_ _ _ _ _ _ promina.blog.hr
nedjelja, 28.10.2012.
Ministar zaštite okoliša i prirode, Mihael Zmajlović u Puljanima
Prošli petak (26.10.2012) Prominci su kroz jutro i kasno popodne u čudu promatrali kolonu tamnih limuzina kako jureći odlaze prema Brljanu, i iz istog se smjera vraćaju prema Drnišu.          A evo i nekoliko fotografija današnjeg stanja, koje možete pogledati pod već gore navedenim člancima Dlmacija Newsa i Šibenik Newsa:      Evo i jedne fotografije za one koji ne znaju gdje su uopće Puljane i Promina:  Već sam pisao o Arheološkom parku i Muzejskoj zbirci Burnum (Promina-Puljane) pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina/2010/11/1628395109/arheoloski-park-i-muzejska-zbirka-burnum-prominapuljane.html ...prije dvije godine kada je isti otvoren. Za one koje zanima još koja riječ o samom muzeju u Puljanima, tu je link: http://hvm.mdc.hr/muzej-ispis.aspx?lang=1&id=65&museum=arheoloska-zbirka-burnum&code=538:PUL Oznake: NP Krka |
Iz arhive profesora Ante Vladimira Bikića-Osnovna škola Oklaj 1996 godine
Na današnji dan, prije 16. godina, profesor Ante, napravio je sljedeću fotografiju u osnovnoj školi u Oklaju:  Na fotografiji su svi tadašnji učenici, od prvog do osmog razreda. |
subota, 27.10.2012.
Đir do Doma kulture…
Večeras, po prvi put nakon rata, a možda i po prvi put u povijesti, u Domu kulture u Oklaju, održava se vjenčanje. Oznake: Život u Promini |
petak, 26.10.2012.
Solarna termoelektrana u Promini, izgledat će ovako?
Danas (26.10.2012 petak 18:00h) je u Drnišu organizirana javna tribina, ili točnije prezentacija projekta izgradnje solarne elektrane, od strane tvrtke "Genesis projekt grupa".                                                          Naravno da prezentaciju prati još cijeli niz zanimljivih informacija...ali ih nažalost sada nemam vremena napisati...ali hoću uskoro... Nadopuna posta 27.10.2012 Trebalo mi je dosta vremena za obradu fotografija, tako da tekst na temu iz naslova sljedi tek sada. Jučer sam u nekoliko navrata na Radio Drnišu čuo najavu tribine na temu solarnih elektrana da drniškom području. Odlučio sam baciti đir do Drniša, jer me baš zanimalo tko ovaj put organizira tribinu, odnosno što ima novog na tom području-dokle se stiglo u realizaciji te ideje. Odmah po ulasku u malu vijećnicu u Drnišu, opazio sam dva poznata lica. Evo i njihove fotografije:  Stariji gospodin na fotografiji je Ivan Glavaš, dok je mlađi gospodin Nikica Gabrić. Prije nekoliko mjeseci, točnije u travnju ove (2012) godine, navedeni dvojac, uz asisteniciju gosp Mateije Perkovca, već je održao tribinu na temu solarnih termoelektrana na prominsko-drniškom području (na istom mjestu). Prezentaciji je tada prisustvovalo kao i ovaj put dvadesetak ljudi (jako slab interes), s tim da je tada iz Promine bio prisutan načelnik Cota, vijećnik Krste Radas, i ja. Što se tada moglo čuti na prezentaciji, možete pročitati na web stranici Radio Drniša u članku: Španjolci i Arapi u Drnišu bi gradili termo solarni park Objavljeno 25.04.2012., 11:41 | Napisao/la Matilda Jelčić Stojaković Link: http://www.radiodrnis.hr/jm/index.php?option=com_content&view=article&id=2299%3Apanjolci-i-arapi-u-drniu-bi-gradili-termo-solarni-park-&catid=1%3Anovosti&Itemid=4 Evo samo jednog navoda: - "Zainteresirani smo za izgradnju termo solarnog parka, znači nefotonaponskog projekta, u snazi instalirane turbine 19.9 megawata u obliku središnjeg tornja. Znači heliostat odnosno zrcala fokusiraju na središnju točku na vrhu tornja sunčeve zrake i time dobivamo termičku energiju koju pretvaramo u paru koja ide na klasičnu parnu turbinu i time dobivamo struju. Prvi projekt radi uspješno već godinu dana, drugi se gradi, treći je u pripremi, 16 projekata planiramo u pojasu od Španjolske do Ujedinjenih Arapskih Emirata. Iza investicije stoje vlasnici tehnologije, tvrtka Sener Torresol Energy i Masdar iz Abu Dhabija. Sve analize su pokazale da su Miljevci idealni. Štetnog utjecaja na okoliš nema, a prije izgradnje bila bi izrađena i Studija utjecaja na okoliš", kazao nam je Nikica Gabrić“. Ono što je najvažnije za izgradnju solarnih elektrana, to je planiranje njihove pozicije/smještaja u prostornom planu županije- u ovom slučaju konkretno Šibensko-kninske županije, odnosno Grada (Drniša) ili Općine (Promine). Taj dio priče je riješen (barem što se tiče Općine Promina) „III. Izmjenama i dopunama Prostornog plana Šibensko-kninske županije“, koje su usvojene u lipnju 2012. godine, i u njima se može pročitati: „10) Planom se određuje područje istraživanja mogućeg smještaja sunčanih elektrana snage veće od 200 kW u planiranim zonama: Gaj - Općina Promina, Razvodsko plandište - kontaktno područje Općine Promina i Grada Drniša“. (više informacija pod linkom: http://www.sibensko-kninska-zupanija.hr/svskz/2012/06.pdf) Prostorni