_ _ _ _ _ _ promina.blog.hr

utorak, 28.05.2013.

„Gorka ljubav“-Marko M Popović- 15. dio-kraj Prethodni postovi na ovu temu nalaze se pod linkom: http://promina.blog.hr/oznaka/gorka-ljubav-marko-m-popovic Gorka ljubav (15. dio) A da bi vam ovo bilo jasno Objasnit ću dok još nije kasno, U općini Marko je radio Na dužnosti tajnika je bio. Pa u vezi dužnosti i zvanja Trebao je biti kod vjenčanja, A da nije tu zaposlen bio Možda s' zločin nebi dogodio. Kad mladenci unutra su ušli Zamišljena sjedeći ga našli, Bijelo lice stavio međ šake Čuo nije pjesmu ni korake. Pa kada se pred njim pojaviše Kao da ga iz sna probudiše, Na ulazu rekli su mu »Zdravo« Al' to Marko nije razabrao. Kad opazi Zorku u bjelini Klonuše mu živci u cjelini, Videći je drugom ispod ruke Nije moga' maknut' se od muke. Tad kum reče: »Čujte momci dragi Mislim znate o čemu se radi, O vjenčanju daj požurite malo Da se nebi previše čekalo; Jer mladenci nemaju strpljenja Srca su im puna uzbuđenja. Na to Marko izvadi penkalu I poreda knjige po astalu, Po ladici spise preturuje Ispod oka Zorku pogleduje. A zatim se mladencima obrati "Morat će te malo pričekati, Budite opvdje ja ću odmah stići Moram nešto u zadruzi dići“. To izreče siđe ispod skala U mesnicu Lujice Dizdara. Te sa banka oštar nož uzima Što je ovaj radi posla ima. Nož mesarski u vidu koljača Postavi ga za kaiš od hlača. Preko njega spusti kaput dugi Da to netko ne vidi od ljudi, Pa bi moga dosjetiti se jadu Pa izvesti svatove i mladu A kad ga je dobro zamaskira Zaleti se u vidu leptira. Plamen vrući iz lica mu bije A osveta iz očiju sije. Hitro hodi i tiho šapuće: »Nevjernice jeli to moguće Moje srce boluje i tuži, Kod naroda ti mene naruži Zašto Zore ti ovo učini; A i tebi nije baš za diku Što si takvu uzela taktiku. Ovaj koljač smrt će ti zadati Pa sna s' drugim nećeš uživati, I mome će srcu lakše biti Kad te živu ne bude viditi«. U tom bjesu unutra upade Kraj kumova, pa dođe do mlade, Čim je stao odmah progovori: : »Najpre želim čestitati Zori, Jer nekada imali smo vezu Pa sam ovu dužan obavezu«. To izreče nož uzima kruti A još niko o Jadu ne sluti, Ni tko vidi niti tom se nada Što se strašno sprema iznenada; Kako j' Zora bila na stojeći Udari j' međ junačke pleći. Nož prokleti prođe joj kroz tjelo Te udari u srce veselo. Pa kad njeno srce je dotaka Ispusti ga iz prokletih šaka. Ostavi ga u njenim plećima Pa se naglo približi vratima. Naprjed ide pogled baca za se Rekao bi sa njom pozdravlja se. A Zorica s' bolom u grudima Gleda Mirka sa suznim očima, Vruća krvca pored noža taji To su njeni posljednji trzaji. Poprska joj svileno odjelo Što j' krasilo dotad lice bijelo Sad posljednju ona pribra snagu I prozbori riječ svome draganu« »Mili dragi ostaj sretan sada Rad' ljubavi moj život propada, Ubojici se nije dopadalo Moje srce što j' tebi pripadalo. Njega nikad nisam ljubit htjela To je bila želja roditelja. Pa ne žalim što svoj život gubim Al' nemila nemogu da ljubim. A prokleta svaka majka da je Koja 'ćerku prek volje udaje, Budi stalno uz mene dragane Dok me mladu u grob ne sahrane. Svojim cvjećem ti moj grob zakiti Lakša će mi crna zemlja biti. Poljubit' te želim ovog časa Jer životu mome nema spasa.»! Zaleti se želeć da ga ljubi Dušu pusti na njegovim grudim, A Mirko je rukama prihvati Od žalosti počeo plakati. Nebi svojim vjerova očima Da joj nije noža u leđima. U licu je ista ko i prije Ni malo se izmjenila nije Samo što je krvlju poprskana Kao da se smije na dragana. Mladić ruku na grudima joj meće Prisluškuje dal' se srce kreće Krv brišući sa još toplog čela Smišlja što bi rado čuti htjela. Priča' bi joj utješno i milo Nebi li joj srce proradilo, Miluje joj valovite kose Zbori riječi da rane izliječi: »Vidiš mila kraj Lukarske strane Izvor — česma gdje bijasmo lane, Kažu da je iz vilinih dvora Od nje bolan ozdraviti mora. Kad se okrjepiš na tome studencu Ići ćemo gore prema vijencu Na Prominu kod čobanskog kuka Napit ćeš se čistoga vazduha Koji snagu u grudima stvara Pogledat ćeš do Ravnih kotara, Bukovicu, Knin, Petrovo polje Sve otoke i Jadransko more. Razna sela pored Krke rijeke I zelene Bogatiće smreke, A kad sunce padne u nizine Sići ćemo dole sa Promine. Kraj Lukara ispod Gospe male Gdje je bilo ljubavi i šale!