ponedjeljak, 08.03.2010.
PREDIVNE ŽENE
Iako nisam formalist, ako ništa, bar mi to nije jedna od prvih karakteristika, ipak bi se dotaknula današnjeg dana.
Svih divnih žena koje se danas posebno sjećam, sjetim se gotovo svaki dan, no, možda nikada ovako nisu ujedinjene u mojim mislima kao danas.
Naravno, najvažnija od svih je moja mama. Divna osoba, predobar čovjek i velika romantičarka. Ponajviše od nje naučila sam kako se voli uistinu, kako se cijeni čovjek, kako se pomaže drugome i da, unatoč svemu, uvijek poslije kiše dođe sunce. Naučila sam da je poštenje gadna stvar, kao i otvorenost i dobronamjernost i da će te uvijek netko zeznuti, ali da ipak ne postoji ljepša stvar kada na kraju dana legneš mirne duše. I sve ono što si dao, što su drugi obezvrijedili, omalovažili kad- tad urodi nečim predivnim. Možda si dugo čekao, možda si mnogo suza proplakao, mnogo vremena potrošio, naravno, i živaca, no na samom kraju, konačni rezultat je predivan. Mnogo toga me je naučila, čak i kako se griješi, ali niti jednu stvar koju sada znam pomoću nje, ne smatram lošom. I zahvalna sam joj za sve strpljenje i razumjevanje, svaki put kada je pretrpila moje žute minute, salve smijeha, stilove oblačenja, i sl. Isto tako, zahvalna sam joj što je nekad bila nepokolebljiva, stroga i opasna, veliki autoritet a istovremeno još veća nježnost. Zahvalna sam joj na ranom ustajanju, na svakom pecivu koje je ranim jutrom spekla, na kremi za omiljeni kolač koja se beskrajno dugo (ručno) miješa, za sve prve maline i šumske jagodice, za cvijetna umivanja, tople sobe, davljenja što je pročitala i što želi da i ja znam...mislim da bi mogla do kraja života nabrajati na čemu sam joj sve zahvalna i da nikad do kraja ne bi stigla sve reći. Najzahvalnija sam joj što je moja mama, moja predivna mama!
Druga je naravno moja baka. Osoba kojoj nažalost nisam stigla reći koliko je posebna, koliko je važna bila i ostala u mom životu. Osoba s kojom sam se htjela natjecati i znati skuhat čušpajz kao i ona. Vjerojatno jedna od najodgovornih za moju ljubav prema kuhanju, prema domu, obitelji. Ona koja mi nije dala da se igram s loptom da ne tresne u cvijeće, koja je čvorke tjerala u rano jutro lupajući s poklopcima od lonaca, ona koja mi je dala da joj pomognem kuhat ajvar, koja je znala slušati satima, koju sam iskoristila kad sam učila povijet kao alibi da ne učim (pogotovo što se novije povijesti tiče, kada bi pričala o svojim sjećanjima), ona s kojom sam se stalno svađala i koja nikad nije dala da jedem topli germtajg a baš tad bio je najbolji. I ona je, poput moje mame, priča bez kraja, predivna žena, predivna mama i predivna baka. Nadam se da ponekad zaviri na nas dolje i da vidi da iz naših srca i misli nikad nije otišla, baš suprotno, da je svakodnevno tu.
To su dvije najvažnije ŽENE u mom životu, no ima još mnogo onih koje su važne.
Jedna divna teta iz vrtića uz koju sam zavoljela tu prvu nevolju na putu k odrastanju. Divna osoba, majčinskog karaktera i milog osmijeha.
Prva učiteljica, prva ispunjena želja da dobijem neku stariju učiteljicu kojoj ćemo svi biti kao unučići. Baš je takva i bila i bilo je predivno biti dio njezinog razreda.
Divna, otkačena i dobra razrednica, gotovo uvijek nasmijana ili uzdihana i usplahirena. Dobra osoba uz koju odrastanje nije bio šok jer sam uvijek imala osjećaj da u njoj imam prijatelja.
Jedan "miš mali", koji ima predivne plave oke i umiljati osmijeh. Veliki romantičar, nježna, dobra, prepuna ljubavi i naravno, prelijepa!
Sve ostale žene koje su me dočekale s osmijehom i lijepom rječju na bilo kojem mjestu, trgovini, kiosku, u banci, na fakultetu, u nekakvom uredu, bilo gdje. Sve one uljepšale su mi taj trenutak, ponekad i cijeli dan i na tome sam im iskreno zahvalna!
Ukrast ću za kraj jednu lijepu pjesmu, iako ju pjeva muškarac....
- 11:30 -
