliki vrt. Vrata su bila otvorena kako bi barem malo svježine ulazilo u kuću ... a Rose je kroz vrata prošla neprimjećena. U kući su njezini roditelji, baka i mala sestrica, izmučeni dnevnom sparinom, spavali prvim dubokim snom.

Bosonoga, u dugoj svjetloplavoj spavaćici, Rose je stajala na obali jezerca na čijoj se površini ogledao pun mjesec. Srebrna se mjesečina zrcalila u velikim plavim dječjim očima koje su bile otvorene iako se Rose nije probudila iz sna.

Rose je zakoračila u jezerce i tamna se voda sklopila nad njezinom glavom. Tonula je sve dublje, ne budeći se. Morpheus je posegnuo, zgrabio je za dugu kosu i izvukao na obalu. Kašljući, Rose je izbacila vodu iz pluća, probudila se i uspravila.

Prizor koji je ugledala prestrašio bi i odrasloga.
Visoki tamni Neznanac, ogrnut crnim plaštom, nadvijao se nad njom i zurio u nju prodornim tamnomodrim pogledom. No, u Roseinim plavim očima nije bilo straha. Njezin je pogled bio jasan, čist, otvoren. Zagledala se u dubinu Morpheusova pogleda i moćni je Bog snova odjednom osjetio da će pred tim dječjim pogledom on ustuknuti.
A tada se, potpuno neočekivano za Morpheusa, Rose nasmiješila, pružila ruku ... i pogladila Boga snova po licu.

Rose je te noći prvi puta hodala u snu.

Kada se probuđena i sva mokra vratila u kuću, njezini su se roditelji užasnuli onoga što se moglo dogoditi. Od tada je prozor Roseine spavaće sobe noću uvijek bio zatvoren, ulazna vrata zaključana.
A Rosein je otac sljedećih dana iscrpio vrtno jezerce i zatrpao ga.
U tom je dijelu vrta postavio vrtnu klupu i nad njom pergolu, a Roseina baka, vješta vrtlarica, uz pergolu je presadila veliku bijelu ružu penjačicu.

(nastavak slijedi)

Copyright © 2007. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.

fairy

Thumbelina

Post je objavljen 09.06.2007. u 23:59 sati.