„Gorka ljubav“-Marko M Popović- 7 dio
Prethodni post na ovu temu nalazi se pod linkom:
http://promina.blog.hr/2012/09/1631028846/gorka-ljubavmarko-m-popovic-6-dio.html
Gorka ljubav (7. dio)
Poslušajte mladići i cure
Njezini se za opremu žure.
Stari otac rakiju prodaje
Rad' novca što mu nedostaje,
Majka ide do Drniša grada
I nabavlja sve što joj pripada.
Od posuđa, rublja i odjela
Da ne bude najzadnja liz sela.
I Bandalo Marko ne miruje
On po kući sve preuređuje.
Noću kreči, po danu moluje
Svoju bračnu sobu uređuje.
Gdje će spavat on i Zora
U sobici kraj samog prozora
Njegovi mu u poslu pomažu
Kao i on skupa se zalažu.
U Knin idu da kupuju soće
Razne stvari prilične skupoće,
Jer za Marka ništa skupo nije
Samo Zoru da uzme što prije.
Dok se oni žure munjevito
Na poslu je malo i veliko.
Svi se žure a Zorka najmanje
I ne mari za svoje vjenčanje.
A na trećoj strani Radas drema
A o tome ni spomena nema
No kako će saznati o tome
Obećala da se je drugome.
Jedno jutro ustao se kada
On opazi, listonošu mlada,
koji ide prema njemu ravno
A nije ga posjećiv'o davno.
Nakloni se kad stupi na vrata
Te izvadi pismo iz torbaka.
Evo Mirko jedan listak bijeli
Moguće je da te razveseli,
Ako piše neko biće mlado
S'kojim si se zabavljao rado.
To izreče i pismo mu pruži
Pa ulicom dalje put produži,
A Mirko ga okrenu sa strane
Da s' uvjeri jeli od dragane,
Po adresi rukopis poznade
Al ne sluti što u njem' imade.
Pa kad ga je otvarati stao
Taj mu proces vječno je trajao.
Munjevito pročita redove
Najpre jednom pa opet iznova,
Završio kada je čitanje,
I kad vidje što mu piše janje,
Za koju ga jošte ljubav veže
U životu ne bješe mu teže.
Al' u cijelo vjerovao nije
Mislio je stvar stoji drukčije,
No uzalud na tom neće stati
Već što prije to mora saznati.
Da s' uvjeri on na mjestu lizu
Posjetit će svoju ljubavnicu.
Zatim hitro na noge se skoči
Pa asfaltnoj uputi se ploči,
Do upravne od rudnika zgrade
Te uporno dopust tražit stade.
Al to nije išlo jednostavno
Jer dopust je planiran odavno.
Da svakoga zapadne u ljeti
A ne onda kad se netko sjeti.
Zato prođe punih petnaest dana
Dok objava bješe potpisana,
Sa kojom je na put krenut moga
Do Mratova sela malenoga.
Za kad usput ne sretne poznatih
Od kog nešto mogao bi saznati,
Pa mu vrijeme predugo potraja
Od Labina do mjesta Oklaja.
Gdje je stiga' kad se mjesec rađa
Kad je u dvoj' najbolja vijađa
Te večeri oko osam uri
Ide Marko pomalo se žuri.
Iz Oklaja niz krivu ulicu
Pomišljajući na svoju Zoricu.
Ispred sebe spazi jednu ženu
Zamotanu u pletu kafenu,
Čim je stigne odmah je poznade
I upita što nova imade;
Jer u srcu radoznali je bio
Pa novosti saznat' je želio.
Tad mu ova žena progovori: .
»Da li briga za draganom te mori
Ja sam čula gdje žene pričaju
Da si ima curu u Oklaju
I da si je mladu ostavio
A sada je drugi isprosio.
U Oklaju danas sam saznala
Udaje se za Marka Bandala.
To je cura Ikica—Zorica
Nekadašnja tvoja ljubavnica,
A od tebe nije to pošteno
Što je nisi volio iskreno!«
Kad je Mirko razumio ovo
Ove su ga porazile vijesti
Pa kod kuće ne htjede ni sjesti.
Samo malo popio je vina
I popuši nekoliko dima
Njegovi su svi otišli leći
On zamišljen ostade sjedeći.
Odjednom se diže od šporeta
I po sobi počeo da šeta,
Pa ti ove riječi progovara:
»Oj Zorice srce iz njedara
Moje srce i danas te ljubi
Što dočeka da te ja izgubi,
Ja priznajem da sam krivac tomu
Obećala što si se dragomu.
Ali nadu ne smijemo gubiti
Da ćeš moja vjerenica biti,
Sada moram priliku da tražim
Bol na mome srcu da ublažim.
Ja se moram sa tobom sastati
Da je straža na ulaznim vrati,
Pa ako mi kažeš Zore draga
Srce tvoje da drugom pripada,
Tad' za mene nade više nema
Sva je moja nada izgubljena.
Tad' mi smrtnu presudu izreci
Prije nego 1' mene se odreci,
Nek' ledina moju mladost krije
Kad ne imam moje najmilije.
Tebe tada neka prati sreća
Uspomena na mene postojeća,
Kad je bilo blizu dvanaest sati
Odluči se da ide spavati
Legao je ali nema sanka
Ne zaspao do bijelog danka,
A u jutro kada se podiže
Do ormara primiče se bliže.
Oblači se što j' moga finije
Robu koju još nosio nije,
A zatim se bicikla dohvati
U susret mu pođe stara mati.
Pa ga mati u šali upita:
»Kuda li se moj sinak skita?«
Što li rani i dere opanke
Kao janje koje nema majke.
Nego reci moj voljeni sine
Za čime se tvoje srce brine,
Kaži majci moje najmilije
Što se tužno u tvom srcu. krije.
nastavlja se....pod linkom:
http://promina.blog.hr/2012/11/1631192383/gorka-ljubavmarko-m-popovic-8-dio.html
Oznake: „Gorka ljubav“-Marko M Popović
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