“ Al' Zorica te riječi ne čuje Izbodeno srce joj miruje, Zaspala je nepoželjnog sna Na rukama svojega dragana; I taj sanak kog jednom uhvati Taj se više u život ne vrati. Sad će znadem mnogi na to reći Kako nije moglo da se spriječi Da se njegov drski napad skrši Da ubojstvo ovo ne izvrši. U početku nitko znao nije Kakva zloba u njemu se krije A kad već je za nožem posega Svi su dalje bježali od njega. To je došlo k'o iz vedrog neba – Kad je Zoru udario s' leđa, Mladoženja k'o ukopan stao Tom zločinu nije se nadao. A nije se snaći ni mogao Da bi bilo kakav otpor dao, Kod toga se mora i priznati S' golim nožem teško j' ratovati. Ali ljubav od svega je jača Jer se za nju u smrt korača, Al' tu Mirko nije ima' sreće Sa hrabrošću da, zaštiti cvijeće Jer je bio daleko od drage Kad joj Marko udarac zadade. Mladi djever neiskusno momče Problijedio k'o nježno djevojče, Bijele ruke spustio niza se Pa sa mijesta maknuti nezna se. A kumovi ovaj prizor glede Ne izmogli reći ni besjede Mlade jenge u ćošak se zbile. Sa rupcima oči zatvorile Da ne vide razvoj tog udesa Oči kriju gorke suze liju; Gledajući ljubavnu osudu. Kad ljubavnik sam je izvršava Protiv zakonskog i moralnog prava Ne imajuć osjećaja, bola Da uništi život lijepšega spola. Kad vidješe gdje u krvi pada A još tako dražesna i mlada Bi mu teško, ali mogo šta je Kad sudbina njena svršena je Posle ovog tužnog događaja U sjedištu općine Oklaja Na sve strane brzo se saznade Za smrt gorku od djevojke mlade I njezini roditelji mili O tom bolu saznali su bili. Otac plače gorke suze lije Ovom jadu nadao se nije, Tužna majka kraj šporeta pala Sa suzama lice okupala. Sa šakama tuče se po glavi Kose čupa hoće da s' udavi. I ostali svi redom iz kuće Za Zoricom roneć suze vruće. Zatim otac i majka se diže Do općine primičuć se bliže. Prijatelji vode ih za ruke Jer ne mogu hodati od muke Kad su došli tamo ispred zgrade Al pristupa unutra ne 'made. Držati se svaki treba reda Komisija dok je ne pregleda, Zatim brzo dođe limuzma S' komisijom iz kotara Knina. Ovo mrtvo biće pregledaše I dozvolu za ulaz dadoše, Kad u.sobu uđe otac stari Rekao bi da ga kap udari. Pored kćerke na koljena pade Radi tuge snaga ga izdade, I starica na pod tad se sruši Od tereta na srcu i duši. Posle toga momci je uzeše U tišini Zoricu odnese, Među njima Mirko je bio prvi Poznao se poprskan od krvi. U svakom je poslu prvi bio Dok je nije u grob sahranio, O sprovodu što ću da vam pišem Kad je bio tužan i suviše. Jer od kad je Promina postala Nije takav sprovod dočekala, Da j, toliko bilo djevojaka, Ljudi, žena, najviše momaka. Otpratiše do vječnoga joj stana Svaki tužan, lica uplakana, Spustiše je u hladnoga groba Pokvasiše je suze dragoga. Pored crkve svetoga Mihovila Gdje je negda mnoge zadivila, A sad dalje što znati želite Što je bilo od toga ubice? Posle neg' je zločin izvršio 1 osvetu što je naumio, Dal je stao u zgradi na licu Kad je s' nožem ubio Zoricu. I čekao razvoj događaja Da se skupe organi i raja. Ili žurno u bjegstvo se dao Odgovornost da bi izbjegao Da ne padner u ruke njenima Dok ih prva ne prođe ljutina Jer ako bi šaka im dopao Možda b' kraći za glavu ostao. A to mu se dopađaio nije Odluči sklonit se što prije Pogledao po uredu nije U kojem je radio mal' prije. Nit zatvori od stola ladice Gdje je ima povjerljive spise, Već se naglo približi do vrata Niza skale skoči s' par koraka. Na brzinu iz kruga odjuri Rekao bi na posa se žuri U Oklaju ne stade minuta Munjevito do Knina odluta. Čim bijaše do grada domaka Miliciji dopao je šaka. Na iskazu dijelo je priznao I na razne načine pravdao, Odgovornost znao j' da ga veže Pa je nekako htio da izbježe No za.rukom to mu pošlo nije Trinajst godin' dobi joj robije. »Ovu pjesmu završiti želim I sa vama osjećaje dijelim, To je pjesma od seljačkog sina Kojemu je i u snu Promina. Što Vas sviju pozdravlja na kraju Doviđenja u mjestu Oklaju. Vama pjesme meni život duži Nek nas sreća u životu služi . . .« 16. I 1961. godine KRAJ Došli smo do kraja ove pjesme, priče ispričane stihovima. Priče o jednom tužnom, tragičnom događaju, tragičnom spletu okolnosti. Priča iz koje se može učiti, bez obzira na vrijeme u kojem se dogodila. Vremena se mijenjaju, ali ljubav i ljubomora uvjek istim korakom svijetom hodaju. Oznake: „Gorka ljubav“-Marko M Popović

ponedjeljak, 06.05.2013.

„Gorka ljubav“-Marko M Popović- 14. dio Prethodni postovi na ovu temu nalaze se pod linkom: http://promina.blog.hr/oznaka/gorka-ljubav-marko-m-popovi Gorka ljubav (14. dio) Čas polaska primiče se bliže Kum vjenčani na noge se diže, Uze čašu u ruku desnicu Da pozdravnu održi zdravicu. Okrenu se prema gazdi kuće I pozdrave uputi mu vruće: »Mi smo došli ja i družba cijela Radi jednog zadatka vesela, Tu se radi o vašem djetetu Koja dužnost izvršuje svetu. Jer priroda svemu je posrijedi Bez ljubavi ni život ne vrijedi, Od tebe se sada riječ traži U nov život tvoja kći polazi. Blagoslov je dužnost roditelja A za volju sviju prijatelja«. Sa starcem se on kucnu u čašu Za budućnost mladenaca i našu, Vino popi a čašu ostavi Tad njen otac u tremi se javi, Svatovi se na nage digoše I pažljivo slušati stadoše. »Pozdravljam Vas dragi prijatelji Vaš dolazak puno me veseli Dugo će mi u srcu ostati Kad su bili mog djeteta svati. Među vama biti mi je slatko Žao mi je vrijeme je prekratko, Tebi Zore moje milo janje Koja sada ideš na vjenčanje; I tvom Mirku odabranom zlatu Mnogo sreće u budućem braku. Kud god išli nek vas sreća prati Drugo ništa ne mogu vam dati«; Uto majka u sobu došeta I darove donese za zeta. Dajući ih ovako progovara: »Evo Mirko za te skromnog dara, Uzmi zete to su dari moji Al' od sviju jedan je najbolji! Dala sam ti ružicu rumenu Na grudima mojim odgojenu, Miriši je do suđena dana Do sada je još nemirisana. Čuvaj da ti ne uvene ruža To je dužnost svakoga pravoga muža, Pa od srca ja vam sreću želim Sastanku se vašemu veselim!« To izreče ud'riše joj suze Udalji se čim darove uze, U spremljena kola posjedaše. Zorica se sa svojim pozdravljaše Rodnu kuću i majku ostavlja, Starog oca druge ukućane Iz oka joj ni suza ne kane. Stara majka sa njeme se ljubi »Sretno ćeri samo dobra budi«. I ne sluti za na vijek da je Pripremila njojzi ispraćanje Kola kreću brzinom motora Do pred zgradu općinskog odbora. Gdje naroda mnoštvo ih dočeka Iz Oklaja i ostalih mjesta. Guraju se pred ulaz u zgradu Svak bi htio bolje vidjet mladu, Mnogi šapću bože lijepa li je Mnogo ljepša neg' je bila prije. Iz kola se vani iseliše U matični odjel uputiše, Gdje sve treba biti pripremljeno Za vjenčanje k'o što j' naručeno. Tu će sjesti svak' na svoje mjesto A matičar k'o vladar na presto, Koji treba u smislu zakona A po želji jednog i drugoga; Uz prisustvo kumova, svjedoka Potvrditi punovažnost braka. A njih dvoj' će sa potpisom svojim Potvrditi da su nerazdvojni. »Nu kako će doći do zločina Poslušajte znam da vas zanima. Prije toga za nju crnog dana Marko kuću napusti za rana. Jer subotom pazar je u Kninu Da za neke stvari se pobrinu; U gradu je osta' cijelog dana Po pijaci hodao na vana. A u veče oko dvanaest sati Sa biciklom kući se povrati, Njegovi su dubok sanak snili Kad je doša nisu se budili; U krevet se i on požurio Nebi li se malo odmorio. Bio'j trudan od puta i leda Zaspao je odmah čim je lega, A kada je deset sati bilo Kroz prozor ga sunce probudilo. Podiže se u kuhinju ode Zove sestru traži tople vode, Pa kad bijelo umio je lice Radoznalo upita sestrice: »Mila sejo kaži svome bratu Jeli imam robu ispeglatu, Moram otići do Ikice — Zore Pa da čujem što njeni govore; Dal će mi se ispuniti nada Hoće l' Zora biti moja draga«. Na to sestra malko se nasmija »Slušaj Marko znam da ti ne prija Da li neznaš il' ti je za šalom Sad je Zorka sa svatima za stolom, A vjenčat će se doći u odboru Pa ćeš tamo moći vidjet Zoru«. Njegovi su sve opširno znali Ali njemu nisu kazivali, Da se Marko nebi sikirao Nisu htjeli činiti mu na žao; Pa kad ovo od sestre je čuo Kao živi oganj je planuo. Od ljutine nos mu pocrveni Od sestrice odmah se okreni, Brzo ode te obuče robu A zatim se spusti u konobu, Samo čašu natoči rakije S' apetitom stade da je pije. Popi jednu pa natoči drugu Zatim treću da rastjera tugu, Munjevito do općine hita Odlučio Zorki da čestita. U mislima ispred zgrade dođe Par mladića u susret mu pođe, Pitaju ga kako se osjeća Radi svojeg izgubljenog cvijeća. U to jedan dobaci iz »klape« Možda Marko ide po čarape," Koje će mu pokloniti Zora Za uspomenu od najdražeg stvora. Al' to Marko kao da ne čuje Jer mu srce previše boluje. Skoro nikog nije ni pogleda Do matičnog odjuri ureda, Čim unutra nogom zakorači,. Na sve strane oštar pogled baci. U uredu nije bio niko Samo Mićan na stroju je tipk'o. Ispred njega od župe krsnice Od Radasa i Zorke Ikice. Matičar je on bio u zvanju Glavna ličnost u svakom vjenčanju Pa je iz njih uzima podatke Od rođenja do završne stavke. Dokumente hteo je da sredi Znajuć da se mladencima ne sjedi. Kad naiđu sve gotovo da je Osim potpisa što njih dvoje sastaje, Marko svojem uputi se stolu K'o da spise ne vidi u hodu, Cigaretu uze i zapuši Da bolove umiri u duši U fotelju meku se nasloni Nastojeći da brige otkloni. Ali one k'o na filmskom platnu Pred očima titraju u zraku Tad ladicu od stola otvori Ganutljive riječi progovori: »Knjige bijele išarane malko To ne mogu vjerovat nikako, Da će ruka Džape matičara Protiv volje svoga sekretara. Upisati u Vas jedno biće Koja mnoge očarava mladiće, Ta djevojka privlačna — vesela Najfinija iz jedanaest sela. Koja se obećala meni A sada je drugi momak ženi A ja moram protiv srca svoga Bit prisutan kod vjenčanja toga« Nastavlja se… Oznake: „Gorka ljubav“-Marko M Popović

utorak, 12.03.2013.

