nedjelja, 18.10.2009.

white flowers for my angel

Sjećaš li se? Uvijek je moralo biti savršeno kada sam ti ga donosila. Uvijek bijelo, nježno i posebno. Kada sam ga kupila, uvijek je stajalo pored mene par sati prije nego sam ti ga donesla. Svako malo pogledavala sam da li je sve u redu, treba li nešto ispravit. Svaki put bilo je dobro, ali nikad dovoljno dobro.
Jer, moralo je biti poput tebe, a zapravo, bila je kriva boja, krivo cvijeće, krivo mjesto. Svih ovih pet godina.... krivo je mjesto anđele moj.
I sve je čudno jer ti nisi bio anđeo a nisi bio ni vrag, ni čovjek čak. Bio si poseban a ja sam samo znajući te doticala zvijezde.
I zbog ničega ne žalim, nisam više htjela ni trebala. Ali žalim jer su ti oduzeli korak i zrak, što nisi stigao zabljesnuti i pokazati svima da si poseban...
Puno toga želim o tebi reći ali sve je to još uvijek jedan veliki osjećaj koji se samo srcem pokazuje, za kojeg nema riječi.
I sve ove godine te tajim da nitko ne bi svojom nepromišljenošću i nemarnošću uništio ono što mi značiš....