Marketing
rose: kalup i smjesa
(prethodni nastavak)
...
Jesu li ljudi bogovima slični, ili su bogovi ljudima nalik?
A možda su po istom kalupu pravljeni ... no od različita materijala?
Onaj koji ih stvori, i jedne i druge ... i bogove i ljude, isti je kalup i isti materijal rabio, stvarajući ih. Prvoga dana izli smjesu u kalup za bogove, a sljedećeg počne ljude praviti, isti kalup koristeći ... No, za ljudsku smjesu jednog mu sastojka uzmanjka ... nedostajaše mu vječnosti, svu je vječnost potrošio, bogove izrađujući.
Otuda su jedni drugima tako nalik, bogovi i ljudi. Otuda su i tako različiti.
No, koji su Tvorcu miliji, koji su mu draži?
K'o i svim tvorcima, i tome Tvorcu velikom draže su bile stvarčice krhke i lomljive, od onih koje vječno traju. A možda je i krivnju osjećao ... taj Tvorac ... što je svu vječnost na bogove protraćio ... tko zna?
Tek, da bi propust svoj ispravio, Tvorac ljudima, tim krhkim stvorovima, podari nešto što nije podario bogovima. Dušu im udahnu!
Nek' im se nađe ... pomisli veliki Kreator, dodajući novi sastojak u smjesu od koje je ljude stvarao ... nek' im se nađe... da im put kratki, ljudski ograničen, osvjetli ...
Smrtnici nisu svjesni bili kakav su dragocjen dar dobili, pa bi za vječnošću čeznuli i žudili besmrtnima biti, poput bogova. Dušu bi rado za vječnost mijenjali.
Mnogi su to i činili ...
U trampi s Velikim Uništiteljem, Kreatorovim antipodom, uvijek bi bili prevareni. Uzeo bi im dušu, pa bi smrtnici ti nakratko povjerovali da su bogovi. Kratko bi uživali u moći, slavi, bogatstvu, misleći da je to vječno ...
A onda bi, skok na skok, Veliki Uništitelj poslao Thanatosa. On bi im u oči zavirio, a njegov bi im pogled smrtonosni sledio krv u žilama. Krhki bi se materijal od kojeg su napravljeni rasuo u prah ... a duše više ne bi bilo, prodaše je.
No, uvijek je i onih smrtnika bilo koji nisu u takvu trampu ulazili. Uvijek je bilo onih koji ne bi dušu dali ni za moć, ni za slavu, ni za bogatstvo ... pa ni za vječnost. Takvi bi smrtnici svijetlili lijepom svjetlošću i dok bi zemljom hodili, a kad bi Thanatos njima u oči zavirio, duša bi im se poput iskrice, poput krijesnice digla u visine i opet stopila s velikom Svjetlošću.
Rose je bila jedna od njih, jedna od tih koji su znali dragocjeni dar Kreatora cijeniti i čuvati.
I zato je Morpheus, besmrtni Bog snova, vječnošću nadaren a duše lišen, poželio Rose ... poželio ju je više od ičega što je ikada želio. A onda se uplašio te svoje želje, uplašio se te Roseine svjetlosti na kojoj se tako jasno ocrtavala njegova božanska nesavršenost ...
Poželio je ugasiti tu svjetlost ... pa potom u vječnosti uživati s Rose, u božanskoj tmini.
Mislio je, samo puhnuti treba svojim moćnim božanskim dahom ... no, prevario se.
(nastavak slijedi)
Copyright © 2007. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.
Dodatak: U Mjesec gledam ...
Glazbu možete uključiti klikom na ikonicu zvučnika u slideshowu.
Post je objavljen 24.06.2007. u 23:59 sati.