„Gorka ljubav“-Marko M Popović- 13. dio Prethodni post na ovu temu nalazi se pod linkom: http://promina.blog.hr/2013/02/1631513248/gorka-ljubavmarko-m-popovic-12-dio.html Gorka ljubav (13. dio) Marko osta u tijesnoj ulici Gledajući u leđa Zorici. Dugo vremena za njom je gledao Od udarca snać' se nemogao. I sam sebi postavlja pitanje; Jeli više uzalud nadanje? II da šalje svoje advokate, Da li vridi ić' kod njenog tate Jer mišljenje njihovo znao nije Mislio je da je kao i prije Ali ipak donese odluku Da se k' njima ne svraća u kuću, Pričekat će par nedjelja dana Možda će se povratiti dragana, II da sretne oca joj il mamu Da što sazna o njihovu planu. Al su oni to vješto sve prozreli Pa s' njim nisu sastat se željeli. Poslušajte dragi prijatelji Sad se Radas sprema i veseli Dan vjenčanja brzo se primiče: Kad će za se dovesti ljubimice. Pa i ako često je obilazi Zorki sporo vreme prolazi Ona broji dane a i sate Kad će svoje ugledati svate. A kod Marka ide sve po planu Uredio sve je u svom stanu, Bračnu sobu i za svate salu Gdje će ljudi izvoditi šalu. Dvadeset i sedmi listopad osviće U svatove pozvao mladiće, Čim u jutro zora se zarudi Eksplozija svatove probudi. Skupiše se svi na zborno mjesto Sve veselo i za pjesmu orno, Pjesma ori kolo poigrava A barjaktar barjak dotjerava. Sa cvijećem krasi ga i kiti Nećel' mu se veselije viti Kočijaši konje treniraju Kroz Prominu bolje da igraju. Mlade jenge svoju kosu glade Da što ljepše budu pored mlade Kum i djever kontrolu sprovode Da ne dođe do kakve nezgode, Postrojena kola već čekaju I svatovi po redu čekaju. Feder — kola bijahu na čelu Koja mladu dovest će veselu, A kada je bilo došlo vrijeme Tad komanda pada da se krene. Iza kuće puče dinamita Uputi se svatovska elita, Kroz Mratovo pjesma se razliže Svati idu svome cilju bliže. Kad su bili do Oklaja blizu S karabinom poslaše avizu Puče puška i Zorka je čula Pa u susret svatima krenula. Izšetala dalje od kapije I opazi barjak gdje se vije, U srcu je malo uzrujana Sad će vidjet svate i dragana. Kola staše svati izlaze Po dužnosti do Zorke prilaze, Kum i djever, jenge pa ostali Po redu su s njom se rukovali. Iza toga u kuću odoše Za stolove redom posjedaše, Vruća kava odma pred njih dođe Razno voće — jabuke i grožđe. Tad' kumovi nose janjetinu Da bi vrata otvorila vinu, Za čime vino slađe se pije Da bi društvo bilo veselije. Zatim evo jedne djevojčiče Kolegice od mlade Zorice, Nosi iglu i razne cvjetove Da zakite jenge i svatove; Najprije kuma pa sve osim mlade Da se svatska družina poznade. A mladu će poznat po šlajeru Kad u krilu bude svom dilberu. Iza toga Zora se ustade Sa dengama iz sobe nestade. Zadrže se trifrtalja ure Rad' spremanja one se ne žure, Za vjenčanje nase robu meće Razni ukras i mirisno cvjeće; Tu je krema, karmin, kolonija Da u društvu bude što finija. A na glavu meće mrežu bijelu Koju malo spušta po svom čelu,, Rumeni se k'o zrela jabuka; Pa kada se među svatima pojavi Sa šlajerom i vjencem na glavi. Sa bratićem od rođena strica Nasmijana i vesela lica. Mladić svatsku družinu pozdravi A za time sljedeće nastavi: »Imal' ovdje nekog među svatim Na koga bi moga da s' obratim, Kom bi moga predat seju moju Da je čuva kao glavu svoju; A za uzvrat ne tražim mu novce Ne prodajem sestru kao ovce. Sad koji se moje seje prima Molim nek' se javi pred svatima« U to Mirko kao munja skoči A mladića pogleda u oči: »Čuj šurjače« reče poluglasno: »Što si reka znaj da mi je jasno! Tvoju sestru uzimam od tebe . Koju volim kao samog sebe, Pa ako bi htjela sudba kruta . Da bi ona bila napadnuta; Bez obzira to bilo od koga Neću žalit ni života svoga. Istina je kažem vam k'o bogu Bez nje život zamislit ne mogu«. Do mladića on -priđe veselo Poljubi ga u lice i čelo. Te od njega primi svoje janje Djeveru je dade na čuvanje; Na djevere čuvaj ovo cvjeće Što ne raste u svako proljeće, Pričuvaj je do našega dvora A ja ću je čuvati do groba! Posle ovog zvaničnoga čina Veseli se još više družina, Otac Jandre sa svatima sjedi Vino pije šaljivo besjedi; A starica priprema darove S' čim će Zorka darivati svatove. Nastavlja se…. Oznake: „Gorka ljubav“-Marko M Popović

nedjelja, 10.02.2013.

„Gorka ljubav“-Marko M Popović- 12. dio Prethodni post na ovu temu nalazi se pod linkom: http://promina.blog.hr/2013/01/1631478213/gorka-ljubavmarko-m-popovic-11-dio.html Gorka ljubav (12. dio) Tu imalo što se dodat nije Dozvola je potpisana prije, Ipak radi forme i ravnanja Kao amen poslije vjerovanja. Tako i njen otac sada veli: »Neka djeco bude vam po želji!« A što drugo reći nije ima Doveden je do gotovog čina. Zatim Zorka servira večeru Starom ocu i svome dilberu, A i ona sjela iza stola Lijepo jelo kušati se mora Od kada je za sebe spoznala Nije tako slatko večerala. K'o što ove večeri vesele Kad se njene ispuniše želje, A kada je bilo noći pola Zora svojeg isprati sokola. Još mu ona na rastanku reče: „Mili dragi obiđi me češće“ Tako Mirko ode svojoj kući Zora osta svadbu čekajući! Idućega dana dragi brate Po selu su to žene raznijele, Saznalo ih svega nekoliko A u kratko malo i veliko, Jer njihovi telefoni rade Tako brzo i Marko saznade. Saznao je već istoga dana Pa se žurno uputi iz stana, Odlučio mora naći Zorku Da ispita ovu vijest gorku. Njegov otac ko da nešto sluti U srcu mu i glavi se muti Suze lije svojeg sina pita: „Kud ćeš sine kad ti duša skita Te ostavljaš svoga oca stara Nemoj kakvog da učiniš kvara!“ Mili oče zar ti nisi čuo U nedjelju kad' je vjetar puh'o Dođe Mirko iz Mratova dole Svojom dragom u njezine dvore. Pa mi moje srce neda mira Zavolila tog' je kavalira, Odvest će mi ružu mirisavu Za nju oče izgubit ću glavu«. To izreče iz kuće nestane Otac u kući zamišljen ostade. Zorku srete u jednome sokaku Pošla mlada ovcama na vlaku, Čim ga vidi uplaši se mlada Jer sastanak ovaj nije rada. Priđe k' njojzi pa joj reče tužno: »Slušaj Zorka čujem nešto ružno, Što se mome srcu ne dopada Da sa drugim ašikuješ mlada. I sa njime vodiš ljubav pravu Samnom hoćeš izvoditi šalu, Primila si prsten od drugoga Od mene ga držiš za boljega. Pa ako te Mirko iznevjeri Ti bi onda s vjerovala meni, A meni se to ne dolikuje Zaručnica samnom da tuguje. Zašto Zore činiš stvari takve Koje mogu biti naopake, Nije lijepo da se igraš dice Za sigurnost na dvije stolice. Jer iz ove neumjesne šale Mogle bi se obe da prevale, Jer tako mi mojega imena Ako meni ne budeš iskrena. Učinit ću nešto što je grešno Al' će srcu biti mi utješno, Pa makar me koštalo života Jer za mene ovo je sramota. Sramota je od ljudi, momaka Naročito mladi djevojaka, A sad dođi pored mene sjedi Pa iskreno reci kako sledi«. Al' se ženske uplašit' ne dadu Taktika je glavna u napadu, Jer je napad najbolja obrana A kod ženski to je dobra strana. »Slušaj Marko daj se urazumi Moje srce ne može da glumi, Rad čeg' sam se obećala zate Nek' ti kažu moj otac i mate. A ja o tom šta reć' nemam mlada Jer moj život drugome pripada, Ne od sada već treća godina Da ja imam svojeg berekina. Sa kojime ljubujem od prije A za mene brak nasilan nije, I ta ljubav trajnih uspomena U srce je moje usađena. Pa ako bi pošla silom za te Što su htjeli moj otac i mate Danas, sutra ti bi me preveo I od srca nebi me volio. Radi toga ti se mene mani O ljubavi našoj ne divani, O tome je govorit najteže Jer se ljubav životom veže. A život je k'o rosa na travi Brzo vene bez prave ljubavi, A Promina ima cura dosta Što čekaju željno takvog gosta. Pa ćeš lako izabrat draganu A gluposti odbacit na stranu. Već ti Marko budi miran sada Idi kući prihvati se rada. Sredi sobu za draganu mladu A ja sada idem svome stadu, A još usto stajat mi je zima Žurim jer sam k' ovcama zakasnila. Pa što prije moram stići toru Da utvrdim je su l' sve na broju, Jer nekoja ako se izgubi Kod kuće su grubi i surovi«. To izreče brzi korak dade Marko stajat na mjestu ostade, A Zorica krenu ispod sela Od njega se rastala vesela. Rekla mu je što treba da znade Pa na srcu lakše joj je postade, Nastavlja se.... Oznake: „Gorka ljubav“-Marko M Popović

