PUT DO DJEČJEG SRCA
03.02.2007., subota
VAŠI DOPRINOSI
 Dobra vam večer i veliki pozdrav! Kao što sam obećala - na redu su doprinosi iz vaših bilježnica i mjesta koja u kompjutoru čuvate za simpatične priče. Zahvaljujem mamama Dubravki i Animariji što to dijele s nama, a stavljam to ovamo ne bi li bilo vidljivije i lakše uočljivo. A ima tu još divnih misli: mama Mirjana je poslala nešto zanimljivo i poticajno. Sigurno ste to uočili u komentarima neki dan. Također moram reći da smo na mail adresu dobili dva tekstića nepoznatog pošiljatelja. Adresa je tako vješto sročena da ne znam kome trebamo zahvaliti, ali se nadamo da će osoba koja je to poslala prepoznati se na ovom mjestu. Jesu li kolači pečeni? Je li danas dan dobro prošao usprkos tome što su tate na putu? Svima pozdrav, a posebno DJECI koja zavire u ovaj kutak! Ne zaboravljamo nikoga! Mami i tati Dariji i Robertu šaljemo pozdrav u Drniš gdje nas danas čitaju jer ih je smrt tatine tete odvela onamo. I iako je to tužan događaj i sama mama kaže da je neobično i žalosno što je to bila prilika za susret jer kao da imamo sve manje vremena jedni za druge. Drago nam je da su i u tom kutku Hrvatske gledane naše fotografije! Znači, čitani smo diljem Lijepe naše :)) Još ćemo postati poznati! Ugodnu subotnju večer te miran i blagoslovljen početak nedjelje koja neka vam donese nove susrete (sa sobom i s dragim ljudima)!  I STVORI BOG OCA Kad je Gospodin Bog odlučio stvoriti oca, započeo je s jakim i visokim likom. Tad anđeo koji se našao u blizini reče: ''Pa kakav će to biti otac? Ako ćeš djecu načiniti maljušnom i kao pamuk nježnom, zašto si oca načinio tako velikog? Neće se moći s njima poigrati ako ne klekne. Neće se moći nadviti noću nad krevetić da ih pokrije. Neće ih moći poljubiti ako se ne prigne.'' Bog se nasmiješi i odgovori: ''Sve to je istina, ali ako ga načinim malenim poput djeteta, onda djeca neće imati nekoga prema kome će moći podignuti pogled.'' Kad je Bog zatim oblikovao očeve ruke, učinio ih je dugim i mišićavim. Anđeo odmahnu glavom i reče: ''Ali… tako velike ruke neće moći ni otvoriti ni zatvoriti pribadaču, ni zakopčati ni otkopčati gumb, ni uplesti pletenicu ni izvaditi trn iz prsta.'' Bog se nasmiješi i reče: ''Znam, ali su dovoljno velike da drže sve što se nađe u dječjim džepovima i dovoljno malene da svojim dlanovima stisnu njihove obraščiće.'' Onda Bog stade stvarati dvije goleme noge kakve još ne bijahu viđene. Anđeo poviče: ''Nije dobro! Zar doista misliš da će te dvije lađe moći skočiti iz kreveta kad dijete ujutro zaplače? Ili da će uspjeti proći između njih kad se budu igrali a da barem dvoje ne povrijedi?'' Bog se nasmiješi i odgovori: ''Bez brige, dobre su. Vidjet ćeš kako dobro služe djeci koja se budu htjela igrati jahanja na konjiću ili loviti miševe po vikendici ili se razmetati cipelama koje nitko drugi ne može obuti.'' Bog je radio cijelu noć. Ocu je dao malo riječi, ali mu je glas bio čvrst i pouzdan; dao mu je oči koje su sve vidjele, ali su ostale mirne i strpljive. Na kraju, nakon kratkog razmišljanja, dodao je i zadnji potez: suze. Zatim se obratio anđelu: ''Jesi li se sada uvjerio da otac može voljeti koliko i majka?'' (Erma Bombeck)  MALI ANĐELI Bilo jednom jedno dijete spremno da se rodi. Jednog je dana to dijete pitalo Boga: "Čujem da me sutra šalješ na zemlju? Ali kako ću tamo živjeti kad sam tako mali i bespomoćan?" Bog je odgovorio:"Između mnogih anđela izabrao sam jednog za tebe. Čeka te i brinut će se za tebe." Kaže dijete: "Ali tu na nebu ne radim ništa osim što pjevam i smijem se. To je ono što mi treba da budem sretan." Bog kaže: Tvoj će ti anđeo pjevati svaki dan i osjećat ćeš ljubav svog anđela i bit ćeš sretan." A kaže dijete:"Kako ću razumjeti kad mi ljudi pričaju ako ja ne govorim njihovim jezikom?" "To je lako", kaže Bog. "Tvoj će ti anđeo govoriti najljepše i najslađe riječi koje ćeš ikada čuti i s mnogo strpljenja i pažnje tvoje će te anđeo naučiti pričati." Dijete je pogledalo Boga i reklo:" A što da radim kad želim razgovarati s Tobom?" Bog se nasmijao djetetu i rekao: "Tvoj će ti anđeo spojiti ručice i naučiti te kako se moli." Dijete kaže:"Čujem da na zemlji ima zlih ljudi. Tko će me zaštiti?" I Bog zagrli dijete i kaže:"Tvoj će te anđeo braniti i po cijenu svog života." Dijete tužno kaže: "Ali nikada Te više neću vidjeti?" Bog zagrli dijete: "Tvoj će ti anđeo uvijek govoriti o meni i naučit će te način da mi se vratiš, iako ću ja uvijek biti uz tebe." U tom je trenutku na nebu zavladao mir ali već su se mogli čuti glasovi sa zemlje. Dijete je na brzinu nježno pitalo: "Bože ako sada moram ići reci mi barem ime mog anđela!" Bog kaže:"Ime tvog anđela nije uopće važno, ti ćeš ga zvati .....MAMA!" |