Nadam se lijepoj jeseni.
A veselim onom njezinu dijelu koje se zove - "bablje" ili "miholjsko" ljeto.
Jednom sam, još sasvim mlada, sjedila na stijeni uz more.
Uvečer, kad je sunce bilo na zalazu.
Sunčeve su me zrake tako lijepo grijale i - milovale.
Pa sam pomislila: ako čovjeka posluži zdravlje, i jesen i suton života, mogli bi biti - upravo takvi.
Sad', kad mi je život poodmakao i kad se moje "miholjsko ljeto" primaklo, vidim kako sam tada bila mudra.
I nadam se, zaista se nadam - lijepoj jeseni.
Svojoj. I onoj kalendarskoj.
P.S.
Kako se Ignis ne bi brinula:
Lucky nije omršavio ni grama, dok je Rusalka bila na putu.