I konačno pronašla sliku za naslov!
Bilo je više slika u "konkurenciji".
Jednom ću vam ih i pokazati.
No odlučila sam se - definitivno - za ovu....
... koju upravo "premijerno" gledate u Rusalkinom novom "cimeru".
Cimer je instalirala moja draga prijateljica
i vjerna posjetiteljica Rusalkinih jezeraca - Ignis!
Puno hvala!
Ta dragocjena draguljarka nema samo zlatne ruke već i - zlatno srce!
Što velite?
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
P.S.
U ranija vremena novorođenu djecu nisu krstili odmah po rođenju - nego nešto kasnije.
Vjerojatno dok ne vide - koje će to ime djetetu odgovorati.
Odmah su krstili samo onu novorođenčad za koju nisu vjerovali da će poživjeti.
Pa su ih krstili - da ne umru nekrštena.
A ja sam svoj blog krstila odmah: Moja vrtna jezerca.
Jer nisam bila sigurna - hoće li poživjeti.
No - blogić se pokazao otpornim.
A ubrzo je pokazao i svoju narav. Bolje rečeno - Rusalkinu narav.
Pa je red da konačno dobije - pravo ime.
I da ime bude - u pravoj slici!
P.S. na P.S.
Rekla sam kako idem raditi - ozbiljnije stvari.
A onda mi je - ideja pala na glavu ... hoću reći - na pamet.
A Rusalka je sklona povoditi se za svojim idejama.
A ozbiljni posao nije zec - neće uteći!
P.S. na P.S na P.S.
Mogu zamisliti što će sve arhetipsko u slici/naslovu
otkriti veliki majstor provokacija i vokacija!