Komentari

rusalka.blog.hr

Dodaj komentar (21)

Marketing


  • misko

    Lori pozdravlja Leu!

    avatar

    07.09.2006. (08:20)    -   -   -   -  

  • kora-kri

    Nisam ni sumnjala da si ponovo uspjela objaviti post, a sto reci...Pricas meni o nesanici, meni koja sam kronicno pospana od kada znam za sebe. U zadnje vrijeme se to malo izmijenilo, ali i dalje ostajem pospanka, dijelom sigurno i zato sto radim nocu pa se onda i bioritam okrene, spavam kad uhvatim mjesto i vrijeme, nebitno gdje i na cemu.
    Lea je super. Tu smo jako slicne, zivotinje su bica na koja sam i ja jako osjetljiva. Prenijela sam to i na djecu, necu ti ni nabrajati sta smo sve po kuci imale. Sada zivimo u zgradi na 3. katu pa vise nije tako jednostavno kao kad si u kuci sa dvoristem, s nama je ostala samo Tesa. Ali "malena" vec danima prica o kornjaci....... Znam sta me ceka.

    avatar

    07.09.2006. (08:44)    -   -   -   -  

  • °~Ignis art~°

    Ajme, premedeno! Koje velike capice ima za tako malog psa, a tek kako mrda guzom dok hoda! :) Uzasno slatko! Posve ih razumijem sto je nisu mogli ostaviti na cesti. :)

    avatar

    07.09.2006. (08:53)    -   -   -   -  

  • katrida

    ..........samo pozdravić........baš se iznenadih koliko ti postova i slika objaviš........volim životinje ,malisin bi macu........a kod mene ruke u alergijama.......

    avatar

    07.09.2006. (10:59)    -   -   -   -  

  • KUKI

    Tako veseli post! Tko voli životinje voli i ljude.Dvoje mladih nije donijelo sreću samo Leici,već je obogatilo i svoj odnos. Baš su dragi!

    avatar

    07.09.2006. (11:19)    -   -   -   -  

  • rU

    Katrida, ribice su idealni ljubimci za one koji pate od alergija.
    Ako se odlučiš za 2 - 3 zlatne (one koje obično zovu "balerinke") tada ti treba samo veći akvarij (bez grijača). Balerinke su dobar izbor - ne narastu prebrzo, a plivaju "gegavo" i sporije, pa podnose i manji akvarij. Običnim zlaticama i veći akvarij za nekoliko godina postane - premali.
    Ima i prekrasnih tropskih vrsta , a neke od njih su vrlo jednostavne za držanje (guppy npr. pa neke vrste ciklida).
    Ljudi obično misle kako je ribica - distancirani kućni ljubimac. Koji je dekorativan - ali s kojim ne možeš uspostaviti nikav odnos. Nije točno. Zlatice naprimjer nauče doplivati kad im kucneš o staklo, jesti iz ruke, gurati lopticu po površini. Dovoljno je da priđeš staklu akvarijuma, a one se sve slete da te pozdrave.
    Puno infomacija o različim ribljim vrstama imaš na web-u :http://www.akvarijske-ribe.com/
    čijeg sam foruma i ja član. Čak i ako se ne odlučiš za akvarij - tamo možeš saznati mnogo zanimljivih stvari: o ribama koje grade gnijezda, nose mlade u ustima, stanuju u "pećinama"...

    kuki, da kućni ljubimac može pomoći boljem upoznavanju mladoga para (uvid u to kako prihvaćaju i dijele odgovornost , kol'ko su strpljivi...)

    Ignis, leine su capice u prvom planu, pa izgledaju veće. Premda nisu premalene. Veterinar kaže da je negdje među pretcima imala - oštrodlakog jazavčara. No, očito su joj pretci bili - šaroliko društvo. Rodovnik dakako neće dobiti. Ali mi volimo i mješance. I u šali kažemo da je Lea poput Havajke. Na Havajima su ljudi prekrasni - a tamo je stanovništvo "rezulatat" najveće mješavine.

    avatar

    07.09.2006. (12:12)    -   -   -   -  

  • rU

    misko, Lea se zahvaljuje Lori na pozdravu.

    kora, u pravu si. Ja sam vilovala po svom i drugim blogovima i poslije ponoći i pred jutro.

    avatar

    07.09.2006. (12:16)    -   -   -   -  

  • crazy-a3

    Puno pusica maloj udomljenoj Lei

    avatar

    07.09.2006. (12:48)    -   -   -   -  

  • Dani

    Peseki, moji omiljeni... Tako mi je drago što kod tebe uvijek ima za svakoga ponešto. I vjerujem da uvijek izmamiš osmijeh na lice i toplinu oko srca svakome tko ovdje svrati!

    avatar

    07.09.2006. (13:11)    -   -   -   -  

  • °~Ignis art~°

    Ma vidi se da tu ima svacega sto se tice predaka, ali to ne umanjuje njezinu simpaticnost. :)

    avatar

    07.09.2006. (13:52)    -   -   -   -  

  • rU

    Crazy, prenijet ću ih...prvo telefonom... a kad mi prvi puta dođe...i uživo!