plan je bio i tema mog posta pod linkom: http://promina.blog.hr/2012/07/1630915261/iii-izmjena-i-dopuna-prostornog-plana-sibenskokninske-zupanije2-dio.html …i tamo možete pogledati kako cijela situacija izgleda na geografskim kartama i planovima, na terenu. Odmah nakon usvajanja Prostornog plana Županije, jedne nedjelje, prvo ispred Općine Promina, a zatim i na nedjeljnoj misi u 10:30 u crkvi sv. Mihovila, mogli ste vidjeti u društvu načelnika Cote gospodu s početka priče- Ivana Glavaša i Nikicu Gabrića. Meni je to bio znak da priča „ide dalje“….. Uskoro je, točnije u rujnu Općinsko vijeće Općine Promina, donijelo (objavilo odluku u Vijesniku ŠKŽ): „ODLUKU o izradi (ciljanih) izmjena i dopuna Prostornog plana uređenja Općine Promina sa smanjenim sadržajem“, iz koje navodim samo najbitnije: *************************************************** VI. CILJEVI I PROGRAMSKA POLAZIŠTA PLANA Članak 7. Ciljevi i programska polazišta plana su: -određivanje prostora za smještaj solarnih elektrana, -otvaranje nove stambeno-gospodarske zone južno od Metal.sinta, -otvaranje nove gospodarske zone za izgradnju pogona za preradu kamena i izgradnju asfaltne baze i -uskladiti PPU Općine Promina sa Županijskim prostornim planom iz razloga da se olakšaju postupci izdavanja akata kojima se odobrava gradnja odnosno da se uklne neusklađenosti u preostalim dijelovima općinskog plana. Odstupanje od utvrđenih ciljeva i programskih polazišta izmjena i dopuna, moguće je ukoliko se u postupku izrade plana utvrdi da iste u dijelu ili cijelosti nije moguće provesti jer su u suprotnosti s zahtjevima i mišljenjima tijela i osoba iz članka 11.odluke ili u suprotnosti s zakonskim ili podzakonskim propisima te pravilima struke. *************************************************** Možda sam malo priču proširio više nego što treba, ali kako kažu-papir trpi sve…. I sada dolazimo na samu prezentaciju (jučerašnju), na kojoj se moglo izmeđuostalog čuti: Nazočne je pozdravila dogradonačelnica grada Drniša Vlatka Duilo, te je nakon njenih uvodnih riječi u kojima je istakla važnost projekata poput ovoga za budućnost ovih krajeva, započeo izlaganje gosp Nikica Gabrić. -Odmah na samom početku priče, istakao je kako je Općina Promina prihvatila projekt. -Dio solarne termoelektrane trebao bi se smjestiti i na prostoru Grada Drniša -Elektrana bi bila instalirane snage 19,9 MW, a u kombinaciji sa plinom, mogla bi ostvarivati 24 satnu proizvodnju el.energije. -Ne radi se samo o ideji, nego o projektu koji je investitor već realizirao u Španjolskoj, i sada planira svoju tehnologiju primjenjivati širom svjeta na 35 lokacija. -Relizacija projekta (izgradnja) u Španjolskoj je trajala godinu dana, a cijena gradnje iznosila je 170 milijuna eura, dok bi kod nas gradnja trajala oko 18 mjeseci, a cijena bi bila oko 150 milijuna eura-jer je cijena izgradnje u međuvremenu smanjena. -Na izgradnji bi radilo oko 1000 ljudi, dok bi nakon izgradnje 50 djelatnika našlo stalno zaposlenje. -Elektrana/postrojenje bi bilo smješteno na površini od 195 hektara, dok bi sama ogledala imala površinu od 300000 metara kvadratnih, i usmjeravala bi zrake sunca prema tornju visine 140 metara. -Godišnja proizvodnja elektrane bila bi negdje oko 110 GWh. Investitor bi zajedno za lokalnom upravom osnovao firmu, te bi djelili zaradu proporcionalno vlasničkom udjelu….ali to je malo šira priča…za koju treba biti ipak malo stručniji za njeno prezentiranje, kao i za razumjevanje…pa je ostavljam za neko drugo vrijeme…u kojem će biti aktualna. Uglavnom, ono što je mene zanimalo, to su sljedeći koraci investitora kada je Općina Promina u pitanju, s obzirom da su kod nas dobili „zeleno svjetlo“, koje za sada još nemaju u Drnišu. Sljedeći korak je izrada UPU-a (urbanističkog plana uređenja) područja izgradnje solarne elektrane koji će izraditi investitor, a uskoro se planira i putovanje „prominskog izaslanstva“ u Španjolsku kako bi uživo vidjeli što će nam jednog dana „izrasti“ pod Prominom. Priča o solranim elektranama u Promini, stara je skoro četiri godine, pa ispod posta imate oznaku „Solarna elektrana“, link koji vas vodi na sam „početak priče“…. Nadopuna posta 29.10.2012 Više informacija o temi posta, možete saznati na web stranici Radio Drniša pod naslovom: U Drnišu još jedna prezentacija izgradnje termo solarnog parka Objavljeno 27.10.2012., 12:01 | Napisao/la Matilda Jelčić Stojaković Link:http://www.radiodrnis.hr/jm/index.php/component/content/article/39-novosti/2565-u-drnisu-jos-jedna-prezentnacija-izgradnje-termo-solarnog-parka Nakon šest mjeseci tvrtka "Genesis projekt grupa" u Drnišu je održala još jednu prezentaciju projekta izgradnje termo solarnog parka...... Oznake: Solarna elektrana, općina promina |
četvrtak, 25.10.2012.
