Komentari

rusalka.blog.hr

Dodaj komentar (14)

Marketing

  • Majstorica s mora

    Odlična tema, mogla bih pisati o tome u beskraj...najrađe bih ti iskopirala odlomke iz mog romana na tu temu, ali ne želim gnjaviti...zato kratko:
    -oduvijek sam drukčija
    -ljudi me vole (bar tako mislim) jer sam prilagodljiva, ne gušim ih, ne popujem, ne zgražam se, razumijem
    -nikad mi nije bilo važno što drugi misle (zahvaljujući odgoju moje majke koja je također bila drukčija)

    avatar

    25.09.2006. (17:55)    -   -   -   -  

  • Majstorica s mora

    I još nešto: pitanje je u kom smislu "stršati"? Možeš stršati svojom kvalitetom, a možeš svojom prepotencijom, jer "kad vidiš klas žita u polju koji strši on je prazan, a onaj pun ima povijenu glavicu" (ne odolih da ne citiram ipak jednu staru francusku guvernantu iz romana)...

    avatar

    25.09.2006. (18:00)    -   -   -   -  

  • Ja bez maske

    Ja mislim da je neprilagodljivima teško, iako spadam u osobe koje ne rade pretjerane kompromise...a što drugi misle, na to doista ne obraćam pažnju jer bih si isuviše iskomplicirala život.

    avatar

    25.09.2006. (18:03)    -   -   -   -  

  • rU

    majstorice, "stršati" je možda - loše izabrana riječ. Ne znam je liriječ "drugačiji" - bolja.
    Jer svatko je na neki način drugačiji, jedinstven i neponovljiv. Samo što se neki ljudi boje biti - to što jesu.
    Jer postoji pritisak - konformirati se. Ličiti na druge. Demonstrirati prilagođenost i "normalnost". Nositi se "po modi". U odijevanju - ove se godine nosi ružičasto. U izlascima - zna se kamo idu oni koji su cool. U nabavci stvari - moraš imati novi tip mobitela iako ne koristiš ni 30% njegovih mogućnosti; ove su godine moderni - patuljasti terijeri ... ... U govoru - neke se moderne i podobne riječi lako ušuljaju u naš rječnik.
    Praktički - u svemu. I u životnim "izborima" - tata ti je liječnik pa se očekuje da nastaviš obiteljsku tradiciju. Primjereno je - udati se u nekim godinama. I imati djecu. Opet -u nekim "pristojnim" godinama.
    Naša sredina (a i rijetko koja druga) ne trpi ekscentrike. Svaka je socijalna sredina pomalo podozriva prema onima koji se ne obaziru previše/dovoljno na to što je uobičajeno, primjereno, očekivano - prema nekim opće prihvaćenim mjerilima.
    Dakle - pod "stršati" nisam mislila - ne prilagoditi se (u razumnoj mjeri) već - biti svoj.

    ti bez maske , pretjerano obraćati pažnju na mišljenja i procjene drugih zaista može komplicirati život. (Kao u onoj narodnoj priči o ocu, sinu i magarcu te socijalnim očekivanjima - tko treba jašiti magarca. Pa naposlijetku ispade da jaši - magarac.)
    Premda primjećujem kako neki ljudi upravo očekivanja i pritiske drugih koriste kao svoj -"životni kompas".
    Ne mogu reći kako mi nije stalo do toga što misle, kako me procjenjuju i prihvaćaju - drugi. Stvar je u tome - koji drugi.
    U struci mi je važna procjena moje "referentne grupe". I u privatnim stvarima imam neku svoju "referentnu grupu" - ljude do kojim mi je stalo, koje cijenim i volim.
    No, ipak, ako mislim da u nečemu nisu u pravu, nastojim ne popustiti pritiscima. i ne robovati autoritetima. A oni koji "tišču jako" - ubrzo i "ispadnu" iz moje referentne grupe.

    avatar

    25.09.2006. (20:17)    -   -   -   -  

  • finding myself

    super tema...ja mislim da spadam u te posjetitelje kojima je "važna vršnjačka grupa"...ili bi barem trebao...ali ne mogu reći baš da sam se uvijek uklapao...ma ako ja počnem o tome, mogao bih danima, zato bolje da završim sada...

    avatar

    25.09.2006. (20:36)    -   -   -   -  

  • °~Ignis art~°

    Pa ja sam uvijek bila ono sto se kaze crna ofca. Furala svoj film i vecina stvari koje su radili moji vrsnjaci su mi bili besmislene. I iako sam se lako sprijateljivala oveci dio djetinjstva provela sam sama sa sobom u prirodi. Verala se po kanjonu potoka, vozila na bicikli i sl. Tada mi je bio uzas biti u kuci. Doci doma jesti katastrofa.
    No, uvijek sam bila jako svoja i furala svoj film.... :)

    avatar

    25.09.2006. (20:45)    -   -   -   -  

  • rU

    finding myself, ti još uvijek tražiš - pravu mjeru. To što u tome ponekad "zapinješ", najbolji je znak da si - na pravom putu.

    ignis, ne bih te ni mogla zamisliti nikako drugačije. Ne kao "crnu ovcu" već kao osobu s izraženom individualnošću. I s hrabrošću - biti svoja. I furati - svoj film. I praviti - svoje originalne kreacije. I macane zvati - krznenim ukrasima vrta.
    I ja sam u djetinjstvu bila - priličan samotnjak. Burno sam se družila do dobi u kojoj sam - naučila čitati. A onda sam "uronila" u čudesan svijet knjige. I satima čučala kraj mravinjaka, gledala oblake, crtala ili smišljala priče. A u veranju - nisam bila spretna. Niti sam ikada - naučila voziti bicikl. Potoka nije bilo u blizini. Ali sam jako voljela Dravu i Pampas. I brzo proplivala.

    avatar

    25.09.2006. (21:14)    -   -   -   -  

  • armin

    prvo uvertira

    U silnoj poplavi raznoraznih nadriučitelja i tragalaca duhom, prodavača magle i inih baruna Munchauusena vrlo je lako zaboraviti tko si. Svakodnevno bombardiranje raznim informacijama i parcijalnim istinama otvara prostor lažima ( ma koliko njihove noge bile kratke ) i nepouzdanim informacijama, koje istina nekada sporo i presporo dostiže.

    Potrošačko društvo uzima svoj danak i namet stvarajući neobične homo plasticuse izgubljena duha. Čak i kao takvi oni se bore za preostale ostatke svog duha jer krajem ili početkom svoje svijesti znaju da su ipak i duhovna bića. I onda traže od modernih gurua (koji su im i sami vrlo slični) i raznih drugih medija utjehu u obliku nekakvog instant rješenja njihove tjeskobe i nezadovoljstva. Traže način da se izdvoje iz grupe kojoj pripadaju, svojom neobičnošću i originalnošću. Upadaju u stupicu koju su sami sebi namjenili. Današnji duhovni tragaoci u toj svojoj silnoj želji da nađu neke istine o sebi nekada zaboravljaju na posve banalnu činjenicu da nas traganje za duhom može i odvući od izvora, od nas samih. Iza ovih mojih riječi osjećam ozbiljnost koja je nepotrebna jer sam samo htio reći koliko smo zaboravili u toj težnji za iluminacijom ostataka našeg duha na svoju običnost. Svi želimo biti neobični i individualni i u toj želji postajemo oponašatelji i imitatori nekog novog trenda , nečije elokvencije ili nekakve ružičaste maglovine. Kad si običan, ne tražiš instant rješenja već živiš svoj život u namjeri da ga iskoristiš u stvaranju jedne harmonične i vedre osobe. Biti običan je vrlo teško jer si nezapažen, jer nudiš malo ili gotovo ništa. Nisi atraktivan, nisi tržišna vrijednost jer si posve običan. Tim više si neuobičajen jer biti običan znači biti neobučen u neki ego-trip, u neki pokret, u neki trend. Biti običan je neobično jer si gol i odudaraš svojom nagošću od ostalih. Biti običan je neobično zato jer ne podliježeš klišeu u kojem svi žele biti neobični i drukčiji a postaju vrlo dosadni i stereotipni obrazci koji su samo roba na tržištu lažnih vrijednosti. Obični ljudi su raritet koji prepoznaješ kao neobičnu vrijednost jer ih ima veoma malo. Tim su vrijedniji. Obični ljudi su vrlo neobični ljudi i izumiru. Oni su mohakikanci i uskoro ih možda i neće biti.

    mislim da ovaj gornji zapis ima donekle veze sa tvojom temom, a tema je dobra. to mi je trenutni lajtmotiv. negdje si spomenula da se ljudi boje biti ono što jesu. doista, to je vrlo čest slučaj. bojao sam se i ja, premda je to više bilo nesvijesno nego svijesno. ne mogu reći da se više ne bojim, ali sada manje. znaš kako kažu, kad dođe vrijeme, dolazi i učitelj. moj je došao.
    postajem " običan " i svoj. neobično.

    avatar

    25.09.2006. (22:26)    -   -   -   -  

  • armin

    počinio sam nekoliko gramatičkih grešaka kod ije. no dobro, nema veze. zaboravio sam reći da mi je svejedno kako se uklapam. to nije važno.

    avatar

    25.09.2006. (22:30)    -   -   -   -  

  • Dani

    Furati svoj film, biti svoj, ne glumiti i pretvarati se pred drugima samo da-bi-se-njima-svidjela, biti vesela, uvijek otvorena, iskrena i vedra... Uklapam se kad osjetim da to treba...

