PUT DO DJEČJEG SRCA

KAKO ŽIVJETI SIGURNIJE...

1. U bolnicama se događa 32-33% smrti. Izbjegavajte bolnice iznad svega.

2. U automobilu se dogodi čak 20% tragičnih nesreća, stoga izbjegavajte automobile.

3. U kući se dogodi 17% nesreća - ne ostajte previše u kući.

4. Pješacima se dogodi 14% tragičnih nesreća - izbjegavajte hodanje ulicama i pločnicima.

5. Izbjegavajte putovanja avionom, željeznicom ili brodom jer se u ovim prometalima događa 16% od svih nesreća.

Kako se u crkvi događa tek 0,001% smrtnih slučajeva, a i oni su obično povezani s nekim prijašnjim zdravstvenim problemima, logika nam nalaže da je najsigurnije mjesto na svijetu crkva.

Biblijsko proučavanje je također sigurno. Postotak smrti tijekom biblijskog proučavanja je još manji.

ZBOG SIGURNOSTI - Idite u crkvu i čitajte svoju Bibliju.

TO VAM MOŽE SAČUVATI ŽIVOT!

2. postaja: ISUS UZIMA KRIŽ

Još uvijek su tu. Isus, njegov sudac, vojska i uspaljena svjetina. Osuda je izrečena i sada je valja izvršiti. Tamo negdje iz ropotarnice čuju se tupi udarci. Na brzinu se prikiva križ, jer je osuđenom određeno da sam nosi svoje gubilište. Pilat je upravo obrisao ruke. Vojnici se prestrojavaju, a dvije grede pribijene u križ postaju stvarnost od koje se nema kamo pobjeći.

Suočen s činjenicom bezizlazne stvarnosti, svaki se čovjek nađe u prilici poput ove. Nema mogućnosti za bijeg. Natrag se ne može. Postoje samo dva puta: put bijesa, prkosa, prezira, mržnje i psovke – ali se činjenica ipak mora dogoditi, i put mirnog suočenja i prihvaćanja.
Isus je posve otklonio bijes i zdvojnu nestrpljivost. Njegova je unutarnja sloboda izrasla u čudesnu snagu ruku pruženih prema križu.

Osnaži me svojom rukom pruženom prema križu da se ostavim bjegova, prkosa, zdvojne nestrpljivosti i samosažaljenja. Učini me spremnim za prihvaćanje križa, ma kakav on bio. Tako će se znati da Tvoj križni put živi u svakom od nas koji Te slijedi u slobodi.

Kušani smo, a kušnja nam dolazi i iz nas samih kao i iz drugih izvora. Sami smo svoja pustinja i oaza, svoje smo bojno polje i utvrda, svoj smo suborac i protivnik, svoj uspjeh i neuspjeh...

U svojim smo kušnjama često dovedeni pred zid, u pusto mjesto bez života. Prepušteni smo svojim odlukama i svojim energijama, često bez pomoći ili utjehe. Tada su u pitanju kako naši duhovni tako i naši emocionalni pa i tjelesni resursi. Kušnja nas troši. Izjeda razloge postojanja. Zahvaća sve pore našega života i lomi nas. Preoblikuje u nama svjetove, dovodi nas u stanja u kojima nam duh može i klonuti.

Izdržavanje kušnje izdržavanje je mraka, a katkad i besmisla. Pa i samo je izdržavanje kušnja u kojoj ne znamo što nam je činiti. Nesigurnosti nam se redaju žilama i porama uma, ne znamo čega se uhvatiti kao čvrsta oslonca.

Iskušavanom je najteže povjerovati da i kušnja ima smisla. A ima. Isusova kušnja u pustinji, o kojoj je danas riječ u liturgiji, u sebi sažima sva naša iskušavanja. Odvaguju li se naše mogućnosti s našim granicama, zavodljivosti s obmanama i obećanja s perspektivama, Isusov otpor napasniku htio bi nas ohrabriti da iz kušnje postoji spas. Izlaz je naznačen tek nakon izdržavanja.

Anton Šuljić
Večernji list, 25.02.2007.

1. postaja: ISUS JE OSUĐEN NA SMRT

Isus je sam pred sudom, i još k tome, pred sudom okupatorske rimske vlasti. Narod: krajnje dvoličan. S jedne strane mrzi rimsku vlast, a s druge se strane pomoću nje želi riješiti Isusa za kojim je do jučer hrlio. Strasti su dovedene do usijanja. Narod se uvijek dade nahuškati i tada nije u stanju vidjeti nikakvo dobro, čak ni ono koje je činio Isus.

Postoje trenuci u životu svakog čovjeka kada se pred zlobom osjeća posve sam. Napuštenost se čini posvemašnjom i nepodnošljivom. Dvoličnost ljudi tim više boli što su nam ti isti ljudi do jučer bili bliži i odaniji. Život prijeti da se pretvori u rezignaciju. Tupost i bezidejnost. Sve je svedeno na bol.

Ti, Gospodine, ostaješ sam, ali uspravan i stamen. Tvoja sloboda mirno stoji pred djeliteljem smrtne kazne. Pilat nad Tobom doista nema nikakve vlasti. Pomozi mi biti slobodnim u osamljenosti, pred osudom, pred prijetnjom, pred huškanjem i lažima, i mi ćemo zajedno nositi dio boli svijeta i vremena koje si utkao u moj put s križem.

Srijeda je pepelnica i za kršćane počinje vrijeme pokore, posta, molitve i vršenja djela ljubavi. Katolici su danas obvezni postiti i jesti nemesnu hranu. U liturgijskom smislu ovo je četrdesetdnevno vrijeme priprave na najveći kršćanski blagdan Uskrsa. Obilježeno je posebnim pobožnostima i vježbama.

U ovoj korizmi, mislim, osobito treba vrednovati solidarnost i suosjećanje, suodgovornost i poštovanje. Na pragu novih i katkad globalnih egoizama potreban nam je nov oblik osjetljivosti za ljude, ali i za stvoreni svijet. Obraćenje od osobnih grijeha redovit je poziv korizmenoga obraćenja, no danas ono i uključuje otklon od egoistočnog pa i autističnog zatvaranja u mali (hedonistički) krug i preuzimanje odgovornosti za opće. A ono može imati ime ekologije kao i politike, humanitarnog i volonterskog djelovanja kao i uključivanje u znanstvene i društvene akcije koje koriste zajednici. U zraku se, naime, osjeća sve veće povlačenje ljudi od onoga što je dom za sve i interes za sve.

Ako se kršćanstvo tijekom svoje duge povijesti i mučilo s postom i pokorom kao oblicima borbe s vlastitim egom, nakon II. vatikanskog koncila naglasak je nešto više pomaknut prema djelatnoj ljubavi i molitvi, prema solidarnosti i suodgovornosti. Pepeo na našem tjemenu trebao bi od intimističke ići prema komunitarnoj dimenziji duhovnosti.

Anton Šuljić
Večernji list, 21.02.2007.

Idi smireno kroz buku i užurbanost, i sjeti se mira koji se može naći u tišini.

Koliko je to moguće, budi u dobrim odnosima sa svim ljudima.

Govori svoju istinu smireno i jasno, slušaj druge, čak i glupe i neuke – i oni imaju svoju priču. Izbjegavaj bučne i agresivne osobe, one su teret duhu.
Ako uspoređuješ sebe s drugima, možeš postati ponosan ili ogorčen jer uvijek će biti većih ili manjih od tebe.

Raduj se svojim dostignućima, kao i svojim planovima. Održi entuzijazam za svoj vlastiti poziv, ma koliko skroman bio – to je pravo blago u promjenjivim vremenima.

Budi obazriv u svojim poslovima jer svijet je pun prijevara. Ali neka te to ne smeta da vidiš vrline koliko ih ima, mnogi ljudi teže za visokim idealima i život je pun herojstva.

Budi ono što jesi. Pogotovo nemoj glumiti osjećaje, i ne budi ni ciničan prema ljubavi jer usprkos svoj ograničenosti i svim razočaranjima – ona je vječna, kao trava.

Spokojno primi iskustvo godina skladno napuštajući što je prikladno mladosti. Gaji duhovnu snagu da te štiti od iznenadne nesreće. Ali ne žalosti samog sebe izmišljanjima – mnoga strahovanja nastaju zbog umora i osamljenosti.

Osim održavanja zdrave discipline budi blag prema sebi. Ti si dijete svemira, ništa manje nego što su to drveće i zvijezde. Imaš pravo biti ovdje, i bilo ti to jasno ili ne, nema sumnje da se svemir razvija kako treba.

Dakle, budi u miru s Bogom, ma kako da ga zamišljaš, i bez obzira na to što radiš i čemu stremiš, u bučnom komešanju života zadrži mir u svojoj duši.

Pored svih prljavština, jadikovanja i porušenih snova, ovo je ipak divan svijet.

Budi vedar. Teži da budeš sretan.


Max Ehrmann, 1927.

Postoje osobitosti koje volimo isticati, a postoje i osobitosti kojima ne treba nikakva dodana vrijednost. Sa svojim se egom, tko uspješnije, tko manje uspješno, neprestano hrvemo.
Javna scena obiluje ljudima koji jedva da skrivaju, a katkad i do apsurda ističu svoje titule, uspjehe, znanja, pohvale i zasluge; jednom riječju – svoju veličinu i važnost.

Svijest o vlastitoj vrijednosti važna je, međutim, i za održanje i za samopoštovanje osobe, kažu psiholozi. Kršćanin je i u tom pogledu u kušnji jer s jedne strane treba “ljubiti sama sebe”, a s druge strane treba poštovati Isusov naputak o osobitosti koja je posve drukčija od one koju često susrećemo.

A ona se očituje u sljedećem: ljubiti neprijatelja, dobro činiti mrziteljima, blagoslivljati progonitelje, moliti za zlostavljače, pljuski okrenuti i drugi obraz, lopovu prepustiti i donju haljinu, dati svakome tko te zaište…

Je li Isus uopće realan kad pred čovjeka postavlja takav zahtjev? Činjenica je da njegova “osobitost” nije u izglednosti i pumpanju ega, već u unutarnjoj slobodi koja može i praštati i podnositi te čak dobro činiti nasilniku i tatu.

O toj je mudrosti danas riječ. Ona druga je za pokazivanje i u službi je ega. Ova ne. Njoj je dovoljna unutarnja potvrda koju Bog stvara u savjesti jer joj je on mjera svega.


Anton Šuljić
Večernji list, 18.02.2007.

Kad Bog želi učiniti velike stvari, odabire muškarca, a kad želi nevjerojatne stvari, odabire ženu.

Brak je upravo zato jer Bog želi činiti velike i nevjerojatne stvari. Svrha braka je da jedno drugog motiviraju da čine ono najviše što mogu. Jer treba nam netko tko će nas prisiljavati da dademo sve od sebe, da razvijemo sve svoje mogućnosti.

Svrha braka je vječna ljubav za koju nas brak treba odgajati i u nju voditi.


o. Luka Rađa
Ljubav je zaista neslomljiva

Jednoga dana povede otac svoga sina na selo da bi vidio kako na svijetu ima mnogo siromašnih ljudi. Njihova obitelj bila je vrlo bogata i dječak je mogao imati sve što je poželio.

Proveli su dan i noć na farmi na kojoj su živjeli vrlo siromašni ljudi.

Kada su se vratili kući, otac je upitao sina:
- Kako ti se svidio izlet?
- Bilo je jako dobro.
- A jesi li vidio kako ljudi mogu biti siromašni? – nastavio je otac.
- Da!
- I, što si naučio? – nije odustajao otac.

- Vidio sam da mi imamo jednog psa, a oni četiri. Mi imamo bazen koji se prostire do pola dvorišta, a oni imaju potok koji nema kraja. Mi imamo uvozne svjetiljke u vrtu, oni imaju zvijezde. Mi imamo vidik do ograde, a oni imaju čitavo obzorje, cijele planine i doline.

Kad je dječak završio, otac nije znao što bi rekao. Ostao je bez riječi, a sin je samo nastavio:

- Hvala ti, oče, što si mi pokazao koliko smo siromašni!

Ako te Bog stavio u nešto on će te i provesti kroz to.

U sretnim trenucima slavi Boga.

U teškim trenucima traži Boga.

U tihim trenucima obožavaj Boga.

U bolnim trenucima uzdaj se u Boga.

U svakom trenutku zahvaljuj Bogu.

Molitva ZA ODVAŽNOST

Gospodine, ne molim te za viđenja i čuda,
molim tek snagu za život svednevni.
Pouči me umijeću malenih koraka.
Misli mi razbistri, učini me snalažljivim,
nauči me ugrabiti pravi trenutak.

Daj da vidim kako je sve u životu važno.
Jakosti mi daj za red i pravu mjeru, da ne klizim kroz život poput rasipnika,
već vrijeme svoje da mudro raspoređujem,
pa ipak da umijem prepoznati trenutke
bogate sjajem, ljepotom i milinom
i odvojiti časak za užitak srca i duha.

Pomozi mi spoznati da ne koristi sanjati - niti o prošlosti, niti o budućnosti
te da je najvažniji sadašnji čas,
i da sve što slijedi učinim najbolje.
Očuvaj me opsjene da život ima glatko teći.

Trijezan mi uvid podari u istinu
da su poteškoće, porazi i padovi,
neuspjesi, boli pa i katastrofe
na stazi žića vjerni pratioci
uz koje naša bića sazrijevaju i rastu.

Tada Almitra opet progovori i reče: A što o ženidbi veliš, Učitelju?

A on odvrati govoreći:

Rodiste se zajedno i uvijek ćete biti zajedno.
Bit ćete zajedno onda kad bijela krila smrti razmetnu vaše dane.
Da, bit ćete zajedno čak i u tihome Božjem pamćenju.

Ali, neka bude prostora u vašem zajedništvu.
Neka nebeski vjetrovi plešu među vama.
Ljubite jedno drugo,
ali ne pretvarajte ljubav u okove:
Neka radije bude uzburkano more među obalama vaših duša.
Nalijevajte čašu jedno drugome, ali ne pijte iz iste čaše.
Dajte jedno drugome od svog kruha, ali ne jedite od iste kriške.
Pjevajte i plešite zajedno i radujte se, ali neka svako od vas uzmogne biti i samo,
Kao što su žice na lutnji same, premda odzvanjaju istom glazbom.
Podajte svoja srca, ali ne jedno drugomu u posjed.
Jer samo ruka Života može obuhvatiti vaša srca.

I stojite zajedno, ali ne preblizu;
Jer stupovi hramski stoje odvojeno,
A hrast ni čempres ne rastu u sjeni jedan drugome.


Halil Džubran
Prorok

Valentinu se svetačka čast iskazuje neprekinuto punih 17 stoljeća! Ta pučka zaljubljenost u Valentina nije mnogo marila za povijesne podatke, pa je o Valentinu do nas doprlo manje činjenica, a više legendi. Situacija sa suvremenim, uglavnom marketinškim, pristupom nije ništa bolja. Bio je svećenik i u vrijeme rimskog cara Klaudija, a godine 269. ili 270. mučenički je ubijen 14. veljače.

