Srijeda je pepelnica i za kršćane počinje vrijeme pokore, posta, molitve i vršenja djela ljubavi. Katolici su danas obvezni postiti i jesti nemesnu hranu. U liturgijskom smislu ovo je četrdesetdnevno vrijeme priprave na najveći kršćanski blagdan Uskrsa. Obilježeno je posebnim pobožnostima i vježbama. U ovoj korizmi, mislim, osobito treba vrednovati solidarnost i suosjećanje, suodgovornost i poštovanje. Na pragu novih i katkad globalnih egoizama potreban nam je nov oblik osjetljivosti za ljude, ali i za stvoreni svijet. Obraćenje od osobnih grijeha redovit je poziv korizmenoga obraćenja, no danas ono i uključuje otklon od egoistočnog pa i autističnog zatvaranja u mali (hedonistički) krug i preuzimanje odgovornosti za opće. A ono može imati ime ekologije kao i politike, humanitarnog i volonterskog djelovanja kao i uključivanje u znanstvene i društvene akcije koje koriste zajednici. U zraku se, naime, osjeća sve veće povlačenje ljudi od onoga što je dom za sve i interes za sve. Ako se kršćanstvo tijekom svoje duge povijesti i mučilo s postom i pokorom kao oblicima borbe s vlastitim egom, nakon II. vatikanskog koncila naglasak je nešto više pomaknut prema djelatnoj ljubavi i molitvi, prema solidarnosti i suodgovornosti. Pepeo na našem tjemenu trebao bi od intimističke ići prema komunitarnoj dimenziji duhovnosti. Anton Šuljić Večernji list, 21.02.2007. |