Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/rusalka

Marketing

morpheus: prvi susret


(prethodni nastavak)


Rose je vremenom povjerovala kako je njezin prvi susret s Morpheusom bio samo san.

Bila je dijete bujne mašte koje je noću živo sanjalo a danju sanjarilo i živjelo u fantastičnom svijetu bakinih vilinskih priča. Iako bi druge snove obično ujutro prepričala baki a ponekad i majci, Rose, tada još Ruža, ovaj je san, u kojem je srela Morpheusa, prvi puta zadržala za sebe, kao tajnu koja je samo njezina.

Vrativši se u svoju spilju na visokoj i usamljenoj litici koja se uzdizala među oblacima, Bog snova se zapitao zašto mu se taj plavi dječji pogled tako urezao u pamćenje.

Pri prvom susretu s Rose i Morpheus je nešto učinio po prvi puta – dodirnuo je smrtno stvorenje.
Inače je, ulazeći u ljudske snove i usmjeravajući ih prema svojoj ćudi, izbjegavao dodir sa smrtnicima. U početku, dok je još bio mlado božanstvo, Morpheusu su smrtnici bili zanimljivi. Mogli su zaspati i sanjati, a to njemu nije bilo moguće. Dok su prolazila tisućljeća, dobro ih je upoznao ili je barem u to bio uvjeren. Smrtnici su tako slabi i kratkotrajni, nije se vrijedilo za njih vezivati. Životi bi im začas proletjeli, a onda bi im Morpheusov stric Thanatos zaklopio oči u vječnom snu. Bogu snova vremenom su postale dosadne te ljudske sanje o sreći i ljubavi ... kao da bi tako nešto moglo biti ostvarivo, kao da bi moglo potrajati ... u tom njihovom smrtnom svijetu. Sanjali bi i nadali se, ne znajući da su Parke već isprele niti njihovih života, preplićući ih, mrseći i kidajući po volji ćudljive Fortune.

Morpheus je smrtnike promatrao sa svoje božanske visine i ponekad bi se, iz dosade, poigrao njima, poput zločestog dječaka koji štapom razara mravinjak i gazi mrave. Iako nije imao potpunu moć nad ljudskim snovima, Morpheus je mogao, ako bi mu to podsvjest spavača dozvoljavala, ljudske snove usmjeravati najčudnijim tokovima. Pa bi to i činio, šaljući im lijepe tlapnje ili noćne more, kako bi mu se nestalno raspoloženje mijenjalo. Bog snova mogao je istodobno ući u snove velikog broja smrtnika, no ne u istome trenutku u snove svih tih mrava iz ljudskoga mravinjaka.

Nekim slučajnim izborom, za koji je kasnije shvatio da je bio sudbinski, Morpheus je konačno dospio i u Rosein san.

Već prvi pogled na ružičasto dječje lišce i dugu plavu kosu djevojčice kraj čijeg se uzglavlja te noći našao, nije ga ostavio ravnodušnim. Očekivao je da će, zavirivši u njezin san, vidjeti uobičajene dječje trice ... leptire, balone i rođendanske kolače, tricikle i šarene lopte ... Dječji su snovi obično bili blijedi i laki poput jutarnje izmaglice, no Rosein je san blještao jarkim bojama rijetkima i u snovima odraslih ... Stoga se Morpheus nije začudio što je jedna od rusalki, vodenih vila, poželjela tu djevojčicu pozvati u svoj svijet, da joj bude družbenica. Nije se namjeravao uplitati kad je djevojčica zakoračila u vrtno jezerce koje je rusalka svojim čarolijama produbila. No, kad je Rose počela tonuti u dubinu, Bog snova osjetio je iznenadni impuls, pružio je svoju moćnu ruku i oteo djevojčicu rusalki.

Vrati mi je ... prosiktala je bljedolika vodena vila ... Ondina me je po tu rumenu ružicu poslala ... želi je u svoj sviti dvorskih pratilja ...

No, Morpheus je bio moćniji od rusalke, pa je ona, proklinjući ga, zaronila u jezerce i nestala u dubini.

Morpheus se nagnuo nad ljudskim djetetom da vidi diše li još. Dodirnuo ju je ponovo, mičući joj s lica pramenove mokre kose. A tada je Rose otvorila oči i pogledala ga. Morpheusu se već događalo da ga ljudski stvorovi na trenutak ugledaju na razmeđi sna i jave, no svi bi oni pred njim ustuknuli i pobjegli na javu ... il' natrag u san. Očekivao je da će i ovo malo ljudsko stvorenje učiniti isto, uplašiti se njegova lica i pogleda. Zaprepastio se i osjetio poražen snagom toga plavog dječjeg pogleda u kojem nije bilo straha ... i po prvi puta je on poželio pobjeći pred ljudskim pogledom, po prvi puta mu se učinilo da taj pogled ulazi u njegovu svijest.

I zaista je i pobjegao, postiđen i uzbuđen ... kad ga je nježna dječja ruka pomilovala po obrazu.
No, već tada je znao, vratit će se ... vraćat će se ponovo ... u san i na javu djevojčice koja ga je tako pogledala ... i tako dotaknula, kao nitko do tada.

(nastavak slijedi)

Copyright © 2007. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
galefraney





Post je objavljen 10.06.2007. u 23:59 sati.