Štovatelji su mu, kad su progonstva prestala, podizali crkve; najstarija je u Rimu iz 4. stoljeća, a postoji i danas.Latinska riječ valens znači zdrav, krepak. Iz toga korijenskoga značenja Valentinova imena u nekim je europskim zemljama, a osobito u SAD, nastao običaj da ljudi na njegov spomendan izmjenjuju čestitke i darove. Isti je razlog da ga puk smatra zaštitnikom od bolesti, napose zaraznih. Običaj pak da se Valentin smatra zaštitnikom zaljubljenih dolazi što je manje poznato i od njegova mjesta u kalendaru.

Nekada se, više nego danas, životni ritam ravnao prema kalendaru, prema crkvenim blagdanima i liturgijskim vremenima. Događaje su vezivali i za svetačke spomendane. Sukladno toj praksi, Crkva je od vjernika tražila da vjenčanja ne slave u vrijeme velikih blagdana (Božić, Uskrs i sl.) jer su oni zasebna slavlja cijele zajednice, a napose je tražila da se ne priređuju bučne veselice u liturgijski značajnim vremenima kao što je došašće ili korizma. Tako je Valentinov kalendarski spomendan baš u vremenu preporučljivom za svadbene svečanosti.

Zato se u negdašnja vremena u razdoblju oko Valentinova najviše ženilo i udavalo. To je jedan od razloga zašto se baš Valentin štuje kao patron mladih, zaljubljenih i mladenaca. Manje se čuje, ali Valentin je općenito zaštitnik skladnoga braka i mladeži koja dorasta za ženidbu. Druga okolnost zašto je Valentin odabran kao patron zaljubljenih jest samo njegovo ime, koje, kako je spomenuto, znači zdrav, krepak, mlad... pa onda, naravno, takav svetac postaje i nebeski zaštitnik svih koji su mladi, žarka srca, razigranih osjećaja, u jednu riječ zaljubljeni.

Valentin pripada svecima koji naviještaju proljeće, novi život. To je treći razlog što je on zaštitnik mladih i zaljubljenih. U vremenima u kojima su ljudi bili bliskiji s prirodom to se izrazitije doživljavalo. Latinska izreka iz 17. stoljeća kaže: "Došao je Valentinov blagdan i svaka je ptica već sebi izabrala družicu." Valentin budi i uspomene starijima. Zajedništvo i toplo gnijezdo dragi su svakome bez obzira na životnu dob. Stoga je Valentinovo svima blagdan i za sve dan radosnijih osobnih susreta i svečanijega svjedočenja uzajamne privrženosti.


Anton Šuljić
Večernji list, 14.02.2006.

1. Odbacite nebitne brojeve. To uključuje starosnu dob, težinu i visinu. Prepustite doktorima brigu o tome. Zato ih i plaćate.

2. Zadržite samo vesele prijatelje. Loša raspoloženja vas jedino vuku ka dnu.

3. Nastavite učiti. Naučite vise o kompjuterima, vještinama, vrtlarstvu, o bilo čemu. Nikada ne dajte mozgu da bude besposlen. "Besposlen um je radionica zla." A ime lošega je Alzheimerova bolest.

4. Uživajte u jednostavnim stvarima.

5. Smijte se često, dugo i glasno. Smijte se dok ne izgubite dah.

6. Suze se događaju. Izdržite, odbolujte, i produžite dalje. Jedina osoba koja je uz nas čitav život smo mi sami. Budite ŽIVI dok ste živi.

7. Okružite se onim što volite, bila to obitelj, ljubimci, uspomene, glazba, biljke, hobiji, bilo što. Vaš dom je vaše sklonište.

8. Cijenite svoje zdravlje: Ako je dobro, čuvajte ga. Ako je nestabilno, popravite ga. Ako se ne može popraviti, nađite pomoć.

9. Ne preuzimajte krivicu. Krenite na put do šetališta, do obližnje pokrajine, do strane zemlje, ali NE tamo gdje je krivica.

10. Recite ljudima koje volite da ih volite, u svakoj prilici.


I UVIJEK PAMTITE:

Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego momentima koji nam oduzmu dah.

Paradoks našeg vremena kroz povijest je da imamo veće zgrade - ali kraće živce, šire putove - ali uža gledišta. Trošimo više - ali imamo manje, kupujemo više- ali uživamo manje. Imamo veće kuće i
manje obitelji, više pogodnosti, ali manje vremena.

Imamo više diploma - ali manje razuma, više znanja ali manje rasuđivanja, više stručnjaka- ali ipak više problema, više medicine- ali manje zdravlja.

Pijemo previše, pušimo previše, trošimo nesmotreno, smijemo se premalo, vozimo prebrzo, previše se ljutimo, prekasno liježemo, ustajemo previše umorni, čitamo premalo, gledamo TV previše, i molimo se prerijetko.

Umnogostručili smo naše imetke, ali smanjili svoje vrijednosti.

Govorimo previše, volimo prerijetko, i mrzimo prečesto.

Naučili smo kako da preživljavamo
- ali ne i da živimo.