Iz arhive profesora Ante Vladimira Bikića- Pošta u Oklaju
  Malo tko se ovih dana sjetio da je 20.10.1906 godine, prije 106 godina, u Oklaju ustrojen „Brzojavni ured“. Ali, zato je tu arhiva profesora Ante, prepuna baš takvih zanimljivih podataka. Za današnji post, izdvajam sljedeći tekst u kojem možete saznati kada je u Oklaju proradila pošta, kada se mogao poslati brzojav, i kada je zazvonio prvi telefon. ******************************************************************* Nedjeljko Nižić PREGLED POVIJESTI POŠTE, BRZOJAVA I TELEFONA U HRVATSKOJ OKLAJ POŠTA - Poštanski ured je otvoren 25.06.1884. godine. (Ispisi iz bečkih arhiva - Arhiv HT Muzeja). - Nakon Prvoga svjetskoga rata ured je bio pod talijanskom okupacijom. U razdoblju od 03.04.1921. g. do 17.04.1921. g. ured je potpao u nadležnost Direkcije P.T. Split. Ured odmah nije počeo s poslovanjem, nego 21.05.1921. g. ("Poštansko - Telegrafski Vesnik", br. 14, str. 228., Beograd, 31.07.1921. g.; Isto, br. 17, str. 299., Beograd, 15.09.1921. g.). - Poštanski se ured Oklaj vodi u "Iskazu ... stanja ... područnih ureda od 01.05.1921. g." kao zatvoren. ("Službeni list Oblasne direkcije Pošta i Telegrafa u Splitu", br. 12, str. 5., Split, 13.05.1921. g.). - Postaje 1924. g. bila ugovorna. ("Poštansko - Telegrafski Vesnik", br. 15., str. 470, Beograd, 15.08.1924. g.). - Poštanski ured Oklaj je poslovao 1947. godine. ("Spisak pošta FNRJ", str. 71., Beograd, 01.05.1947. g.). BRZOJAV - Brzojavni ured je ustrojen 20.10.1906. godine. ("Post und Telegraphen Verordnungsblatt...", br. 134, str. 594., Beč, 30.11.1906. g.; Ispisi iz bečkih arhiva,; "Smotra Dalmatinska", str. 3., Zadar, 27.10.1906. g.; "Narodni list",str. 3., Zadar, 29.10.1906. g. - Ispisi, Arhiv HT Muzeja.). - Nakon završetka Prvoga svjetskoga rata ured je bio pod talijanskom okupacijom do 21.05.1921. g. kada je potpao pod nadležnost Direkcije P.T. Split. ("Poštansko - Telegrafski Vesnik", br. 17, str. 299., Beograd, 19.05.1921. g.). - Brzojavna služba se je 1947. g. obavljala preko telefona. ("Spisak pošta FNRJ", str. 71., Beograd, 01.05.1947. g.). TELEFON - Telefon je pušten u promet 31.05.1931. godine. ("Poštansko - Telegrafski Vesnik", br. 12, str. 174., Beograd, 16.07.1931. g.). - U Oklaju je 1933. g. bio jedan pretplatnik koji je priključen na mjesnu telefonsku centralu. ("Telefonski imenik 1933 godine Primorska direkcija Pošta i Telegrafa Split", str. 9. i 39., Split. 1939. g.). - Godine 1941. su bila dva pretplatnika. Centrala je sudjelovala u međunarodnom prometu s Argentinom, Belgijom, Cejlonom, Čehoslovačkom, Čileom, Danskom, El-Salvadorom, Filipinima, Slobodnim gradom Danzigom, Dominikanom, Hondurasom, Egiptom, Engleskom, Francuskom, Gibraltarom, Islandom, Kenijom, Njemačkom, Palestinom, Paragvajem, Puerto Ricom, Sarskim područjem, Sijamom (Bangkok), Švicarskom, Švedskom, Turskom, Vojvodstvom Luksemburg, Ugarskom, Urugvajem, Litvanijom i Letonijom i Sovjetskim Savezom (samo s Moskvom). ("Telefonski imenik 1941 Direkcija Split", str. XXI., 1. i 74., Split, 1941. g.). - Telefon je bio u prometu 1947. g. ("Spisak pošta FNRJ", str. 71., Beograd, 01.05.1947. godine.). ******************************************************************* Naravno, to je čisto "arhivska" građa, u kojoj se rijetko ili gotovo nikad ne spominju ljudi koji su bili "duša" pošte. Koliko li je samo poštara nosilo poštu od 1884. godine do danas? Marko poštar...pokojni Bojarić...pokojni Bune...Gojčeta..Škarica, Bernard, Doc..... Naravno, to su oni kojih se ja sjećam...a stariji Prominjci se vjerojatno sjećaju još mnogih poštara koji su im donosili nekad radost nekad tugu..... A današnja djeca, na spominjanje poštara, odmah će se sjetiti poštara Mate Pokrovca i poštara Tome Duvančića....i život ide dalje...a mi i u 2012. imamo svoju poštu. |
srijeda, 24.10.2012.
Iz video arhive Drage (Marka) Čilaša-8. dio
Oklaj u studenom 1995 -"Novo naselje" Oznake: Iz video arhive Drage (Marka) Čilaša, Ratna stradanja u Promini |
ponedjeljak, 22.10.2012.
Ankica Čilaš Šimpraga-MUŠKA OSOBNA IMENA U PROMINI -VIII dio
|
subota, 20.10.2012.
Iz video arhive Drage (Marka) Čilaša-7. dio
Oklaj 1995 od Mande Barine do tvornice Sintal. Oznake: Iz video arhive Drage (Marka) Čilaša, Ratna stradanja u Promini |
četvrtak, 18.10.2012.
