četvrtak, 08.11.2012.
D.
Koračam tiho na prstima kroz noć u svoj sobi da se ne probudim iz tog sna. Sanjam budna. Prolaze sati i sve manje vremena mi ostaje da uistinu odspavam.
Gledam u smjeru svoje torbe. Tamo negdje unutra, u novčaniku je njegova vizitka. Prisjećam se trenutka kada je posegnuo za njom. Čujem kako se ruše stvari po stolu, sklanjam pogled da se ne nasmiješim, ne iz zlobe, nego zato što mi je sve to izuzetno simpatično. Na poleđini piše još jednu svoju mail adresu, čini mi se da to radi s prevelikom preciznošću i nemirom. Pruža ruku i daje ju meni. Gledam ga u čudu i pitam se zašto meni, jer... Slušam ga kako govori. Tiho i mekano, stalno se ispravlja i pazi da sve bude gramatički točno. Na odlasku nastaje pomalo neugodna situacija. Rukuje se s osobom s kojom sam došla i priča. Ja ne znam što da radim sa svojim rukama, da li da mu ju pružim, da li da pričekam? Isto se događa i njemu. Pokuša on, pokušavam ja, nakon nekog vremena konačno se rukujemo.
Tjedan dana kasnije po istoj toj ruci me je ogrebao primajući iz mojih ruku neke papire. Ispričao se. Izlazim iz auta i odlazim obaviti što trebam samo da ne bih razmišljala o tom trenutku koji ne znači ništa ali...vraćam se prema autu i nadam se da neće pogledati. Ne znam što bih sa sobom, da li da dignem pogled ili da ga spustim. Ne znam kojim snagama podignem pogled i uhvatim njegov....
Bojim se da ne izgubim taj san. Nisam zaljubljena, vjerujem da nisam, ali... Dok imam ove misli, imam kuda pobjeći, ne moram se svaki tren suočavati s onim kako moj život uistinu izgleda. Mogu pobjeći od problema, svakodnevnice, ružnih vijesti i neizvjesnosti. No, istovremeno se bojim one žene u sebi. Toliko dugo nije bila voljena, pa ni dotaknuta. Bojim se da će u netrpljivosti i želji za realizacijom svojih maštanja uništiti ta maštanja i iz nedorečenih poteza iščitati odbacivanje. Bojim se da će jednog zanimljivog muškarca opet pretvoriti u prizemnog majmuna oko kojeg nema smisla truditi se. I onda ću se početi ljutiti na njega, ni krivog ni dužnog, davati mu najgore "epitete" i "vratiti ga u kavez kamo i pripada". A ja ću opet sjediti u svom "kavezu" i potvrđivati si da ne vrijedim truda, kao žena.
- 11:33 -