Stigli smo sve do mjeseca i natrag, ali imamo poteškoću da prijeđemo preko ulice da upoznamo
novog susjeda.
Osvojili smo vanjski prostor - ali ne i unutrašnji prostor.
Uradili smo velike stvari, ali ne i bolje stvari.

Očistili smo zrak - ali zagadili dušu. Savladali smo atom, ali ne i svoje predrasude. Pišemo više - ali učimo manje. Planiramo više - ali postižemo manje.

Naučili smo žuriti - ali ne i čekati. Gradimo više kompjutera da sadrže više informacija, da proizvode više kopija nego ikad, ali mi komuniciramo sve manje i manje.
Ovo su vremena brze prehrane i spore probave, velikih ljudi i sitnih karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa. Ovo su dani dviju plaća, ali više razvoda, luksuznijih kuća ali uništenih domova.
Ovo su dani brzih putovanja, jednokratnih pelena, moralnosti koja se može odbaciti, jednodnevnih predstava, preteških tijela, i tableta koje postaju hrana, da utišaju, da ubiju.

Ovo je vrijeme - kada ima mnogo toga u izlogu, a ništa u skladištu.
Vrijeme kada vam tehnologija može donijeti ovo pismo, i vrijeme kada možete odabrati da li ćete ga podijeliti s nekim ili samo obrisati.

Zapamtite, provedite nešto vremena s vašim voljenima, jer oni neće biti tu zauvijek.

Zapamtite, recite poneku ljubaznu riječ onome koji vas gleda sa strahopoštovanjem, jer će ta mala osoba uskoro odrasti i otići. Sjetite se da date topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje možete dati svojim srcem a ne košta ni pare.

Sjetite se da kažete "Volim te" vašem partneru i vašim voljenima, ali najviše od svega i mislite tako. Poljubac i zagrljaj će zakrpiti povredu kada dolaze duboko iz vas.

Sjetite se držati za ruke i cijeniti momente, jer jednog dana ta osoba neće biti tu ponovo.

Dajte vremena ljubavi, dajte vremena razgovoru, i dajte vremena podjeli vaših dragocjenih misli s drugima.

Georg Carlin

Usred prostrane doline s livadama, oranicama i šumama, stajala je dvokatnica, u kojoj je živjela sretna obitelj. Bilo ih je troje: majka, otac i šestogodišnji plavokos dječak. Otac je radio u tvornici cijevi, a majka obrađivala vrt iza kuće i budnim okom nadzirala dvanaest brbljavih kokica i ohola pijetla. Dječak je išao u školu sretan i ponosan što je naučio pisati svoje ime. Znao je i što znači riječ "nabujati".

Posred doline tekao je veselo krivudav potok.

Budući da se kućica nalazila na kraju naselja, obitelj bi se svake nedjelje autom odvezla do župne crkve na misu nakon koje bi, ovisno o godišnjem dobu, otišli na sladoled ili vruću čokoladu.

Uvečer bi obično nastao metež, jer je dječak umjesto da usne izmišljao isprike: mora brojati zvijezde, krijesnice ili kvadratiće na stolnjaku.

Prije spavanja svi su molili. Jedan je anđeo svake večeri skupljao njihove molitve i nosio ih u nebo.

Te su jeseni padale velike kiše, potok je sve više bujao. U planini su stabla zajedno s blatom zagradila potok te je ispred brane nastalo mutno jezero. Jedne su večeri nadošle vode provalile branu i preplavile dolinu.

Otac je probudio majku i dijete. Prestrašeni, stisnuli su se jedno uz drugo, jer je voda prodrla u prizemlje i počela naglo rasti.

"Popnimo se na krov!" reče otac. Uzeo je dječaka, koji ga je uplašeno i bez riječi grlio, te se uspeo na krov. Za njim je išla majka.

Na krovu su se osjećali kao brodolomci na otočiću koji je postajao sve manji, jer je voda neprestano nadolazila te je konačno dosezala ocu do koljena.

Otac se učvrstio na krovu, zagrlio majku i rekao: "Uzmi dijete u naručje i popni se na moja ramena!"

Majka i dječak su ubrzo bili na očevim ramenima. Nakon nekog vremena otac će majci: "Stani nogama na moja ramena, a dijete stavi na leđa! Ne boj se, što god da se dogodi, neću vas napustiti!"

Voda je i dalje rasla. Preplavila je očeve ruke koje su pridržavale majku, zatim i njezine ruke koje su držale dječaka. Otac se čvrsto držao, majka također. Voda se konačno popela dječaku do usta, do očiju, do čela.

Uvečer je Božji anđeo došao po večernje molitve. Vidio je kako iz vode viri samo dječakov plavi čuperak. Sagnuo se i nježno ga povukao. Iz vode je izronio dječak, za njim majka, a za majkom otac. Svi su se čvrsto držali jedno za drugo.

Anđeo je uzletio zajedno s najljepšim vijencem na svijetu i postavio ga na vrh planine koji voda nikada neće doseći. Otac, majka i dijete našli su se na travi, smijali se i plakali zagrljeni.

Anđeo je te večeri umjesto molitava u nebo ponio njihovu ljubav. Svi anđeoski korovi su mu pljeskali.

Sve što trebam znati o tome kako živjeti, što činiti i kakav biti, naučio sam još u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja, nego se krila u pješčaniku dječjeg igrališta.

A evo što sam ondje naučio:

-sve podijeli s drugima

- igraj pošteno

- ne tuci ljude

- svaku stvar vrati gdje si je našao

- počisti za sobom

- ne uzimaj što nije tvoje

- kad nekoga povrijediš, ispričaj se

- peri ruke prije jela

- pusti vodu u zahod

- topli keksi i hladno mlijeko su zdravi

- živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi- svaki dan od svega po malo

- svakog poslijepodneva odspavaj

- kad izađeš u svijet, budi oprezan u prometu, drži se za ruke i ne udaljavaj od svoga prijatelja

- ne zaboravi da čudo postoji!


Robert Fulghum

LIJEPO PONAŠANJE

Umorna, umirovljena učiteljica polako se primicala blagajni velike prodavaonice. Lijeva ju je noga boljela, i razmišljala je da li je popila sve tablete za taj dan: one za visok tlak, vrtoglavicu, probavu...
''Hvala Bogu što sam već godinama u mirovini'', razmišljala je. ''Jer više ne bih imala snage za rad s djecom''.

Gotovo istovremeno nađe se pri kraju reda s jednim mladim čovjekom s četvero djece i s trudnom ženom. Učiteljica primijeti tetovažu na njegovu vratu.
''Taj je zacijelo bio u zatvoru'', zaključi.
I nastavi ga proučavati ispod oka: njegova obrijana glava i vrećaste hlače ponukaše ju na pomisao da se radi o članu neke ulične bande.
Učiteljica mu ponudi mjesto u redu ispred njezina.
''Premjestite se ispred mene'', reče.
''Ne, Vi idite prvi'', odgovori mladić.
''Ali, vas je više'', ustrajala je učiteljica.
''Mi poštujemo starije'', rekao je mladi čovjek, ustuknuvši da ju propusti uz galantnu kretnju rukom.
Na usnama joj zatitra lagan osmijeh. Ona stane ispred mladića u red. A tada učiteljica u njoj nije mogla ništa drugo nego ga upitati: ''Recite mi, tko Vas je naučio tako lijepu ponašanju?''
''Vi, gospođo Simpson, još u trećem razredu''.

Neka nas Bog blagoslovi nezadovoljstvom
jednostavnim odgovorima, poluistinama
i površnim odnosima kako bismo
mogli oživjeti dubinom svojih srca.

Neka nas Bog blagoslovi srdžbom
na nepravdu, ugnjetavanje i iskorištavanje ljudi
kako bismo mogli raditi za pravdu, slobodu i mir.

Neka nas Bog blagoslovi suzama
da ih prolijevamo za one koji trpe bol,
odbačenost, glad i rat
kako bismo ih utješili i bol im pretvorili u radost.

I neka nas Bog blagoslovi s dovoljno nerazumnosti
da povjerujemo da i mi u svijetu nešto možemo promijeniti,
kako bismo mogli učiniti ono što drugi drže nemogućim!
Amen

Naučio sam...
Da trebamo biti sretni jer nam BOG ne daje sve što ga tražimo.

Naučio sam...
Da novcem ne možeš kupiti status.

Naučio sam...
Da one male svakodnevne stvari čine život tako spektakularnim.

Naučio sam...
Da se iza svačije teške maske krije netko tko žudi za poštovanjem i ljubavlju.

Naučio sam...
Da BOG nije sve postigao za jedan dan. Zašto onda mislim da ja mogu?

Naučio sam...
Da ignoriranje činjenica ne mijenja činjenice.

Naučio sam...
Da ako se želiš nekome osvetiti, samo dopuštaš toj osobi da Te još jednim povrijedi.

Naučio sam...
Da ljubav- a ne vrijeme- liječi sve rane.

Naučio sam...
Da je najlakši način osobnog rasta okružiti se ljudima koji su pametniji od mene.

Naučio sam...
Da svatko koga sretneš zaslužuje biti pozdravljen s osmijehom.

Naučio sam...
Da nema ništa slađe od spavanja pored svoje djece dok osjećaš njihov dah na svojim obrazima.

Naučio sam...
Da nijedna osoba nije savršena, sve dok se u neku ne zaljubiš.

Naučio sam...
Da je život težak, ali da sam ja jači.

Naučio sam...
Da prilike nikad nisu izgubljene; netko će iskoristiti one koje Ti propustiš.

Naučio sam...
Da dok uzgajaš ogorčenost, sreća cvjeta negdje drugdje.

Naučio sam...
Da sam trebala tati reći koliko ga volim još jednom prije nego je zauvijek otišao.

Naučio sam...
Da Tvoje riječi trebaju biti blage i nježne, jer ćeš ih sutra možda morati pojesti.

Naučio sam...
Da je osmijeh besplatan način da poboljšaš svoj izgled.

Naučio sam...
Da ne mogu izabrati osjećaje koje imam, ali mogu izabrati što ću u vezi njih poduzeti.

Naučio sam...
Da kada Te tvoje novorođeno dijete uhvati ručicama za mali prst, postaneš vezan za cijeli život.

