_ _ _ _ _ _ promina.blog.hr

petak, 30.11.2012.

Općina donijela Proračun za 2012 godinu

Ukoliko ste danas posjetili web stranicu Šibensko-kninske županije, mogli ste u Službenom vijesniku pročitati koje su nove Odluke donesene na Općinskom vijeću općine Promina.

U naslovu je naveden samo Proračun općine za 2012 godinu, ali tu je još cijeli niz Odluka;



Ukoliko Vas zanimaju navedene Odluke, tu je link:
http://www.sibensko-kninska-zupanija.hr/svskz/2012/11.pdf

Više o samim Odlukama, u nekim od sljedećih postovima.

Oznake: općina promina

- 20:41 - Komentiraj post (0) - Link posta

četvrtak, 29.11.2012.

Ankica Čilaš Šimpraga-MUŠKA OSOBNA IMENA U PROMINI -IX dio



Uvodni post na temu iz naslova, napisao sam pod naslovom:
„Ankica Čilaš Šimpraga-MUŠKA OSOBNA IMENA U PROMINI“
Linkom: http://promina.blog.hr/2012/07/1630898988/ankica-cilas-simpragamuska-osobna-imena-u-promini.html

Osim muških imena, u radu se može pročitati jako puno povijesnih, i drugih raznih podataka, koji nam otvaraju nove puteve prema prominskoj (pa čak i osobnoj) prošlosti.

Za ovaj post izdvajam kao najzanimljivije o muškim osobnim imenima u dvadesetom stoljeću u Promini sljedeće;


********************************

Razdoblje 1991. – 2000.

Građa iz ovog razdoblja temelji se na Matičnoj knjizi krštenih u župi Promini u koju su upisana samo 44 krštenika imenovana s pomoću 28 imena, dakle prosječno 1,6 nositelja na jedno ime.
Riječ je o ratnom i poratnom razdoblju koje je obilježeno snažnom depopulacijom te je u Promini prema popisu stanovnika iz 2001. godine živjelo samo 1317 ljudi.

U građi prevladavaju imena sa samo jednim nositeljem, a među njima četiri petine repertoara čine kršćanska imena – Andrija, Anđelo, Anton, Antonijo, Danijel, Filip, Gabrijel, Jere, Josip Petar, Kristijan, Marino, Martin, Mate, Matej, Šimun, Valentino, a preostalu petinu čine narodna imena Nediljko, Slavko, Stanko, Tomislav, Zvonimir.

Među imenima s više od jednog nositelja pojavljuju se samo kršćanska imena:
Ante (5x), Antonio (2x), Ivan (2x), Josip (2x), Luka (5x), Marko (5x), Petar (2 x).

Samo imena kršćanskoga podrijetla koja se u Promini pojavljuju više od četiri stoljeća u posljednjem desetljeću 20. stoljeća imaju više od jednog nositelja.

Među njima Ante, Luka i Marko obuhvaćaju po 11,36 % nositelja (46), tj. ukupno 34 %.

Samo 9,09 % nositelja ima narodno ime, tj. u desetljeću Domovinskoga rata, u razdoblju izgnanstva i povratka u devastirani rodni kraj više od 90 % djece dobilo je tradicionalno kršćansko ime.
Samo kršćanska imena Marino i Valentino nemaju dužu tradiciju u tom dijelu Dalmacije.



8. Osobna imena u neslužbenoj uporabi

Tek se u drugoj polovici 20. stoljeća počeo znatno povećavati broj imenskih osnova ulaženjem novih aloglotnih i narodnih imena.
No stoljećima je prominski antroponimikon sadržavao ograničen broj službenih imena.
Stoga su se, kako bi se olakšala identifikacija pojedinaca, u neslužbenoj uporabi (47) pojavljivali pokraćeni oblici temeljnoga imena ili njegove izvedenice.
Kraćenjem temeljnih imena nastajali su hipokoristici, npr. Ive, Nine. no u mnogih imena njihovo se hipokoristično značenje ispraznilo te su ta imena, postavši značenjski neutralna, preuzela funkciju službenih imena, npr. Ante, Toni, Ćiro, Đuro, Frane, Grga, Grgo, Ive, Jandre, Jere, Joso, Jure, Krešo, Mate, Paško, Pešo, Sava, Slave, Stipe, Stevo, Šime, Špiro, Vrane.


Od pokraćenih imena derivacijom se dobivaju nova imena, koja svojom formom mogu biti deminutivno-hipokoristična (Ivica, Nikica) ili augmentativnopejorativna (Ivurina, Stipurina). Kao što će se vidjeti iz analize neslužbenih muških imena, u Promini nisu sva augmentativna imena pejorativna (48).
Mnoga izvedena imena nisu više dijelom neslužbene formule, nego su ušla u službeni repertoar imena (Branko, Jerko, Joško, Krešo, Milko, Živko, Ivica, Zvonko itd.).

Popis muških osobnih imena koji donosimo u neslužbenoj uporabi prikupljen je terenskim istraživanjem i uvelike ovisi o tome kojih su se imena ispitanici uspjeli sjetiti te nije definitivan, no ipak ilustrira odnos između službenih i neslužbenih imena……(nastavak obavezno pročitati u izvornom tekstu pod već navedenim linkovima op.a bloga)


9. Zaključno o muškim osobnim imenima u Promini

Dijakronijska analiza muških osobnih imena u Promini pokazala nam je kako su se tijekom vremena prožimala dva načela imenovanja – narodno i kršćansko– kojima se oblikovao prominski antroponimijski identitet.
Korpus iz 16. stoljeća pokazao nam je kako je uz prevlast narodnih imena i relativno malen broj imenskih osnova bio razvijen tvorbeni sustav s povećim brojem tvorbenih formanata. Nakon Tridentskoga koncila gotovo su se isključivo nadijevala osobna kršćanska imena zbog čega je u uporabi bio relativno malen broj imena, što je potaknulo tvorbu velikoga broja imenskih izvedenica.
Tek u 20.stoljeću nakon I. svjetskog rata u imenski repertoar ulazi manji broj narodnih imena, a nakon II. svjetskog rata ulazak narodnih imenskih osnova još je povećan.
Šezdesetih se godina u Promini javljaju i nova aloglotna imena, no narodna i tradicionalno frekventna kršćanska imena ne izlaze iz uporabe. Jedino se većim brojem imenskih osnova smanjuje onomastička entropija, što utječe na manju uporabu imenskih izvedenica tipa Iviša, Antiša pa se one danas osjećaju kao izrazite odmilice.

Pitanje je dokad će se zadržati takva u Promini tradicionalna službena i neslužbena imena jer zbog depopulacije, smanjene frekventnosti pojedinih imena te ulaska novih, često aloglotnih osnova, nema velike potrebe za iskorištavnjem tvorbenih jezičnih mogućnosti.



Napomene:

(46) Tako visoka frekventnost pojedinoga osobnog imena početkom 20. stoljeća nije potvrđena ni u jednom od sedam najvećih hrvatskih gradova. Najsličnije je stanje u Splitu gdje je 9,5 % dječaka rođenih 2001. godine dobilo ime Ivan (Frančić 2002: 84).

(47) O tipovima imenskih formula u Promini v. u Čilaš Šimpraga 2006: 44.

(48) Objašnjenje daje Šimunović: »Važno je istaknuti da se u hrvatskom dinarskom gorju od rijeke Neretve do Ćićarije u Istri javljaju augmentativna osobna imena s meliorativnim značenjem:
Ivanda, Lukenda, Milandura, Jakovina, Josina, Jurdana, Šimunda, Jovandeka itd. Objašnjenje te osobine vjerojatno leži u tamošnjoj vlaškoj onomastici jer je ista pojava zamijećena kod hrvatske vlaške populacije u Istri, koja je došla iz tih krajeva u XVI. stoljeću, i kod iste populacije u talijanskim Molisama, kamo su se doselili u XV. i XVI. stoljeću.« (2002: 376)


********************************


Za više informacija o muškim imenima u Promini … obavezno posjetite link:
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=124795

Prethodni post na ovu temu:
http://promina.blog.hr/2012/10/1631124045/ankica-cilas-simpragamuska-osobna-imena-u-promini-viii-dio.html


Ovim postom, došli smo do samog kraja „prelistavanja“ rada Anikice Čilaš Šimpraga-„Muška imena u Promini“.

Nadam se da vam je ova tema bila zanimljiva.

Oznake: Ankica Čilaš Šimpraga, MUŠKA OSOBNA IMENA U PROMINI

- 10:03 - Komentiraj post (0) - Link posta

utorak, 27.11.2012.

Četrdeset godina Radio Drniša



Nedjelja ujutro…Majka traži 89 MHz…Traži Radio Drniš…vrijeme je za želje i pozdrave…
„Dragom sinu, brz povratak iz vojske želi majka….“…i onda se u eteru začuju stihovi pjesme Darka Domijana:

„Ruže u snijegu i tuga vojnika
nad poljima vije se dim
selo na brijegu, pužutjela slika
mi zajedno, s nama naš sin“.

To je moja prva asocijacija na spominjanje imena „Radio Drniša“-emisija „Želje i pozdravi“.
Saznali bi tako tko će u vojsku, koja cura se udaje, koji momak se ženi, i još puno lijepih stvari za koje su se naručivale pjesme.

Ipak, milsim da je melodija narodne opere „Ero s onoga svijeta“, Jakova Gotovca (hrvatskog opernog dirigenta i skladatelja) zasigurno prva asocijacija na „Radio Drniš“, asocijacija na rodni kraj….S tom melodijom Radio Drniš se budi, s tom nas melodijom pozdravlja za laku noć.

I tako, godine malo po malo prolaze, i naš „Radio Drniš“ danas 27.11.2012. slavi svoj četrdeseti rođendan!

Tim povodom, prije nekoliko dana, dobio sam pozivnicu za večerašnju svečanu proslavu koja se održala u Glazbenoj školi „Krste Odaka“ u Drnišu.

Dvorana u glazbenoj školi bila je pretjesna za sve posjetitelje, i mogu reći da mi je bila čast što sam bio pozvan i prisustvovao ovako lijepoj svečanosti, u tom lijepom društvu.



Ali, prije nego što opišem samu svečanost, vratio bih se malo onom najvažnijem, a to je program Radio Drniša, odosno onima koji čine njegovu dušu, njegovo srce.

Anita Vukušić- direktorica, glavna i odgovorna urednica.
Nije lako uspješno voditi medij kao što je radio u ovim turbolentnim vremenima. Vrmenima u kojima nestaju novine poput Vijesnika koji je imao svoje čitatelje više od 60 godina. Vrmenima u kojima i legendarni Radio Kaštela nestaje u tišini kapitalizma….
Anita je spoj godina i iskustva…“balans mladim snagama“.

Matilda Jelčić Stojaković (novinarka / voditeljica / realizatorica, zamjenica glavne urednice)
-Novinarka s kojom „nema muljanja“. „činjenice su tu- molim Vaš odgovor“-vjerojatno je zaključio svatko komu je ona barem jednom postavila pitanje i pružila mikrofon. Opća opasnost za političare…

Hrvoje Matić (novinar / voditelj / tehnički realizator)
- Enciklopedija sporta u drniškom kraju. Nema sportskog događaja koji će proći bez njega. Teme su to za koje on živi punim plućima…

Tome Bajić (tehničar / voditelj)
- „Duboki glas Radio Drniša“. Jutarnji program često starta s Tomom i njegovim zanimljivim izborom dnevnih informacij, izborom glazbe. Samo je malo pretih…

Marko Šiklić (vanjski suradnik, voditelj / tehnički realizator)
-Najmlađi član „posade“. Energija, optimizam, vječiti osmjeh na licu…Marko iz svojih sugovornika „izvlači“ samo najoptimističnija razmišljanja. Radio je njegova budućnost…ali bojim se da će on poput mnogih mladih „prerasti“ ovaj naš kraj, jer u njemu neće moći realizirati sve svoje sposobnosti.

A tu su još i:

Katarina Rudan, vanjska suradnica iz Šibenika
Marica Labor, (vanjska suradnica) urednica vjerskog programa
Ivana Kasalo, (vanjski suradnik) voditelj /tehnički realizator

I da ne zaboravimo tu je i Drnišanac- Đuro Perlić.
Malo tko može riječju ispratiti Drnišane, opisati nekadašnji način života u Drnišu, kao Drnišanac…..Kroničar drniškog kraja….



Možda je važno spomenuti i vlasničku strukturu Radio Drniša (evo njihovih tehničkih podataka):

„Poslujemo kao društvo s ograničenom odgovornošću u vlasništvu Grada Drniša, Općine Promina i Pučkog otvorenog učilišta Drniš koji imaju 3/4 vlasništva, te još deset sadašnjih i bivših zaposlenika koji imaju svaki po tek 2,5 % udjela u vlasništvu“.



Vratimo se samoj svečanosti, samoj proslavi rođendana.