O fra Šimi, rekoše u Promini…
 Današnji broj Slobodne Dalmacije donosi nam članak Katarine Rudan pod naslovom: Objavljeno 17.10.2012. u 21:32 ‘ČINIO JE ČUDA’ Mještani Oklaja, Lukara i Čitluka puni hvale za svojeg nekadašnjeg dušobrižnika Link: http://www.slobodnadalmacija.hr/Novosti/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/190833/Default.aspx …a u članku izeđu ostalog: „Zbog svoje energičnosti, poduzetnosti, želje i volje da pokrene Prominu u duhovnom i svjetovnom životu, prozvali su ga Šime kotač. Živio je u župnom dvoru u Čitluku, vozio stariji tip VW passata srednje klase i ni po čemu se nije izdizao od ostalih svećenika, govore Prominci“. „Riječju, za nas je on bio dobar fratar - rekao nam je Paul Cota, aktualni načelnik Općine Promina, koji je i sam surađivao s fra Šimom, te redovito odlazio na njegove nedjeljne mise“. „- Čini mi se nestvarnim i nemogućim da jedan crkveni službenik, u ovom slučaju fra Šime, može prodati toliko crkveno bogatstvo i pri tomu biti ovlašten za podizanje ili preuzimanje novca. Valjda postoje pravila po kojima se imovinu prodaje. Ne znam, nevjerojatno je - veli Budanko“. „Nimac: Za sve je kriva ljubomora „Nažalost, protiv mene su se urotili neki važni ljudi u Baškoj Vodi, pa čak i fratri. Ljubomora je svemu kriva – odgovorio nam je Šime Nimac, ne želeći otkriti o čemu je razgovarao u ponedjeljak u Nadbiskupskom ordinarijatu, a o sadržaju sastanka ni riječ nismo mogli izvući ni iz uprave splitske Crkve“. Naravno, ovo su samo kratki navodi, a cijeli tekst pročitajte pod već navedenim linkom: http://www.slobodnadalmacija.hr/Novosti/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/190833/Default.aspx Oznake: religija |
srijeda, 17.10.2012.
I to se nažalost događa....
Na web stranici "Dalmacija News" možete pročitati članak Željka Huljeva pod naslovom: |
utorak, 16.10.2012.
Iz video arhive Drage (Marka) Čilaša-6. dio
Oklaj u studenom 1995 godine. Oznake: Iz video arhive Drage (Marka) Čilaša, Ratna stradanja u Promini |
nedjelja, 14.10.2012.
„Gorka ljubav“-Marko M Popović- 7 dio
Oznake: „Gorka ljubav“-Marko M Popović |
subota, 13.10.2012.
Iz video arhive Drage (Marka) Čilaša-5. dio
Oklaj u studenom 1995 godine. Oznake: Iz video arhive Drage (Marka) Čilaša, Ratna stradanja u Promini |
petak, 12.10.2012.
Iz arhive profesora Ante Vladimira Bikića-MVČ "Prominske obljetnice"-4. dio
 Prema svjedočanstvu njegovih sinova. Niko je ostao rano bez oca. Upao je u oko tadašnjem župniku, koji je nagovorio njegovu majku udovicu da ga prepusti njemu kako bi ga školovao za svećenika-fnnjevca. Taj župnik mogao je biti jedino fra Ante Paić iz Ljubostinja, koji ja u Promini vršio dušobrižničku sluižbu od 1831. do 1843. (49), jer je Niko Čavilna rođen 13. listopada 1826. Iako je školovanje bilo besplatno, Nikina ja majka svake godine dogonila prominjskom fratru tovar žita da se bar nečim oduži. Niko je osnovnu školu izučio u Šibeniku, a gimnaziju u Zadru. Franjevačka zajednica poslala ga je na studij teologije u Italiju, na glasovito sveučilište grada sv. Antie, u Padovu. Nakon stanovitog vremena, ono što se reče preko noći, napustio je franjevačku zajednicu. Povratio se kući. doživio neraspoloženje brata Andrije koji se nadao njegovu dijelu, prepustio mu sve za 10 talira. Htio se pridružiti zajednici biskupijskih svećenika, ali nije uspio. Abriktovon (uvojačen) u konjicu carske garde u Beču na 3 godine. Iza redovitog roka ostao je u gardi kao dobrovoljac. Nakon 10 godina vojne službe mogao je potpisati trajni ugovor, ali nije htio. Napušta Beč, plovi prenu Promini. U Šibeniku dozna ra majčinu smrt. Kamo sada? Uzmi što ti se pruža. Postaje čoban, tjera bratove ovce; na Risovac kod Bosanskog Grahova. Živi u samoći prirode desetak godina. U torbi mu je kruh, sir i Virgilova „Bucolica“ (pastirske pjesme, i vjerojatno druga raznolika klasična djela latinske, talijanske, njomačke, francuske i hrvatske književnosti). Silazi rijetko u Knin, dogoni blago bratu na prodaju, vraća se bez ručka i nastavlja dalje čobanluk. U Kninu ga tako jednom zapazi neki sudac, vidi kako čita novine na stranom jeziku, obučen sasvim po čobansku, sav zadiše od gnoja i vune. Približi mu se, porazguvori i poče nagovarati da se vrati ljudskoj sredini, daruje znanje i umijeće svojoj zemlji i ljudima. U sličnom pravcu tekla je i riječ njegove sinovke, kćeri brata Paškalja, koja ga nagovarala da se