petak, 18.01.2013.

„Gorka ljubav“-Marko M Popović- 11. dio Prethodni post na ovu temu nalazi se pod linkom: http://promina.blog.hr/2012/12/1631384742/gorka-ljubavmarko-m-popovic-10-dio.html Gorka ljubav (11. dio) Zadnju riječ izrekla još nije Kad se sestre pojaviše dvije. Ispred oca na koljena staše Pa iskreno moliti ga stase, Razumije se sve u prilog Zori Da joj s Mirkom ljubav ne ospori. Ma koliko je Marku naklon bio Al' je ipak sada popustio, Uviđatjuć beskorisno da je Jer Zorica kod svog uporna je. A još molbe i plač njenih seka Izmijeniše stav tog čovjeka, Priđe k njojzi za ruku je uze I niz lice pođoše mu suze. »Dobro ćeri neka bude tako Kad drukčije nemože nikako Samo pazi da u redu bude Da se nama komšije ne čude«. Kad razumi tatinu odluku Ona priđe pa mu ljubi ruku; »Hvala tata živ i zdrav mi bio Kad si moju želju ispunio«. Dan za danom polako prolazi I nedjelja po redu dolazi, Mjesec sija mali oblak šara Zora čeka svojega bećara, Vesela je kao nikad prije Očekuje svoje najmilije Da mu kaže što je otac reka Njegova će biti dovijeka, Od veselja sve joj srce gori, U pašnjaku šetajuć govori: »Lijepe li su ove svježe noći Obećao dragi da će doći, Donijet će mi jabuku za dara A ja njemu srce iz njedara. Divan cvate plavi jorgovane Prvi cvateš u proljetne dane. Puštaš grane na sve četiri strane Uskoro će biti mi vjenčanje«. U tom Mirko tihim glasom reče: »Mila moja želim dobro veeče Kako si mi i jeli ti zima Daj mi reci što novoga ima«. Na to Zorka reče: »Čuj dragane, meni moji kod kuće ne brane, Pa sad ako imaš želju vruću Možeš samnom večeras u kuću«. Mladić ovu vijest kad saznade Grliti je i cijelivat stade, Tu sjedoše ispod brijesta stara Mjesec sija poviše Lukara. Žuto lišće opada sa gore Tu ljubavne vode razgovore, Sjedili su na mjestu par sati Teško im se biješe ustati. Iako su kišoviti dani Pa je hladno sjediti na vani, Al' njih oboj' grije lubav vruća Pa im šuma toplija neg kuća A nije im ni zamjerit brale Dvije ljubavne duše se sastale Pa sad od njih nitko sretniji nije Jednako im mlado srce bije. Jer na svetu ljepše ne postoji Mili dragi čitaoci moji, Niti ima ljepšeg cvijeta Od mladoga djevojačkog svijeta.. A za cure od mladoga momka Šaljivoga i na izgled oka, Koji znade da joj krati vrijeme A sad da se ne daljim od teme. Poslije ovog sretnog razgovora Uputiše do njenih se dvora, Kad uniđe Mirko se našali Jestel' ovom gostu se nadali. Slučajno sam kod ovaca bio Pa sam jedno janje izgubio Cijelo vrijeme mira ne imade Misleć da ga netko ne ukrade. Ljepo jagnje a još usto ranče Sačuvalo vaše mi čobanče, Tom čobanu dao bih nagradu Ako stariji što protiv ne madu. Jednog momka za dane buduće Nek' sa njima dijeli želje vruće, A želje su već poznate naše No tražimo odobrenje Vaše. Nastavlja se….pod linkom: http://promina.blog.hr/2013/02/1631513248/gorka-ljubavmarko-m-popovic-12-dio.html Oznake: „Gorka ljubav“-Marko M Popović

petak, 28.12.2012.

„Gorka ljubav“-Marko M Popović- 10. dio Prethodni post na ovu temu nalazi se pod linkom: http://promina.blog.hr/2012/12/1631264268/gorka-ljubavmarko-m-popovic-9-dio.html Gorka ljubav (10. dio) A zatim se uputila leći Nađe muža cigaru pušeći, Prije nego je odjeću skinula Poče njemu riječi da servira Slušaj Jandre što novoga ima Reći ću ti znam da te zanima: »Kad je Zorka ovce dotjerala Jednu novost na znanje mi dala, Da je s Mirkom sastanak imala I da mu se mlada obećala, A za Marka neće ni da čuje Već planove sasvim druge kuje. Ti planovi u tom se sastoje Da ti dadeš odobrenje svoje Da se može za njega udati Da se skupe rodbina i svati. A i Ja te molim kao druga Dozvoli joj za mladića toga, Može nešto raditi se o glavi Dešava se svega u ljubavi. Pa da na nas padne božja kletva Za smrt gorku od svojeg djeteta Neka pođe za kog ima želju A nas dvoje učinimo svoje Podajmo joj stvari i odjeću Samoj sebi izabrala sreću. Pa ako joj nešto i pofali Neće smjeti nikom da se žali, A sudbina svemu je po srijedi Pa se tome protiviti ne vrijedi. A sad nije staro doba naše Kad stariji prosili su snaše, A mladoženja kod kuće je čeka Zadovoljan što bi otac reka. II djevojku kad obeća tata To je bilo k'oda je udata. Običaji drukčiji su sada Svaki gleda što mu se dopada. Danas cure s momcima se sastaju Po volji se žene i udaju, Pa zbog toga nije ništa novo Što je Zora učinila ovo. Ja znam dobro bila ti je želja Da Brandala imaš prijatelja, Pa i ovo nisu ljudi loši Svi se s njima hvale u varoši. Radni ljudi, a uz to veseli Zlo i dobro jednako se dijeli.« Kad je Jandre saslušao ženu I odluku razumio njenu, Radi njene prevrtljive ćudi U njemu se strašan bijes probudi Teoretska nastavi se bitka Izmeđ' ovih starih supružnika Svaki na svoj način prijedlog daje Ko trgovac kad robu prodaje. Ko s običnim plijenom barataju Jer osjećaj očinski nemaju, Pa u jad dijete guraju svoje Pred kojom tek lijepi dani stoje. Ujutro kad se otac diže Kćerku zove da pristupi bliže, Dođe Zorka uzdignuta čela Ne baš tužna a niti vesela. Uzbuđena, znatiželjna uz to Izgledala-malko zabrinuto, Spremna na sve i ono najgore Spremila je ocu odgovore Trudila se da ne bude stidna Jer brak sretni sad je glavna brig A tajiti šta ne made više U obranu snagu skoncentriše Pri dolasku »dobro jutro« reče; Otac ćuti glavu ne okreće Tek kada je povuka par dima Pogleda je smrknutim očima – »Slušaj ćeri što misliš u glavi Pa ti očev savjet zaboravi. Mi vodimo računa o tebi U životu da stradala ne bi Jer u bijedi ljubavi ne ima A to j' teško dokazati mlađima. Pa na koncu kad nastupi kriza Za povratak tad se traži viza. A kod tebe da to ne uslijedi O tom prije račun vodit vrijedi. A moja je dužnost kao tate Da pristojnu kuću nađem za te, A to sam ti i našao sada A ti drugog uzimaš za draga. Koji mora daleko od kuće Boriti se za dane buduće A sada mi uslove postavi Da se ova pogreška ispravi. Ali ako ni to nećeš ćeri Onda ruke od mene operi, Ove riječi izgovori kada Njenom srcu udarac zada. Jer je oca voljela k'o oči' Koji sad joj sretni život koči, Prema njemu stojeć sučelice Pogleda ga u smrknuto lice. Nije lako sve ispoljit jasno Ali mora dok ne bude kasno, Jer se gvožđe kuje dok je vruće Poče Zorka ocu da šapuće: »Poštovanje to je dužnost sveta Roditelju od strarie djeteta, Prema vama ja sam ga imala Od kada sam za sebe saznala. No uzalud moje poštovanje Dajete me drugom kao janje Ne misleći da sam jošte mlada I budućnost da meni pripada. Reći ću ti sada,oče dragi Tu su blizu Krke vodopadi Kraj rijeke su duboke pećine Gdje ribari svraćaju od zime. U pećini po danu je tmina Ništa nemoš vidjeti očima, Po njoj golub s golubicom leti Da je orao ne ugrabi kleti. A ložiti nemožeš od dima Koji škodi čarnijem očima. No život je svakom drag i mio Nije važno u kom dobu bio, Ovdje nešto reći ću za mlađe Kojima je ipak živjet slađe. Pogotovo ako su sređeni A to znači sretno zaljubljeni Jer život je tim draži još više Ako u njem duh ljubavi diše Među koje spadam i ja jadna U ljubavi nemoćna i bjedna. Da učinim što mi srce traži Moj osjećaj za oca ne važi. "Ti za mene hoćeš kulu tata Koju neću da je puna zlata, U njoj bi mi bila pustoš—tama Bez Mirkića mojega dragana. A pećina ljepša je od raja Od dragana kad me ne razdvaja. Jer i tu bi za utjehu znala. Kad bi Mirka uz sebe imala. Već ti oče a uz to i mama Svojega se ostavite plana. Da ne budem tužna zabrinuta Jer za mene imaju dva puta; Prvi jeste poći za mog ranka A drugi je bunar il bezdanka. Zato molim dozvolite sada Da za Mirka ja se udam mlada, Da zajedno živimo u svijetu Kao pčela u proljetnom cvijetu. Jer bez njega za mene život nije Sa njim moram sastat se što prije Nastavlja se…..pod linkom: http://promina.blog.hr/2013/01/1631478213/gorka-ljubavmarko-m-popovic-11-dio.html Oznake: „Gorka ljubav“-Marko M Popović

ponedjeljak, 10.12.2012.

„Gorka ljubav“-Marko M Popović- 9. dio Prethodni post na ovu temu nalazi se pod linkom: http://promina.blog.hr/2012/11/1631192383/gorka-ljubavmarko-m-popovic-8-dio.html Gorka ljubav (9. dio) Kad je Zorka čula riječi ove U srcu joj dođu nade nove, Al' se pravi kao da je vrijeđa Htjela bi ići pa okreće leđa. Malo pođe pa opet zastane Pa Mirkanu govoriti stane: »Kad bi sada Marka ostavila To bi znala cijela okolina, Svak' bi rek'o da pošteno nije Obećat' se za osobe dvije. A još uz to što bi rek'o tata Koji me je obeć'o za Marka« Što je glavna odlika muškarca Da ne klone od prvog udarca, Stade Mirko tražit nove riječi Uvjerljive da joj srce liječi, »Čuj Zorice, ružo iz đardina Ja za tobom čeznem par godina. Na te mislim od kad sam te sreo I sa tobom ljubav započeo. Tebe gledam kada snivam sanak Mrjem za te kad nastupi danak Ti si cvijetak koji zimi cvati Ja ga moram za sebe ubrati. Di mi prija miris i ljepota Kroz tok moga cijeloga života Radi toga u nedjelju veče Moramo se ovdje sastat' cvijeće. Da mi onda kažeš rezultate Što će reći tvoj otac i mate A još uz to moram nešto reći Par riječi koje vodi sreći. Prva ljubav znaš najslađa da je Što u srcu vječito ostaje Pogotovu kod ženskoga roda U sjećanju ostaje do groba. I ta ljubav iz minulih dana Na vjernost nas podsjeća dragana. Ne muči me i ne gubi vrijeme Kaži mila 'o'š poći za mene«. 'Ko će žabu natjerat u vodu U sred ljeta kad vrućina smeta I djevojku da uzme bećara Za kim čezne par godina dana Jer kad stara ljubav se ponavlja Na greške se lako zaboravlja Poče Zorka riječi da servira Da utješi svoga kavalira. »Dobro Mirko ako je to tako U nedjelju ti dođi svakako, Naći ćeš me na ovome mjestu Kod ćeš poznat po visokom brijestu. Samo ako ne misliš doditi Moš' slobodno odmah me ubiti, I na licu mjesta me sahrani Da o meni narod ne divani. Jer sad si mi povrijedio rane Srcu mome odavno zadane« Na to Mirko stade da se smije »Čuj Zorice moje najmilije. Budi dušo bez imalo brige, Učiniti neću ti intrige, Doći ću ti kao što sam reka' Jer sad si mi srcu dala lijeka«. Poslije toga u znaku ljubavi Razgovor se srdačan nastavi, Potenciran iz ljubavi vruće Stvarali su planove buduće. A kad Mirko odlazit' je ima Pozdrave se vrućim poljupcima. Ode mladić s biciklom po vlaci Par pogleda na Zoricu baci A ona mu rupcem otpozdravi Dok ih sumrak večernji rastavi. Mirko vesel ode svojoj kući Zora osta ovce čuvajući . A u veče ovce kući goni Pjesmu pjeva rek'o bi da zvoni, Vrijeme tiho daleko se čuje Iz dvorišta majka osluškuje; Lijepa pjesma sadržaj dirljivi I rođena majka joj se divi. Izšetala pred nju par koraka Pa joj stavi ruke oko vrata. »Čuj Zorice drago dijete moje Pola sata slušam pjesme tvoje Koje nisam čula već odavno Pa zbog toga radujem se javno. Kaži majci golubice bijela Radi čeg' si toliko vesela. A zbog čega i biti imadeš Kad za svojeg vjerenika znadeš, Moram sutra reći novom zetu Da naiđe češće mom djetetu. I danas si rad' tog raspjevana, Kad si svojeg vidjela dragana, Sigurno je Marko dolazio Zamišljenost od tebe odnio« Na to Zorka reći se usudi Nemoj majko biti u zabludi, Bio j' dragi al' nek' znadeš Mirko Rad tog sam ti vesela toliko. Zbog tog pjevam a srce mi gori Večeras me dragi razgovori Došao je kod ovaca k meni I rekao da će da me ženi Nemoj shvatit da je ovo šala Ja sam mu se mlada obećala Jer iskreno volim tog bećara Vjenčat će me kroz petnaest dana, A ja sam ti rekla još i prije Da za njega moje srce gine. I do smrti njegova ću bditi Ili ću se u vodu baciti Već ti noćas oko tate muti Da se rad' tog namene ne ljuti, Pa mi onda neće robu dati. A za Mirka ja ću se udati. A to ću mu i ja sutra reći Ako neda sama ću pobjeći Od ovaca ili odkud' bilo Samo kad mi kaže moje milo. « Na to mati na nju vatru diže Sa pesnicom primiče se bliže. Ali Zorka ni okom da trene Prema majci bijele grudi krene »Evo majko tu su moje grudi Iz kojih se živ osjećaj budi, Tu je srce koje volit' znade Samo jednog kojega imade. A ti ako srce imaš tako Da me tjeraš da ostavim zlato, I da silom budem drugom draga A to znači da moj život strada; Onda bolje da ti kao mati Oduzmeš mi život da ne patim Nek' glasovi na sve strane lete Da je majka usmrtila dijete Samo zato što je ljubit htjela Ono biće koje je voljela«. To izreče nesta u sred mraka Stara osta' stisnutijeh šaka, Ma kol'ko je tvrdog srca bila Iz oka je suzicu pustila ..... Nastavlja se….pod linkom: http://promina.blog.hr/2012/12/1631384742/gorka-ljubavmarko-m-popovic-10-dio.html Oznake: „Gorka ljubav“-Marko M Popović

utorak, 13.11.2012.