Tome je pustio skladbu „Ero s onoga svijeta“, i sve nazočne je pozdravila Matilda Jelčić Stojaković.
Nakon nekoliko uvodnih riječi, minutom šutnje odali smo počast svima onima koji su pomogli da se Radio Drniš „rodi“, svima onima koji su mu tkali dušu- a nažalost više nisu sa nama.

Usljedio je zatim govor Ante Vukušića koji nas je riječju poveo na putovanje od prve ideje o osnivanju Radio Drniša, preko ratnih, do današnjig dana…

Usljedio je zatim bogat program koji su pripremili zborovi, kulturno-umjetničkih društava, glumačke družine- glazbenici, glumci…i svi su, svaki na svoj način zablistali i bili zanimljivi za pogledati i poslušati.
Program koji je prikazao kulturno bogatstvo drniškog kraja.

Nasmijali smo se anegdotama koje nam je ispričao Drnišanac-Đuro Perlić, a Frane Bilić sa svojim „Pismom Radio Drnišu“ izazvao je opće oduševljenje i salve smijeha.


Teško je opisati sve prekrasne trenutke koji su se dogodili ovu večer, spomenuti baš sve najzanimljivije….pa evo na kraju i nekoliko fotografija da nam ispričaju svoju priču o ovom trosatnom druženju;




Sretan ti rođendan Radio Drnišu, i još puno uspješnih godina rada i dobrih novinara!




Nadopuna posta 29.11.2012 četvrtak:

Detaljnije o samoj proslavi možete čitati na web stranici Radio Driša pod naslovom

Radio postaja Drniš proslavila 40. rođendan
Objavljeno 29.11.2012., 12:51 | Napisao/la Matilda Jelčić Stojaković
Linkom:
http://www.radiodrnis.hr/jm/index.php/component/content/article/39-novosti/2645-radio-postaja-drnis-proslavila-40-rodendan


Oznake: KUU Promina

- 23:07 - Komentiraj post (0) - Link posta

Ethnotine u emisiji Školski sat u 9:10 na 2. programu HRT-a



Evo jedne zanimljive informacije koju sam dobio na e-mail:


****

Sa zadovoljstvom Vas obavještavamo da će ženski vokalno plesni ansambl Ethnotine iz Zagreba gostovati sutra uživo u emisiji Školski sat u 9:10 na 2. programu HRT-a.
Između ostalog, pjevat ćemo pjesme iz prominskoga kraja te će biti prikazana naša izvedba scenskog prikaza "Zagora" autora Gorana Kneževića.

Vjerujemo da bi Vas naše gostovanje moglo zanimati te se nadamo da ćete biti u mogućnosti pogledati nas.
Repriza emisije je također sutra u 15:10 na HRT2.

Lijep pozdrav iz Zagreba

Ethnotine

****

Znači sutra obavezno pogledati emisiju u kojoj će se čuti pjesme iz prominskog kraja!



Nadopuna posta 29.11.2012 (četvrtak)

Pogledao sam emisiju u kojoj su nastupile djevojke ansambla Ethnotine iz Zagreba.
Djevojke su me oduševile, i dok ne dođem do video snimke emisije "Školski sat", evo snimki nekoliko njihovih dosadašnjih nastupa:











Bravo djevojke!

Bravo za Gorana Kneževića!


Oznake: Folklor u Promini, Goran Knežević

- 23:06 - Komentiraj post (0) - Link posta

ponedjeljak, 26.11.2012.

Obljetnica osnivanja općine Promina




Prije nekoliko dana (20.11.2012), na oglasnim pločama Općine Promina, mogli ste pročitati obavijest koju sam najavio i na blogu:
"U Domu kulture-komedija "Bankarica"


Link:
http://promina.blog.hr/2012/11/1631229969/u-domu-kulturekomedija-bankarica.html

Na sam dan za kada je najavljena "Bankarica" u Šibenskom listu ste mogli pročitati sljedeće:

***

OKLAJ -Pučka veselica u Oklaju
22 Nov 2012 Šibenski List
KATARINA RUDAN
katarina.rudan@sibenski-list.hr


Uz prigodan kulturnozabavni program u Domu kulture, koji će danas i službeno biti otvoren, u povodu velike obljetnice zaslužnim će pojedincima i kolektivima biti uručene nagrade i priznanja.

Velikom pučkom veselicom Prominci danas obilježavaju 130. obljetnicu osnivanja općine Promina.
Prigodni kulturno-zabavni program počinje u 17 sati u Domu kulture, koji tim povodom i službeno otvara svoja vrata, predstavom 'Bankarica', u izvedbi Pučkog sinjskog kazališta.
Nakon kazališne predstave slijedi nastup ženske klape 'Skradinke' iz Skradina.
U programu je i predstavljanje tradicijske prominske kape s devet kita i 's upo' veza, a predstavit će je Marko Knežević.

Prvi put nagrade i priznanja

Nakon prigodnog programa, povodom velike obljetnice, zaslužnim pojedincima i kolektivima bit će uručene i nagrade i priznanja općine Promina, a potom slijedi domjenak i druženje.

Kako je najavljeno, Nagrada za životno djelo posthumno se dodjeljuje Ivi Bilušiću, utemeljitelju 'Metalsinta' i Peri Sariću, zadnjem načelniku prominske općine prije njezinog ukidanja 1963. godine za sve što je, a u konačnici i život, dao za općinu.


Plaketu općine dobit će DVD Promina, Dom umirovljenika za starije i nemoćne osobe u Oklaju, Kulturno umjetnička udruga 'Promina', OGI-Drniš za provođenje Programa pomoći u kući starijim osobama te Ivica Marić za organiziranje sportskih igara za Veliku Gospu.

Priznanje Kapa općine Promina za djela iznimne hrabrosti dodjeljene su Josipu Dujiću i Dragi Kardovu za spašavanje starijih osoba iz zapaljene kuće i stana.


***

Cijeli članak možete pročitati ako kupite Šibenski list od 22.11.2012...jer je ovo samo dio koji se može pročitati na web-u.


Čestitam nagrađenim pojednicima i udrugama!

Oznake: općina promina, Život u Promini

- 20:10 - Komentiraj post (0) - Link posta

nedjelja, 25.11.2012.

Iz arhive profesora Ante Vladimira Bikića-Škola u plamenu

Na ruševine „Stare škole“ u Oklaju, navikli smo se kao na nešto sasvim normalno, spomenik minulim vremenima, svjedočanstvo jedne nesreće, havarije, koja se dogodila „nekad davno“.

Stariji čitatelji bloga vjerojatno će se sjetiti tih dana….svojih nastavnika iz tog doba…privremenih učionica, i možda reći pa i nije to bilo tako davno…

Evo jedne fotografije iz 1966. ili 1967.. godine, i jednog, točnije 5 D razreda sa svojom nastavnicom, razrednicom Marijom Juric:



Pa kad je zapravo izgorjela osnovna škola Vijeko Širinić-Oklaj, možda se netko zapita?

Dogodilo se na današnji dan- rekli bi u kalendaru HTV-a.


Odgovor na postavljeno pitaje, daje nam sljedeći članak iz arhive profesora Ante Vladimira Bikića:


****



„Školske novine“ br. 44./1972. godina –Zagreb 19.12.1972.

Škola u plamenu

Školsko zvono više se neće čuti u zgradi Osnovne škole „Vjeko Širinić“ u Oklaju, a niti će prominski učenici ponovo sjesti u svoje klupe.

U subotu — 25. studenog u 21 sat i 30 minuta izbio je u školskoj zgradi požar.
Uzbunu su dali radnici HE „Manojlovac“ koji su polazili na rad u svoju smjenu.
Čitavo stanovništvo je bilo na nogama. Tražile su se gumene cijevi, došli su u pomoć kninski i šibenski vatrogasci.
Mještanin Mićo Bronić brzo je pronašao tajnika škole Matu Zrilića koji je zajedno s grupom građana uletio u goruću zgradu da bi spasili imovinu, a posebno arhivu.
Nije se moglo mnogo učiniti. Iz zbornice su spojeni samo ovogodišnji dnevnici.
Dim i velika vatra potpomognuta jakom hladnom burom onemogućila je akciju da se požar brzo lokalizira.
Požar je izbio na drugom katu — zahvativši krovnu konstrukciju, dok se plamen visoko dizao uvis. Požar je bio tako velik da su se željezni ormari u kojoj je smještena arhiva i željezna blagajna u kojoj se nalazilo 100 tisuća starih dinara topile.
Uništeno je 8 učionica i 4 kabineta, kao i sve ostalo u zgradi. Požar je ugašen tek ujutro (nedjelju). Izgorjelo je sve čitava arhiva, sav namještaj.
Izgorjela je Spomenica škole, i one iz 898 godine — zapisi i svi radovi učenika i nastavnika.
Prizor nakon ugašenog potara oko zgrade bio je tužan i potresan.
Svuda naokolo papiri, nagorjele teke i formulari, pismeni sastavi učenika.

A što je sve spašeno?

Nekoliko klupa i stolica bacane kroz prozore, dva televizora i jedan radio-aparat. Dok se šteta cijent na oko 700 milijuna starih dinara.
Posljedice i štete mogle su biti i veće — da je požar zahvatio drvenu konstrukciju plafona prizemnog kata u kojem se nalazio podrum OPZ -“Oklaj“ sa 45 vagona rakije i vina i ostalom robom.
Nakon ovog teškog udesa odmah je pokrenuta akcija da učenici nastave s redovnom nastavom. Održan je zajednički sastanak prosvjetnih radnika. Mjesnog ureda, i članova SK-a mjesta Oklaj na čelu s Mjesnom zajednicom. Donesen je zaklˇučak da se nastava održava u 6 učionica (prostorija) u zgradi bivše oklajske općine i 2 prostorije u Domu kulture.
No — i pored toga smještaj oklajskih učenika bit će znatno otežan, jer su 4 prostorije veličine 4x4, pa kako onda u te prostorije smjestiti odjeljenje sa 44 učenika?
Kako u nastupajuće dane zagrijavati prostorije koje su bez peći?
Kako nabaviti namještaj?
Bar klupe i stolice! Zatim osnovna pomagala i učila?
I tko će za to dati sredstva?
To su sve neriješeni problemi.
U svemu ovome pomoć treba da pruži društvena zajednica, kao i da se što prije pronađu odgovarajuća financijska sredstva za ubrzanje dovršetka gradnje nove školske zgrade u Oklaju — kako bi već jednom prominski učenici dobili čvrst krov nad glavom.

I na kraju — u novoj Spomenici oklajske Škole — stajat će šturi podaci, da je školska zgrada u Oklaju jedna od prvih zgrada Osnovnih škola na području Promine, u ratu 1944. spaljena. Nakon godinu dana ponovno obnovljena, 1970. godine potresom znatno oštećena, a 25. studenog 1972. godine uništena požarom — u kojoj se više neće ćuti školsko zvono, niti pjesma veselih prominskih učenika.


Vladimir MOJAŠ

***


Ipak, stanje u školstvu u Promini brzo se normaliziralo.
Već sljedeće godine, 4.11.1973. (nedjelja) nova škola je završena-izgrađena i službeno otvorena.




Uz već navedenu napomenu, profesor Ante u svojim zabilješkama dodaje -„Nastava počela mjesec dana ranije“.

Nova škola je također nosila ime „Osnovna škola Vijeko Širinić-Oklaj“.

Razgovarajući s prof Antom, saznao sam da je osnovna škola u Oklaju nakon Drugog Svjetskog rata mijenjala nekoliko adresa, ali je cijelo vrijeme nosila uvijek isto navedeno ime- „OŠ Vijeko Širinić Oklaj“.

Zanimljivo je saznati da je „Opća pučka škola“ u Oklaju započela s radom davne 1868. godine, Matasima iste 1868. godine, Razvođu 1891. godine, Lukaru 1905. godine, Puljanima 1927. godine, Mratovu 1940. godine, Podima 1954. godine.

Škole su bile i u Bogatićima, Ljubotiću, Čitluku, Suknovcima, Bobodolu-Marasovinama, ali nažalost prof Ante nema podatak o točnim godinama njihova početka rada.
Što ne znači….da se i to jednog dana neće negdje pronaći zapisano…..

I za kraj.... starije generacije se rado sjete svoje stare škole, na godišnjicu male mature- evo jedne fotografije snimljene2009 godine:



...a o njima sam pisao u postu:
http://promina.blog.hr/2009/08/1626575584/40godina-male-mature-ii-dio.html

Oznake: Iz arhive profesora Ante Vladimira Bikića, Školstvo u Promini

- 11:34 - Komentiraj post (0) - Link posta

petak, 23.11.2012.

Novi sloj asfalta od Čitluka (skoro) do Brljana

Evo jedne kratke informacije;

Nakon što je u rujnu 2011. županija Šibensko Kninska obnovila novim asfaltom (u punoj širini) prometnicu Oklaj-Čitluk…ovih dana (ponedjeljak 19.11.2012.) firma „Sarađen“ postavlja novi sloj asfalta od Čitluka skoro do jezera Brljan.