Naučio sam...
Da svatko želi živjeti na vrhu planine, ali sva sreća i rast događaju se dok se penjemo.

Naučio sam...
Da je savjet najbolje dati samo u dva slučaja: Ako ga netko zatraži i ako je nečiji život u opasnosti.

Nauči sam...
Da što imam manje vremena, to imam više stvari za obaviti.

Svima VAMA...
Budite sigurni da ste sve pročitali redom do zadnje rečenice.

Pokažite svojim prijateljima koliko Vam je stalo do njih.

DJEČJI MEMORANDUM RODITELJIMA

Nemojte me razmaziti. Vrlo dobro znam da ne mogu imati sve što želim. Ja vas samo iskušavam.

Nemojte se bojati biti strogi. To mi se sviđa. Pokazujte gdje mi je mjesto.

Nemojte sa mnom na silu. To me uči da se jedino sila uvažava. Radije ću reagirati na uputu.

Nemojte biti nedosljedni. To me zbunjuje i tjera me na to da pobjegnem od svake obveze.

Nemojte obećavati. Možda nećete moći održati obećanje; pa ću izgubiti vjeru u vas.

Nemojte vjerovati mojim provokacijama kad govorim i činim stvari samo da vas rastužim. Mogao bih pokušati doći do još koje "pobjede".

Nemojte se previše žalostiti kad kažem da vas mrzim. Ne mislim ozbiljno, ali bih htio da vam bude žao zbog onog što ste mi učinili.

Nemojte da se osjećam manjim nego što jesam. Zbog toga ću glumiti "velikog lafa".

Nemojte umjesto mene činiti stvari koje mogu učiniti sam. Zbog toga se osjećam kao beba, a mogao bih vas početi doživljavati kao sluge.

Nemojte da moje loše navike obuzmu svu vašu pažnju. To me samo ohrabruje da nastavim.

Nemojte me ispravljati pred drugima. Bit ću mnogo pažljiviji ako sa mnom razgovarate tiho i nasamo.

Nemojte o mom ponašanju diskutirati za vrijeme svađe. Ne znam zašto onda slabo čujem, a i nisam sklon suradnji. U redu je da se poduzmu potrebne mjere, ali diskusiju odložite za kasnije.

Nemojte da imam osjećaj kako su moje pogreške zapravo grijesi: Moram naučiti griješiti a da se ipak ne osjećam zlim.

Nemojte stalno prigovarati. Ako to budete radili morat ću se početi praviti gluh.

Nemojte zahtijevati objašnjenja za moje ponašanje. Ponekad zbilja ne znam zašto sam nešto učinio.

Ne precjenjujte moje poštenje. Lako me je zastrašiti pa počnem lagati.

Nemojte zaboraviti da volim eksperimentirati. Ja iz toga učim, pa vas molim da budete strpljivi.

Nemojte me štititi od posljedica. Moram učiti na iskustvu.

Ne obraćajte previše pažnje kad sam lakše bolestan. Mogao bih početi uživati u lošem zdravlju, ako mi to bude donosilo veliku pažnju.

Ne odbijajte me kad tražim odgovore na normalna pitanja. Ako me odbijete, vidjet ćete da ću prestati ispitivati a informacije tražiti negdje drugdje.

Nemojte odgovarati na smiješna ili besmislena pitanja. Ako me odbijete, vidjet ćete da samo želim da se bavite sa mnom.

Nemojte mi govoriti da ste idealni i nepogrešivi. S takvim je tako teško živjeti.

Ne brinite zbog toga što smo malo zajedno. Važno je kako smo zajedno.

Nemojte da moja strahovanja postanu vaša tjeskoba. Tada ću se još više uplašiti. Pokažite da ste hrabri.

Nemojte zaboraviti da ne mogu odrasti bez mnogo razumijevanja i podrške; zaslužena pohvala ponekad izostane, ali prijekor nikada.

Tretirajte me kao svoje prijatelje, pa ću ja biti vaš.

Upamtite: više učim od primjera nego od kritike.

I pored svega, mnogo vas volim, volite i vi mene...

I STVORI BOG OCA

Kad je Gospodin Bog odlučio stvoriti oca, započeo je s jakim i visokim likom.
Tad anđeo koji se našao u blizini reče: ''Pa kakav će to biti otac? Ako ćeš djecu načiniti maljušnom i kao pamuk nježnom, zašto si oca načinio tako velikog? Neće se moći s njima poigrati ako ne klekne. Neće se moći nadviti noću nad krevetić da ih pokrije. Neće ih moći poljubiti ako se ne prigne.''
Bog se nasmiješi i odgovori: ''Sve to je istina, ali ako ga načinim malenim poput djeteta, onda djeca neće imati nekoga prema kome će moći podignuti pogled.''

Kad je Bog zatim oblikovao očeve ruke, učinio ih je dugim i mišićavim.
Anđeo odmahnu glavom i reče: ''Ali… tako velike ruke neće moći ni otvoriti ni zatvoriti pribadaču, ni zakopčati ni otkopčati gumb, ni uplesti pletenicu ni izvaditi trn iz prsta.''
Bog se nasmiješi i reče: ''Znam, ali su dovoljno velike da drže sve što se nađe u dječjim džepovima i dovoljno malene da svojim dlanovima stisnu njihove obraščiće.''

