mile, beskrajno sporo,
dok mjere minute naših života.
gledam ih u
jutro rano
... ne miču se
stoje ...
a onda, odjednom
već je veče ...
obišle su već pola kruga...
... jutarnju je samoću
večernja zamijenila.
na Tebe mislim
i čini mi se ...
opet
... stale su,
dok minute beskrajne
beskrajno sporo teku
a kazaljke spore mjere
vrijeme,
moje i tvoje,
Mili.
kad li će opet
naše vrijeme mjeriti?
sad želim da
ubrzaju
susretu ususret jureći ...
... a kad Ti stigneš k meni,
poželjet ću da stanu,
zaustave se
zauvjek ...
sve bih vrijeme
prije Tebe,
Jedini,
dala za vrijeme
s Tobom,
ne osvrnuvši se,
ni na trenutak ...