Na „Dan Općine Promina“, 29. rujna, Župan Pauk nam je i najavio kako će Županija u Promini ove godine, asfaltirati navedenu dionicu u dužini od četiri kilometra.

Kako se zima sve više bliži, imao sam osjećaj da od obećanja neće biti ništa, ali kako bi se reklo „Rečeno-učinjeno“.

Evo i karte sa ucrtanom obnovljenom dionicom asfalta;




Nadam se da će župan u 2013. ili 2014. najaviti:

„U ovoj godini će Županija asfaltirati cestu Čitluk-Bogatići“…bit će to odlična vijest!


Oznake: Gospodarstvo

- 14:44 - Komentiraj post (0) - Link posta

četvrtak, 22.11.2012.

Dan Doma za starije i nemoćne osobe u Oklaju 21.11.2012 (2. dio)

Program obilježavanja Dana Doma, zakazan je za deset sati.

Obično imam naviku doći malo ranije na ovakve događaje, kako bi u miru „snimio“ situaciju, napravio koju „usputnu“ fotografiju.
Ovaj put, snimio sam nekoliko ručnih radova, suvenira koji su izradili korisnici Doma, ali i s jednom Prominkom načeo temu koja bi mogla uroditi još jednim naslovom „Iz arhive…..“.

Kako se bližilo deset sati, tako se i prostor na trećem katu Doma polako popunjavao prvo korisnicima Doma, a zatim i pozvanim gostima.

Redom su tako stizali;

- biskupov tajnik (don Roko Glasnović),
- -naš župnik fra Petar Pletikosa
- članovi Upravnog vijeće Doma, predsjednica U.V. Josipa Rimac-gradonačelnica Knina,
- naša umirovljena Dr. Manda Gojčeta,
- načelnik općine Promina Paul Cota i Općinski vijećnici,
- djelatnici i korisnici domova iz Knina, Zemunika, Šibenika,
- Predstavnici Centra za rehabilitaciju- Fra Petar Sekelez Vrlika
- CZSS Drniš
- Caritas biskupije Šibenik
- Djelatnici Doma zdravlja Oklaj

Sa malim zakašnjenjjem stigao je i Nikola Mihaljević, pročelnik Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb Šibensko kninske županije, koji se ujedno ispričao u ime Župana, što zbog iskrslih obaveza nije mogao doći (stići) na proslavu.


Sve nazočne pozdravila je ravnateljica Doma Senka Knežević.
Teško je citirati najvažnije dijelove govora, ali mislim da se ravnateljica neće ljutiti ako samo navedem da je osnovna misao vodilja cijelog govora bila nužnost razumjevanja treće životne dobi, nužnost postojanja domova.
(Kad bih širio priču, onda bih ovdje morao ponoviti cijeli prethodni post na temu iz naslova, a to nebi imalo smisla)

Don Roko Glasnović prenio nam je pozdrave našeg Biskupa, biranim riječima ukazao na važnost shvaćanja smisla života, razumjevanje starijih…

Usljedio je zatim nastup djevojčica iz Glazbene škole Drniš, koje su izvele skladbu na flautama. Nakon njih i mladi gitarista nam je odsvirao jedni skladbu.

Da i korisnici Doma imaju spremne recitacije za ovu prigodu, potvrdile su nam Kaja Džapo i Tona Bilušić.
Kao u školi, ravnateljica ih je pozivala da izađu pred publiku, a njihove kolege i klegice su šaputale –„'Ajde Kajo“…“Kaja-Kaja“…rukama pljeskali, štapovima kuckali o pod…a zatim „'Ajde Tone“..“'Ajde Tone“….a Tona se sve nekako sramežljivo nećkala, i izrecitirati pjesmu o Velebitu koju je naučila još u osnovnoj školi….


Nakon korisnika, u ime osoblja nastupio je Ive Kardov.

Ovdje ću ipak malo zastati…

Ive nam je pročitao tekst, nažalost (meni) nepoznatog autora.
Mene je taj tekst najviše dirnuo.
I da ne umanjujem njegovu ljepotu svojim riječima, evo ga u cijelosti:


***

Pismo sinu

Za vas koji imate roditelje,
Za vas koji ste roditelji,
Za vas koji ste imali roditelje,
Za vas koji znate one koji imaju roditelje
I za vas koji poznajete nečije roditelje.



Dragi sine,

Sada još nisam ostario, ali kada me budeš vidio takvoga, budi strpljiv sa mnom i pokušaj me razumjeti
-Ako se zaprljam u vrijeme ručka, i ako se ne mogu sam odjenuti, budi strpljiv.
Sjeti se sati, koje sam potrošio, dok sam te tome naučio.

-I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvijek ponovo, nemoj me prekidati, saslušaj me!

-Kada si bio malen, morao sam ti istu priču čitati uvijek ponovo, prije no što si utonuo u san.

-Ako se ne budem želio kupati, ne ismijavaj me i ne vrijeđaj.
Sjeti se kako sam te morao loviti i izmišljati tisuću razloga, da bi ti ušao u kadu.

-Kad opaziš moje nepoznavanje nove tehnologije, daj mi vremena i nemoj me gledati s podsmjehom na licu.
-Ja sam tebe naučio mnogo stvari: pravilno jesti, pravitno se obući, suočiti se sa životom.

-Ako nekad u razgovoru zaboravim ili izgubim nit razgovora, daj mi malo vremena, da se prisjetim i ako mi to ne pođe za rukom, nemoj se uznemiravati.

-Nije mi najvažnija stvar na svijetu naš razgovor, već to, da sam s tobom i da me znaš slušati.

-Ako ne budem želio jesti, nemoj me prisiljavati da jedem.
Sam znam najbolje, kada mi je hrana potrebna, a kada ne.


-Kada mi umorne noge više neće dozvoljavati da hodam, pruži mi ruku jednako kao što sam je ja pružao tebi, kada si pravio prve korake.


-I ako ti jednom kažem, da više ne želim živjeti, da želim umrijeti, ne ljuti se na mene, jednoga dana ćeš me razumjeti.

-Jednom ćeš spoznati, da sam ti usprkos svim učinjenim greškama, želio samo najbolje i pokušao sam te pripremiti na putovanje života.

-Ne žalosti se, neljuti se i ne osjećaj se bespomoćan, kada me budeš gledao pored sebe takvog.

Budi pored mene i pokušaj me razumjeti i pomoći mi tako kao što sam ja pomagao tebi, kada si počeo živjeti.

-Budi mi oslonac, pomozi mi završiti putovanje s ljubavlju i strpljivošću.
Vratiću ti osmijehom i neizmjernom ljubavlju, koju sam oduvijek čuvao za tebe.


Volim te sine,
Tvoj tata

****


Nakon Ivinog nastupa, duboko udahnem…izdahnem…i kažem sebi…zaustavi suze…misli na nešto drugo…kasno čovjek neke stvari čuje...



Usljedio je zatim nastup mladih snaga KUU Promina.
Zapjevali su svoje pjesme..zaigrali kola…a iz publike se čulo „Sad' će popasove“, „Jel' ovo igraju colozeca“, …„Ma ovo ti je starinsko kolo, ja sam ga igrala….“

Mladi folkloraši napustili su scenu, i sljedio je nastup pučke pjesnikinje Ane Ojdanić, kojoj je prethodio „instrumental“ njenog kolege na diplama.
Pučka pjesnikinja izrecitirala je pjesmu o majci koja pored mnogobrojne djece ostaje sama na svom ognjištu…a djeca u svijetu traže sreću u novcu….rekli bi tipična priča…i sve je dobro dok se ne radi o nama samima u ulozi majke…

„Evo mene dobro ljudi“ zapjevala je „Klapa Drniš“, i svi su odmah malo živnuli.

Nazočnima se na samom kraju kratko obratio i Nikola Mihaljević, pročelnik Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb Šibensko kninske županije, te pohvalio urednost Doma.

Došli smo tako do samog kraja programa drugog po redu Dana Doma, i ravnateljica nas je sve zajedno pozvala na zakusku.



Namjravao sam i ove godine napraviti jednu zajedničku fotografiju osoblja Doma, ali nažalost zbog njihovih obaveza, to mi nije pošlo za rukom….

U svakom slučaju, bilo je ovo jedno jako lijepo i poučno druženje.

E da…evo i još nekoliko fotografija samog događaja:




Oznake: Dom za starije i nemoćne osobe u Oklaju, KUU Promina

- 21:34 - Komentiraj post (0) - Link posta

srijeda, 21.11.2012.

Dan Doma za starije i nemoćne osobe u Oklaju 21.11.2012 (1. dio)



Prošle godine, na isti dan, blagdan Gospe od Zdravlja, po prvi puta, obilježen je Dan Doma za starije i nemoćne osobe u Oklaju.

Bio je to jedan jako lijep događaj, o kojem sam pisao u postu pod linkom:
http://promina.blog.hr/2011/11/1629645468/dan-doma-za-starije-i-nemocne-osobe-u-oklaju.html

Godišnjice su idealna prilika, „točka“ u vremenu, u kojoj zastajemo, pogledamo put što iza nas ostade, i put kojim želimo dalje krenuti.
Promatramo tragove što ih iza sebe ostavismo, sanjamo neke nove staze.

Na temu druge godine rada, života Doma, popričao sam s ravnateljicom Senkom Knežević, i evo što sam saznao;

Dom za starije i nemoćne osobe u Oklaju, i proteklu godinu bio je 100% popunjen.
Ukupno 63. žene i 23. muškarca, odnosno 86. korisnika, svakodnevno njeguje, pazi i pomaže 31. zaposlenik-zaposlenica Doma.
Korisnici Doma su pretežno iz Promine (45%), Drniškog i Kninskog kraja, ali ih ima i iz Šibenika, Splita, Slunja, Paga….

Sve ih je manje pokretnih (19. korisnika-20%), a sve više polupokretnih i teško pokretnih (39. korisnika-nešto manje od 50%), i nepokretnih 28. korisnika-odnosno negdje oko 30% „stanovnika“ Doma.
Uzmemo li u obzir da je prosječna starost smještenih u Domu 83. godine, navedene brojke, omjer pokretnih i nepokretnih, još je i dobar.

„Titula“ najstarije štićenice ove godine pripala je Janji Knežević koja ima 98. godina, dok je najmlađi stanovnik Doma Stanko Vrca rođen 1963. godine.

Nažalost, baka Cvita koja je prošle godine na Dan doma bila najstarija, preminula je nedugo nakon toga, nešto prije svog 102. rođendana.

Lista čekanja je i ove godine podugačka, te „poziv za dom“ očekuje 72. kandidata koji su predali potrebnu dokumentaciju.
Od samog početka rada Doma, ukupno je zaprimljeno 350. zahtjeva za smještaj.
Do sada je smještaj u Domu dobilo 160. štićenika, u ovoj godini 27. štićenika.
Cijena smještaja u Domu, kreće se od 2,800.00 kuna do 3,500.00 kuna, ovisno o pokretljivosti korisnika.

Na moje pitanje ravnateljici –što ju je najviše ražalostilo u protekloj godini?, sljedio je odgovor:

-Najteži su smrtni slučajevi…svaki slučaj je težak…poseban.
Ipak, smrt Branka Vujka, bila je najteža za sve. Bio je to čovjek koji je uvjek bio spreman pomoći drugima…uvjek je nešto radio…Uređivao okoliš, pomagao domaru Ivi..radio male kućice od kamena, razne suvenire….“

„Teško je gledati čovjeka koji pati. Gledati kako se bliže posljednji dani, a nemate načina pomoći ublažiti bol….
„Svakodnevna je to izmjena najljepšeg i najtežeg“.



Na pitanje, što će u protekloj godini izmamiti osmjeh na licu ravnateljice, usljedili su odgovori:

-Sretna sam kad vidim sretne i zadovoljne štićenike Doma. Kada se oni dobro adaptiraju na život u Domu…
-Sretna sam što smo prebrodili najhladniju zimu dobro pripremljeni bez ikakvih problema.
-Sretna sam što smo u tim najtežim trenutcima svi u Domu funkcionirali kao jedna obitelj, što su nam u pomoć priskočili i volonteri (Sanja Mlinar), što su djelatnici dali sve od sebe…kroz smetove po nekoliko sati pješačili do posla…
-Sretna sam, što smo od zime sklonili na toplo četvero socijalno ugroženih Prominjaca…što smo im mogli pomoći…
-Sretna sam što nam i dalje dobri ljudi pomažu svojim donacijama, što smo izmeđuostalog dobili projektor i platno za prikazivanje filmova…


Nakon pregleda protekle godine, zanimalo me kakvi su planovi za 2013. godinu.