„Gorka ljubav“-Marko M Popović- 8. dio Prethodni post na ovu temu nalazi se pod linkom: http://promina.blog.hr/2012/10/1631099852/gorka-ljubavmarko-m-popovic-7-dio.html Gorka ljubav (8. dio) Na to Mirko reče sasvim tiho: »Nije majko ništa naročito Nešto me je zaboljela glava Pa dovoljno nisam se naspava, A sad da si zdravo majko draga Ja odlazim do Drniša grada. Kada ću se vratit to ne znadem Važan pos'o obavit imadem.« To izreče i pođe od dvora Bez ikakvog daljeg razgovora. U Drnišu dugo osta nije Vratio se što je mogo prije, U prolazu kroz predjel »Gluvače« Nađe Jednu curu pokraj drače Kraj nje Mirko par sekundi stade I upita jel' Zorku poznade Te iz taške paketić izvadi Evo mala pa zube zasladi, Uze curče zamot čokolade Pa mu rukom pokazivat stade Eno tamo ogradica mala Tamoj Zorka ovce otjerala Mi čobani dobro se poznamo Naći ćeš je ako ideš samo, Još mu ona nešto zborit stade Al' vremena Mirko ne imade. Već poleti k'o da ima krila Da mu Zorka ne bi pobjegnila, U brzini dođe do tog mjesta I opazi Zoricu kraj brijesta. Zamišljena čarapice štrika I ne vidi svoga ljubavnika Mirko uze jedan kamen mali Kraj djevojke baci ga u šali. Na to Zorka gore pogled diže Spazi Mirka pa prilazi bliže. Par koraka ususret mu priđe Jel' bećaru otkud ti naiđe? Evo idem iz Drniša grada Pa saznadoh da si kod svog stada, Smiješeći se on joj ruku pruži I šaljivi razgovor produži. Došao sam kod tebe Zorice Da ti vraćam ovce iz živice, Što bi rekli tvoj otac i mama Da ti budem pomoćnik čobana. Na to Zorka reče mu oštrije -Trebao si to učinit' prije, Drugu dragu ti u srcu nosiš A meni si doša' da prkosiš Dvi' godine mislila sam na te Nije znala ni rođena mater Radi tebe druge sam prezrela Ljeporečnost tvoja me zanijela. Mislila sam da ćeš jednom doći Da ublažiš bol mojoj samoći, A sjećaš se da si riječ dao Kad si samnom sastanak imao. Da te čekam da ćeš doći k meni Od toga su prošle dvije jeseni A sada je u toku i treća A ti Mirko mene se ne sjećaš Ne dolaziš niti mi se javljaš Sa drugom se šećeš i zabavljaš, Srcu mome ti rane zadavaš Sad si došo da me zafrkavaš. Jesam li ti govorila tužna Ne muči me i ljubav ne vodi, Od ljubavi slađeg jada nema Ni bolesti od prvog poljupca. A za jade nitko i ne znade Osim mene i tebe Mirkane. Reći ću ti samo dobro pazi Ja te molim od mene odlazi Moji su me drugom obećali Prije nego su i mene pitali: Pristala sam poći ću za Marka Premda ljubav ne postoji žarka, A nikada postojati neće Ne bere se grožđe u proljeće. Tebe više vidjeti ne mogu Jer si glavni krivac mome bolu, Riječ tvoja nek' ti na čast služi Koju voliš sa njom ti produži. Sad ti evo tvoju sliku dajem I za uvijek s tobom se rastajem, Mnogo sam je puta pogledala Mislila sam da je ljubav prava. A kad tamo sve je bila šala Za prevaru tvoju nisam znala, Mojima je suzam pokapana Jer je čuvam par godina dana. Ti je možeš sada drugoj dati Nek još jedno bijedno srce pati, Ali ipak ja ti sreću želim Premda s tobom za uvijek se dijelim. I praštam ti što si učinio A da bi ti i bog oprostio, Ali nećeš vidjet pravde lica Jer sam dosta prolila suzica. Tugujući po danu i noći , Čekajući kada ćeš meni doći, Ove riječi kada izgovori Rekao bi sa dušom se bori. Skoro da je snaga ne izdade Na to Mirko govoriti stade: »Draga Zore zašto me žalostiš Ja te molim da mi sve oprostiš Moram priznat da sam glavni krivac Al' kod tebe ja nisam lažljivac! Jer i danas volim te ko sebe A sad slušaj kako stvari slijede: Zauzet sam znaj sa poslom bio Radi toga nisam dolazio, Al sam moga doći kao kradom Razgovarat malko se sa dragom. Mislio sam još vremena ima Čekat će me ako je zanima Ali zato tebi sam pisao Čim sam mila na mjesto stigao, Najpre jedno, ukratko i drugo Zatim treće pa pričeka dugo. Kad ni na to odgovor ne dobi Našao sam se u jadu i zlobi, Razumije se na osnovu toga Mislio sam našla si drugoga. I od tada do pr'e petnaest dana Razmišljajuć ostadoh dragana, Dok'ne dobi tvoje pismo malo Koje mi je udarac zadalo; Ali pravu neznadoh istinu Dok ne dođok u našu Prominu. Po srjedi su mislim loše duše Što šu htjeli ljubav da nam sruše Jer je nekom to bilo u planu Da zavadi mene i draganu. A to mora biti neka grupa Što je pisma otvarala skupa. Pa zbog toga nisi ih dobila A sad slušaj golubice mila; Kad sam jučer iša iz Oklaja Susrela me komšinica Kaja. O svemu je opširno mi rekla Da si. draga drugog dečka stekla. Cijele noći spavat nisam moga Pa sam k tebi doša radi toga, Da promijeniš tu odluku svoju Mome srcu da izlječiš bolu. Sada jedan prijedlog ja ti dajem . Uporno kod toga ostajem. Zore draga u nedjelju veče Da se ovdje sastanemo cvijeće; A što si se drugom obećala To sve skupa može biti šala. Ti upitaj svoga oca i mame Uz pristanak da te dadu za me, Pa ako ti oni ne dozvole Ukrast ću te u noći sokole. Ako ovo draga ne vjeruješ Te u mene sumnjaš — osuđuješ, Kunem ti se sa životom svojim Da tvoj bit ću sve dokle postojim. Zore draga reci moja da si -Nek se tuga u srcu ugasi, Ljubav neka cvate sve do groba Nek' su srca jedno kraj drugoga.« Nastavlja se…. Oznake: „Gorka ljubav“-Marko M Popović

nedjelja, 14.10.2012.

„Gorka ljubav“-Marko M Popović- 7 dio Prethodni post na ovu temu nalazi se pod linkom: http://promina.blog.hr/2012/09/1631028846/gorka-ljubavmarko-m-popovic-6-dio.html Gorka ljubav (7. dio) Poslušajte mladići i cure Njezini se za opremu žure. Stari otac rakiju prodaje Rad' novca što mu nedostaje, Majka ide do Drniša grada I nabavlja sve što joj pripada. Od posuđa, rublja i odjela Da ne bude najzadnja liz sela. I Bandalo Marko ne miruje On po kući sve preuređuje. Noću kreči, po danu moluje Svoju bračnu sobu uređuje. Gdje će spavat on i Zora U sobici kraj samog prozora Njegovi mu u poslu pomažu Kao i on skupa se zalažu. U Knin idu da kupuju soće Razne stvari prilične skupoće, Jer za Marka ništa skupo nije Samo Zoru da uzme što prije. Dok se oni žure munjevito Na poslu je malo i veliko. Svi se žure a Zorka najmanje I ne mari za svoje vjenčanje. A na trećoj strani Radas drema A o tome ni spomena nema No kako će saznati o tome Obećala da se je drugome. Jedno jutro ustao se kada On opazi, listonošu mlada, koji ide prema njemu ravno A nije ga posjećiv'o davno. Nakloni se kad stupi na vrata Te izvadi pismo iz torbaka. Evo Mirko jedan listak bijeli Moguće je da te razveseli, Ako piše neko biće mlado S'kojim si se zabavljao rado. To izreče i pismo mu pruži Pa ulicom dalje put produži, A Mirko ga okrenu sa strane Da s' uvjeri jeli od dragane, Po adresi rukopis poznade Al ne sluti što u njem' imade. Pa kad ga je otvarati stao Taj mu proces vječno je trajao. Munjevito pročita redove Najpre jednom pa opet iznova, Završio kada je čitanje, I kad vidje što mu piše janje, Za koju ga jošte ljubav veže U životu ne bješe mu teže. Al' u cijelo vjerovao nije Mislio je stvar stoji drukčije, No uzalud na tom neće stati Već što prije to mora saznati. Da s' uvjeri on na mjestu lizu Posjetit će svoju ljubavnicu. Zatim hitro na noge se skoči Pa asfaltnoj uputi se ploči, Do upravne od rudnika zgrade Te uporno dopust tražit stade. Al to nije išlo jednostavno Jer dopust je planiran odavno. Da svakoga zapadne u ljeti A ne onda kad se netko sjeti. Zato prođe punih petnaest dana Dok objava bješe potpisana, Sa kojom je na put krenut moga Do Mratova sela malenoga. Za kad usput ne sretne poznatih Od kog nešto mogao bi saznati, