srijeda, 05.06.2013.
Što ima novo kod tebe?
Uz zvuke glazbe s kojom sam odrastala, po ne znam koji put se pitam što treba očekivati i tražiti od života, što čovjek sam za sebe treba napraviti, da bi bio miran, ako ne već sretan.
Uljuljkala sam se u neko nepoznato stanje u kojem sam tražila i pronalazila mir. Veselila sam se šetnjama u rano jutro, prije 7h, kada sam na putu do trgovine uživala u bujnoj vegetaciji nepokošenih travnatih površina, prolistalog drveća, mirisnih jasmina. Bilo mi je dovoljno, nisam se ljutila što trava nije pokošena, već sam se nadala da će noću padati kiša ili da će jutra biti rosna, pa da ću u prolazu rukom s travki skidati kapi i uživati dok me škaklja.
Dopustila sam da me zanesu riječi pjesama moje omiljene grupe, prepustila sam se romantici i nisam mislila na posljedice. Sanjarila sam razmišljajući kako bi bilo divno osjetiti takvo što pored nekoga do koga mi je stalo. Pronalazila sam ga u svakoj riječi, u svakom sjećanju, u svakoj mojoj interpretaciji njegovih pokreta i riječi. Ma ne, ne volim ga, želim ga, čini me živom. Ne trebam ga svaki tren, ne bih mogla podnijeti da je stalno tu. Vidim ga kao bijeg od svega što me okružuje, vidim ga kao par trenutaka sreće i užitka na koje se ne želim naviknuti, vidim ga kao mentora, kao vodiča, kao superiornog a istovremeno ga vidim kako u meni traži bijeg i utočište.
Ima neki kredit koji ničim ne mogu objasniti. Toliko griješi, toliko je neoprezan i dalek, toliko me ljuti čineći stvari koje ne bih nikome oprostila, toliko me žalosti kada se ne obazire tvrdeći drugačije. A onda mu nađem opravdanje. On radi svoj posao, a ja sam tu prolaznik. Ne, on ne radi svoj posao, ali ono što traži...ima na to pravo, ma koliko mi je to teško prihvatiti. I onda odgovaram ljuto i nevoljko, razočarano i hladno i stavljam točku i kažem da je dosta. Nema u njegovom životu mjesta za mene, u mome ne smije biti za njega.
Povlačim se, čvrsto sam to odlučila. Ja ne znam igrati, ja ne znam igrati....Neka ide do vraga. Ili... Što jedan službeni mail može promijeniti? Jedan mail u koji je odjednom uložen trud, koji je do sada izostao? Jedan mail koji se šalje u pola 11 navečer? Jedan jedini na koji je, po mom odgovoru, opet odgovorio? Jedan osmijeh s vrha stepenica i jedno glupo pitanje: Što ima novo kod tebe?
- 19:20 -
