Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
"Povijest govori da je staklo otkriveno još 5.000 godina prije Krista. Legende kažu da su ga otkrili Babilonci, Feničani, Egipćani, ali ništa od toga povijest nije potvrdila. Jedino je sigurno da su pronađeni različiti ukrasni predmeti i posude od stakla.
Staklo se kao proizvod iz Egipta preko Grčke proširio do Rima, a tek su Rimljani 100 godina prije Krista počeli ostakljivati prozore na zgradama.
U razdoblju od 1.500 godine prije Krista do 500 godina poslije Krista tehnikom fuzije izrađeno je bezbroj posuda, ukrasa… U tom je razdoblju razvijena tehnika puhanja stakla i izrade ravnog stakla valjanjem.
Moderna povijest stakla započinje 1851. godine kada je engleski arhitekt Joseph Paxton, za svjetsku izložbu u Londonu, projektirao stakleni paviljon pod imenom "Crystal Palace". Izumeći float proces stakla 1952. godine Sir Alastair Pilkington pokrenuo je revoluciju u staklarstvu. Ovaj proces omogućio je izradu staklenih ploča u raznim bojama i u različitim debljinama i dimenzijama. Od tada se razvoj tehnologija izrade i upotrebe stakla naglo ubrzao.
Danas je izrada stakla moderna industrija visoke tehnologije koja je u mogućnosti proizvesti tisuće ploča stakla dnevno u raznim bojama (najpopularnije su zelena i smeđa). Staklo je dio naše svakodnevnice i život bez stakla danas bi bio nezamisliv." Povijest stakla
Staklopuhači
"Staklopuhači ručno izrađuju laboratorijski pribor i posuđe, npr. epruvete, pipete, graduirane birete, retorte, toplomjere, tlakomjere, ukrasne staklene predmete, neonske cijevi za reklamne natpise, različite vrste staklenih instrumenata itd. Prije izradbe staklopuhač proučava nacrt predmeta koji treba napraviti. Prema nacrtu odabire vrstu staklene cijevi ili šipke potrebne debljine, dužine i promjera. Pri oblikovanju predmeta krajeve cijevi ili šipke pridržava rukama, a sredinu zagrijava nad plinskim plamenikom. Kad je staklo dovoljno zagrijano, ono omekša. Staklopuhač tada okretanjem i povremenim puhanjem daje staklenoj cijevi željeni oblik.
(...)
Staklopuhači trebaju imati prije svega zdrava pluća i srce. Važne su sposobnosti spretnost ruku i prstiju te dobar vid i razlikovanje boja. Poželjna je sposobnost prostornog predočavanja. Staklopuhači trebaju imati dobru usmjerenost pažnje i biti precizni, ustrajni i uredni u radu. Pojedinci koji puhanjem izrađuju unikatne staklene predmete trebaju biti kreativni i imati smisla za estetsko oblikovanje." Zanimanje - staklopuhač
Staklo
Volim staklo. Njegovu prozirnost, krhkost i lomljivost.
Staklena prozorska okna, naročito kad su osvjetljena ... pa kroz njih struji topla svjetlost na ulicu.
Ili prozori ujutro - kad kroz njih zasja svjetlo novoga dana.
Volim staklo.
Stoga sam se veselila posjetu tvornici stakla u Krosnu.
A taj je posjet u meni izazvao - proturječna osjećanja.
Jer, staklopuhači i njihovi pomoćnici i pomoćnice u tvornici stakla u Krosnu rade u uvjetima iz nekih prošlih stoljeća.
Ekipa staklopuhača i pomoćnika radi na uzdignutom podijumu.
Osvjetljava ih vatra iz peći za taljenje stakla.
Staklopuhači na svoje "lule" zahvaćaju grumen rastaljena stakla te, pušući i rotirajući "lulu", oblikuju staklo.
Pomoćnici rastaljeno, poluoblikovano staklo rotiraju, poliraju, ponovo zagrijavaju ... i vraćaju ga puhačima.
U tvorničkoj hali je strašna vrućina. Djevojčice - pomoćnice raznose vodu i sokove. I svi neprestano piju - kako ne bi dehidrirali.
Cijela ekipa kreće se kao u nekom koordiniranom, zadivljujućem ali i mučnom baletu. A prizor djeluje mitološkom snagom - poput prizora iz Hada.
Pojedini radnici na trenutak se povlače u prostore hale koji su dodatno ventilirani - da bi načas predahnuli...a potom opet nastavili.
Fotografiranje u tvorničkoj hali je zabranjeno.
A na webu tvornice nema slika iz tvorničke hale.
Najbliže onome što sam tamo vidjela je slično ovome s fotografije tima staklopuhača iz Pittsburga. Iz 19. stoljeća.
Vidjela sam i staklorezce kako urezuju vitice na čaše i vaze.
I crtačicu koja kistom iscrtava po staklu uzorak.
I radnice koje staklo pakiraju u kutije.
U "hladnijem" kutu tvorničke hale vidjela sam mali vrt lončanica s usahlim biljkama.
Dirnuo me - gotovo do suza.
Tvorničku halu stalno obilaze turističke grupe.
Nitko nije zapljeskao majstorima staklopuhačima i njihovim pomoćnicima.
Pa sam ja zapljeskala, kad im se već nisam - poklonila.
I dobila sam osmijeh - za uzvrat.
Turiste prije obilaska snabdiju zaštitnim naočalama.
A staklopuhači - nemaju naočala, niti ikakve zaštitne opreme.
Među radnicima staklopuhačima nema starijih od 40. A svi izgledaju - ostarjelo.
Iz tvornice stakla u Krosnu otišla sam s osjećajem poštovanje i divljenja i - s grižnjom savjesti.
Zbog čaše koju sam kupila - "budzašto".
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta