Carol Wilson: Mačke
carolwilsongallery

Danas se cijeli dan protežem - kao lijena mačka.
S mojim lijenim mačkama.



I - ne grize me savjest.
Povremeno si treba priuštiti - i takav dan.

No, meni je ovaj dan priuštila - viroza.
Koja me ostavila - bez "dobrog glasa".
Pa sam odgodila zakazane ispite.

I cijeli dan ostala u krevetu -
čitajući, dremajući, pijući topao čaj s limunom, i šumeći kalcium ...

I sanjareći.
I povremeno zavirujući - na blog.


Linda Jacobus: Rose tea cup
lindasart.com

"Pogledajte lijepe duge, kolika je! - reče. - U nas svi govore, da kad koja curica protrči ispod duge, pretvori se u muško. Tako sam još od djetinjstva slušala. Samo ne znam može li se i protrčati ispod nje.
Ja mislim da može - reče udovica. - Zašto se ne bi moglo protrčati? Ali ne znam bi li se u muško pretvorila sve kad bi i protrčala. Bit će da se tako govori."
Samo se male curice mogu u muško pretvoriti kad ispod duge protrče. Ja sam to znala, ali isto nijesam nikad trčala. Pogledajte samo, onolike duge nijesam još nikad vidjela!

Dinko Šimunović: Duga
Za one koji još nisu čitali - tu lektiru.
Ili za one koji su je pročitali - davno... pa zaboravili.
Šimunović



SAMUEL COLMAN
(1832-1920)
colman_rainbow

Šimunovićeva Srna, koja se ustvari zvala Brunhilda, protrčala je ispod upravo ovakve duge. Kakvu je naslikao slikar s nekog drugog kraja svijeta. U kojem je također, vjerojatno bilo djevojčica koje su -željele protrčati ispod duge.
Srna se utopila u upravo takvoj ... ili sličnoj rječici.
I - nije se prometnula u dječaka.


Galit Maxwell: Rainbow
Galit Maxwell

A vi, drage moje posjetiteljice, jeste li vi ikada poželjele - protrčati ispod duge?
Ako jeste ... a ako i niste - što bismo to mogle očekivati - s one strane duge?

Dragi moji posjetitelji, nemojte se začuditi ako i vas pitam - što vi mislite o protrčavanju ispod duge.

Već vidim kako počinjete komentirati "protrčavanje" u jednom smjeru.
Onom o kojem govori Šimunovićeva priča - iz ženskog u muški svijet.

Ali moje pitanje glasi - jeste li ikada poželjeli protrčati ispod duge - na žensku stranu svijeta?
Ili ... jeste li se nekada stvarno zapitali - kako je to na ženskoj strani?



Cvjetna ženstvenost
org/gallery/work

Ja nisam nikada poželjela protrčati ispod duge.
Barem ne s namjerom - postati dječak.

Ali sam se često pitala: kako je to biti s druge strane duge?
Biti muškarac.
Je li to stvarno - neka druga strana svijeta.
Drugi pogled na svijet?
Drugi svijet?
Drugi planet?

Ja baš ne volim - ljubavna tepanja.
Onog koji mi je drag - zovem po imenu.

Tepam - uglavnom djeci.
I svojim kućnim ljubimcima.

Carol Wilson: Pillows


Carol Wilson: Pillow Talk

artbyus.com/auctions

Ponekad tepam i svoj sestri i nećakinjama.
Premda to tepanje i nije baš "medeno".
Jer sestru ponekad zovem sestricom- vješticom.
A nećakinje - vješticama pripravnicama.
Onome koji mi je drag samo sam nekoliko puta rekla -
Srce moje.


Nestvarno Plave gljive
Ali zato on, iako ne često, tepa - meni.
Onaj koji mi je drag je ribič ... i gljivar.
Pa mi ponekad kaže:
Rujnice, sunčanice, krasnice!

Znate li - kako izgledaju te gljive?

Naravno da ću vam ih pokazati.
Kako biste inače znali - koliko vrijede tepanja
Onoga koji mi je drag.
Rujnica (Lactarius deliciosus)


Sunčanica (Macrolepiota procera)

Krasnica (Russula gracilis)

Michele Feder: Two Clouds
michelefeder.com

Dok budući bloger na slici koja slijedi - tek planira, čeka i nada se ...
... ja sam se već - ukrcala.

I lijepo plovim blogovskim vodama- već dva mjeseca!


Coplu: Holding Onto a Dream
choicegallery

No, trenutno sam malo na blogu...
...naime, još plovim onom barkom - iz predprošlog posta.



Ruže smo dobili - moj blogić i ja.
Blogić - za "rođendan".
A ja?

windsormedia.blogs

Not today, thank you!

Ne. Danas imam ljepša posla.
U stvarnome svijetu.
Koji mi je danas - nestvarno lijep.

Berit Kruger-Johnsem: Tree of Love
choicegallery


Coplu: Devotion
choicegallery


Berit Kruger-Johnsem: Love Boat
choicegallery

Dogodilo se - krasno čudo:
Četvrtak se pojavio već - u Utorak!

Stakleni oblici, muzej u Krosnom



Povijest stakla

"Povijest govori da je staklo otkriveno još 5.000 godina prije Krista. Legende kažu da su ga otkrili Babilonci, Feničani, Egipćani, ali ništa od toga povijest nije potvrdila. Jedino je sigurno da su pronađeni različiti ukrasni predmeti i posude od stakla.
Staklo se kao proizvod iz Egipta preko Grčke proširio do Rima, a tek su Rimljani 100 godina prije Krista počeli ostakljivati prozore na zgradama.
U razdoblju od 1.500 godine prije Krista do 500 godina poslije Krista tehnikom fuzije izrađeno je bezbroj posuda, ukrasa… U tom je razdoblju razvijena tehnika puhanja stakla i izrade ravnog stakla valjanjem.
Moderna povijest stakla započinje 1851. godine kada je engleski arhitekt Joseph Paxton, za svjetsku izložbu u Londonu, projektirao stakleni paviljon pod imenom "Crystal Palace". Izumeći float proces stakla 1952. godine Sir Alastair Pilkington pokrenuo je revoluciju u staklarstvu. Ovaj proces omogućio je izradu staklenih ploča u raznim bojama i u različitim debljinama i dimenzijama. Od tada se razvoj tehnologija izrade i upotrebe stakla naglo ubrzao.
Danas je izrada stakla moderna industrija visoke tehnologije koja je u mogućnosti proizvesti tisuće ploča stakla dnevno u raznim bojama (najpopularnije su zelena i smeđa). Staklo je dio naše svakodnevnice i život bez stakla danas bi bio nezamisliv."
Povijest stakla

Staklopuhači

"Staklopuhači ručno izrađuju laboratorijski pribor i posuđe, npr. epruvete, pipete, graduirane birete, retorte, toplomjere, tlakomjere, ukrasne staklene predmete, neonske cijevi za reklamne natpise, različite vrste staklenih instrumenata itd. Prije izradbe staklopuhač proučava nacrt predmeta koji treba napraviti. Prema nacrtu odabire vrstu staklene cijevi ili šipke potrebne debljine, dužine i promjera. Pri oblikovanju predmeta krajeve cijevi ili šipke pridržava rukama, a sredinu zagrijava nad plinskim plamenikom. Kad je staklo dovoljno zagrijano, ono omekša. Staklopuhač tada okretanjem i povremenim puhanjem daje staklenoj cijevi željeni oblik.
(...)
Staklopuhači trebaju imati prije svega zdrava pluća i srce. Važne su sposobnosti spretnost ruku i prstiju te dobar vid i razlikovanje boja. Poželjna je sposobnost prostornog predočavanja. Staklopuhači trebaju imati dobru usmjerenost pažnje i biti precizni, ustrajni i uredni u radu. Pojedinci koji puhanjem izrađuju unikatne staklene predmete trebaju biti kreativni i imati smisla za estetsko oblikovanje."
Zanimanje - staklopuhač

Staklo

Volim staklo. Njegovu prozirnost, krhkost i lomljivost.
Staklena prozorska okna, naročito kad su osvjetljena ... pa kroz njih struji topla svjetlost na ulicu.
Ili prozori ujutro - kad kroz njih zasja svjetlo novoga dana.

Salvador Dali: Žena na prozoru
Salvador Dali



John Anster Fitzgerald: Vile zaviruju kroz otvoreni prozor
John Anster Fitzgerald: Fairies Looking through an open window



Volim i staklene boce i bočice, laboratorijske posude, vaze i čaše.
A posebno volim ono staklo koje, prekriveno srebrnim premazom - postane ogledalo.

Julija Lucich: Ogledalce, ogledalce
Julija Lucich: Mirror, mirror



Posjetila sam tvornicu stakla u Krosnu.

Volim staklo.
Stoga sam se veselila posjetu tvornici stakla u Krosnu.
A taj je posjet u meni izazvao - proturječna osjećanja.

Jer, staklopuhači i njihovi pomoćnici i pomoćnice u tvornici stakla u Krosnu rade u uvjetima iz nekih prošlih stoljeća.

Ekipa staklopuhača i pomoćnika radi na uzdignutom podijumu.
Osvjetljava ih vatra iz peći za taljenje stakla.
Staklopuhači na svoje "lule" zahvaćaju grumen rastaljena stakla te, pušući i rotirajući "lulu", oblikuju staklo.
Pomoćnici rastaljeno, poluoblikovano staklo rotiraju, poliraju, ponovo zagrijavaju ... i vraćaju ga puhačima.

U tvorničkoj hali je strašna vrućina. Djevojčice - pomoćnice raznose vodu i sokove. I svi neprestano piju - kako ne bi dehidrirali.

Cijela ekipa kreće se kao u nekom koordiniranom, zadivljujućem ali i mučnom baletu. A prizor djeluje mitološkom snagom - poput prizora iz Hada.

Pojedini radnici na trenutak se povlače u prostore hale koji su dodatno ventilirani - da bi načas predahnuli...a potom opet nastavili.