Najveći je i dalje problem, što Dom nema nikakvo službeno vozilo.
Nezgodno je bez vozila organizirati odlazak do doktora, poboljšati društveni život korisnika.
Nabavom vozila, Dom bi mogao dostavljati jela za 15-ak starijih osoba na području Promine, te im na taj način olakšati život.
Ministarstvo je i ove godine priopćilo da su u planu nabave vozila za sljedeću godinu….ali tako je bilo i prošle godine….
Plan je i dalje moliti da se taj problem riješi, i svaka pomoć na riješavanju tog problema je dobro došla.
-Plan je i klimatiziranje prostorija u kojima su ljetne vrućene nesnosne….
-Uređivanje okoliša i sadržaja za rekreaciju…



Za kraj sam zamolio ravnateljicu, za još koju zaniljivost vezanu za korisnike Doma:

-Starost je puna mudrosti i iskustva.

Svaki korisnik je poseban na svoj način.

Tako Kaja Džapo u svojoj 82. godini recitira napamet cijeli niz prominskih pjesama, a poemu o Kraljeviću Marku da i ne govorimo….
Nedavno preminula Milka Validžić isto je tako znala cijelu Hasanagincu napamet..
Dasenka Radas rado zapjeva sevdalinke, dok Ivan Popović iz Kadine Glavice pjeva i recitira neprestano…
Oni koji su spretniji u rukama, kao Luca Ćipin, izrađuju čarapice, podmetače, stolnjake, košarice….
Preminuli Branko, oplemenio je Dom svojim rukotvorinama, pa će mo sutra neke od njih izložiti na posebnom mjestu…..

Ravnateljica je pohvalila i našeg župnika fra Petra jer rado obilazi Dom i njegove stanovnike, a za njegove mise subotom u 19 sati…stolice se sve ranije rezerviraju…..


U nastavku ovog posta, saznat će te kako je protekao Dan Doma, i vidjeti nekoliko fotografija na tu temu…a do tada….

Živili!

Oznake: Dom za starije i nemoćne osobe u Oklaju

- 18:35 - Komentiraj post (0) - Link posta

utorak, 20.11.2012.

U Domu kulture-komedija "Bankarica"

Danas sam na oglasnim pločama u Oklaju, snimio sljedeći plakat:

Oznake: Život u Promini

- 11:11 - Komentiraj post (0) - Link posta

nedjelja, 18.11.2012.

„KUU -Promina“- na Smotri folklora u Šibeniku 2008. godine

Pregledavajući video sadržaje na svom računalu, pronašao sam jednu snimku TV Šibenika.

Na snimci nastup „KUU Promina“ na smotri folklora u Šibeniku 2008. godine.

Zbog veličine videa, podjelio sam ga u nekoliko nastavaka, i svi će biti objavljeni kroz nekoliko dana u ovom postu.











i to je to...

Oznake: KUU Promina, Folklor u Promini

- 20:58 - Komentiraj post (1) - Link posta

četvrtak, 15.11.2012.

Nagrade vinima Žulja i Džape



Evo jedne kratke vijesti, koju prenosim s web stranice Radio Drniša:

Mile Maleš i Ivica Kranjac pobjednici drniškog Martinja

Objavljeno 13.11.2012., 12:42 | Napisao/la Matilda Jelčić Stojaković
Link:
http://www.radiodrnis.hr/jm/index.php/component/content/article/39-novosti/2624-mile-males-i-ivica-kranjac-pobjednici-drniskog-martinja

Mile Maleš iz Mirlović Zagore u kategoriji bijelih vina i Ivica Kranjac iz Kadine Glavice u kategoriji crnih vina, pobjednici su sinoćnjeg drniškog Martinja.

U kategoriji bijelih vina drugo mjesto pripalo je Josi Skelinu s Miljevaca dok treće mjesto osvojio je Ivica Džapo iz Oklaja.

U kategoriji crnih drugo mjesto osvojio je Rajko Žulj iz Oklaja a treće mjesto zauzeo je Željko Ramljak iz Siverića.

Mlada vina drniških vinara ocjenjivali su enolozi iz Šibenika, Splita i Zadra a predsjednik stručne komisije bio je Mario Tomić - viši stručni savjetnik Hrvatske gospodarske komore koji je posebno istaknuo i pohvalio kvalitetu ovogodišnjih bijelih vina.

Cijeli članak, možete pročitati pod već navedenim linkom:

http://www.radiodrnis.hr/jm/index.php/component/content/article/39-novosti/2624-mile-males-i-ivica-kranjac-pobjednici-drniskog-martinja



Čestitke nagrađenim vinarima, a posebno promincima Žulju i Džapi!



Oznake: Prominski vinogradari, Rajko Žulj, Ivica Džapo

- 09:19 - Komentiraj post (0) - Link posta

srijeda, 14.11.2012.

Iz video arhive Drage (Marka) Čilaša-11. dio

Evo i zadnje snimke iz video arhive Drage (Marka) Čilaša.

Na redu je Razvođe u studenom 1995 godine.




Oznake: Iz video arhive Drage (Marka) Čilaša, Ratna stradanja u Promini

- 20:05 - Komentiraj post (0) - Link posta

utorak, 13.11.2012.

„Gorka ljubav“-Marko M Popović- 8. dio





Prethodni post na ovu temu nalazi se pod linkom:

http://promina.blog.hr/2012/10/1631099852/gorka-ljubavmarko-m-popovic-7-dio.html

Gorka ljubav (8. dio)


Na to Mirko reče sasvim tiho:

»Nije majko ništa naročito
Nešto me je zaboljela glava
Pa dovoljno nisam se naspava,
A sad da si zdravo majko draga
Ja odlazim do Drniša grada.
Kada ću se vratit to ne znadem
Važan pos'o obavit imadem.«

To izreče i pođe od dvora
Bez ikakvog daljeg razgovora.
U Drnišu dugo osta nije
Vratio se što je mogo prije,
U prolazu kroz predjel »Gluvače«
Nađe Jednu curu pokraj drače
Kraj nje Mirko par sekundi stade
I upita jel' Zorku poznade
Te iz taške paketić izvadi
Evo mala pa zube zasladi,

Uze curče zamot čokolade
Pa mu rukom pokazivat stade
Eno tamo ogradica mala
Tamoj Zorka ovce otjerala
Mi čobani dobro se poznamo
Naći ćeš je ako ideš samo,
Još mu ona nešto zborit stade
Al' vremena Mirko ne imade.
Već poleti k'o da ima krila
Da mu Zorka ne bi pobjegnila,

U brzini dođe do tog mjesta
I opazi Zoricu kraj brijesta.
Zamišljena čarapice štrika
I ne vidi svoga ljubavnika
Mirko uze jedan kamen mali
Kraj djevojke baci ga u šali.

Na to Zorka gore pogled diže
Spazi Mirka pa prilazi bliže.
Par koraka ususret mu priđe
Jel' bećaru otkud ti naiđe?

Evo idem iz Drniša grada
Pa saznadoh da si kod svog stada,
Smiješeći se on joj ruku pruži
I šaljivi razgovor produži.

Došao sam kod tebe Zorice
Da ti vraćam ovce iz živice,
Što bi rekli tvoj otac i mama
Da ti budem pomoćnik čobana.

Na to Zorka reče mu oštrije
-Trebao si to učinit' prije,
Drugu dragu ti u srcu nosiš
A meni si doša' da prkosiš
Dvi' godine mislila sam na te
Nije znala ni rođena mater
Radi tebe druge sam prezrela
Ljeporečnost tvoja me zanijela.

Mislila sam da ćeš jednom doći
Da ublažiš bol mojoj samoći,
A sjećaš se da si riječ dao
Kad si samnom sastanak imao.
Da te čekam da ćeš doći k meni
Od toga su prošle dvije jeseni

A sada je u toku i treća
A ti Mirko mene se ne sjećaš
Ne dolaziš niti mi se javljaš
Sa drugom se šećeš i zabavljaš,
Srcu mome ti rane zadavaš
Sad si došo da me zafrkavaš.

Jesam li ti govorila tužna
Ne muči me i ljubav ne vodi,
Od ljubavi slađeg jada nema
Ni bolesti od prvog poljupca.
A za jade nitko i ne znade
Osim mene i tebe Mirkane.

Reći ću ti samo dobro pazi
Ja te molim od mene odlazi
Moji su me drugom obećali
Prije nego su i mene pitali:

Pristala sam poći ću za Marka
Premda ljubav ne postoji žarka,
A nikada postojati neće
Ne bere se grožđe u proljeće.

Tebe više vidjeti ne mogu
Jer si glavni krivac mome bolu,
Riječ tvoja nek' ti na čast služi
Koju voliš sa njom ti produži.
Sad ti evo tvoju sliku dajem
I za uvijek s tobom se rastajem,

Mnogo sam je puta pogledala
Mislila sam da je ljubav prava.
A kad tamo sve je bila šala
Za prevaru tvoju nisam znala,
Mojima je suzam pokapana
Jer je čuvam par godina dana.
Ti je možeš sada drugoj dati
Nek još jedno bijedno srce pati,

Ali ipak ja ti sreću želim
Premda s tobom za uvijek se dijelim.
I praštam ti što si učinio
A da bi ti i bog oprostio,
Ali nećeš vidjet pravde lica
Jer sam dosta prolila suzica.
Tugujući po danu i noći ,
Čekajući kada ćeš meni doći,

Ove riječi kada izgovori
Rekao bi sa dušom se bori.
Skoro da je snaga ne izdade
Na to Mirko govoriti stade:

»Draga Zore zašto me žalostiš
Ja te molim da mi sve oprostiš
Moram priznat da sam glavni krivac
Al' kod tebe ja nisam lažljivac!
Jer i danas volim te ko sebe

A sad slušaj kako stvari slijede:

Zauzet sam znaj sa poslom bio
Radi toga nisam dolazio,
Al sam moga doći kao kradom
Razgovarat malko se sa dragom.
Mislio sam još vremena ima
Čekat će me ako je zanima
Ali zato tebi sam pisao
Čim sam mila na mjesto stigao,

Najpre jedno, ukratko i drugo
Zatim treće pa pričeka dugo.
Kad ni na to odgovor ne dobi
Našao sam se u jadu i zlobi,

Razumije se na osnovu toga
Mislio sam našla si drugoga.
I od tada do pr'e petnaest dana
Razmišljajuć ostadoh dragana,
Dok'ne dobi tvoje pismo malo
Koje mi je udarac zadalo;

Ali pravu neznadoh istinu
Dok ne dođok u našu Prominu.
Po srjedi su mislim loše duše
Što šu htjeli ljubav da nam sruše
Jer je nekom to bilo u planu
Da zavadi mene i draganu.

A to mora biti neka grupa
Što je pisma otvarala skupa.
Pa zbog toga nisi ih dobila

A sad slušaj golubice mila;

Kad sam jučer iša iz Oklaja
Susrela me komšinica Kaja.
O svemu je opširno mi rekla
Da si. draga drugog dečka stekla.

Cijele noći spavat nisam moga
Pa sam k tebi doša radi toga,
Da promijeniš tu odluku svoju
Mome srcu da izlječiš bolu.
Sada jedan prijedlog ja ti dajem .
Uporno kod toga ostajem.

Zore draga u nedjelju veče
Da se ovdje sastanemo cvijeće;
A što si se drugom obećala
To sve skupa može biti šala.
Ti upitaj svoga oca i mame
Uz pristanak da te dadu za me,
Pa ako ti oni ne dozvole
Ukrast ću te u noći sokole.
Ako ovo draga ne vjeruješ
Te u mene sumnjaš — osuđuješ,
Kunem ti se sa životom svojim
Da tvoj bit ću sve dokle postojim.

Zore draga reci moja da si
-Nek se tuga u srcu ugasi,
Ljubav neka cvate sve do groba
Nek' su srca jedno kraj drugoga.«

Nastavlja se….

Oznake: „Gorka ljubav“-Marko M Popović

- 21:00 - Komentiraj post (0) - Link posta

ponedjeljak, 12.11.2012.

Prominskim srednjoškolcima, besplatan put do škole

Nakon što u rujnu prominski srednjoškolci uopće nisu imali prijevoz do škole u Drnišu….

Pa su u listopadu zahvaljujući Odluci Vlade RH o sufinanciranju prijevoza srednjoškolaca (u iznosu od 75% cijene mjesečnog pokaza), dobili prijevoz, koji su plaćali do Drniša oko 160,00 kuna, a Knina 120,00 kuna….

…Sada im je (listopad) prijevoz Odlukom općine Promina o sufinanciranju prijevoza učenika do srednje škole (preostalih 25% cijene pokaza) besplatan.

Općina će tako mjesečno umjesto roditelja ATP-u Šibenik uplaćivati iznos od negdje oko 6,500,00 kuna.

Inače, u Proračunu općine Promina za 2012. godinu stavka za ovu namjenu (sufinanciranje prijevoza učenika) bila je planirana u iznosu od 45,000,00 kuna (ako se dobro sjećam), ali je Općinsko vijeće tražilo da se poveća za 20,000.00 kuna (sumnjajući da je predviđeni iznos dovoljan za predviđenu namjenu).

Ako općina sufinancira prijevoz 10 mjeseci godišnje, onda lako izračunamo da bi općina na ovaj način godišnje sufinancirala prijevoz sa 65,000.00 kuna, točno onoliko koliko je Općinsko Vijeće tražilo u izmjenama i dopunama Proračuna za 2012. godinu.

Nažalost, zbog tih 20,000.00 kuna ispalo je da Proračun nije usvojen i išli su izbori (za OV) koji su prema nekim informacijama trebali koštati negdje oko 100,000.00 kuna.

Bilo kako bilo, prijevoz će do kraja godine vjerojatno biti besplatan, a za sljedeću nam godinu ostaje parola „Ništa nas nesmije iznenaditi“, jer je u politici sve moguće, i sve nemoguće…kako kad…kako za koga…

Oznake: Prijevoz učenika, Školstvo u Promini

- 15:07 - Komentiraj post (0) - Link posta

nedjelja, 11.11.2012.

Konoba dida Marka




Ukoliko ste ovih dana čitali Večernji list, mogli ste (vezano za Prominu), pročitati sljedeći članak:

Na natječaj za inovacije stiglo više od tisuću zahtjeva, zadovoljila tek desetina
'Inovatori' tražili novac i za – sjenicu u vinogradu
OBJAVA: 05.11.2012 / 12:00
Link:
http://www.vecernji.hr/biznis/inovatori-trazili-novac-sjenicu-vinogradu-clanak-471325
Piše: Radmila Kovačević


"Među više od tisuću projekata koji su stigli na natječaj zadovoljilo ih je tek desetak posto. A i među 99 projekata koji su prošli, mora se reći, neki su se količinom iskazane inovativnosti zapravo provukli kroz iglene uši".

"Financijsku su podršku tako, recimo, dobile i neke već uhodane manifestacije ili šetnice koje bi i bez prefiksa inovativno ionako morale doći na red. Kako bilo, u Ministarstvu turizma smatraju da se inovativnošću ističu digitalno oživljavanje stare jezgre Šibenika, interaktivna bura u obnovljenoj kuli Lipica grada Senja koji buru želi brendirati, a za što će dobiti potporu od sto tisuća kuna. Projekt gradnje pustolovnog kampa podržan je sa 90.000 kuna, dok, recimo, Konoba dida Marka u kojoj će gosti spavati u starim drvenim bačvama od vina dobiva sto tisuća".



Istom temom, bavi se i Šibenik news, u članku:

Podržano pet inovativnih turističkih projekata iz Županije
Objavljeno: 06.11.2012. | Autor: Diana Ferić
Link: http://mok.hr/vijesti/sibenik/podrzano-pet-inovativnih-turistickih-projekata-iz-sibensko-kninske-zupanije


"Pet turističkih projekata iz Šibensko - kninske županije dobilo je bespovratna sredstva na natječaju Ministarstva turizma iz Program poticanja inovacija u turizmu „Inovativni turizam“ za 2012. godinu od ukupno 99 koliko ih je dobilo "zeleno svijetlo" nakon provedenog natječaja. Najveću potporu, 100 000 kuna, dobilo je Obiteljsko gospodarsko poznatog vinara Marka Duvančića za svoj projekt "Konoba dida Marka":......."


A sad malo informacija o samom Programu poticaja, koje možemo pročitati na stranicama Ministarstva turizma
pod linkom: http://www.mint.hr/UserDocsImages/121030-odluka-inovativni.pdf

Temeljem Strategije Vladinih programa za razdoblje 2012. – 2014. i Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2012. godinu i projekcije za 2013. i 2014. godinu (Narodne novine, broj 24/12), nakon objavljenog Javnog poziva za predlaganje projekata od 4. srpnja 2012. godine i dostavljenog prijedloga projekata za sufinanciranje iz Zapisnika Povjerenstva, ministar Veljko Ostojić donosi

O D L U K U o odabiru projekata temeljem Programa poticanja inovacija u turizmu „Inovativni turizam“ u 2012.

Članak 1.

Ovom Odlukom odobravaju se sredstva iz Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2012. godinu i projekcije za 2013. i 2014. godinu (Narodne novine, broj 24/12) u razdjelu Ministarstva turizma, Uprava za razvoj i konkurentnost turizma, aktivnost A 587045 – Program poticanja inovacija u turizmu „Inovativni turizam“ za 2012. godinu za sufinanciranje sljedećih razvojnih projekata:

i vezano za Prominu:

REDNI BROJ***PODNOSITELJ ZAHTJEVA I ADRESA*****************************************************NAZIV PROJEKTA****IZNOS POTPORE
***50************OPG Marko Duvančić seosko domaćinstvo "Pilipovi dvori", Duvančići 13, Oklaj 22303***Konoba dida Marka***100.000,00 kn



Čestitam Marku na upornosti i nepresušnim idejama za nove projekte!





Nadopuna posta (11.11.2012 17:25)

Nakon objave posta, u Slobodnoj Dalmaciji sam pronašao sljedeći članak vezan za temu iz naslova, u kojem možemo pročitati i koju riječ Marka Duvančića o samom projektu:



JEDAN OD 99 DOBITNIKA POTICAJA
"Turisti će u ‘spavaće bačve’, za to mi Vlada daje 100.000 kuna"
Objavljeno 11.11.2012. u 16:09
Link: http://www.slobodnadalmacija.hr/Dalmacija/Sibenik/tabid/74/articleType/ArticleView/articleId/193328/Default.aspx
Pišu Ružica Mikačić 
Marina Jurković


Iako će iznos pokriti desetinu ukupnih troškova, Duvančić je oduševljen financijskim poticajem iz državnog proračuna.

 Projekt ”Konoba dida Marka” zasniva se na sustavu lego kocki, odnosno drvenih bačava velike zapremnine koje će biti uređene kao sobe za goste. U šest bačava zapremnine 40 tisuća litara bit će uređeno isto toliko dvokrevetnih soba s pomoćnim ležajevima, dok će jednokrevetne sobe biti opremljene i namještene u dvjema bačvama od po 25 tisuća litara  kaže Duvančić.

Dok čeka lokacijsku dozvolu za uređenje podloge za bačve, prominski vinar već izabire starinski namještaj za nove smještajne kapacitete svoga obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva.
Ukupni će trošak, prema njegovoj procjeni, dosegnuti milijun kuna, no računa na kreditnu liniju HBOR-a.

Nada se, također, da neće biti administrativnih zadržavanja u izdavanju lokacijske dozvole do kraja godine.
U tom slučaju spavaće bi “bačve” prve goste mogle primiti za pet mjeseci, upravo prije ljeta, kad će domaćinstvo dobiti i vlastiti bazen.





Nadopuna posta (16.11.2012 13:55)

Nova TV je također napravila jedan video prilog na ovu temu, pa evo i njega:



(Za pregled videa kliknite na fotografiju)


Oznake: Marko Duvančić, turizam u promini

- 12:00 - Komentiraj post (0) - Link posta

subota, 10.11.2012.

Rekonstrukcija ceste Drniš-Oklaj-(ne)ide dalje


(fotografije je prenesena iz SD-ilustracija Boško Vestić)



Čitajući na internetu Slobodnu Dalmaciju, pronašao sam sljedeću vijest, vezanu za ceste prema Promini:



ŽUPANIJSKA UPRAVA ZA CESTE
Kreće sanacija prometnica na drniškom području
Objavljeno 08.11.2012. u 22:40
Piše: MARINA JURKOVIĆ
Link:
tp://www.slobodnadalmacija.hr/Dalmacija/Sibenik/tabid/74/articleType/ArticleView/articleId/193049/Kree-sanacija-prometnica-na-drnikom-podruju.aspx



"Tako će cestari prionuti na potpunu obnovu prometnice kroz miljevačka sela Ključ  Drinovci  Brištane u dužini od 4,8 kilometara. Osim novog asfaltnog sloja, u punoj će dužini biti uređene bankine te horizontalna i vertikalna signalizacija. Pri tome će se ukloniti i objekt koji je godinama stvarao teškoće u prometu. Radovi koje izvodi tišnjanska tvrtka “Sarađen” vrijedni su, prema riječima Ante Parata, ravnatelja ŽUC-a, 2,3 milijuna kuna".

„Glavni projekt, dodaje, izrađen je i za županijsku cestu Drniš Oklaj, ishođena je i lokacijska dozvola, dovršen je parcelacijski elaborat i čeka se katastarska potvrda na osnovi koje će se prići procjeni i otkupu zemljišta.

U pitanju je velik zahvat u dužini većoj od 12 kilometara i za taj projekt ŽUC nema novca jer bi, prema grubim procjenama, posao koštao milijun i pol kuna po kilometru, odnosno najmanje 20-ak milijuna kuna. Točno procjenu znat ćemo uskoro najavio je Parat te istaknuo da obnovu čeka i cesta prema Roškom slapu.

Idućeg mjeseca bit će donesen program rada i investicija u 2013.
Ovisno o iznosu kojim ćemo raspolagati, vidjet ćemo koliko će biti moguće nastaviti radove na obnovi ceste prema Roškom slapu rezimirao je ravnatelj ŽUC-a.“




Oznake: Rekonstrukcija ceste Drniš-Oklaj

- 12:11 - Komentiraj post (0) - Link posta

petak, 09.11.2012.

LD Promina



Jedna od najaktivnijih udruga u općini Promina, sigurno je „Lovačko društvo Promina“.

Nedavno sam pronašao njihovu web stranicu, i na njoj, između ostalog možete pročitati:

„Lovačko društvo "Promina" Oklaj osnovano je 1952. godine.
Društvo djeluje na području Općine Promina sa sjedištem u Oklaju.
Društvo gospodari površinom od oko 10000 hektara.
Lovište je nastanjeno zecom, lisicom, čagljom, vukom, divljom mačkom, divljom svinjom, a posljednjih godina se sve učestalije viđaju i srne.
Od pernate divljači na lovištu obitava jarebica (trčka, grivna), a sezonski i šljuka i prepelica.

Lovačko društvo "Promina" broji 150 članova (lovaca)“.


Meni je posebno zanimljivo nedjeljom ujutro, kad idem na posao, promatrati okupljaje lovnih grupa u centru Oklaja.

Sa svih strana, iz smjera Knina, Drniša, Kistanja….pristižu lovci sa svojim automobilima, i obavezno s psima.
Mogu se tu vidjeti razni „ižinji“ za prijevoz pasa. Razne prikolice, košare, kućice, a iz njih dopire veseli lavež pasa, njihovo lupkanje repom po stranicama „limenki“.

Na licima lovaca uzbuđenje, radost…svi užurbano, ponosno gaze…veselo pozdravljaju jedni druge…komentiraju što će se dobrog naći za marednu….tko će na koju stranu…

Jutarnja kava u Hrće…i može se krenuti u lov.


Zadnjih godina, koliko primjećujem, (kao promatrač sa strane), lov je najviše usmjeren na smanjenje broja divljih svinja, koje nanose najviše štete poljoprivrednicima u Promini.

Osim poljoprivrednika, često dolazi i do prometnih nesreća koje izazivaju divlje svinje prilikom pretrčavanja prometnica.

Tako je i prije samo nekoliko dana kombi hitne pomoći u blizini „Tri rasta“ prilično oštećen u jednoj takvoj nezgodi.

Eto, ukoliko vozite noću iz pravca Knina prema Oklaju, pripazite, jer su do sada koliko je meni poznato, divlje svinje izazvale prometne nezgode na pozicijama kod puta za Zeliće (stari put), kod puta za nekakvu jaru prije „Pržine“, kod Vranješeve jare….

Ukoliko ipak „naletite“ na bilo kakvu „zvjerku“ , onda ste dužni nazvati LD Promina, predsjednika Zvonimira Bandala i posavjetovati se kako naplatiti štetu na vozilu.


Ali, vratimo se našim lovcima.

Nadam se da će oni u svom „programu uzgoja, zaštite, lova i korištenja divljači; gospodarenje lovištem; zaštita prirode i okoliša; izobrazba lovaca i lovnih pripravnika; organiziranje, razvijanje i unapređivanje lova“ biti uspješni na području Promine.

Za više informacija o LD Promina, tu je i link:
http://lovackodrustvopromina.hr/

Oznake: LD Promina

- 09:46 - Komentiraj post (0) - Link posta

četvrtak, 08.11.2012.

Iz video arhive Drage (Marka) Čilaša-10. dio

Suknovci u studenom 1995 godine;

Oznake: Iz video arhive Drage (Marka) Čilaša, Ratna stradanja u Promini

- 17:15 - Komentiraj post (0) - Link posta

srijeda, 07.11.2012.

Smrtno stradao u prometnoj nesreći u Kninu

Na web stranici "POLICIJSKE UPRAVE ŠIBENSKO – KNINSKE, može se pročitati sljedeća tužna vijest:


Smrtno stradao u prometnoj nesreći u Kninu
7. studeni 2012. -
Link: http://www.sibensko-kninska.policija.hr//MainPu.aspx?id=141412

Noćas, 7. studenog oko 1.10 sati u Kninu u Resičinoj ulici u prometnoj nesreći smrtno je stradao 27-godišnji vozač osobnog automobila iz Promine ( J.D. iz Razvođa op.a), dok je maloljetnik s područja Knina, kao putnik u tom vozilu, lakše ozlijeđen i zadržan je na daljnjem liječenju u općoj bolnici Knin.