Onda Bog stade stvarati dvije goleme noge kakve još ne bijahu viđene. Anđeo poviče: ''Nije dobro! Zar doista misliš da će te dvije lađe moći skočiti iz kreveta kad dijete ujutro zaplače? Ili da će uspjeti proći između njih kad se budu igrali a da barem dvoje ne povrijedi?''
Bog se nasmiješi i odgovori: ''Bez brige, dobre su. Vidjet ćeš kako dobro služe djeci koja se budu htjela igrati jahanja na konjiću ili loviti miševe po vikendici ili se razmetati cipelama koje nitko drugi ne može obuti.''

Bog je radio cijelu noć. Ocu je dao malo riječi, ali mu je glas bio čvrst i pouzdan; dao mu je oči koje su sve vidjele, ali su ostale mirne i strpljive.

Na kraju, nakon kratkog razmišljanja, dodao je i zadnji potez: suze. Zatim se obratio anđelu: ''Jesi li se sada uvjerio da otac može voljeti koliko i majka?''

(Erma Bombeck)

MALI ANĐELI

Bilo jednom jedno dijete spremno da se rodi. Jednog je dana to dijete pitalo Boga: "Čujem da me sutra šalješ na zemlju? Ali kako ću tamo živjeti kad sam tako mali i bespomoćan?"
Bog je odgovorio:"Između mnogih anđela izabrao sam jednog za tebe. Čeka te i brinut će se za tebe."
Kaže dijete: "Ali tu na nebu ne radim ništa osim što pjevam i smijem se. To je ono što mi treba da budem sretan."

Bog kaže: Tvoj će ti anđeo pjevati svaki dan i osjećat ćeš ljubav svog anđela i bit ćeš sretan."
A kaže dijete:"Kako ću razumjeti kad mi ljudi pričaju ako ja ne govorim njihovim jezikom?"
"To je lako", kaže Bog.
"Tvoj će ti anđeo govoriti najljepše i najslađe riječi koje ćeš ikada čuti i s mnogo strpljenja i pažnje tvoje će te anđeo naučiti pričati."
Dijete je pogledalo Boga i reklo:" A što da radim kad želim razgovarati s Tobom?"
Bog se nasmijao djetetu i rekao: "Tvoj će ti anđeo spojiti ručice i naučiti te kako se moli."
Dijete kaže:"Čujem da na zemlji ima zlih ljudi. Tko će me zaštiti?"
I Bog zagrli dijete i kaže:"Tvoj će te anđeo braniti i po cijenu svog života."
Dijete tužno kaže: "Ali nikada Te više neću vidjeti?"
Bog zagrli dijete: "Tvoj će ti anđeo uvijek govoriti o meni i naučit će te način da mi se vratiš, iako ću ja uvijek biti uz tebe."

U tom je trenutku na nebu zavladao mir ali već su se mogli čuti glasovi sa zemlje.
Dijete je na brzinu nježno pitalo: "Bože ako sada moram ići reci mi barem ime mog anđela!"
Bog kaže:"Ime tvog anđela nije uopće važno, ti ćeš ga zvati .....MAMA!"

ZARUČNIČKA SVIJEĆA


Neka moje svjetlo bude vidljivo
u vašem braku.
Više od dara, ja sam tihi svjedok
u domu vaše ljubavi.

Kad sja sunce,
ne trebam gorjeti.
Ali kada je mrak,
kada dođe oluja,
tada me upali.

Kad se pojavi prva svađa,
kad te potajno muči briga,
tada me upali.
Kad treba učiniti prvi korak,
a ne znaš kako,
kad je potrebno razgovarati,
a ne nalaziš riječi,
kad bi htio zagrliti
a ruka ti je kao oduzeta,
tada me upali.


Moje malo svjetlo je znak,
sjajan jasni znak za vas.
Ono govori svoj vlastiti govor
koji svatko razumije.
Ja sam vaša zaručnička svijeća.
Oboje vas volim.
Pustite me da gorim
kad god je potrebno,
i dokle god je potrebno.

Dok me zatim zajedno,
obraz uz obraz,
ne ugasite.
Tada ću vam zahvalno reći:
do sljedećeg puta.


Phil Bosmans

Čule životinje u šumi da medo ima listu za ubijanje.


Svi se uplašili pa napokon uzvikne jelen da to više ne može podnijeti i da ide pitati medu je li to točno.

"Medo, čujem da imaš listu za ubijanje."
"Imam."
"Jesam li ja na toj listi?"
"Jesi."
Sutradan jelena nađu mrtvog.


Drugi se ohrabri vuk i ode medi.

"Medo, čujem da imaš listu za ubijanje."
"Imam."
"Jesam li ja na toj listi?"
"Jesi."
Sutradan i vuka nađu mrtvog.


Sljedeći dan se zeko pokupi i ode kod mede.

"Ej medo, jesam li ja na toj tvojoj listi?"
"Jesi zeko."
"A jel' bi me mogao brisati s te liste?"
"Može, nema problema."


Komunikacija je sve.