    Ignis, i ja volim mješance. Iako si oduvjek želim macu sijamku, ipak uvijek uzmem nekog sirotana mješanca s ulice.

    Dani, takve smo ti mi rusalke ... širimo optimizam uokolo ... kad ne "davimo" posjetitelje u svojim jezercima!

    avatar

    07.09.2006. (16:18)    -   -   -   -  

  • °~Ignis art~°

    Ja sam imala sijamca koji nije bio toliko cistokrvan. Izgledao je kao sijamac, ali nije bio pretjerano mrsav i nije bio zivcan kako sijamske macke znaju biti.
    Da se mene pita, ja mijenjam sijamca za Luckya! :D :D :D

    avatar

    07.09.2006. (16:40)    -   -   -   -  

  • finding myself

    ovo je divno...baš je slatka:))
    vidim da one komentare podržavaš i dokazima(usput, ima još jedan odgovor,ali nije ništa posebno važno)!lijepo je to...video je odličan!:))
    Volim sretne završetke... Inače ih nema puno..

    avatar

    07.09.2006. (17:10)    -   -   -   -  

  • rU

    Ignis, ne bih ni ja Luckya promijenila ni za 1ooo sijamaca.
    Al' ipak - meni se jako sviđaju siujamci. Posebno te plave oči.
    Moja je mama imala sijamku. Pa su se obje preselile k meni - kada je mama već bila bolesna. Sijamki Mazi je bilo gotovo 18 godina. I uginula koji mjesec prije no što je umrla mama.
    Jako sam se bojala kako će se Maza uklopiti s mojim mačkama, kad su mi se njih dvije doselile, ali nije bilo većih problema. Osim Mazine ljubomore, pa je moja Magdica morala moje mace maziti krišom da Maza ne vidi.
    Mazin je omileni položaj bio - sjediti Magdici na ramenu. A bila je u stanju navaliti i na psa ili na čovjeka, ako je mislila da on ugrožava njenu gazdaricu.
    Magdici je bilo jako teško kad je Maza uginula. Upravo se u to vrijeme omacila crna maca Topsy. A Lucky je ostao kao njezin prvijenac i - utjeha mojoj Magdici.
    Tako mu nekada i znam tepati - hodi k meni "Magdicina utjeho".
    A znam mu još reći i: "Ančicino kumče". Jer moja mu je sestrica bila "babica". Taman kad se Topsy kotila, ja sam bila u Pečuhu u shopingu s mojim drugama, a Ančica je dežurala kod mene, uz Magdicu.
    Uz to, Luckya sam odranila na dudu jer je Topsy ostala bez mlijeka .... pa onda ti je jasno zašto mi je taj debeli trapavko - tako drag.

    avatar

    07.09.2006. (17:17)    -   -   -   -  

  • rU

    Moj mladi prijatelj finding myself ozbiljno razmišlja o velikim životnim pitanjima. Na primjer - o odnosu čovjeka prema životinjama.
    Svratite i pročitajte njegov posljedni post. Uz to vodi interesantnu raspravu sa svojim gostima.
    U toj se raspravi pokrenulo pitanje - nismo li licemjerni kad jedne životinje biramo za ljubimce - a druge - jedemo.
    Evo kako sam ja to komentirala:
    Da - ima i dosta licemjerja u ljudskom odnosu prema životinjama.
    Što se tiče vegetarijastva - lijepo je kad je netko na to spreman. No, priroda je nas ljude učinila svežderima (vidi samo naše zubalo). Svežderi smo - kao i neke druge životinjske vrste.
    Pa je onda teško boriti se protiv te naše prirode. I (kako čitam) opasno je djecu u razvoju "nagoniti" na vegetarijastvo (posebice ono strogo - vegani).
    Ipak, i tu je moguće nastojati ponašati se što odgovornije pa svesti konzumaciju životinja na konzumaciju odraslih životinja (a ne janjaca, prasadi...) , osigurati što humanije uvjete uzgoja i usmrćivanja životinja (uz prethodno omamljivanje). Odustati od ubijanja životinja zbog kože i krzna, kljova i sl.
    Mogu naći nekakvo opravdanje u ubijanju životinje radi prehrane i preživljavanja ... ali ne i u ubijanju u užitku lova ili zbog nečega što nije nužno za preživljavanje.
    Čovjek bi morao poštivati životinje i biti im duboko zahvalan što ga hrane... što zajedno s njime rade... što mu služe kao vodiči ... što služe kao zamorci pri testiranju lijekova (to je posebna priča pa neću ovdje o tomu) ...što mu ispunjavaju život kao ljubimci.
    I poput Indijanaca - zahvaliti se duhu svake životinje koju je pojeo.

    avatar

    07.09.2006. (17:38)    -   -   -   -  

  • °~Ignis art~°

    Joj! Ma kome ne bi bio! Pogledaj ti tu njusku! :)

    Sto se tice pitanja da li smo licemjerni - jesmo i u to nema sumnje. No licemjerni su i vegetarijanci kada se referiraju samo na zivotinje kao te koje su ubijene za hranu. Ako se ne varam i biljke su po svojoj definiciji živa bića koja rastu, razmnožavaju se i umiru. Dakle i biljke se ubijaju, a ako se jedu samo plodovi, ubijaju se njihovo potomstvo. Zato nije fer pljuvati ni po jednima ni po drugima. Nazalost i ljudi i zivotinje projektirani su na način da nešto jesti moraju da bi opstali. I to je cinjenica. E, sada da li ce netko jesti povrce ili meso to je pitanje preferencija. Da se slazem da bi te zivotinje sto se uzgajaju trebale zivjeti u humanim uvjetima to svakako, ali i dalje stoji ona da i mi moramo nesto jesti.
    Takoder, lovce postujem samo u onom dijelu u kojem se skrbe za zivotinje, no u onom dijelu u kojem ih ubijaju ih prezirem. I to je to.

    avatar

    07.09.2006. (18:13)    -   -   -   -  

  • finding myself

    Vidim ja, pokrenula se i ovdje rasprava...odgovorit cu na svom blogu na komentare, ali ovdje cu isto nesto, kad je vec rijec o toj temi... Citirao bih komentar od kuki(znam da mi neće zamjeriti):" [I]Zbog čega bi život jedne svinje bio vrijedniji od života jednog kupusa? Dokazano je da biljke osjećaju bol. Jaje u sebi nosi život, pojesti ga znači uništiti buduće pile. I gdje je tu uopće granica???[I]
    Razlika između našeg odnosa prema biljkama i prema životinjama je u tome što nam je patnja životinja puno bliža, jer smo, na kraju krajeva, i mi, biološki - životinje! Ali isto tako i biljke su živi organizmi! Sve u svemu, slažem se s oba komentara!

    avatar

    07.09.2006. (20:46)    -   -   -   -  

  • horsy

    ovako dobar blog nisam vidjela već jakooooooooo dugo. samo tako nastavi!! kako je lea slatka!!!

    avatar

    07.09.2006. (20:52)    -   -   -   -  

  • horsy

    meni se nešto slično dogodilo. išla sam na prvi sat njemačkog u privatnu školu, a ispred zgrade je smetlište. ulazim ja tako u zgradu i vidim da se kutija miče. nisam znala što da napravim pa sam ju otvorila. unutra je bio mali retriverić, imao je vlajda par dana. cvilio je od gladi, hladnoće i žeđi. ja sam ga u rukama odnijela na četvrti kat zgrade i dala mu vode. na početku nismo znali šta bi s njim (ja sam već imala psa) i na kraju ga je uzela moja profa iz njemačkog. sada je već velik. prava faca. neki dan mi je profa pokazala njegovu sliku. sada već ima 2 i pol godine. medeni je!
    p.s. - kakav je to divan osjećaj kada znaš da si nekom živom biću spasio život.
    zaboravila sam reći da sam cijeli taj dan bila plakala! valjda zbog toga kako su ljudi okrutni i bezosjećajni!!!

    avatar

    07.09.2006. (20:56)    -   -   -   -  

  • horsy

    (mislila sam na neke ljude, ne sve!)

    avatar

    07.09.2006. (20:57)    -   -   -   -  

  • rU

    Naravno da ima nade, horsy.
    Vjerujem kako u svakome, pa i u najvećem zločincu... ipak ima makar zrnce dobra.

    Moja mi je baka Aurela ispričala lijepu priču:

    Dospjela, nakom smti, pred sv. Petra - zla žena.
    Sv. je Petar , odmjerivši njen život, pošalje u pakao.
    Zla je žena, na rubi pakla kumila i molila sv. Petra da je izvuče iz toga užasa.
    Petar je upita: Pa zar se ne možeš sjetiti ni jednog svog - dobrog djela?
    Zla je žena mislila i mislila .. i domislila se: Jednom sam prosjaku dala - stručak luka!
    Petar dozove prosjaka.
    Prosjak zloj ženi pruži stručak luka... I na tom se stručku luka - zla žena izvuče iz pakla.

    Baka mi je ispričavši tu priču rekla: Svako se od nas... na vrijeme ... mora pobrinuti - za svoj stručak luka!

    avatar

    07.09.2006. (21:21)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...