Očevid na mjestu prometne nesreće obavio je zamjenik Županijskog državnog odvjetnika, sudski vještak za promet, uz policijske službenike, gdje je utvrđeno da je do prometne nesreće došlo kada je 27-godišnji vozač upravljajući osobnim automobilom VW Golf, šibenskih registracijskih oznaka krećući se Zlatovićevom ulicom dolaskom do raskrižja s Resičinom ulicom uletio u iskopanu rupu po cijeloj širini kolnika, kada je prednjim lijevim dijelom vozila naletio na zemljani kraj iskopane rupe, nakon čega vozilom upao u rupu, koja nije bila obilježena prometnom signalizacijom, koja bi ukazivala na izvođenje radova u toj ulici.
Po nalogu zamjenika Županijskog državnog odvjetnika tijelo preminulog vozača prevezeno je u Opću bolnicu Knin radi obdukcije.

U cilju utvrđivanja dodatnih okolnosti ove prometne nesreće slijedi daljnje postupanje.


"Dnevnik.hr" nam donosi sljedeći video prilog;






- 12:23 - Komentiraj post (0) - Link posta

utorak, 06.11.2012.

Drniški pršut trebao bi biti…



Na web stranici Ministarstva poljoprivrede, pronašao sam dokument, koji „propisuje“ kakav bi zapravo trebao biti Drniški
pršut, i na kojim se on područjima pod tim imenom može proizvoditi.

Evo dokumenta u cijelosti:

**********************************************************************************

JEDINSTVENI DOKUMENT

1. NAZIV POLJOPRIVREDNOG ILI PREHRAMBENOG PROIZVODA:

Drniški pršut

2. OZNAKA:

oznaka izvornosti oznaka zemljopisnog podrijetla

3. NAZIV SKUPINE – PODNOSITELJA ZAHTJEVA:
Udruga proizvođača Drniškog pršuta, Zagrebačka 18, 22 320 Drniš

4. OPIS POLJOPRIVREDNOG ILI PREHRAMBENOG PROIZVODA:

4.1. Kategorija proizvoda (sukladno Prilogu II Pravilnika)

Kategorija 1.2. Mesni pripravci i proizvodi od mesa

4.2. Opis proizvoda (sukladno članku 6. stavku 2. podstavku b. Zakona)

Drniški pršut je s krupnom morskom soli soljen, prešan, hladno dimljen i sušen svinjski but obrađen bez zdjeličnih kosti i
nožice, proizveden tijekom vremenskog perioda od minimalno 12 mjeseci u ograničenom zemljopisnom području i u skladu s uvjetima proizvodnje, kontrole i označavanja proizvoda koje propisuje specifikacija.
Gotov proizvod ima karakterističan izgled pršuta, bez zdjeličnih kosti i nožice, te dijela kože i masnog tkiva s unutrašnje
strane buta, pravilno zaobljenog donjeg ruba. Izvana, ne smije imati vidljivih oštećenja, a po vanjskoj površini mogu se nalaziti ostaci tankog sloja plijesni. U trenutku stavljanja u promet drniški pršut mora imati slijedeća organoleptička i fizikalno-kemijska svojstva:

a) jednolična intenzivna rubin-crvena boja nareska, osim bjeline u području masnog tkiva;

b) intenzivan miris zrelog, blago dimljenog sušenog svinjskog mesa, bez stranih mirisa;

c) dobru međusobnu povezanost mišića na poprečnom presjeku uz povoljnu strukturu i laku rezljivost, i ne pretvrdi rub
pršuta;

d) karakteristični stupanj osušenosti ali ujedno laka žvačnost tako da je zalogaj brzo spreman za gutanje uslijed
povoljne sočnosti i tečnosti;

e) puni blago slatkasti okus, umjerene slanosti; nakon čijeg gutanja zaostaje ugodan i postojan olfaktorijalni/gustatorni
osjet arome pršuta, bez kiselosti, gorčine ili užeglosti;

f) Sadržaj vlage mora biti ispod 40 %, NaCl-a do 7 %, uz aktivnost vode ispod 0,90;

g) Masa drniškog pršuta u trenutku stavljanja na tržište mora iznositi najmanje 6,5 kg


4.3. Sirovine (samo za prerađene proizvode za koji je podnesen zahtjev za oznaku)

Drniški pršut proizvodi se isključivo iz svježih butova svinja, koji se, osim hlađenja na temperaturu od –1 C° do + 4 C°,
ne smiju podvrći nikakvom drugom postupku očuvanja, uključujući zamrzavanje. Obradom se iz buta odstranjuje nožica, križna i zdjelične kosti te rep, a ostaju bedrena i potkoljenična kost, urašteni dio sjedne kosti (sjedna kvrga) te, ovisno o visini reza kojim se odstranjuje nožica, ostaci tarzalnih kosti.
Također odstranjuje se dio kože i masnog tkiva s unutrašnje strane buta do visine koljenog zgloba te dio muskulature
donjeg ruba buta polukružnim rezom skupa i u istoj ravnini sa masnim tkivom na udaljenosti od 5 do 8 cm od glavice bedrene kosti.
Minimalna težina obrađenog buta iznosi 11 kg.
U trenutku soljenja butovi smiju biti stari od 2 do najviše 4 dana od dana klanja svinja.


4.4. Hrana za životinje (samo za proizvode životinjskog podrijetla za koje jepodnesen zahtjev za oznaku)

Hranidba tovljenika svinja za proizvodnju drniškog pršuta je konvencionalna i u skladu s zakonskim odredbama iz područja
kakvoće stočne hrane.


4.5. Faze proizvodnje koji se moraju odvijati u određenom zemljopisnom području

U području proizvodnje drniškog pršuta moraju se odvijati sve faze proizvodnje drniškog pršuta, osim uzgoja, tova, klanja
i klaoničke obrade svinja za proizvodnju pršuta.


4.6. Posebna pravila koja se odnose na rezanje, ribanje, pakiranje itd.

Drniški pršut može se stavljati na tržište cjelovit, razrezan u komadima različitog oblika ili narezan u narescima.
Komadi i naresci pršuta stavljaju se u promet u vakuum pakiranju različitog oblika, veličine i težine.


4.7. Posebna pravila koja se odnose na označavanje

Gotov proizvod proizveden sukladno zahtjevima iz specifikacije, označava se na koži s lateralne strane vrućim žigom
drniškog pršuta koji se sastoji od zajedničkog žiga i šifre proizvođača koja je istovjetna kontrolnom veterinarskom broju objekta.
Prilikom stavljanja u promet cjelovitog proizvoda, kao i svih vrsta pakovina, oznaka proizvoda mora, osim podataka
određenih zakonskom regulativom, sadržavati i naziv oznake zemljopisnog podrijetla i zajednički znak drniškog pršuta.
Drniški pršut koji je pripremljen za rasijecanje u komade ili narezivanje u nareske mora prethodno biti označen vrućim žigom.
Izgled zajedničkog žiga i znaka drniškog pršuta propisan je specifikacijom.


5. SAŽETA DEFINICIJA ZEMLJOPISNOG PODRUČJA:

Drniški pršut proizvodi se u Republici Hrvatskoj, u Šibensko-kninskoj županiji, na širem području grada Drniša, u Petrovom
polju, Drniškoj zagori i na Miljevačkoj visoravni.
Područje proizvodnje drniškog pršuta nalazi se unutar administrativnih
granica Grada Drniša i susjednih općina Promina, Ružić, Unešić i Biskupija.




6. POVEZANOST SA ZEMLJOPISNIM PODRUČJEM:

6.1. Specifičnosti zemljopisnog područja


Zemljopisno područje proizvodnje Drniškog pršuta odlikuju specifične mikroklimatske prilika koje, iako u blizini mora imaju
karakter izmijenjene mediteranske klime.
To je zbog naglašenog kontinentalnog utjecaja u Petrovu polju i na planinskim padinama koje se spuštaju prema polju.
Nešto jači mediteranski utjecaj osjeća se na prostoru Promina-Miljevci (ima maslina) i na području Drniške zagore zbog otvorenosti reljefa prema primorju.
U cjelini gledano podneblje je uglavnom sub-mediteransko, ljeti toplo (žege i suše), zimi blago s rijetkim snijegom koji se u pravilu se ne zadržava više od dva dana.
Za proizvodnju pršuta naročit značaj imaju vjetrovi; dominantna bura – suhi i hladni sjeveroistočnjak koji s masiva Dinare i okolnih planina puše u pravcu mora, i jugo, koji s mora donosi toplinu.
Vjetrovi prevladavaju u zimskom dijelu godine, kada su magle rijetkost.
Zbog blizine Jadrana (20-30 km zračne linije) zimi izostaju ekstremno niske temperature, dok zrak isušuju i hlade česti vjetrovi, stvarajući jedinstveno idealno prirodno okruženje za tradicionalnu proizvodnju drniškog pršuta.
Iako prvi pouzdani podatci o uzgoju svinja i soljenju i dimljenju svinjskog mesa na drniškom području datiraju još iz ranog 17 stoljeća, početci ozbiljnije proizvodnje pršuta, vezani su za drugu polovinu 20 stoljeća i početak rada Poljoprivredno industrijskog kombinata (PIK) Petrovo polje. Krajem 1970. godine PIK Petrovo polje spaja se sa splitskim Mesoprometom i nastavlja razvijati proizvodnju pršuta.
Prirodne prednosti te znanja i poduzetništvo lokalnog stanovništva, brzo su doveli snažnog procvata proizvodnje pršuta u Drnišu, koji se već potkraj 1970-tih pojavljuje na tržištu pod imenom - drniški pršut, a svoje vrhunce doživljava tijekom 1980-tih, nakon otvaranja nove pršutane kapacitet 50 000 komada pršuta u kojoj je radilo 60 radnika. Izgradnjom vlastite svinjogojske farme osamdesetih godina 20. st. kapaciteta 100000 svinja godišnje Mesopromet Drniš je osigurao potrebnu sirovinu za pršutanu. Nažalost, ova pršutana je, zajedno s pripadajućom svinjogojskom farmom potpuno uništena tijekom Domovinskog rata (1991-1995).
Posljednjih godina nositelj proizvodnje pršuta su mali privatni proizvođači s šireg područja grada Drniša, okupljeni od 2002. godine u Udrugu proizvođača drniškog pršuta.

,
6.2. Specifičnost proizvoda

Drniški pršut i drugi suhomesnati proizvodi na širem drniškom području proizvode se isključivo suhim soljenjem s krupnom morskom soli. But se soli s primjerenom količinom soli uz uklanjanje tzv. ¨nečiste¨ soli i završno ispiranje, zbog čega je okus drniškog pršuta manje slan i blago slatkast. Osim toga, pri soljenju drniškog pršuta ne koriste se, izuzev krupne morske soli, nikakvi drugi aditivi uobičajeni u industrijskoj preradi mesa.
Nadalje, u proizvodnji drniškog pršuta je specifičan način dimljenja. Uz drvo bukve i graba, koristi se i suha smrekovina, drvo i ljuske badema i suho smilje, zbog čega dim kojim se pršuti dime ima posebnu aromu. Sagorijevanje je tiho a dimljenje pršuta blago i pri dobroj cirkulaciji zraka. Zbog toga je specifična aroma dima u zrelom drniškom pršutu uvijek blago naglašena ali nikada ne prekriva aromu zrelog mesa.
Prirodno sušenje i zrenje buta u specifičnim klimatskim prilikama drniškog podneblja presudno je za stvaranje karakterističnog okusa i arome pršuta. Tijekom vremenskog perioda od minimalno 12 ili više mjeseci u mesu buta dešavaju se spontane kemijsko-enzimatske promjene bjelančevina i masti, gubitak vode i porast koncentracije suhe tvari i soli. Također, tijekom zrenja izvana dolazi do karakterističnog obrastanja plijesni što doprinosi završnoj aromi drniškog pršuta.
Dovoljno dug period zrenje presudan je i za formiranje rubin-crvene boje kao i za povoljnu strukturu pršuta. Zbog dugog sušena/zrenja, drniški pršut karakterizira određeni, nešto viši stupanj dehidracije ali ujedno i laka žvačnost, uz ugodan i postojan osjet arome pršuta nakon gutanja zalogaja.
Zbog svoje visoke kakvoće drniški pršut je uvijek imao poseban renome među pršutima, o čemu govori i podatak da je drniški pršut bio služen na engleskom dvoru prilikom krunjenja kraljica Elizabete II, 2. lipnja 1953. godine. Do komercijalizacije proizvodnje drniškog pršuta dolazi posebice 80-tih godina prošlog stoljeća kada je drniška pršutana s godišnjom proizvodnjom između 50 000 i 60 000 komada pršuta bila pravi div među tadašnjim proizvođačima pršuta u bivšoj Jugoslaviji a drniški pršut poznati brend tražen na tržištu.