Fotografiranje u tvorničkoj hali je zabranjeno.
A na webu tvornice nema slika iz tvorničke hale.
Najbliže onome što sam tamo vidjela je slično ovome s fotografije tima staklopuhača iz Pittsburga. Iz 19. stoljeća.


Staklopuhači, Pittsburg

Vidjela sam i staklorezce kako urezuju vitice na čaše i vaze.
I crtačicu koja kistom iscrtava po staklu uzorak.
I radnice koje staklo pakiraju u kutije.

U "hladnijem" kutu tvorničke hale vidjela sam mali vrt lončanica s usahlim biljkama.
Dirnuo me - gotovo do suza.

Tvorničku halu stalno obilaze turističke grupe.
Nitko nije zapljeskao majstorima staklopuhačima i njihovim pomoćnicima.

Pa sam ja zapljeskala, kad im se već nisam - poklonila.
I dobila sam osmijeh - za uzvrat.

Turiste prije obilaska snabdiju zaštitnim naočalama.
A staklopuhači - nemaju naočala, niti ikakve zaštitne opreme.
Među radnicima staklopuhačima nema starijih od 40. A svi izgledaju - ostarjelo.

Iz tvornice stakla u Krosnu otišla sam s osjećajem poštovanje i divljenja i - s grižnjom savjesti.
Zbog čaše koju sam kupila - "budzašto".

Proizvodi majstora staklopuhača iz Krosna









Brušene čaše, muzej u Krosnu



Vaza koju sam donijela iz Krosna

Peter Smith: I'll Get My Coat
Peter Smith&page


Peter Smith: So It Not Fancy Dress
Peter Smith&page

Dakle, kako se - vi uklapate?
Uklapate li se uopće?
I koliko vam je stalo - "ukopiti se"?

P.S.

Neki stalni posjetitelji Rusalkinih jezeraca još su u onoj životnoj dobi,
u onom trenutku socijalizacijskog procesa, u kojem je jako važna - vršnjačka grupa.
Biti prihvaćen.
I stoga - biti poput drugih.
Ili barem - nalikovati na druge, u "poželjnoj mjeri".
Neki se od njih, u odrastanju i pronalaženju sebe, upravo pitaju:
To fit or not to fit? (Uklapati se ili ne, i - kako i koliko?)

No, većina je mojih posjetitelja u životnoj dobi (barem pretpostavljam) kad je ta razvojna faza već iza njih.

No, u kojoj nam je mjeri i kasnije stalo - "dobro se uklopiti", ne stršati previše?
I koliko nam je važno - što drugi misle o nama?

Jer, svi se mi, priznavali to ili ne, ipak stalno ogledamo - u "socijalnom ogledalu".

Iako znamo: What matters most is - how you see yourself!
(Najvažnije je - kako mi vidimo - sebe.)

Coplu: Waiting for the Wind of Love


Berit Kruger-Johnsen: Adventure


Berit Kruger-Johnsen: Especially for You (for me)


Peter Smith: Tunnel of Love


Sličice su iz:
choicegallery

U četvrtak stiže ... Onaj koji mi je drag.
A četvrtak mi se čini - tako daleko.

Čujem mu korake ... i vidim Luckya kako ga čeka na vrtnoj ogradici.
Dođe mi da i ja - sjednem na ogradicu.
S vanjske strane...da ne bude nikakve ograde među nama.

Lijepo je kad prema nekome - ukloniš sve ograde.
Nisam vjerovala kako sam to u stanju.
A eto ...

P. S.
Do četvrtka nam ostaje samo:

Goodnight, Sleep Tight

Lord Frederick Leighton: Dream
Lord Frederick Leighton, 1830-1896.



" Poremećaji sna mogu se povezati sa značajnim medicinskim, psihološkim i socijalnim poremećajima. Nesanica se može kretati od srednje do izrazite i kronične...."
insomnia

Ne znam s kakvim je "tektonskim životnim poremećajima" povezana moja nesanica.
Od koje patim nekoliko zadnjih godina.

Već u djetinjstvu sam - teško "zaspivala".
Bila sam dijete bujne mašte, pa su mi se, pred san, pred otvorenim/zatvorenim očima vrtjele slike moga proteklog dana, slike pročitanih priča i - slike iz mašte.
Ali sam, kad bih zaspala, dobro spavala. Čvrstim snom koji bi, prema jutru, postajao sve dublji i dublji.

Jean Haines: Sweet Dreamjeanhaines



Nekada sam, kao dijete, teško zaspala. Ali bih tada - spavala dobro.
A sada, uz to što teško zaspim - i loše spavam.
Budim se tijekom noći ... i (pre)rano ujutro.

Isprva sam se protiv nesanice borila.
A sada joj čak i zahvaljujem - na dodatnom vremenu koje mi poklanja.

Ponekad pomislim da je upravo to i uzrok mojih nesanica.
Taj osjećaj kako mi vremena - nedostaje. Jer, meni nikada nije bilo dosadno. Nikada nisam stizala - sve ono što bih željela.
Pa i ljenčariti - i ne raditi ništa.

A možda je razlog sasvim prozaičan.
Pad melatonina u mozgu, koji karakterizira starenje. A melatonin je odgovoran za iniciranje i održavanje sna i za - "arhitekturu snova".

Snovi?


Michelle Flores,"Field of Dreams" (2002) - oil on canvas - 40 x 30 in
Michelle Flores

Oduvijek sam u dobrim razdobljima svoga života - sanjala puno.
A u onim lošim - malo ili nimalo.

Jeste li vi imali snove koji se ponavljaju.
U najrazličitijim varijacijama, ili - nepromijenjeni?

Dugo sam, kao mlada, u razdobljima stresa, brige ili pred neku bolest, sanjala - stubište.
Bez zidova i oslonca, s dubokim pukotinama...

A kasnije - kuću.
Moju kuću - u kojoj odjednom otkrivam nove prostorije, u kojima još nikada nisam bila.
Pune neočekivanih stvari...

Snovi su "materijal" za psihoanalizu.
I ovi moji, vjerojatno.

U međuvremenu sam - savladala strah od stubišta ... i otvorila neke prostorije svoga života... u kojima nikada prije nisam bila...

Pa sad ... kad me ne muči nesanica ...
... sanjam neke druge snove.

Krosno


Krosno je grad u južnoj Poljskoj.
Blizu je Iwonicz Zdroja, gdje se održavao Skup, pa su nas ljubazni domaćini poveli u razgledanje.





Krosno je središte podkarpadske provinicje. To je lijep stari grad sa 50-ak tisuća stanovnika.
Mi smo u Krosnu razgledali čuvenu tvornicu stakla (o kojoj ću vam pričati kasnije) i muzej.

Muzej se naziva Muzeum Podkarpackie i sadrži niz zanimljivih zbirki:
O predhistoriji Predkarpatja, O povijesti Krosna i njegovih stanovnika, Zbirka stakla, Zbirka slika poljskih slikara 19. i 20. stoljeća ...

Meni se svidjela zbirka koja je i najpotpunija i najpoznatija. I najpopularnija.
A to je zbirka pod nazivom Povijest svjetla.
A ustvari je zbirka različih lampi i rasvjetnih tijela.





Zbirka predstavlja, kronološkim slijedom, priču o osvjetljenju i osvjetljavanju:
od baklji i luči, parafinskih i petrolejskih lampi, do plinskih i električnih svjetiljki.



U zbirci su primjerci proizvedeni i korišteni u Europi i Americi kroz stoljeća.
Naročito su brojne parafinsko uljne lampe jer se njihovim pronalazačem smatra Poljak -
Ignacy Łukasiewicz (1822-1882).







"Zbirka svjetla" u Krosnu procjenjuje se najpotpunijom zbirkom te vrste u Europi.

Različite lampe, svjetiljke, svjećnjaci i lusteri zaista su zanimljivi i - krasni.
A i ime mjesta Krosno, znači - krasno, lijepo.







P.S.

U Krosnu mi se dogodilo - nešto "krosno".
Nakon razgledanja muzeja sjeli smo u kafeteriju na trgu, naši domaćini i mi, sudionici Skupa.
A bilo nas je iz čitave Poljske, Češke, Slovačke, Ukrajine, Rusije, Bjelorusije, Litvanije, Njemačke, Hrvatske...

Elžbieta, profesorica na Politehnici u Radomiu, imala je ogrlicu s lijepim privjeskom.
Kazala sam joj kako je oglica lijepa i kako joj dobro stoji.
A draga Elžbieta skinula je svoju ogrlicu i - poklonila je meni.

Elžbjetina ogrlica na Rusalkinu vratu



Na putovanjima, poput ovoga mojega u Poljsku, može se mnogo toga vidjeti i naučiti.
Uživati u lijepim pejsažima, izložbama i muzejima.
Kupiti lijepih predmeta i suvenira.

No, ono što se ne može kupiti je i najdragocjenije.
A to je - susret s ljudima. Upoznavanje njihove kulture, običaja i - njihove duše.
Ono što se ne može kupiti su - nova prijateljstva.

Ja sam u Poljskoj mnogo toga vidjela, mnogo naučila, kupila (sebi i onima koji su mi dragi) mnogo lijepih predmeta.

No, imala sam sreće iz Poljske donijeti i ono što se ne može kupiti:
nova prijateljstva.

Nadam se lijepoj jeseni.
A veselim onom njezinu dijelu koje se zove - "bablje" ili "miholjsko" ljeto.

Jednom sam, još sasvim mlada, sjedila na stijeni uz more.
Uvečer, kad je sunce bilo na zalazu.

Sunčeve su me zrake tako lijepo grijale i - milovale.
Pa sam pomislila: ako čovjeka posluži zdravlje, i jesen i suton života, mogli bi biti - upravo takvi.

Sad', kad mi je život poodmakao i kad se moje "miholjsko ljeto" primaklo, vidim kako sam tada bila mudra.