    avatar

    25.09.2006. (22:34)    -   -   -   -  

  • rU

    armine, komentirajući neki od ranijih postova, netko mi je od posjetitelja rekao kako sam neobična, drugačija, posebna ... ili nešto slično. Odgovorila sam kako sam ja samo još jedna žaba u bari, ništa neobičnija niti posebnija od drugih.
    A nastojanja "savršeno se uklapati" ili "savršeno se izdvajati, isticati, stršati" - samo su dva lica iste stvari, čini mi se. Ljudi kao da se boje biti ono što jesu. Osjećaju strah pred vlastitim odrazom, ne samo pred "socijalnim ogledalom" nego i pred "vlastitim ogledalom". Pa čak i onim fizičkim ogledalom u kojem češće vidimo ono što poželimo vidjeti, umjesto stvarnog odraza.Kao da nam uvijek treba neka poza - napućiti usne, uvući trbuh ... djelovati zainteresirano, veselo, pametno ...
    A jednostavni, obični ljudi, sve su rjeđi. I tim dragocjeniji.
    Kako starim sve više odbacujem "poze". Premda nikada ni nisam nešto naročito "pozirala".
    Nisam nikad bila "socijalna leptirica". Niti osjećala potrebu pojavljivati se na "pravim" mjestima, u "pravoj" haljini, u "pravom" društvu. Neke male i velike životne poteze nisam vukla u skladu s "općim očekivanjima". Moja su se nastojanja za uklapanjem uglavnom svodila na - ne povrijediti druge. Ne iz nekog velikog altruizma. Ne. Više iz sebičnosti. Jer se tada ne mogu osjećati dobro.
    A tema je očito bila "vokativna". A tvoj komentar interesantan i britak, kao i obično. Samo dulji nego obično. Primjećujem i da svraćaš češće nego obično. Htjedoh reći, nego ranije. A to mi je drago.

    dani, ponekada je jednostavnije - odglumiti. Ponašanje, pa čak i misli i osjećanja, koja se od tebe očekuju. A lakše se oduprijeti porivu - glumiti pred drugima, nego porivu - glumiti pred sobom. Pa i - glumiti vedrinu.

    avatar

    26.09.2006. (07:07)    -   -   -   -  

  • kora-kri

    Zagolicala si nas, odlicna tema. Prvo zato sto nam je ipak stalo da budemo prihvaceni, htjeli mi to priznati ili ne. Covjek je socijalno bice, samim tim mu je stalo dobro se uklopiti, imati svoju "grupu". Grupa u zivotu ima mnogo, pocevsi od vrticke, pa preko skolske, radne, rodbinske... Meni osobno je stalo do toga sto drugi misle, necu reci da mi je do svih stalo jer neke me osobe apsolutno ne interesiraju, ali osobe do kojih je meni stalo su vazne u mom zivotu i normalno da mi stalo do njihovog misljenja. Dapace, volim cuti sto misle ti meni dragi ljudi jer mi tako poneki put otvore oci. Pri tome ne moram nalikovati ni na koga niti se nekakvom silom pokusavati uklopiti u nesto, biram ono sto je meni blisko ili sto mene interesira. Ali znam da sam oduvijek clan nekakve grupe. Pa i sada sam clan blogera. Nas desetak, petnaestak se redovito posjecujemo i normalno da mi je stalo do vaseg misljenja. Koliko puta se uhvatim da trcim doma vidjeti je li mi tko ostavio kakav komentar. Ne znam da li je i vama stalo do mojih komentara ali ja iskreno tvrdim da meni je. Vi ste postali dio mog zivota, moje svakodnevnice i ugodno mi je biti u toj grupi.
    A o tome kako ja vidim sebe...Pa zavisi, ima dana kad sam zadovoljna sobom, ima dana kad se lupam u glavu kako sam mogla biti tako glupa...Kriticnija sam prema sebi nego prema drugima. Ali pokusavam biti bolja.

    avatar

    26.09.2006. (07:37)    -   -   -   -  

  • rU

    kora, naravno da nam trebaju drugi. Nitko nije otok. (Moram ponovo poslušti tu pjesmu Simona i Gurfunkla).
    A što se bloga tiče, ja nikada nisam priželjkivala nekakav "stampedo" posjetitelja. Niti mjesto na cool listi. Draža mi je mala grupa ljudi koji češće, a neki i svakodnevno, svraćaju.
    Prema kojima počinjem osjećati bliskost. Zato što su mi po nečemu slični ... ili baš zato što su od mene - različiti. I s kojima - razgovaram. I koji ne stavljaju komentare kao grafite - Ovdje je bio(la) Ivica/Marica, nego zaista žele nešto reći - o temi, o sebi, o meni...
    Ja uglavnom idem na blogove ljudi koji zalaze k meni. Ponekad prošetam i blogovskim šorovima, ali onima - na periferiji. Iako ponekad zavirim i u blogove "u centru", ali rjeđe.
    Ponovo ću otići samo na one blogove na kojima osjetim da je bloger(ica) bez krinke i poze. Ili da se barem trudi krinku i pozu - odbaciti.

    avatar

    26.09.2006. (08:02)    -   -   -   -  

  • °~Ignis art~°

    Da, i meni bi bilo neobicno zamisliti ista drugacije... Cak me jednom jedan dobar profesor pred svima tada prisutnima nahvalio da sam tako svoja i da se to jako, jako osjeti. Moram priznati da mi je ta izjava bila i draza od one kako ce mi on organizirati izlozbu za moj nakit. :) A sto je najgore, ako si tako cesto po skupovima, ti bi mogla i znati tko je on, kada bih ti samo rekla njegovo ime. :D

    avatar

    26.09.2006. (16:55)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...