6.4. Za oznaku zemljopisnog podrijetla uzročna veza između zemljopisnog
područja i kakvoće, ugleda ili drugih karakteristika proizvoda


Teritorijalna povezanost drniškog pršuta prvenstveno proizlazi iz postojanja izuzetno povoljnih prirodnih uvjeta za soljenje i sušenje mesa na prostorima Petrova polja, Miljevačkog platoa i Drniške zagore. Posebnost ovog područja čine specifične klimatske prilika koje pokazuju značajke tople mediteranske i hladne kontinentalne klime. Tako zimi, zbog blizine toplog Jadranskog mora izostaju ekstremno niske temperature dok zrak isušuju i hlade česti vjetrovi. Temperature zraka na području Drniša u zimskim mjesecima optimalne su za provedbu faza suhog soljenja i prešanja pršuta. Povoljnim temperaturnim uvjetima pridružuje se i relativna vlažnost zraka čije uobičajene vrijednosti tijekom zime i ranog proljeća omogućavaju prirodan proces sušenje mesa. Navedenom pogoduje niska količina oborina, izostanak magle te vrlo česti vjetrovi, koji zimi daju glavno obilježje klimatskim prilikama. Stvaranju povoljnih prirodnih uvjeta za proizvodnju suhomesnatih proizvoda osobito pridonosi izmjena bure - suhog i hladnog sjeveroistočnjaka, koji s masiva Dinare i okolnih planina puše u pravcu mora, i juga - jugoistočnjaka, koji s mora donosi toplinu i vlagu. Porast temperature zraka u travnju i svibnju poklapa se s početkom faze zrenja kada se pršuti premještaju u podrumske prostore ili komore za zrenje koje onemogućavaju porast i značajnija temperaturna kolebanja. U tom periodu dodatno se smanjuje količina oborina i relativna vlažnost zraka što optimalno pogoduje procesu prirodnog sušenja i zrenja pršuta.
Povezanost drniškog pršuta s zemljopisnim okruženjem, osim iz povoljnih klimatskih prilika, proizlazi i iz duge tradicije proizvodnje i visoke reputacije pršuta iz drniškog kraja. Bogatu tradiciju proizvodnje pršuta stvarale su brojne generacije lokalnih mještana vješto koristeći ¨bogomdane¨ prirodne uvjete zbog čega su područje grada Drniša i njegove šire okolice odavna postali poznati po pršutu.
Poznato je da je drniški pršut bio služen na europskim kraljevskim dvorovima, a do rata 1990-ih pršut iz pršutane u Drnišu bio je komercijalno najznačajniji i najpoznatiji brend pršuta na domaćem tržištu. Svoju visoku reputaciju drniški pršut zadržao je sve do danas, te je dobro poznat ne samo u državama nastalim na području bivše Jugoslavije već i drugim zemljama.
Tradicionalna znanja i vještine lokalnog stanovništva u proizvodnji pršuta koja su se prenosila iz generacije na generaciju imala su veliki utjecaj na formiranjeposebnih organoleptičkih svojstva drniškog pršuta. Uobičajene niske temperature zraka koje su tijekom zime prirodno štitile meso od kvarenje omogućavale su drniškim seljacima soljenje mesa s umjerenom količinom soli. Ovo iskustvo koriste i današnji proizvođači što, uz uklanjanje tzv. ¨nečiste¨ soli i ispiranje butova nakon soljenja, daje drniškom pršutu prepoznatljiv manje slan, blago slatkasti okus. Još jedna od osobitosti drniškog pršuta jeste i njegova specifična, blago naglašena
aroma dima. Dimljenje pršuta u drniškom kraju datira iz prošlih vremena kada se pršut sušio u starim kužinama i konobama iz kojih se dimom istjerivala vlaga. Pri loženju uvijek se izbjegavalo drvo koje sadrži puno smole a upotrebljavale tvrde vrste drveta i lokalno mirisno raslinje koje je dimu i dimljenom mesu davalo posebnu aromu. Ovakav, tradicionalni način dimljenja drniškog pršuta zadržao se do danas, pri čemu se osim izboru vrste drveta, posebna pažnja pridaje i režimu dimljenja. Loži se i dalje ručno a pršuti obično dime za toplijeg i vlažnijeg vremena dok ih se za burnih dana samo kontrolirano vjetri. Pažljivo soljenje i dimljenje, te prirodno sušenje i zrenje u trajanju godine pa i više dana presudno utječu na formiranje prepoznatljive boje, strukture, mirisa i okusa drniškog pršuta. Pri tome su, briga, znanje i iskustvo drniških pršutara, kao i poznavanje lokalnih vremenskih prilika bili i ostali nezamjenjivi čimbenik tradicionalne proizvodnje i prepoznatljive kakvoće drniškog pršuta.



Izvorni dokument, nalazi se na web stranici Ministarstva poljoprivrede pod linkom:
L I N K O M


Evo jedne prigodne fotografije suvenira s motivom drniškog pršuta, kojeg jako lijepo izrađuje Milanka Pranić.


- 21:45 - Komentiraj post (3) - Link posta

ponedjeljak, 05.11.2012.

Nosim sada masline, do nečvenske uljare



Vrijeme je berbe maslina, i glavno je pitanje prominskih maslinara ovih dana: „Jel' počela uljara s radom?“, „Koji im je ono broj mobitela?!

Premda sam već pisao o uljari OPG-a Ivana Perice u Nečvenu, ne škodi se koji put ponoviti, kad je priča zanimljiva.

Evo što na web stranici OPG-a možete pod linkom:
http://opg-perica.com/index.php?option=com_content&view=article&id=7&Itemid=15&lang=hr

…pročitati:



Obiteljska uljara


Gospodarstvo posjeduje vlastitu mini uljaru na prostoru od 40 četvornih metara u kojem su smješteni strojevi za prešanje maslina i proizvodnju.



Proces proizvodnje maslinovog ulja odvija se u dvije faze. U prvoj fazi se zdravi plod masline drobi gnječenjem, a potom se u drugoj fazi tiještenjem smjese zdrobljenih plodova cijedi čisto maslinovo ulje. Odjednom se može samljeti maksimalno 200 kilograma maslina i točno se zna koliko koji proces minimalno može trajati kako bi se dobile optimalne količine ulja iz samljevenog ploda.



Proizvodnja se vrši tehnikom centrifuge u dvije faze na hladno (exstra virgine) kao jedna od najčišćih tehnologija obrade maslina i time spada među najzdravija ulja u svijetu. Hladna prerada maslina je najčistija tehnologija obrade maslina i budućnost u proizvodnji maslinovog ulja. Njime se maksimalno sačuvaju kvalitete jedne masline, ulje bude izuzetne kvalitete, osebujnijeg mirisa i okusa.


Prozvodni ciklus

Doprema, prerada i priprema maslina

Plodovi se donose u skladište u uljaru u rinfuzu, odložene u prozračne plastične ili drvene košare. Prva faza prerade maslina je vaganje radi evidencije ulaska sirovine (količina). Sam skladišni prostor mora biti uredan i čist s minimalnim utjecajem svijetla, optimalne temperature, prozračan, bez stalnog intenzivnog mirisa, a sve u cilju da se izbjegnu eventualni štetni procesi kvarenja plodova maslina. Zbog istih ovih razloga potrebno je da masline budu što kraće uskladištene. Tako dopremljeni plodovi se ubacuju u prihvatni koš, elevator s pokretnom trakom, koji ih doprema do samog stroja za odstranjivanje lišća. Tu se odstranjuje lišće i grančice, a nakon toga masline prolaze kroz stroj za pranje, gdje se cirkulacijom vode i zraka obavlja konačno čišćenje i pranje, kako bi plodovi otišli u daljnji tehnološki proces posve čisti. Ovaj dio tretmana maslina je važan preduvjet za dobivanje kvalitetnog ulja.

Mljevenje plodova maslina i priprema tijesta

Oprani plodovi maslina sada padaju u koš elevatora sa spiralnim vijkom koji ih transportira do tzv. blok modularnog postrojenja za mljevenje i miješanje. Isti se sastoji iz elektromotornog čekićara koji je sastavljen od okretnih filtera i metalnih čekića, gdje se masline melju, te kao tijesto odlazi u miješalicu s tri specijalna vijka za optimalno miješanje tijesta. Takvim miješanjem, a i cirkulacijom tople vode u dvostrukom plaštu miješalice (zatvoren sistem) postiže se optimalna priprema tijesta te praktički počinje dio odvajanja ulja iz tijesta. Tako pripremljena smjesa tijesta se iz miješalice pomoću tlačne pumpe odvodi do centrifugalnog dekantera i to bez dodatka vode, ili eventualno ima minimalne količine i to hladne vode što je posebno bitno.

Odvajanje vode od vegetativne vode i komine

U samom dekanteru („srcu sistema“) putem centrifugalne sile uzrokovane vrtnjom horizontalnog vijka dolazi do odvajanja ulja kao jednog proizvoda i otpadne vegetativne vode s kominom kao drugog proizvoda. Taj proizvodni otpad se nadalje spiralnim vijkom ispod dekantera transportira van uljare, u sabirni koš, odakle se transportira do odlagališta. Ulje, kao finalni proizvod još prolazi kroz vibro filtre, gdje se odstranjuju eventualne zaostale nečistoće te ide u sabirnu posudu.

Separacija ulja iz sabirne posude

Ulje se putem pumpe transportira u centrifugalni separator, na konačno pročišćavanje i separaciju. Tako se na kraju dobije gotov proizvod, maslinovo ulje. Ostatak vode i komine se dalje ekološki zbrinjava i koristi za potrebe gnojidbe maslinika.

Zapremanje i skladištenje ulja

Tako dobiveni proizvod, ulje, sprema se u za to predviđenu posudu, najbolje u zatvorene tankove iz INOX-a. Tako se ulje taloži i smiruje, a moguća je i dodatna filtracija kroz dodatne filtere, ako se želi odstraniti i najsitnija primjesa u cilju bistroće ulja.


Eto, sada kad smo naučili „proceduru“ kako od masline doći do ulja….samo još treba nazvati uljaru i pitati ih bi li (kad bi) mogli dovesti masline na preradu, a za to su nam potrebne informacije koje možemo pronaći pod linkom kontakt:

http://opg-perica.com/index.php?option=com_contact&view=contact&id=1&Itemid=24&lang=hr

Oznake: OPG Ivan Perica

- 15:00 - Komentiraj post (0) - Link posta

nedjelja, 04.11.2012.

Iz video arhive Drage (Marka) Čilaša-9. dio

Vrijeme je zadnju snimku Oklaja iz arhive Drage (Marka) Čilaša;


Oznake: Iz video arhive Drage (Marka) Čilaša, Ratna stradanja u Promini

- 21:45 - Komentiraj post (0) - Link posta

subota, 03.11.2012.

Iz arhive profesora Ante Vladimira Bikića-MVČ "Prominske obljetnice"-5. dio



Arhivu profesora Bikića, krasi i knjiga Mirka Validžića Ćelkanovića-„Prominske obljetnice“.
Knjiga, koja daje odgovore na mnoga pitanja iz prominske, ne tako davne prošlosti.

Za ovu prigodu, objavit ću peti nastavak teksta pod naslovom:

„OSAMDESET GODINA ŽIVOTA I RADA PROMINJSKE OPĆlNE 1883-1963“


Evo i nastavka teksta…..


***********************************************


Između dva svjetska rata prominska je općina, nakon talijanske okupacije, koja je trajala do potkraj 1920 (Rapallski ugovor 12. 9. 1920.: postaje u Oklaju i na Manojlovcu), imala dva načelnika s duljim vremenom upravljanja, a nekoliko s kraćim načelničkim stažom.

Svi su osim posljednjeg, iz već tri poznate prominske načelničke kuće.

Nakon početnog preboljenja ratnih nevolja stao je na čelo općine Promine prvi školovani načelnik, učitelj MARKO ŠKOVRLJ (51.) potomak — iako ne izravni — prvog istoimenog načelnika, njegov sinovac iako uzrastao u narodnjaštvu, njega je ratna jugoslavenska misao o suživotu u zajednici naroda uvela u tokove novog opredjeljenja.

Ponajprije komesar općine, a zatim načelnik, usprkos nadmoći Pučke stranke i HSS-a.

Nije bilo lako uzeti kormilo općine iza ratne pustoši u političkim previranjima koja su dosegla vrhunac u šestojanuarskoj diktaturi (1929).

Uza sve to Marko Škovrlj nastojao je postići što više.
Bio je vrlo susretljiv, jednostavan, hladnokrvan i radišan.
Kao mlad učitelj nadahnuo se zdravim rodoljubljem, izraženim u tokovima zdravog progresizma koji su u jedinstvu s narodnom strankom nosili teret borbe za učvršćenje našeg domovinskog juga u jedinstvenu cjelinu jednog narodnog bića.

I ostali njegovi prominski vršnjaci intelektualci (uglavnom učitelji) bili su na istoj stazi:
njegov brat Niko Škovrlj, prof. Ilija Dizdar Bilonjić (kojega je školovala općina), ing Ilija Čavlina (sin tajnika Nike), agronom Ante Škovrlj, Mile-Đuro Ćoric, Ive Bilušić i dr.