I nadam se, zaista se nadam - lijepoj jeseni.
Svojoj. I onoj kalendarskoj.

P.S.

Kako se Ignis ne bi brinula:
Lucky nije omršavio ni grama, dok je Rusalka bila na putu.

Iwonicz Zdroj
je lijepo banjsko lječilište u pred-karpatskom dijelu Poljske.
Banja je tako lijepa da prosto poželite biti bolesni, kako bi se u njoj mogli liječiti.

Geografski položaj Iwonicz Zdroja možete pogledati na mapi:
Geografski položaj Iwonicz Zdroja

No, ja nisam u Iwonicz Zdroju bila radi lječenja.
Tamo me "odvelo" sudjelovanje na jednom znanstvenom skupu.
Tema skupa bila je Suvremene komunikacijsko informacijske tehnologije i edukacija.



Iwonicz Zdroj leži u udolini.
Obronci gora koje ga okružuju prekriveni su borovima i brezama...
... i hotelima i pansionima.







Hoteli su živopisna izgleda i poetičnih naziva: Mali orlić, Bijeli orao, Pod brezom...

Ja sam odsjela u
Pod jodla - Pod borom***.



Moj suputnik Kristofor uživa u udobnom hotelskom krevetu



Hotelske su sobe posve pristojne ...
... ali svim tim lijepim hotelima nužno bi trebala obnova.

Iwonicz Zdroj je banjsko lječilište - zdroj, uzdrowisko.

Mineralna voda u Iwonicz Zdroju puna je joda, cinka, magnezija, različitih mikroelemenata i antiosidanata.
Banjski gosti je piju, koriste za kupke
i kupuju kozmetičke preparate (soli za kupanje, gelove, kreme...) u čijoj osnovi su banjski minerali.
I podvrgavaju se masažama, biološkoj regeneraciji, peelingu, redukciji celulita ...
Bilo bi lijepo podvrgnuti se nekom od tih tretmana ... ili svima.
No za to - nije bilo vremena.

Kamen za masažu - lijepi ružičasti rosenkvarc.

Kamen sam kupila ... a i nešto iwoniczkih ljekovito - kozmetičkih preparata.
Pa ću tretman provesti - kod kuće. I podijeliti ga sa sestricom Ančicom i mojim nećakinjama.



Iwonicz Zdrój je jedna od najstarijih banja u Poljskoj (osnovana 1587). Svjetski je poznata.
Leži na 390-430 metara nadmorske visine, u dolini rječice Iwonicki Potok.
Klima je planinska.



Zgrada Pijalne je lijepa.
Unutrašnjost je ukrašena keramičkim listovima loze i ptičicama.
Motiv i izvedba su u secesijskom stilu.







Ako ste pravi banjski gost ... onda dakako ljekovitu vodu pijete iz prave
banjske posude ... koju potom ponesete kući - kao suvenir.
A posuda ima - u svim veličinama i oblicima.

Oni koji poznaju Rusalku, mogu i pretpostaviti
kakvog je oblika posuda koju je Rusalka kupila ...
... i ponijela kući, kao suvenir.



A evo i posude koju sam kupila za moju sestricu Ančicu.
Naravno da sam joj donijela i bočicu Iwoniczanke.





Što sve možete vidjeti u Iwonicz Zdroju i okolici - još ću vam pričati.
Ispričat ću vam i - što se može iz Iwonicz Zdroja donijeti za uspomenu i kupiti nekome na dar.
Kao što vidite - Rusalka je nakupovala - dosta toga.
Čak sam kupila i dio božićnih darova.



Sve ću vam ispričati - kad se odmorim od puta.
I kad "uhvatim" malo vremena.

P.S.

Drago mi je što ste bili na Rusalkinoj klupici i dok je Rusalka - skitala.
Svašta ste mi lijepo napričali...
Ponešto ste me i pitali. (Odgovore pogledajte uz postove u kojima ste pitali.)
Došli su i - neki novi posjetitelji. Dobrodošli!

Sada sam opet kod kuće, i u vrtu.
Mogu sjesti na klupicu - i popričati s vama.

Sad je jasan uzrok Mona Lisina tajanstvenoga osmijeha:



6 mopsića Mona Lisine mopsice Lise:



I zvijezda legla - mala mopsica Mona!

JamesTissot

Rado bih bila - ova dama.
Jer ja: (a) volim vodu i čamce i (b) volim mopsiće.

Mopsići su psi - lijepi sprijeda ...



....i straga.


kim.fuller

Mopsići su "damski psići" pa stoga vole toplinu, luksuz i ...eleganciju.



Slika je preuzeta sa "modne stranice" kitchypoochie za pse
kitchypoochie


Očito i slikar J. Tissot voli rijeku i čamce i piknike na obali:







Scene s rijeke događaju se na Temzi.
A Englezi uz vožnju čamcem ...

(uzgred, jeste li čitali roman Jeromea,
meni drag;
Tri čovjeka u čamcu, a o psu da i ne govorimo?)

... vole i figurice mopsića (Pug pottery)


englishceramics

Engleska je puna kolekcionara pug figurica koji ih drže,
kao što je to i red za Engleze -
na kaminu.


Pug figurines

P. S.


Jerome K. Jerome

Humoristički roman "Tri čovjeka u čamcu, a o psu da se i ne govori"
engleskog pisca Jeromea K. Jeromea pripada najpopularnijim književnim djelima 20. stoljeća.
Likovi romana su - Jerome, George i Harris te pas Montmorency.
Oni putuju čamcem od Kingstoba do Oxforda.
Događaju im se vjerojatne i nevjerojatne pustolovine.

Jerome i prijatelji - stvarni junaci romana



Ovdje možete pročitati kompletnu knjigu!
e-book Three Men in a Boat (To Say Nothing of the Dog)
by Jerome Klapka Jerome
three-men-in-a-boat

"THERE were four of us – George, and William Samuel Harris, and myself, and Montmorency. We were sitting in my room, smoking, and talking about how bad we were – bad from a medical point of view I mean, of course..."

Zavirite - u englesku elektronsku verziju...
ili "papirnatu" verziju u knjižnici...
ili još bolje - kupite knjigu Tri čovjeka u čamcu, a o psu da i ne govorimo...

...i - uživajte!

ink/painting


artists/Buell/LB-goldfish

Sliku žabe u salati poslala mi je Dani.
Sigurno ste je sreli na Rusalkinoj klupici.
Mislim - sreli Dani, a ne žabu.
Premda u Rusalkinu vrtu nije teško sresti ni - žabu.

Zahvaljujem se, Dani.

Slika me je nasmijala i - zabrinula.
Nadam se da je fotograf, pošto je napravio ovu zamimljivu fotografju -
žabu pustio u prirodu.

Ovo je Matissova sijamka.


thecatgallery.com/Matisse

A ove su - Disneyeve.
Izvrsno su odigrale negativke u "Lunji i Mazi".



Volim pjesmu sijamki iz Disneyeva filma
i svaki put je "čujem" kad ugledam sijamsku mačku.

Siamese Cat Song:

We are Siamese, if you please.
We are Siamese if you don't please!
We are former residents of Siam
There are no finer cats than we am

We are Siamese with very dainty claws
Please observing paws containing dainty claws
Now we lookin' over our new domicile
If we like we stay for maybe quite a while

Do you seeing that thing swimming round and round?
Maybe we could reaching in and make it drown.
If we sneaking up upon it carefully,
There will be a head for you, a tail for me!

Do you hear what I hear?
Ahhhhrr... a baby cry!
Where we finding baby
There are milk nearby!
If we look in baby buggy
There could be
Plenty milk for you,
And also some for me.

Pjesmu s skladali: Peggy Lee and Sonny Burke
Izvela ju je: Peggy Lee [Si, Am]
siameese song

Sijamke su ljupke mačke žestoke naravi.





Moja je mama imala sijamku Mazu.
Maza je doživjela 17 godina.
Imala je pravu - sijamsku narav:
voljela je sjediti gazdarici na ramenu,
a kada bi mislila kako njezinoj Magdici netko
(bio to čovjek ili pas) prijeti -
bila je spremna napasti i braniti je.

A ovakvu sam figuricu sijamke donijela mojoj mami iz Londona.
Nema više ni mame ni Maze,
ostala je samo - figurica sijamske mačke.



cat_pics
cat_gallery

P.S.

Ja sam još uvijek na putu.
Ali vi ipak sjednite na klupicu i popričajte.
Sve ću pročitati - kad se vratim.

E, to se zove - mimikrija!

Dok vi ovo čitate, ja - putujem.
A moj suputnik putuje sa mnom.



Ime mu je Kristofor,
zove se kao svetac koji je zaštitnik putnika.
Kristofor uvijek putuje sa mnom.

A kamo to putuju, ispraćeni vašim lijepim željama,
Kristofor i Rusalka?
U Poljsku.
U Iwonicz Zdroj

Kad' se vratimo - sve ćemo vam ispričati.
A dotle - poslušajte priču o svetcu
prema kojem je moj suputnik dobio ime.

Bio jednom jedan - grješnik. Kanaanac Reprobus.
Zbog svojih je grijeha osuđen da prenosi putnike preko rijeke.
Godine su prolazile, a Reprobus je prenosio putnike i bivao sve umorniji.

Jednoga je dana na obalu rijeke došlo djetešce.
Bit će to lagan teret - pomislio je Reprobus.
No kad je djetešce natovario na leđa - bio je to težak teret.
Tako težak, kakvog grješnik još nikada nije ponio.

Kako to da si ti, malo djetešce, tako teško?
Jer prenosim - sve grijehe svijeta.

Reprobus je prenio djetešce Krista preko rijeke.
Grijesi su mu bili oprošteni.
I dobio je ime Kristofor - onaj koji nosi Krista.

Kristofor je postao svetcem zaštitnikom putnika.
Pa oni koji putuju često nose medaljicu ili sličicu s njegovim likom.
A Rusalka, dakako, nosi - žabca koji se zove - Kristofor.

P.S.

I Bellini je meni drag slikar madona i raspela, svetaca i mučenika, portreta suvremenika.
Od njegovih djela, uz slike Odrubljena glava Ivana Krstitelja i Prikazanje djetešca u hramu,
upravo je slika sv. Kristofora s djetešcetom na ramenima meni najdraža njegova slika.

A Bellinijev Kristofor je - baš zgodan svetac, zar ne?

Prikazanje Krista - djetešca u hramu


Pogledajte Bellinijeve slike:
Bellini

P.S. na P.S.
Ako mene nema, to ne znači da vi ne možete sjesti na Rusalkinu klupicu!

Odoh na put!
Sutra u rano jutro.


berkeley-galleries
Za mene je svako putovanje - putovanje iz snova.
Zato mi se se Putovanje
slikara Bergellia učinilo izvrsnom ilustracijom.
Slikara sam tek otkrila - a slike su mu fantastične!

Bergelli: Putovanje


bergellilimited.com

Jedan važan oproštaj obavit ću - telefonski.
Iako bih radije - ovako kao
na slici Oproštaj Jamesa Tissota.


JamesTissot: Farewell

A kad se vratim s putovanja ...
... planiram jedno putovanje srca.
Pa mi je dobro "legla" slika pod istim naslovom
slikarice Fione Almeleh, Južnoafrikanke.



... premda će ono što ja planiram -
više ličiti na ovu sliku iste autorice!



Zavirite - kakve interesantne slike radi ta Fiona!
Fiona Almeleh

Nisam baš vješta u opraštanju.
I - ne volim rastanke.

Ali - bez rastanaka ne bi bilo ni radosti ponovnih susreta.
I vrućih dobrodošlica i lijepih dočeka.

Doviđeeeenja!

Cicko, opet smo zaboravili nahraniti Rusalku!



Marinirana Rusalka



Izvjestan - osmijeh!



Možda je slamčica - malo preuska!



P.S.

Od silnih želja - narudžbi mojih mladih prijatelja - zavrtjelo mi se u glavi.

Pa sam
krda konja, tigrova i ružičastih zečeva
otposlala na razne adrese.
Krive i prave!

Nadam se da je barem nešto - stiglo kamo treba!
I da vam se svidjelo.

Blog moje drage prijateljice i vjerne posjetiteljice Rusalkinih jezeraca ignis, ima jasan i likovno čist identitet.

Posjećujući ignisnu "draguljarnicu" uvijek se zadivim njezinom maštovitošću i vještinom.
Nakit koji ignis izrađuje nije više samo hoby ili zanatska vještina već posjeduje umjetničku vrijednost.
Čavrljajući s ignis na klupici kraj jezeraca ponešto sam o njoj saznala.

I o njoj - stvorila sliku.

Sličice koje slijede nisu dakle prijedlog da ignis nešto na vizualnom ientitetu svojeg bloga mijenja -
one su samo Rusalkina igrarija kojom želim pokazati -
kako ja doživljavam dragu ignis.

Datura je izvorni oblik biljke.
Dature su kratkoživuće zeljaste trajnice, koje se većinom uzgajaju kao jednogodišnje biljke.
A brugmansija je njezin kultivar.
Datura ima bijele uvis okrenute cvjetove, a a brugmanskijihi cvjetovi su veći, mogu biti različitih boja i - vise, dakako - "prema dolje".



Brugmansiju popularno zovu - anđeoska trublja.
Jer joj cvijet liči na trublju.
Cvjetovi brugmansije su vrlo veliki.
Mogu biti različitih boja: nijanse krem, žute, boje breskve, narančaste, ružičaste, crvene i bijele. .
I opojno mirišu - naročito noću.

Zašto anđeoska? Vjerojatno stoga što je zaista - prekrasna.





Brugmansija izraste u pravo veliko stablo.Na otvorenome naraste i do 6 metara uvis!
A kad se rascvjeta to je zaista - Voooooou!

Brugmansija je gladna i žedna biljka.
Nije ni čudo - treba hraniti i pojiti velike listove i brojne cvjetove.
Zato je treba gnojiti i obilno zalijevati.

I ja imam brugmansiju.
Moja je još mala.
I tek je počela cvjetati.







A ovu je ljepoticu snimila moja sestra u jednom šoru jednog slavonskog sela.
Kroz koje su prolazili, kada su išli "u gljive", ona i njezin muž, moj dragi šogor Miroslav.



P.S.

Brugmansija je ljepotica.
Ali - otrovna. Zato se ne zove samo anđeoska već i - mrtvačka trublja.
Otrovni su svi dijelovi biljke - list, stabljika, cvijet.
Zato - nakon što ste je dirali - dobro operite ruke.
I pripazite na djecu, kad su ona blizu ovih otrovnih ljepotica.


Anđeoska trublja - anđeo s trubljom?

Anđeo - navjestitelj.
Čija će se trublja oglasiti, prema biblijskom vjerovanju, na - sudnji dan.
Da probudi mrtve i pozove ih na Posljednji sud.

Hieronymus Bosch
Posljednji sud



H. Bosch: Last Judgement

Hieronymus Bosch je čudesan slikar...
... jedan od mojih omiljenih slikara ...
... o kojima vam namjeravam pričati - u nekom od budućih postova

Više o brugmansiji, a i sličice (osim mojih) su sa navedenih stranica:
Brugmansija
www.plantdelights.com
brugmansia
about brugmansia
product_brugmansia
Angel trumpet

Za koru ... i njezine nove vidike



za finding myself koji se ... tražeći sebe - već našao



ili


Za horsy - i njezin životinjski svijet, s konjima u prvom planu



za pinky - pink



Na ove blogove idem često.
Ovo je moj doživljaj tih blogova.

Ako se blogerima sviđa - nek' mi pišu.
Ako "nisam pogodila" - nikom ništa.

Nemojte se osjećati obveznima prihvatiti moj prijedlog.

Možemo probati - i nešto drugo!

Opet sam dorađivala naslov bloga.

I konačno pronašla sliku za naslov!
Bilo je više slika u "konkurenciji".
Jednom ću vam ih i pokazati.

No odlučila sam se - definitivno - za ovu....
... koju upravo "premijerno" gledate u Rusalkinom novom "cimeru".

Cimer je instalirala moja draga prijateljica
i vjerna posjetiteljica Rusalkinih jezeraca - Ignis!
Puno hvala!
Ta dragocjena draguljarka nema samo zlatne ruke već i -
zlatno srce!

Što velite?

Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?



P.S.

U ranija vremena novorođenu djecu nisu krstili odmah po rođenju - nego nešto kasnije.
Vjerojatno dok ne vide - koje će to ime djetetu odgovorati.

Odmah su krstili samo onu novorođenčad za koju nisu vjerovali da će poživjeti.
Pa su ih krstili - da ne umru nekrštena.

A ja sam svoj blog krstila odmah: Moja vrtna jezerca.
Jer nisam bila sigurna - hoće li poživjeti.

No - blogić se pokazao otpornim.
A ubrzo je pokazao i svoju narav. Bolje rečeno - Rusalkinu narav.

Pa je red da konačno dobije - pravo ime.
I da ime bude - u pravoj slici!

P.S. na P.S.

Rekla sam kako idem raditi - ozbiljnije stvari.
A onda mi je - ideja pala na glavu ... hoću reći - na pamet.
A Rusalka je sklona povoditi se za svojim idejama.

A ozbiljni posao nije zec - neće uteći!

P.S. na P.S na P.S.

Mogu zamisliti što će sve arhetipsko u slici/naslovu
otkriti veliki majstor provokacija i vokacija!

Vidim da su vam se sretni bambusići svidjeli.
Pa onda evo:





A ovakve - nemam.
Al' ne bih se ljutila - da imam!

Lucky bamboo
uopće nije "bamboo" tj. nije bambus već dracena (Dracaena Sanderiana).
Pa - iako lucky bambus nije bambus, on zaista jeste - lucky.
Naime, to je sretna biljka za nes(p)retne vrtlare.

Jer, lucky bamboo je biljka koju reklamiraju kao biljku - koju je "nemoguće ubiti".
Vjerojatno će nes(p)retni vrtlari reći:
E...takva biljka još nije izmišljena!
Ali jeste. I to je upravo - sretni bambusić.



Lucky bamboo je dakle grančica dracene koja liči na bambus ... više od samoga bambusa.

To je grančica koju samo tutneš u vazu...s malo destilirane vode (koju povremenio dolijevaš).
I tu srećko pusti mrežicu koriječića, a ubrzo i malu krošnjicu.
Krošnjica nastavi rasti. A stabljika - ne. Ona ostaje zauvijek jednako dugačka kao i kad su je odrezali.

Sretnom bambusiću ne treba mnogo - malo (destlirane) vode i malo svjetla. Podnosi i tamnije prostore kao što su to na primjer kupaonice i predsoblja...hodnici i tamni sobni zakutci.

Traje i zeleni se godinama - ako ne zaboravite povremeno doliti malo destilirane vode u njegovu vazu.



Lucky bamboo se u azijskoj kulturi uzgaja već 4000 godina i smatra se simbolom zdravlja, sreće i harmonije.
I broj stabljika koje kupujete ili poklanjate, ima simboličko značenje.
A lucky se poklanja u najrazličitijim prilikama, ali obvezno za - vjenčanje.

3 stabljike = sreća
5 stabljika = materijalna dobrobit
7 stabljika = dobro zdravlje
21 stabljika = opći blagoslov i blagostanje.

Mogu se kupiti pojedinačne grančice, ravne ili izvijene, ali i vrlo složeni tornjevi i prepleti.
Ukoliko želite urediti stan u feng shui stilu, lucky bamboo je obvezan dekorativni element.





Moji sretni bambusići vesele me već nekoliko godina.
Simpatična mi je njihova skromnost i izdržljivost.
Rado ih i poklanjam.



Više o lucky bamboo: bamboo-gallery
braided_lucky_bamboo
lucky_bamboo

Gledate li BigBrother-a?


Bože sačuvaj!
To je tako primitivno i neintelektualno. I tako - voajerski.

A ipak - gledam(o).

Jer, ako smo u stvarnosti MI pod budnim okom Velikog Brata,

gledajući BigBrother, MI postajemo BigBrotherom:

... promatrani se ne mogu izmigoljiti NAŠEM pogledu jer žive u "staklenoj" bigbrother kući...
...MI ih možemo dobro izribati i prorešetati - u ispovjedaonici...
...MI odlučujemo kome dati/uskratiti tu "milju"... koja i onako nije naša, a ipak smo je MI u poziciji dati.


Prva je sezona CroBBrothera bila galerija - likova.
Bezazlenih i "providnih". Tako dirljivo revnih u izvršavanju tjednih zadataka - izigravanju Snjeguljica/patuljaka/prinčeva i skladanju božićnih pjesmica.

Druga je sezona bila više - galerija tipova.
Od balkanskog machomatka ...do "među mojim prijateljima ima i roma"hamdije.

Pa je nacija velikodušno pokazala kako nije uskogruda i kako nema predrasuda.
I glasala za hamdiju...iako ni jednom nije nominirala matka.

Triumfirao je hamdija ... a siroti je matko bio tako iskreno zapanjen.

Treća sezona?
Više ne gledam(o) BigBrothera.

Iako je BigHouse nekako raskošnija i veća.
I bazen (nekadašnji yakuzzi) je nekako veći.
Čini mi se da se ove sezone neće više zamajavati kućnim ljubimcima.
I kupovat će karticom u Bigsamoposluzi.

A i likovi/tipovi/arhetipovi su ove sezone - "namjernije" izabrani.

A svakome je jasno s kojom "zadnjom namjerom".
Jer gledatelji su već siti
romantičnog aleno-marininskog cvrkutanja
i ivek-(kako se ona zvaše) natezanja.

Očekuje se da netko konačno - ide do kraja.
Premda se (taj koji će ići ... valjda/konačno do kraja) ne treba nadati milji.
Jer mi smo jedna čedna nacija.

Pa će, kako se to i pristoji, milju dobiti pravi obiteljski čovjek.
Koji je pravi muškarac, otac i muž.
Usprkos tomu što je naizgled rokersko/romski egzotičan.Da bi bio medijski interesantniji.

Brother...Brother! ...Big! Big!Brother!
Brother...Brother! ...Big! Big!Brother!

P. S.



U velikoj zgradi sa zajedničkim stubištem živi jedna "starija" gospođa.
Koja kaže kako neće plaćati svjetlo - za stubište.
Jer ona i onako kući dođe prije mraka.
A uz to - slabo vidi.

Ali zato kaže:
Ja vam ne vidim - prst pred nosom.
A onda, provirim ja kroz špijunku
(to je, znate, ona rupica na vratima)
... i vidim ...

Naravno, obično vidi nešto što uopće nije bilo namijenjeno njezinu pogledu.

Uzput, ne znam jeste li u toku/tijeku ...
...što se tiče tinejdžerskog slenga...

... i kada za nekoga kažu: lik?

Animacija oka preuzeta je sa:
pimall.com/nais/eyep

Slavljenica je bila!
Pročitala je sve vaše čestitke - i najljepše vam se zahvaljuje.

Moja joj se čestitka svidjela.

Rekla mi je:

Kad sam se počela "spuštati" sliku po sliku...počela sam se pitati ...
... na koji sestrinski par mi ličimo.
A kad sam došla do rečene slike, pomislila sam - taj.
A onda sam vidjela tvoje pitanje - i nasmijala se.

Jer - ta slika zaista najviše liči nama.
I našem sestrinskom odnosu.

Nikada nismo bile sestre koje se jednako oblače, češljaju, biraju slične dečke, istu profesiju i sličan životni put.
Uvijek smo, unatoč razlici, ipak išle ruku pod ruku.



Nismo bile ni fizički slične.
Ali, kako godine odmiču, počinju nam govoriti da sličnosti - ima.
I zaista - i nas dvije počinjemo zapažati tu sličnost.
Koja nije niti upadljiva, niti "bukvalna".
Više je u nekim uporištima naših fizionomija, uporištima koja su rezultat istih predaka.

Zahvaljujući mojoj Ančici - ja sam tetka (kad već nisam mama).
Ponosna tetka mojih vještica pripravnica.
Kojima sam često, dok su bile male, pričala priče.

Ponekad bi one rekle:

Tetka... pričaj nam...kako je to bilo kad si ti bila - mala.
A ja bih takvu priču uvijek započela:
Kad sam ja bila mala, vaša je mama bila - još manja.

Jelena i Sanja, moje drage vještice - pripravnice.
I to su sestrice koje se ne oblače jednako, ne češljaju jednako, ne biraju slične dečke, niti istu profesiju.

A njihovi su životni putovi - tek pred njima.
I godine u kojima će ipak početi ličiti jedna na drugu. I zapažati tu sličnost.

Zahvaljujući Ančici, stekla sam i šogora.
Ja bih, dakako, zato što je volim, prihvatila svaki njezin izbor.
Ali, imala sam (i ja) - sreće. Jer moj mi je šogor postao i dragi prijatelj.

I, da ne biste pomislili kako je sestrinski odnos Ančice i Rusalke - "šećerno" idiličan.
Nas se dvije znamo i zakačiti - pravo sestrinski.

Upravo smo konstatirale kako se dobro poznajemo.
Jer, poznajemo se - oduvijek.
To oduvijek je naravno točno, kada se odnosi na Ančicu. Koja je od mene mlađa više od četiri godine.
Ali, to - oduvijek je točno i za mene.
Jer stvarna sjećanja koja sežu dublje od četvrte godine su - rijetka.
I više su rezultat priče drugih - naših roditelja.

A mama mi je pričala kako sam, kad se Ančica rodila, a prijatelji i susjedi došli na "babinje", ja - prvi puta - obranila svoju sestricu.

Susjeda je, da ne bude uroka, novorođenu Ančicu pogledala i rekla:
Puj, puj, baš je gadna.

A ja sam joj ljutito uzvratila:
Moja je seka najljepša. A gadna je vaša - Vlasta (susjedina kći, dakako).

Moje drage nećakinje, tetkine vještice - pripravnice rastu i odrastaju.
Nadam se da ću doživjeti novu generaciju djece u našoj obitelji.
Novu generaciju sestrica (ili braće).

Pa ću postati baba/tetka.

I opet pričati priče (uz malu modifikaciju) :

Kad sam ja bila mala, vaša je baka bila - još manja.

No za ta vremena - još ima vremena.
Premda, tko zna?

Jecina ruka na Sanjinu ramenu...
nije baš na ramenu ... ali je ... tu negdje



P.S.

Dakle, slavljenica je bila.
I čestitku - pročitala.

A zašto slavljenica nije - ništa napisala/odpisala?

Predobro se znamo.
Pa mi je znan i njezin (neizrečeni) odgovor, na moje (neizrečeno) pitanje:

A što da pišem ...
... kad ti i onako znaš - što bih napisala.

Svima je ovim slikama nešto zajedničko.
A to je -
motiv i naslov:
Sestrice


Frances Jerome


Mary Cassatt


Laila Carlsen


Valery Korosukov


Xiaoxing Yu



Thomas Gainsborough


Bali, Artist Unknown


Suk Hian Tai


Berthe Morisot


Theodore Chasseriau


Eugene Abeshaus


Louis Peterson

Sve ih povezuje zajedničko odrastanje i
sestrinska ljubav.

Veza koja se ne može i ne želi raskinuti.
Osjećaj bliskosti i povezanosti.
Kao tvoja draga ruka na mojem ramenu.



Ančice, draga moja sestrice,
sretan Ti rođendan!

Za neke je žabce bolje - da ostanu žapci.
Za neke bi "princeze" bilo bolje da - (po)stanu žene.

P.S.
A mene je izbavio - moj "žabac".
Nikada nisam imala aspiracija - biti "izbaviteljica"!

"Komentar komentara" - postade post...
Da "komentator" ne protumači - krivo.
Komentar me zabavio, a ne "pogodio".
Pošto je, kao i svi njegovi komentari, bio "samo" provokativan.

Neko veče sam kasno, oko ponoći, ušla u predsoblje.
I - osjetila kako me netko gleda.
Bacila sam pogleda na ulazna vrata i ...



... ugledala malog zelenog voajera kako - viri unutra.

Razveselila sam se znatiželjnom gostu i pojurila po fotoaparat:





Samo uđi ... Rusalkina vrata su ti - širom otvorena!

U zadnje sam vrijeme bila na dosta blogova čiji su autori ljubitelji životinja.

Uz simpatiju prema životinjskom svijetu uopće, svatko od njih ima i
"posebnu" simpatiju(e) prema nekoj životinjskoj vrsti.

I vrlo često - upravo tu životinju za svoga (kućnog) ljubimca.

Sjećate li se posta Noina (b)arka?
Podsjetite se, ili ga pročitajte po prvi puta.

O Noinoj (b)arci



Preuzeto sa: http://www.westhamptonbaptist.org/whbc_preschool.htm

Kada biste vi bili u Noinoj poziciji
koju biste vi životinjsku vrstu ukrcali u (b)arku?

Naravno, reći ćete - sve.
Ili - teško se odlučiti.

I ja bih tako odgovorila,
jer mislim kako svaka životinjska i biljna vrsta i svaki oblik života
zaslužuje postojati.

Ustvari tko smo to mi (ljudi) da procjenjujemo tko ima pravo na opstanak?

Biološka raznolikost je veliko bogatstvo našeg lijepog plavog planeta Zemlje.
Velika je šteta što smo je već prilično narušili i što s lica Zemlje svakodnevno nestaju,
mnoge i nepovratno, biljne i životniske vrste.

Naravno da bih ja u Rusalkinu (b)arku - ukrcala baš sve.
No netko bih ipak imao malu "protekciju".

Što mislite - tko?

P.S.
Možda biste, uz sve poštovanje prema biološkoj raznolikosti,
neku životinjsku vrstu -

ipak izostavili?



Preuzeto sa:
http://www.templecitybaptist.org/missions/doug-feb14-02.htm

Lucky voli u sumrak sjesti na kamen u malom kamenjaru.
I gledati kako svijetle solarne svjetiljke.

Taj me prizor uvijek podsjeti na stihove:

My tea is nearly ready
and the sun has left the sky.

It's time to take a window
to see Leary going by..

Pjesmu je napisao engleski pjesnik William Wodsworth -
o tome kako uvijek nakon predvečernjeg ,
obaveznog "engleskog" čaja -
obvezno izviri kroz prozor kako bi vidio Learya -
koji pali plinska ulična svjetla.

Wodsworth je meni drag pjesnik.
A posebno mi je draga njegova pjesma o sunovratima tj. narcisima.

Beside the lake, beneeth the trees,
fluttering and dancing in the breese...

Kraj jezera, pod drvećem
njiišući se i plešući na vjetru.



Slika narcisa je sa:
http://www.alexanderbrucolini.com/gallery/v/sibillini/fioritura/Narcisi.jpg.html

Ovim lijepim stihovima, Lucky, Wodsworth i ja
svima želimo: Laku noć.

Sanjajte sunovrate kako se njišu na vjetru ...
... ili nešto drugo ... isto tako lijepo!

P.S.
Možda ste primijetili ... a možda i ne.

Malko sam preoblikovala ime bloga:

iz Moja ... u Rusalkina vrtna jezerca.
Mislim da je tako bolje - neka se odmah zna -
o čijim se to vrtnim jezercima radi!

...bolje GOlub u ruci ...



... nego GAleb na glavi ...



Fotku je kao suvenir donio moj dragi šogor sa seminara u Opatiji.

Čak i oni koji nisu naročiti ljubitelji buba i bubica, vjerojatno će se složiti da je ova buba,
po imenu Mara, lijepa buba.





Buba mara, pripada familiji Coccinelidae ili kornjaši.
Okrugla je tijela crne boje s crvenim (najčešče) krilima, posutim točkicama.
Oplođena ženka odlaže jajašca (oko 400) iz kojih se razvijaju ličinke
koje se potom pretvaraju u kukuljice (image). Razvoj ličinki traje cijelo ljeto.

Ličinka buba mare



Vrste buba mara su:
Coccinela septempunctata L. - obična buba-mara, sa sedam crvenih točaka na pokrilju,

Adalia bipunctata L. - dvotočkasta buba-mara, koja je još veći grabežljivac od obične,

Chilocorus bipustulatus L. crna buba mara, sa po dvije crvene pjege na svakom crnom pokrilju,

Exochomus quadripustulatus L. sa po dvije crne pjege na svakom crvenom pokrilju.

Buba mare su ljubimice vrtlara jer uništavaju biljne uši.

Vjerovanja, vezana za buba maru:

Ako ti buba mara sleti na ruku, to donosi sreću.
Brojanjem do polijetanja buba mare, saznat ćeš koliko ćeš još godina poživjeti.
Djevojci će takvo odbrojavanje predskazati za koliko će se mjeseci udati.
Vjeruje se se da nije dobro ubiti ili otjerati buba-maru s odjeće, jer to nagovještava nesreću.

Buba mare su i meni drage i rado ih viđam u svome vrtu.
Iz djetinjstva se sjećam lijepe slikovnice o Buba mari i pauku Gari.
Znatiželjna Buba mara odlutala je od kuće i završila u mreži rečenoga pauka Gare.

Dok je sirota Buba Mara plakala u Garinoj tamnici/mreži on je imao opasne namjere:

Zalogajče mio, zašto si se skrio,
ja odoh po biber - jako mi je mio...

Eto, čak se sjećam i stihova iz slikovnice... iz koje su meni pričali ovu priču ... iz koje sam (kasnije) ja pričala ovu priču svojim nećakinjama...

... a koja sada čeka novu generaciju djece u našoj obitelji ...
... kojoj ću (možda) opet pričati priču o lijepoj točkastoj bubi koja se zove Mara.

P. S.

Buba mare su i čest motiv na valentinovskim čestitkama.
I smatraju se simbolom ljubavi i zaljubljenosti.
Možda zbog crvene boje i vjerovanja kako ti njezin let predskajzuje odakle će doći tvoj ljubljeni(a).
A možda i zato što su Mare - strastvene bube.
Kao i njihovi rođaci bube opančari. Koje je u proljeće moguće posvuda vidjeti kako "vode ljubav".



Ova fotka je preuzeta sa:
http://www.arthropods.de/insecta/coleoptera/coccinellidae/coccinellaSeptempunctata01.htm

Frrrrrrrrrrrrrrrrr!



Bilo bi dobro kad bih mogla, ovako poput Bilba,
izbaciti svoje ljutnje na površinu ...
a ne progutati ih ... i taložiti na dnu želudca.

Teorija mi je poznata: ... i negativne emocije su emocije, zdravo ih je iskazati, dakako -
na socijalno prihvatljiv način, ne treba se stidjeti negativnih emocija...

Samo - slabo mi uspijeva teoriju provesti u praksu.

A ako budete pitali tko me to tako naljutio...
Naljutit ću se!
Ali to neću pokazati ....
....i tako u (zatvoreni) krug....

P.S.
Iako ... zadnjih sam godina napredovala.
Pa sam već "kadrija" pokazati ljutnju.
Možda i stoga što osjećam kako me vrijeme "staložuje".

Jer - moje su ljutnje znale biti takve,
da bi i mene uplašile.

Pa bih se bojala kako bi se mogle raspiriti u vatrene stihije ...
... ako ih pustim na površinu...i dadem im - kisika.

P.S. na P.S.

A fotku iz ovoga posta - na kojoj smo Bilbo i ja - snimila sam sama.
Autoklipsom!
Bilbo (na slici) je jako ljut - zato što je Rusalka sklopila ruke u krilu.
Kamo je on namjeravao sjesti (u krilo).
Bilbo je "mačji gospodin" od 16 godina ... što je za mačke već "pristojna" dob.
Velika je maza, smrzo i plašljivko.
Al' kad se naljuti - vidite i sami. Na fotki koja je tako uspjela. I na koju sam ponosna.

Iako je za sve zaslužan slučaj. I autoklips!

Potrbuške?





Bočno?



Na leđima?


Naopačke?



Hvala na pitanju! Mi spavamo dobro....







... u svim položajima!

Ovo je Lea.
Leu su moja starija nećakinja Jelena i njezin dragi prije nekoliko tjedana pokupili s ulice.

Šetali su... dan je bio kišni. I začuli cviljenje u grmu.
Bila je to Lea. Tada još bezimeno, ničije stvorenje.
Koje je tek nedavno ugledalo svijet.
I odmah postalo ničije - neželjeno, odbačeno, osuđeno na smrt od gladi. Prljavo, buhljivo, ušljivo, gladno ... na smrt prestrašeno.

I naravno - nisu mogli samo tako proći kraj nje.
Moji dragi - Jelena i njezin dragi.

Sad je Lea okupana i sita. I zna da je vole.
I postaje već pomalo "zločesta".
Kao sva ljudska i životinjska djeca koja znaju da su voljena ... i koja se osjećaju sigurno.

I dobila je ime - ni više ni manje nego ime jedne princeze.
One iz "Ratova zvijezda".





Moja je draga nećakinja Jeca svježe diplomirana, još nezaposlena pravnica.
Pa je, naravno, tetka Rusalka postala Lein sponzor.
Platila sam dva cijepljenja... i ampulicu frontlinea ... i nešto keksića i konzervica.

A "krstitke" me tek čekaju.
"Kumica" se mora iskazati: košarica, zahodić, povodac, igračkice...



Lea je već nekoliko puta bila kod mene u gostima.
Uspjela se pokakiti na pločice u kuhinji ...i osvojiti Rusalkino srce.
A čije - ne bi?

Lea: Tko to stanuje ... iza ogledala?


Video je malo taman.
Ali je zato Leina budućnost - svijetla.

P.S.
Leine šapice bile su dio moje mobe za spremanje tavana.
S tavana smo skinuli stare deke. Koje su već "otputovale" u osječko sklonište za pse.

Koje je puno "lea" čija budućnost nije baš svijetla.
Ali ni potpuno crna - jer ipak više nisu na ulici.

I možda se netko odluči dati im pravi dom.

Jacky je ljubimac moje sestre i njezine obitelji.
Jacky je i meni drag.
Kada mi dođe u goste, ili kada ja posjetim svoju sestru,
Jacky uvijek dobije slatkiš.

Jacky - kad je bio mali


Jacky - sada kad je "veliki"


Jacky - kad je bio mali


Jacky - sada kad je "veliki"


Jacky - kad je bio mali


Jacky - sada kad je "veliki"


Neke se stvari ne mijenjaju baš bitno -
bio Jacky mali - ili "veliki".

Veliki ili mali, Jacky je velika maza.

P.S.
I tako, kad' ja pazarim u pet shopu, onda kupujem: hranu za zlatne ribice (i hranu za vodene kornjače, koju moje zlatne ribice također vole jesti) , mačju hranu, pseće grickalice i poslastice. Ako je zima, onda kupim i hranu za "vanjske" ptičice.
Pa mi prodavačica kaže: Vi baš imate - raznovrsne kućne ljubimce.

Da, zaboravila sam reći kako sam ljeti česta mušterija ribičke radnje gdje kupujem crve_mamce za žabe u mojim jezercima.
Prodavač me vjerojatno smatra pasioniranim ribičem.
Sva sreća je da se gatalinke snabdjevaju same ... pa ne moram s mrežicom trčati za - muhama i mušicama.

Ako takve mačke postoje ...
... onda to vjerojatno - uopće i nisu mačke!

Pišući odgovor na jedan jučerašnji komentar o slikama na mojem blogu,
odgovorila sam da je za mene - cijeli svijet u slikama.

Zaista i jeste. Od svih osjetila - najdraži mi je vid.
Uz književnost, najdraža mi je likovna umjetnost, posebice slikarstvo.

Najbolje učim i pamtim ono što je (osim riječima ) - iskazano slikama.
Kad nešto objašnjavam, uvjerena sam kako ću biti jasnija ukoliko to i - nacrtam.
Kad predajem - često se oslanjam na sliku(e). Pa stalno pravim nove powerpoint-e.
Kad' mi je na sjednicama dosadno, crtkam po koverti u kojoj je bio poziv. Imam, negdje u ladici, cijelu hrpu takvih ... iscrtanih koverti.
Na skupovima, dok slušam izlaganja ... crtam - portrete i karikature izlagača.
Dok su moje vještice - pripravnice bile malene - crtala sam im slikovnice i stripove.
Dok slušam glazbu - najčešće je pretvaram u slike i boje.
Sanjam - u slikama i bojama.
Stalno kupujem knjige s reprodukcijama slika.
Volim ilustracije u knjigama ... i još uvijek obožavam slikovnice.
Drag mi je i strip i crtani film.
U djetinjstvu su mi najdraži pokloni bili knjige sa slikama ... bojice i blokovi za crtanje.
Mnemotehnike (oruđa za zapamćivanje) koje ja koristim najčešće su - slikovne.

Kao što vidite - slika, slikovno i likovno - meni je vrlo važno ... drago i blisko.

Nije ni čudo da je moj omiljeni pedagog Jan Amos Komenski.


Comenius (1592-1670)

A njegovo omiljeno djelo - Orbis pictus sensualium iliti Svijet u slikama.



Orbis pictus sensualium je prva enciklopedija ...i prva slikovnica ... i prvi ilustrirani udžbenik.Vrlo je to interesantno djelo koje je - sve u slikama.

Comenius je vjerovao kako su pojmovi bez percepcije prazni ... a percepcija bez pojmova - slijepa.

Stoga sve pojmove u ovoj svojoj enciklopediji objašnjava i -slikama.

Magister et Puer



Orbis započinje drvorezom koji prikazuje dvije figure : učitelja i učenika, s vizurom grada u pozadini.
Magistar i puer razgovaraju:

DOĐI, DJEČAČE! NAUČI SE MUDROSTI.
ŠTO ZNAČI – BITI MUDAR?

ZNAČI SHVAĆATI ŠTO JE DOBRO - ČINITI DOBRO, GOVORITI ISTINITO.
PRIJE SVIH STVARI, MORAŠ NAUČITI JEDNOSTAVNE ZVUKOVE OD KOJIH SE SASTOJI LJUDSKI GOVOR.
TVOJ JEZIK MORA IH NAUČITI PROIZVODITI A TVOJA RUKA NASLIKATI – NAPISATI...

POSLIJE ĆEMO KRENUTI U SVIJET I VIDJETI SVE STVARI ...

I magister Comenius vodi učenika (i čitatelje) kroz svijet pojmova:

Stvaranje svijeta


Božja providnost


Svijet živih bića - životinja i biljaka


(... i tako redom ...
... kroz riječ i sliku...
o svijetu koji nas okružuje)

Ja sam odrastala uz slike -
slike u slikovnicama ... slike na zidovima naših soba...
slike u knjigama s reprodukcijama velikih slikara...

I tako sam zavoljela sliku - koja kazuje više od tisuću riječi...
Premda su i riječi moćne.

Napisane, i riječi postaju slike ...
... slike koje u mojoj mašti pokreću tisuću slika.

Zato ja svoj svijet živim kao - svijet u slikama.
Predočavam si svijet u slikama, amaterski slikam i stalno fotografiram.

I zato volim Komenskoga i njegov - Orbis pictus sensualium.



Ako želite nešto više saznati o Svijetu u slikama Jana Amosa Komenskog
zavirite na
orbispictus.net

Bliske su mi i pedagoške ideje Komenskoga:

"Mi se usuđujemo obećati Veliku didaktiku tj opću vještinu kako svakoga naučiti svemu...
I to naučiti pouzdano, da po svaku cijenu bude uspješno.
Naučiti brzo i da svakako ne bude dosade ni mržnje ni u učitelja ni u učenika, već da na obje strane bude veliko veselje.Naučiti temeljito, ne površno i forme radi, već da se dođe do pravoga znanja, do istinske dobrote i ljubavi prema Bogu.”

"Dobro odgojena misao je u tome da čovjek upozna svoje dostojanstvo i da to dostojanstvo za sebe čuva i očuva.To jest: prava mudrost ... sastoji se u tomu da čovjek umije mudro i razumno rukovoditi sobom i svojim unutarnjim i vanjskim postupcima u životu...
Dakle, zbir svega čemu mladež neizbježno treba biti vođena jeste ovo: moralnost i vrlina, znanje jezika i raznih ljudskih umjetnosti."

"Škola bez discipline je kao mlin bez vode...Ali iz toga ne proizlazi da škola treba biti puna vike, udaraca i modrica, već puna budnosti i pozornosti i u učitelja i u učenika."

“Učitelj......ukoliko (on) bude vatreniji u radu, utoliko će svoje učenike učiniti življim...”

I zato se slažem s tvrdnjom velikog psihologa Piageta:
“Ideje Komenskoga ne treba osuvremenjivati - već samo prevesti."

Da, treba ih samo prevesti - u "jezik današnjice".

Evo je opet.
Izašla je u večernji lov.

Uživajte sa mnom u "frog watching":

Jučer sam, vraćajući se kući sa sjednice, krenula poplaćati neke račune.
Već sam osjećala početke gadne glavobolje.

Ne... nisu bili računi u pitanju.
Jer to nisu bili neki "glavoboljni" računi ... već oni redovni, sasvim obični.

I ... pošto sam se osjećala loše, posegnula sam za "lijekom" koji nekada dobro funkcionira - a to je kupovina.

Naravno, ljekovita je samo ona kupovina koja nije praktična i racionalna.
Ne možeš se izliječiti kupovinom domestosa ili kile brašna. Barem ja ne mogu.

"Ljekovita" kupovina je ona u kojoj kupiš neku sitnicu, za sebe, ili za nekoga drugoga.
Sitnicu koja nije neophodna - niti tebi, niti nekome drugome.
Ali je zgodna, smiješna ili jednostavno neodoljiva.

Ponekada, kada takvu sitnicu kupuješ za druge -
ustvari obmanjuješ sebe.
Iako ćeš tu sitnicu pokloniti nekome, ipak si je ustvari kupio - sebi.
Iz užitka kupovanja.

Ako se u "ljekovitim" kupovinama pretjeruje, one mogu izgubiti svoje ljekovito djelovanje.
I umjesto lijeka - postati otrov.
Zato s ljekovitim a i svakim drugim kupovinama - treba biti oprezan.

Evo što sam ja jučer kupila u jednoj od takvih "ljekovitih" kupovina:






Svaka pojedina žabica i ribica košta - 3,50 kn.
A svaka od njih je tako zgodna da je razveselila mene ....
... a nadam se da će razveseliti i one kojima ću ih (ne sve, ali ipak većinu) - raspoklanjati.

Moja "žablje/riblje/mačja kolekcija"





Nisu sve ove žablje (riblje i mačje) figurice rezultat mojih "ljekovitih kupovina".

Neke su mi poklonili moji dragi (obitelj) i moji dragi (prijatelji).

A dobar dio sam donijela sa svojih putovanja.
Jer rijetko je putovanje sa kojeg se ja vratim - bez nove žabe.

Mrežica nad jezercem i pauk - među zvijezdama





Dragi moji, opet sam OK.
Malo izmučena i blijeda, ali sasvim OK.
Ne znam što je glavobolju izazvalo - ne baš ugodna sjednica? nagla promjena vremena?
Nisam sigurna...no glavobolja je bila - gadna. I migrenska. A to je ono kad te "boli" i svjetlo i svaki zvuk ...čak i miris...

Hvala na "receptima" za izlječenje.
Sve sam ih isprobala (ili... barem ono što mi je bio na dohvatu).

Nažalost, ništa nije funkcioniralo.
Najbolji je bio savjet, bolje rečeno utjeha koju je ponudio finding myself. A to je: "strpljen - spašen".

Jučer nisam smogla snage biti dobrom domaćicom.
A sad, pošto sam opet "Rusalka u dobrom izdanju" - odgovaram na one komentare na koje nisam odgovorila.
Potražite ih u postu koji ste komentirali.

Posebno još i ovdje pozdravljam - novodošle.
Društvo na mojoj vrtnoj klupici postaje sve veće.
A ja se radujem svakom novom glasu u našem razgovoru.

Još me boli ... glava.
Pa ću morati - pojačati dozu:





I za svaki slučaj - da me ne zabole ni noge.



Šalim se na svoj račun ... ali to je od muke.
Ovakve glavoboje nisu mi (nasreću) česte ... ali ne reagiraju ni na šta.
Treba ih jednostavno - prespavati.
A ja sa spavanjem u zadnje vrijeme ionako ne stojim baš najbolje.

Nastojat ću misliti na lijepe stvari ... to će mi možda pomoći.
Kako ono ide pjesma iz "Moje pjesme , moji snovi" - na koje to lijepe stvari u njoj preporučuju misliti?

Naravno da se i ja mogu prisjetiti nekih lijepih stvari...

Odoh pomirisati moje bijele ruže ...
...koje su još sasvim svježe.

Glava mi puca - od glavobolje. Migrenske.
A na nekom blogu sam pročitala da blogiranje može biti lijek protiv migrene.
Pa sam uzela jednu dozu - takvog lijeka...





Napisala sam nekoliko postova i tajmirala ih za sljedeće dane ...
kad će se strka pojačati, pa ih neću stići pisati...
...i pogladila ovu lijepu glavicu ...
... da me prođe moja glavurda.

Znate li onaj lijepi osjećaj lakoće koji vas obuzme pošto ste obavili nekakav neugodan posao koji ste dugo, često bezrazložno, odlagali?

Eto - ja vam se nakon subotnjeg velikog spremanja šupe i tavana osjećam upravo tako -
laka k'o leptir.



A sad o onom što sam obećala - o tavanskim tajnama.
Pri velikom spremanju tavana i podruma uvijek izrone na svjetlo dana neobični predmeti iz vaše prošlosti, koje ste tamo nekada davno odložili - i na njih potpuno zaboravili.
Ovo veliko spremanje nije bilo izuzetak.

Uz "staru kramu" koja je završila u kontejneru, pronašli smo i stvari koje nikada nisu ni trebale dospjeti na tavan.
Pa smo se upitali - što nam je to bilo da smo ih tamo strpali.

Evo nekoliko mojih tavanskih tajni:

Lijepi štender za cvijeće s rezbarenim vilinim konjicem,
nakon rekonstrukcije u svoju će ga sobu staviti moja nećakinja Sanjac



Gimnazijski herbarij naše mame Magdice i svečana torbica bake Aurele



Herbarij smo prolistali i spremili među knjige.





Bakinu sam svečanu torbicu privremeno,
dok joj ne nađem bolje mjesto, objesila iznad svoga uzglavlja...
... i upalila svjetlo da ga se torbica, nakon godina provedenih u mraku - nauživa





Moj tavan i šupa sada su uredni i čisti.
A neke stare stvari probudile su se iz višegodišnjeg sna ... i ponovo izronile na svjetlo.

Lucky i Perlica stražare na ogradi -
kako neke stare stvari potpunih stranaca ne bi izronile na vrh prepunog kontejnera.

silkylegsartstudio

U čemu se to sastoji - prava ženstvenost?
I tko stvara predodžbu o ženstvenosti?
Jesu li to - muškarci?

Koji nam to muškarci "diktiraju" ideju o ženstvenosti?
Modni kreatori?
Političari?
Različiti sexy gurui?
Pisci ljubića i erotskih priča?
I pisci evanđelja?

Što mi, žene, činimo s tom idejom?
I kakva je ženska predodžba - o ženstvenosti?

Jan Esmann: Female dilemma




janesmann.com/Paintings

Martine Anis-Aubin: Féminité (2005)
Ružina latica


images/nature

Viđala sam je i čula njezin lijepi pjev... i znala da stanuje negdje u mojem vrtu...
Upravo sam otkrila i gdje:



U loncu s begonijama koji visi nad mojim ulaznim vratima.

Mudar izbor, mala moja gatalinko!
Lišće begonije danju te zaklanja od sunca...zemlja u loncu vlažna je od polijevanja.
A lonac je visoko, van dohvata grabežljivaca.
A Rusalka noću ostavlja svjetlo nad ulazom upaljeno kako bi se skupljale mušice za žabe krastače ...
... neznajući i za tebe, moja zelena žablja ljepotice.




Kada sam je ugledala odmah sam pojurila po fotoaparat i po ...ljestve.
I uzverala se po ljestvama... i napravila ove fotke kojima ću vas sada obasuti.







Prolaznici su se pitali:
Što radi ova gospođa, uvečer na ljestvama ...
... i zašto bezbroj puta fotografira lonac sa cvijećem...

No ljudi su bili pristojni ... nisu ništa pitali niti komentirali.
Vjerojatno su me smatrali - ekscentričnom damom.
Što vjerojatno i - jesam.

12:2=6....+ fotograf
hej ... nešto ne štima ...ah, da - zaboravila sam 4 šapice....



Znate li što je to _ moba?
Moba vam je skup prijatelja i članova obitelji koji se okupe kako bi vam pomogli u obavljanju nekog veeeelikog posla koji vi niste u stanju - obaviti sami.
Članovi mobe očekuju - dobro se zabavljati tijekom obavljanja posla, biti nakon obavljena posla počašćeni ... i da im vi uslugu, kada to zatreba i uzvratite. To jest da - odete na njihovu mobu.

Ja sam se riješila na veliko (ranojesenje) spremanje.
Ni više ni manje nego - tavana i šupe.
U šupi su (još od prošle jeseni) nagomilane raznorazne stvari preostale nakon adaptacijskih radova na kući ("remazura" kupaonice, predsoblja i kuhinje)... pa je to sve trebalo pregledati i nepotrebne stvari - pobacati.

A tavan?
Ako imate tavan, onda vam ne moram ništa ni pričati.
Tavani su, kao i podrumi, "groblja" starih stvari ... polomljenih, nepotrebnih stvari.
Koje smo trebali baciti - odmah.
Ali, pošto to nismo bili u stanju ....odložili smo ih u podrum ili na tavan. Ako možda ... kojim slučajem - ipak zatrebaju.
Iako naravno - nikad ili gotovo nikad ne zatrebaju ponovo.

Moja kuća nema podruma.
Većina retfalačkih kuća nema podrume. Zbog podzemnih voda koje ih pune. Pa Retfalčani i ne kopaju podrume. Nego drlog drže u šupama i šupicana i naravno - na tavanima.

Jedan moj stari susjed kaže: *emti kuću koja nema podruma, ni krova ni tavana ...
Ali kad spremaš podrum i tavan i tebi dođe da kažeš: *emti!

Ja se na tavan ne penjem (bojim se visokih lotri).
Drlog na tavan pomognu mi odnijeti moji dragi (ima na mome tavanu, doduše, i dosta njihova drloga).
E...pa onda je red i da ga skinu s tavana!






Kad se hoćete riješiti drloga...a svjesni ste da ga imate cijelu hrpu ...da hrpu - hrpetinu, onda zakupite kontejner.
Od UNICOM-a. I za to platite 366.00 kn. Pa vam kontejner stoji pred kućom 24 sata ili preko videnda.



I...onda ga napunite.
A UNICOM ga odveze... ako ga ne prepunite.



Ako ga ne prepunite vi - onda će to učiniti drugi...ako ne pripazite.
Pa sam i ja na kontejner stavila natpis:



Natpis baš nije - funkcionirao.

Više puta tijekom poslijepodneva i večeri, vodila sam dijalog (s potpunim strancima).

Rusalka (gospodinu s kolima...koji iz kola ... izvlači otpad...i namjerava ga baciti u MOJ kontejner ...ili pokraj njega):
Molim vas ...nemojte ...vidite da je prepuno ...i to je - "privatni" kontejner

Gospodin: A kud ću ja sad s tim...truni mi se po autu!

Rusalka: Žao mije...ali to je vaš problem...ja sam svoj riješila zakupivši kontejner ... a vi morate svoj problem riješiti sami.

Gospodin: šuteći nastavlja odlagati otpad u MOJ kontejner, koji je već prepun.

Rusalka (naglo gubi svoju blagu narav):
Ukoliko ne prestanete ... zapisat ću vašu registraciju ...i ... prijaviti vas policiji ... i UNICOM-u ... i osramotiti u medijima.

Gospodin (kako koji): šutke... ili uz psovku...odlazi ...sa SVOJIM otpadom ...

Kada je posao gotov...a kontejner pun/prepun ... slijedi "čast" ...

... za one koji su pomagali....



... i one koji nisu pomagali...





... uz ovo cvrčanje "zadnje roštiljske ture" ...



... sve vas lijepo pozdravljam...

A o tome ... što sve možete pronaći na (vlastitome) tavanu ... ispričat ću vam ... nekom drugom prilikom ...kad predahnem od spremanja ... i kad mi u ponedjeljak UNICOM konačno odveze KONTEJNER.

Da malo bolje pogledam...... i prošećem -
linijom života i crtom ljubavi ...
... na Rusalkinu dlanu...





Ne brzaj pužiću!
Putuj polako brazdama mojega dlana...
da mi dulje traju ...

Ove je erdutske "tepihe" tkala, tj. fotke snimila, moja nećakinja Sanja.
Tetkin slatki Sanjac - vještica pripravnica,
koja je kao što vidite, vrlo vješta "tkalja" lijepih fotografija.











Ovi krasni tepisi prostrti su oko erdutske vikendice
moje sestre i šogora i mojih dragih vještica pripravnica.
(nećakinja).

Tamo i ja ponekad bosa koračam tim divnim šarenim prostirkama.
I snabdjevam se "robom" za svoju Tepihanu.

Lijepe bijele ruže mirišu u vazi na mojem stolu.
Kad prođem ... ... pomirišem ih ...
... i dodirnem...

Najnovija roba!
Posebno fino tkanje!
Ekskluzivno!









Durmitorske prostirke donijeli su mi sestra i šogor sa svojeg planinarskog izleta na Durmitor.

Pogledajte prekrasan kraj u kojem se te prostirke "tkaju":

Al' smo skromni (kao što je vidljivo iz naslova ovog posta).

Jupiiiiiiii!



Još jedna zvjezdica u mojem zvjezdanom profilu!

Naime, postala sam NAPREDNI član Foruma akvarijskih-riba!

Rusalka: Sad sam - NAPREDNA!
Ovo postaje - z*v*j*e*z*d*a*n*a karijera!




Dobro došli, dragi čestitari, moji prijatelji s Foruma!
Vjerni posjetitelji Mojih jezeraca!
I svi oni koji navrate!

Poslužite se:





Jučerašnji je kolač već načet . ali ipak...



Treba nečim i zaliti:



U ČAST SLAVLJENICE I UZVANIKA:



Ovaj vatromet nije ništa - prema SJAJU RUSALKINIH 3 ZVJEZDICA!

Ovu smo bubu, kad' smo bile djeca (moja Nana/Ančica i ja), zvale - buba broš.
Jer zaista liči na broš.

Majstori draguljari u stanju su napraviti fantastične broševe.
Ali prema majstoru koji je napravio ovaj broš - ipak su svi oni samo šegrti!