prihvati vodstva prodavaonice trgovca Miškovića u Drnišu. I Niko je to prihvatio. Dok ja živio u Drnišu, dvijali su se događaji oko ustanovljenja prominske općine. Kad je došao red na izbor općinskog tajnika, bila su samo dva čovjeka u vidu: kninski tajnik Alfredo Dundović i Niko Čavlina. Promina se časno odlučila za svoga sina. Kad je stigao u Oklaj 1883. sklepao je nešto provizorne kućice kod Kule, pokrio je daskama i u njoj prezimio. Kasnije je na tom mjestu podigao lijep dom, koji i danas izvrsno služi svojoj namjeni. Oženio se u šezdesetoj godini s mladom djevojkom (22 g) Marijom Svctina iz (gornjeg) Čitluka i imao 3 sina i 1 kćer. Prvih 3—6 g. nije, koko smo rekli, imao plaće, ali mu je narod obilato uzvraćao u naravi za sav njegov mnogoliki rad. On nije bio samo tajnik općine, već ujedno pučki liječnik, ljekarnik, voditelj pošte, javni bilježnik, veterinar, u jednu riječ sve! Kad je počeo dobivati nagradu u novcu, početna plaća bila mu je 30 kruna, a kasnije 30 fiorina Bio je zadojen istinskim i zdravim rodoljubljem, što je provejavalo u narodnjaštvu i službi naroda. Bio je antiaustrijanac i antitalijanaš. Kršćanin od glave do pete. Iako ga je pratio žalac prema fratrima, što je ispoljavao uzrečicom: svemu su fratri krivi (a da nikad svojima nije htio odati o čemu se radi), nimalo se to nije odražavalo u njegovu životnom kršćanskom stavu. Misu je redovito otpjevao, u kući s obitelji svake subote i cijele korizme klečeći molio Gospin ružarij. Niko Čavhna vršio je dužnost općinskog tajnika 26 godina, do 1909. I dalje je prisustvovao sjednicama, jer su općinari rado gledali starinu Niku u svojoj sredini. Umro je 20. 1. 1911. i pokopan u istočnom uglu groblja sv. Mihovil u Oklaju (Kuli). O njemu je kao aktivnom tajniku sačuvan spomen u knjizi Josipa Modrića „La Dalmazia“ koja je objelodanjena u Rimu 1892. str. 428—429. Evo u prijevodu što je Modrić napisao: -Prispio sam šetnjom u Oklaj, sjedište općine Promina, oružnicke postaje i poštanskog ureda. Ovaj zadnji je povjeren općinskom tajniku Čavlini, čovjeku preko 60 godina čiji je život poput maštovitog romana. Općinska je zgrada nova građevina u klesanom kamenu, donekle previše elegantna za jednu gorsku općinu. Bio sam znatiželjan vidjeti tajnika, jer su mi o njemu pričali kao naobraženoj osobi, veoma ekscentričnoj. Bio je najprije fratar, potom vojnik garnizona u Beču, zatim čobanin-socijalist. Deset godina filozofski je pasao svoje stado koza, prezirući svijet i udobnosti društvenoga života, obučan kao seljak. Spavao je u spilji izložen svim udarcima ovakovog života. Ali u svojoj torbi, osim kruha, uvijek je nosio djela Virgila, koja je u originalu čitao za vrijeme dokolice. Jedan sudac hoće da ga otrgne od ovakovog života I jedva mu je uspjelo nakon dugih nagovaranja. Ali čobanin-socijalist nije se izmijenio: i dan-dans on živi idiličnim seoskim životom. Oženio je u šezdesetim gudinama mladu seljanku, s kojom ima dvoje mile djece, koja su mu sva njegova sreća. Našao sam ga na odmoru, dremuckajući obučen, na krevetu. Supruga ga je probudila i primio me je vrlo susretljivo. Pitao sam ga za mnoge stvari. Odgovarao je spremno na moje upite. Primjetio sam, da osim materinskog jezika poznaje latinski, talijanski, njemački i pomalo francuski. (50) ____________________________________________________________ Napomene: (48.) Niko (Nikola) Čavlina, sin je Mate i Jele Gojčete, rođen je u Marasovinama. Ostao je nerazriješen tijek njegova školovanja i pripadništva franjevačkom redu, jer ga nema u redovltom popisu članova provincije presvetog otkupitelja. (49.) Fra Petar Bačić: Župe i župnici Franovačke provincije presvetog Odkupitelja u Dalmaciji,, od davnine do god 1926, rukopis, župa Promina. str. 88., arhiv samostana Visovac. (50.) Niko Čavlina je bio klerik i redovnik, pripravnik za svećenički stalež. -O njemu bi se mogao napisati zanimljiv roman. *********************************************** Nastavlja se….pod linkom: http://promina.blog.hr/2012/11/1631163425/iz-arhive-profesora-ante-vladimira-bikicamvc-prominske-obljetnice5-dio.html Prethodni post na temu iz naslova link: http://promina.blog.hr/2012/09/1631022294/iz-arhive-profesora-ante-vladimira-bikicamvc-prominske-obljetnice3-dio.html Oznake: Iz arhive profesora Ante Vladimira Bikića, MIRKO VALIDŽIĆ ĆELKANOVIĆ, Prominske obljetnice |
četvrtak, 11.10.2012.
Prominske autobusne igre -završene!
 Prije nešto više od mjesec dana napisao sam post pod naslovom: „Prominske autobusne igre“ Linkom: http://promina.blog.hr/2012/09/1630995615/prominske-autobusne-igre.html Normalno da priča ima svoj nastavak, i red je objaviti ga. Ali da podsjetim o čemu se zapravo radi… Svake školske godine…prominski srednjoškolci koji putuju u drnišku srednju školu, nekoliko mjeseci provedu čekajući hoće li u školu putovati organiziranim prijevozom (autobusom) ili po sistemu „snađi se druže“. Tako smo godinama imali situaciju da se roditelji žale, prosvjeduju, a političari pune novinske stupce nemoćno raširenih ruku. Kako je bilo ove godine? Dnevne novine su objavile samo jedan članak na ovu temu…. Roditelji nisu organizirali nikakve prosvjede… Roditelji su mjesec dana vozili djecu u školu, a od 02.10.2012 djeca organizirano putuju na nastavu u Drniš Šibenskim ATP-om- Problem prijevoza srednjoškolaca u Drniš je riješen! Prema svemu sudeći, ovaj put se ne radi o „instant“ rješenju, nego o rješenju koje može potrajati godinama. To znači da buduće generacije prominskih školaraca, niti njihovi roditelji više ne bi trebali sa strepnjom čekati rujan i pitati se kako će biti riješen problem prijevoza do škole. Ovdje bi priča mogla završiti, ali, bit ću malo provokativan pa ću postaviti pitanje-Kako to da je ove godine problem ovako „brzo“ (ipak smo čekali mjesec dana) riješen? Moje mišljenje (koje ne mora biti točno i može biti subjektivno) je sljedeće: Jedan roditelj se osobno angažirao i kontaktirao ATP Šibenik sa zamolbom da se jedna od dvije linije koje u 14:30 prolaze kroz Drniš, na relaciji Šibenik-Knin, preusmjeri preko Oklaja, a ne da idu jedna za drugom preko Kosova. Upornom roditelju, ATP je nakon nekoliko dana odgovorio pozitivno, jer je prjedlog sasvim logičan. Ovim potezom, (namjerno neimenovani, da ne bi imao neugodnosti) roditelj je „napola“ riješio i problem naše djece koja putuju u Drniš. „Drugu polovicu“- jutranju liniju do Drniša, riješile su „nadležne institucije“. U priču su koliko znam iz prve ruke, bili uključeni osim prominske vlasti Nečalnika i Presjednika OV-a, i kninska gradonačelnica, drniški (nažalost nedavno preminuli) gradonačenlik, predsjednik drniškog GV, Župan, Dožupan, ljudi iz ATP-a Šibenik, i naravno- ravnatelj srednje škole Ivana Meštrovića u Drnišu. Ali, ponavljam…to je moje osobno….subjektivno gledanje na ovaj problem….koji je hvala Bogu konačno riješen. Evo i jedan citat iz članka objavljenog na Šibenkom portalu, na temu prijevoza učenika: SLUČAJ BILIĆ NIJE BIO POUKA: 200 učenika i dalje do škole diže palac! Antonija Mrša | 13.09.2012 u 15:37 Link: http://sibenskiportal.hr/2012/09/13/slucaj-bilic-nije-bio-pouka-200-ucenika-i-dalje-do-skole-dize-palac/ "- Mislim da mogu pisati romane o ovom problemu, ali se ništa neće promijeniti, lokalna uprava i samouprava treba pod hitno riješiti kvalitetan prijevoz svim učenicima bez obzira iz kojeg sela dolazili. Od 360 učenika srednje škole u Drnišu, 200 je putnika! To nije mala brojka – poručuje Ivan Zeljak, ravnatelj srednje škole Ivana Meštrovića u Drnišu. Otkriva kako su najproblematičnija mjesta Ružić i Oklaj, ali ne zaostaju ni sela Kadina Glavica, Parčić, Miočić, Pakovo selo, Pokrovnik… - Učenik iz Čavoglava mora pješačiti tri kilometra da bi stigao do glavne ceste, a od Mirlović Polja trebaš šetati nekoliko sati dok vidiš prometnicu. Jedna srednjoškolka iz Gornjih Planjana prebacila se u srednju školu u Šibenik jer joj je bilo jednostavnije doći do prijevoza, a imamo slučajeva da nam djeca iz Radonića putuju u Split na nastavu. Zar to nije sramotno – pita se Zeljak. Trenutno je najgore srednjoškolcima iz Općine Promina. 29 prominskih učenika imaju jednostavan izbor – ili će stopirati do kuće ili će u Drnišu boraviti čitav dan. Da bi srednjoškolac u Oklaju došao u školu redovnom autobusnom linijom, mora ustati oko 5,30 ujutro, ovisno u kojem selu živi, a kući se neće vraćati prije minimalno 17,00 sati. - Najgore je učenicima iz Lukara, Čitluka, Mratova i Suknovaca, svi su s područja Promine… Njih je sedmoro. Oni doslovno moraju nekoliko kilometara pješačiti do Oklaja, gdje se nalazi autobusna stanica, što znači da se ustaju u 4 ujutro da bi došli na nastavu u 8 sati – priča nam Zeljak. Tvrdi da je škola učinila sve da olakša život učenicima putnicima, dala im je posebnu učionicu za učenje, te osigurala i besplatnu internet vezu na korištenje". Oznake: Prijevoz učenika, Školstvo u Promini |
srijeda, 10.10.2012.
Ankica Čilaš Šimpraga-MUŠKA OSOBNA IMENA U PROMINI -VII dio
|
utorak, 09.10.2012.
Iz video arhive Drage (Marka) Čilaša-4. dio
Oklaj u studenom 1995 godine. Oznake: Iz video arhive Drage (Marka) Čilaša, Ratna stradanja u Promini |
nedjelja, 07.10.2012.
Iz arhive profesora Ante Vladimira Bikića – Promina 2005. godine
Listajući arhivu profesora Ante, nalazim jedan članak objavljen točno na današnji dan prije 7. godina -07.10.2005. godine.  Piše:Katarina Rudan Foto: Vilson Polić U većini prominskih sela dobna granica malobrojnih žitelja prelazi sedamdeset godina. Većina se Prominjana iselila davnih pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, najviše u Zagreb i Zadar, te u Nizozemsku i druge europske zemlje. Nakon završene srednje škole ili fakulteta, mladi se vraćaju slabo ili nikako. U desetak sela podno Promine prema zadnjem popisu stanovništva živi oko 1400 stanovnika. Tamošnji mještani s kojima smo proveli ugodnu jesensku nedjelju, tvrde da ih nema više od osam stotina koji svakodnevno borave u svojim selima. Davnih pedesetih godina prošlog stoljeća počeli su trbuhom za kruhom napuštati rodna ognjišta. Prema kazivanju starijih iseljavanje je počelo kada su Prominjani krenuli u Zagreb prodavati vino. Jedno su vrijeme odlazili i vraćali se, a onda ostajali u Zagrebu, za sobom povukli rodbinu i prijatelje pa je prominski kraj iz godine u godinu brojio sve manje stanovnika. Kada je 1962. godine zatvoren rudnik boksita u Razvođu, stotine je Prominjana otišlo izvan granice, najviše u Nizozemsku i tako je sa tadašnjih 6000 stanovnika brojka pala na 2500 prije Domovinskog rata. Osnovnu školu u Oklaju danas pohađa 98 učenika, a jedanaest je predškolaca. Srednju školu prominska djeca pohađaju u Drnišu, Kninu i Šibeniku i najčešće se u Prominu ne vraćaju, jer se nemaju gdje zaposliti. U jedinom je pogonu, «Metal-sintu» u Oklaju, oko šezdesetak zaposlenih, a u nedavno otvorenom kamenolomu «Prvi bljesak» u Razvođu oko tridesetak. Posljednjih godina mladi koji su ostali u svojim selima većinom se bave vinogradarstvom i sadnjom novih vinograda i u tomu vide budućnost, te razlog za ostanak.  Vikendom život u Čitluku, Razvođu, Oklaju, Nečvenu, Puljanima i drugim selima podno Promine živne. Dođu Prominjani iz Zagreba i Zadra gdje ih je najviše, uređuju kuće i okućnice, ili naprosto uživaju u tišini prirode. Vjekoslava i Ivana Džapu susreli smo na ulazu u Oklaj dok su razgovarali o prilikama u općini. Vjekoslav je iz Oklaja otišao 1959. i skrasio se u Zagrebu, a Ivan je 1966. otišao u Zadar.  PROMINSKI ZAGREPČANI I ZADRANI Danas su umirovljenici i često dolaze u rodni kraj. Nostalgija je, kazuju, jača od svega i što je čovjek stariji to ga Promina sve više vuče natrag. Češći su gosti oni koji imaju komu doći, poput Vjekoslava jer u obiteljskoj kući u Oklaju živi njegova majka Marija. Devedeset i jedna joj je godina i najstarija je u mjestu. Ne boji se samoće. Još uvijek, neovisno o godinama samostalna je i vitalna i s nostalgijom priča o nekadašnjim vremenima kada je Promina vrvila svijetom i mladošću. - Mogla bi' vam danima pričati o životu ode nekada - Mogla bi' vam danima pričati o životu ode nekada, a eto vidite kako je danas. Mladog svita nema i bojim se da ću umriti, a da neće niko biti uz mene. E...nisam vam ja nikad bila kod doktora dok nisam pala lani i slomila nogu i što sam išla zube napraviti. A sve sam u životu radila: i kopala, i orala, žela, tkala, vezla, držala krave, ovce... ma sve...eto. Naučila sam raditi i ne mogu ni danas mirovati, već polako sve radim sama u kući i u vitlu - priča baka Marija. I u drugim mjestima u Promini naišli smo na vitalne starce koji neovisno o svojim godinama «drže» kako kažu kuću i ognjište da se ne ugasi i čekaju djecu da ih posjete. Među njima je i Manda Bračić (82) iz Puljana, koja i danas najradije pere robu «na ruke».  -Ma nema čistije nego tako, kaže baka Manda. Njezina kći Marija živi u Zagrebu ali često dođe u Puljane, baš kao i susjed Stanko Bračić (68) koji živi u Zadru. Puljani su tek kilometar od Krke i njegovi mještani, uglavnom vikendaši, naglašavaju potrebu valorizacije tog dijela NP Krka u turističke svrhe, uključujući i mogućnost razvoja seoskog turizma. Za to se neki pripremaju uređujući stare kamene kuće.  CURA NI ZA LIJEK IvanBilandžija (33) dipl. ing. elektrotehnike, jedan je od rijetkih koji se nakon završenog studija u Splitu vratio u Oklaj, zahvaljujući radnom mjestu koje je dobio u GIRK-Kalunu u Drnišu i činjenici da voli mir i prirodu, pa stoga namjerava ostati u Oklaju. Neženja je, kao i tridesetak mladića u dobi od 25 do 45 godina. Dok stariji, poput Ante Marića (76), umirovljenika, govore kako bi Promina procvjetala da se oni ožene i stvore obitelj, Ivan će reći da osim što još nije naišao na pravu, u Oklaju i okolnim selima djevojaka gotovo i nema. Malo koja se nakon srednje škole, a pogotovo završenog fakulteta vrati, jer se uglavnom udaju. Radno mjesto i djevojka zadržali su Krešu Petrovića (30), dipl. ekonomista u Zagrebu. U Oklaj rado dolazi, posjeti roditelje, obiđe prijatelje i - vrati se u Zagreb. Ni nedjelje u Oklaju nisu kao nekada. Na balote nema tko igrati, ugasila se i tradicija održavanja utrke magaraca za prvi svibnja, a tek je jedna gostionica u središtu mjesta. Momcima koji su motorizirani nema druge nego vikendom potražiti zabavu u obližnjim gradovima.  I dok o budućnosti prominskog kraja, njegova gospodarskog i demografskog razvoja dio Prominjana govori s rezervom, prava rijetkost, biser podno planine, u Razvođu, je deseteročlana sretna obitelj Mirjane i Željka Čavline. Njihovih je osmero djece, četiri kćerke i četiri sina, u dobi od četiri mjeseca do osamnaest godina, razlog zbog kojeg treba vjerovati da prominski kraj ima budućnost. ********************************************************************** Baš bi bilo zanimljivo kada bi novinarka Katarina Rudan opet navratila u Prominu, i potražila sudionike ove priče…da vidimo što se promjenilo. Neki su nažalost umrli….neki i dalje u Zagrebu…neki se oženili i dobili djecu….. |
subota, 06.10.2012.
Iz video arhive Drage (Marka) Čilaša-3. dio
Evo jedne snimke crkve svetog Martina u Mratovu, snimljene u studenom 1995. godine; Oznake: Iz video arhive Drage (Marka) Čilaša, Ratna stradanja u Promini |
petak, 05.10.2012.
Navodnjavanje Vedrova polja u Promini 6.dio
Prethodni post pod naslovom: „Navodnjavanje Vedrova polja u Promini 5.dio“  Prema navedenom Planu, nedavno je (u rujnu) objavljen : „Otvoreni postupak javne nabave: Izrada elaborata Vedrovo polje dugotrajno crpljenje boksitne jame Klanac“ Evo o čemu se zapravo radi:  Danas sam malo prošetao do „Begilove glavice“ i Vedrova polja, i evo što sam snimio;            Na fotografijama se vidi Vedrovo polje, jama Klanac i izlazna cijev probne bušotine (na poziciji iznad vinograda Rajka Žulja). Jezerce na dnu jame ima površinu od možda nekih 50 metara kvadratnih, dok dubinu ne bih mogao procjeniti. Evo i dva video priloga; Da li vode za navodnjavanje Vedrova polja ima dovoljno ili ne, saznat ćemo kada se napravi elaborat, koji je predmet javne nabave s početka priče. Oznake: Navodnjavanje Vedrova polja, Gluvače |
četvrtak, 04.10.2012.
Iz video arhive Drage (Marka) Čilaša-2 dio
Evo još dvije snimke iz Promine, točnije iz Čitluka, kapele sv Roka 01.11.1995.;  To je arhitektura 20 -og stoleća. To je isto u svoje vrime bijo topli dom. Molijo bi vas da malo sađete sa asfalta , i imaćete materijala za svoj blog , za malo više vrimena. Vaš blog redno pratim i poštujem sve materijale kad ih objavite, ali malo me brine ta pristranskost. Hrvatska je pravna država , objavite malo slike i događanja iz pokrajaca , bobodola , manojla , kad nas je već google mimoiša, neznam po čijoj direktivi. Nemojte nas bar vi iznevirit. Lipo vas pozdravljam uz svo poštovanje.“ ********************************************** Što reći….. Iskreno, žao mi je što je Vaša kuća u stanju kakvom je na fotografiji. Mogu Vas potpuno razumjeti, jer sam 1995. godine zatekao obiteljsku kuću zapaljenu do temelja. Ostala je samo jedna neizgorena šalica za kavu, iz servisa koji smo jedne godine sestre i ja za „Osmi mart“ kupili majci. Ali da smo na čistu, meni ni u tim, možda najtežim trenucima u životu, nije bilo ni nakraj pameti zapaliti nečiju kuću…..Izabrati mržnju i osvetu kao način života… Jesam li pristran u svom pisanju? U ovom slučaju, možda jesam, priznajem. Od 1995. godine prošao sam samo jednom kroz Bobodol, kroz Pokrajce i Manojle čini mi se nikako. Nisam sretan kad znam što ću tamo vidjeti i zateći, i tamo ne volim ići. Ali, moram biti iskren pa reći, da ima još nekih zaselaka u Promini u kojima jako dugo nisam bio jer jednostano ne stignem. Pisanje bloga moj je hobi, pa vas sve molim da na taj način isti i promatrate. A kad će neko selo biti tema neke priče na Blogu….teško mi je reći….teško mi je obećati… Oznake: Iz video arhive Drage (Marka) Čilaša, Ratna stradanja u Promini |
srijeda, 03.10.2012.
Đir po Bronićevom vinogradu
Već sam najavio u jednom od postova kako ću napisati koju riječ o ovoj „Vinogradarskoj godini“ u Promini.                   Kako sam u jednom postu napisao- "Tako to radi majstor Dado", tako ovdje pišem: "Tako to uređuje vinogradar Bronić!" -Nema jedne travke...kako bi rekli naši stari! Oznake: Prominski vinogradari |
utorak, 02.10.2012.
Iz video arhive Drage (Marka) Čilaša
Nedavno mi je Drago (Marko) Čilaš ponudio da pogledam njegove VHS kazete snimljene 1995. godine u Promini, te ukoliko mi se nešto učini zanimljivim, slobodno objavim na blogu. Oznake: Iz video arhive Drage (Marka) Čilaša, Ratna stradanja u Promini |
- LL
Opis bloga
- Promina blog postoji od 19.03.2005. godine, nešto više od dvadeset godina.
Teme o kojima sam pisao, vezane su uz život u Promini i bogatu prošlost Promine. Ali, tu su i druge razne teme koje su mi se u određenim trenutcima učinile zanimljivim.
S. Sarić
«««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
Pomoću sljedećih linkova, saznajte nešto više o Promini.
Galerija promina.blog.hr
Fotografije generacija iz škole:
Video snimke:
Projekti čiju realizaciju očekujemo:
«««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
Općina Promina
«««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
.....
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
«««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
Statistika posjeta promina.blog.hr -u kroz godine
«««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
«««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
E-mail-Urednik promina.blog.hr-a:
promina.blog.hr@gmail.com
Zadnji postovi
...
.........................................................................Promina blog - promina.blog.hr© 2005.-2025. sva prava pridržana Urednik promina.blog.hr-a: Sanimir Sarić