Oni su po Promini držali tečajeve opismenjivanja i prosvjećivanja.

Za načelništva Marka Škovrlja otvorena je osnovna škola u Puljanima 1927 godine, četvrta na području općine (52.).
U Isto vrijeme bližio se kraju Markov mandat, kao i politički suton u posljeratnom jugoslavenskom državnom uređenju.


__________________________________________________________

Napomene:

(51.) Marko Škovrlj (mlađi, učitelj) sin je Petra i Pere Tomić, rođen u u Razvođu 08.07.1882., iste godine kad je potpisan zakon o uspustavi prominjske općine; bio je vrstan učitelj i marljiv posjednik (vinogradar); umru je u Razvođu 22.02.1968.
Pokopan je u grobneu svoga strica, prvog načelnika, u groblju u Lukaru.

(52.) Odgoj i osnovno obrazovanje u Dalmaciji, Split 1975, str. 103.


***********************************************


Nastavlja se….

Prethodni post na temu iz naslova link:
http://promina.blog.hr/2012/10/1631089749/iz-arhive-profesora-ante-vladimira-bikicamvc-prominske-obljetnice4-dio.html



Oznake: Iz arhive profesora Ante Vladimira Bikića, MIRKO VALIDŽIĆ ĆELKANOVIĆ, Prominske obljetnice

- 11:51 - Komentiraj post (0) - Link posta

petak, 02.11.2012.

Turizam u zaleđu

Posjet Ministra Zmajlovića Puljanima-Promini, donio nam je cijeli niz naslova u dnevnim novinama na temu turizma u našim krajevima, točnije, planovima NP Krka u tom području djelovanja.

Čitajući Šibenski tjednik, naišao sam na jedan članak u kojem se donosi razmišljanje „lokalaca“ o toj temi, o razvoju turizma u našim krajevima.

Evo nekoliko navoda:

*************************************************************

Krka je primjer drugim nacionalnim parkovima!
Snježana Klarić | 31.10.2012 u 17:00
Link na članak: http://sibenskiportal.hr/2012/10/31/krka-je-primjer-drugim-nacionalnim-parkovima/

„- Mi to uglavnom radimo zbog lokalnog stanovništva jer je činjenica da svi ti ljudi, koji gravitiraju parku, žive od parka i primjetno je povećanje broja seoskih domaćinstava u zadnje vrijeme – govori ravnatelj Bulat“.

‘Lokalci’ pozdravljaju projekt disperzije posjetitelja prema sjeveru, priča nam Slavko Matas, iz Čitluka kraj Oklaja. No, nije sve tako jednostavno.

- Malo je ljudi ovdje spremno na to. Ljudi nisu dovoljno educirani, ne govore strane jezike, nemaju određene infrastrukture. Ja sam imao nešto u planu, ali ova me kriza ne usporila, već sam morao napraviti korak natrag – ne skriva Matas neuspjeli pokušaj da se okoristi blagodatima područja u kojem živi. Prihvat većeg broja gostiju ujedno je i naznaka globalizacije zaleđa Šibensko–kninske županije, a spremnost da iskoriste pružene mogućnosti, i u rodnom kraju ostvare san o boljem sutra Matas pripisuje susjedima s obje obale rijeke Krke koji idu u korak s vremenom, bez obzira na činjenicu da ne žive u razvijenoj, urbanoj sredini.

- Može čovjek i ovdje stalno živjeti, a da istovremeno prati suvremene trendove, ne mora čovjek živjeti u Parizu jer i tamo ima ‘sapetih’ ljudi, koji ne idu ukorak s vremenom.
-Ovdje imamo ljude koji to mogu pratiti i zato imaju izuzetno pozitivan stav prema tome što se nacionalni park definira u cijelom svom toku i da od toga imamo komercijalnu vrijednost – priznaje stanovnik Čitluka, smještenog na pola puta između Puljana i Oklaja.

NEKA TURIST S NAMA ŽIVI I RADI

Matas ima i ideju kako turiste, jednom kad dođu na sjever županije, navesti da ostanu duže od vremena predviđenog za obilazak prirodnih atrakcija.

- Strancu treba ponuditi nešto izvorno. Ne treba za njim vući ništa španjolsko, nego ono što imamo ovdje. Da on s nama živi, radi, da ide u vrt, kopa i bere, da ima crno ispod nokta kao i ja. Mislim da nam je taj ruralni ili aktivni turizam šansa, ali mi idemo na sunce i plaže – ogorčen je. Uvođenje turizma u zaleđe vidi kroz produženje sezone pa da se turistu ponudi atraktivno jesensko vrijeme, što i ne bi bila velika novost jer poznate su priče iz vremena prije Domovinskog rata kada su naši djedovi ‘vrbovali’ turiste i odvodili ih sa sobom u polja, vinograde i voćnjake gdje su im furešti rado pomagali u radovima.

- Imamo izuzetne predispozicije da nam turistička sezona u Hrvatskoj traje cijelu godinu, a to malo koja destinacija u svijetu ima. Mi na selima možemo upotpuniti taj sadržaj s onim što velike hotelske kuće na moru nemaju, a to je taj domaći ambijent – tvrdi Matas, dodajući da bi pomoglo kad bi i država umiješala svoje prste i kanalizirala dio aktivnosti u turizam u zaleđu, na sjever Krke – isto ono mjesto gdje JU NP Krka zadnjih nekoliko godina upućuje svoje posjetitelje i u tome, čini se, uspijeva.



*************************************************************

Dugo pratim u dnevnim medijima izjave kako političara, tako i „malih ljudi“, i moram priznati da se rijetko naiđe na ovako kvalitetan odgovor „lokalaca“ na temu turizma, NP Krke, neiskorištenih potencijala koje ima naš kraj.

Razmišljajući malo o ovoj temi, dolazim do spoznaje, da smo mi zapravo u ovim krajevima na nekoj granici između suvremene kulture življenja i tradicionalnog načina života i njegovih vrijednosti.

Ovaj kraj nije slučajno ovakav kakav jeste, nego su ga takvim učinile generacije naših predaka koji su živjeli određenim načinom života.

NP Krka je ustanova od koje smo očekivali nova radna mjesta i zaštitu prirode.

Dobili smo tri radna mjesta (u NP Krka) u dvadesetak godina njegova postojanja, i stalni nadzor rendžera-inspektora nad svim poljoprivrednim radovima na poljoprivrednim površinama u granicama NP Krka, i cijeli niz zabrana

Da li je priroda sada ljepša nego prije osnivanja NP Krka, to je priča za sebe.


Ali, vratimo se kulturi življenja u ovim krajevim, ta me tema malo golica.

Jeste li razmišljali, što zapravo putnik namjernik, turist...čovjek željan odmora u ovim krajevima uopće očekuje kad npr Prominu „zaokruži“ kao svoju destinaciju?



Evo nekoliko primjera iz svakodnevnog života:

Razgovarajući s jednim prijateljem, saznajem kako on već godinu dvije, ima mali inkubator, „leže koke koje nose zelena jaja“, ima prekrasne koke, prekrasne pjetliće.
Nađe se tu i patkica, guskica....ma ima svega.
Ali, zapravo, meni je gušt gledati čovjeka dok priča priču.
Čitati radost na njegovu licu, radovati se njegovoj radosti.

I tako, nedavno čujem...Susjedi su došli na odmor u Prominu....Pjevac je uredno pjevao svoje hitove svako nekoliko sati....Koke su nagrađivale pjevača „intimnim odnosima“ (neke rado, neke kao „haremsku“ dužnosti)...zelena jaja su se i dalje „nosila“...a onda šok:

„Sused, vaše koke mi nedaju mira spavati....molim Vas da ih nekako utišate!“

Pjevac i koke nisu se uklapale u odmor, i platile su glavom, zbog „nastrana života u zaleđu“, i njhovi smještajni kapaciteti su sada slobodni, isto kao i kuća „suseda“ koji se požalio na „buku“-jer ni odmor ne traje dugo.

Čuvši tu priču, gledam svoje koke i pjevca koje sam dobio u nasljedstvo....
Otvorim im vrata kokošinjca, „ekipa“ krene na marednu, i onda svak svojim poslom...Koke uredno čeprkaju po dvorištu, a pjevac kukurikne-i što mislite što se onda događa?

Nakon mog pjevca, javlja se Mirin, pa Agićev, pa od Sikavice, pa Pajiše i onda pjesmu završava Čilašev pjevac. Ne ide to uvjek tim redom, ali zanimljivo ih je slušati.

I gledam mog pivca na ogradi dvorišta, kako s ponosom pjeva svoju pjesmu.

Kuća mojih roditelja, ostala je prazna...a ja se sjetim Araličinog naslova „Gdje pjevac ne pjeva“... i kažem-neka živi barem pjevac i koke...živjet će i kuća....


Ali, nisu samo pjevci problem.

Često ujutro, kad krenem na posao, sretnem dvije žene kako „gone“ ovce na pašu u polje.
Ispred njih ovčice, a njih dvije polaganim korakom, savijenih leđa, sljede ih i tiho razgovaraju.
Za njima pas, koji je tu ako zatreba za ovcama potrčati....(jer su rekordi na sto metara odavno iza čuvarica stada...)

Nisu to ovce za neki „biznis“, za „okrenut neku lovu“, ....te ovce po meni imaju više neku „terapijsku“ ulogu, razlog da se usprkos svim bolovima u leđima, nogama, tlaku...gihtu...njih dvije ujutro podignu iz kreveta i s radođšću krenu u novi dan.

Sve bi bilo OK, da uz ovčice, nekada na pašu ne krene i jedna kravica.
Krave su inače radoznale životinje...a imaju i visine.

Kakve veze sad ima visina krave s ovom pričom, gdje u ovom slučaju problem?

Nakon povratka s paše, ta kravica je imala jednu gadnu naviku.

Kad bi „suseda“ došla na odmor u Prominu, s guštom bi uključila svoju plazmicu, da vidi „kaj ima novega kod kuće...u kulturnom svetu...ne...“.i kravica bi radoznalo mljackala ustima i s itstim, a možda čak i većim zanimanjem pratila „Pola ure kulture“, ali kroz prozor!

Većina „turista“ je navikla piti kavicu i gledati TV u društvu prijatelja, ali u društvu kravice na prozoru, vjerojatno je malo tko planirao.

Koja je poanta priče?

Slučaj je završio na sudu, i radilo se o „glavi kravice“, i iskreno ni sam neznam kako je priča završila....Bitno je napomenuti da kravica ipak nije mogla glavom gledati kroz prozor, nego je teme dana pratila ipak iz svog dvorišta, sa udaljenosti od nekoliko metara....al' pitanje je hoće li to sud uvažiti kao olakotnu okolnost.


I vratimo se sad pitanju „Što očekuju turisti kad dolaze u ove naše krajeve?“

Pjevci i kravice se već ne uklapaju u priču, što je sljedeće?

Mi koji tu živimo?

Da se vratim opet junacima priča...pjevcima, karavici i njhovim vlasnicima....

Mnogi čitajući priče, odmah postavljaju pitanje „Tko je to?“, „Tko je tko u priči“...pa će i sada pitati „Tko je imao koke'“, „Tko je imao kravicu?“, „Tko je završio na sudu?“.

Nije smisao priče prozivati nikoga, nego jednostavno opisati životne situacije onakve kakve jesu...

Zašto živimo tako kako živimo?

Koliki je „Turistički prag tolerancije?“

Ima li života na selu ako pjevac ne pjeva?

Zar krave više nesmiju mukati, a ovce blejati na selu?


Oznake: turizam u promini

- 22:30 - Komentiraj post (0) - Link posta

četvrtak, 01.11.2012.

Gospa Čatrnjska Svi sveti 2012

Evo jedne prigodne fotografije, nastale prije nešto više od sat vremena.



Oznake: Gospa Čatrnjska

- 20:38 - Komentiraj post (3) - Link posta

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>






Promina blog
  • LL

Opis bloga

  • Promina blog postoji od 19.03.2005. godine, nešto više od deset godina.
    Teme su vezane uz život u Promini.....ali, tu su i druge razne teme koje su mi se u određenim trenutcima učinile zanimljivim...
    S. Sarić

    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


    Pomoću sljedećih linkova, saznajte nešto više o Promini.

    Gdje je Promina?

    Galerija promina.blog.hr


    Fotografije generacija iz škole:
    Stare slike Promine






    Video snimke:


































    Projekti čiju realizaciju očekujemo:









    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


Općina Promina









  • «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


.....

  • ......
    .......



    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


    Statistika posjeta promina.blog.hr -u kroz godine








    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»





    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»



    E-mail-Urednik promina.blog.hr-a:
    promina.blog.hr@gmail.com


    Zadnji postovi

...


.........................................................................Promina blog - promina.blog.hr© 2005.-2023. sva prava pridržana Urednik promina.blog.hr-a: Sanimir Sarić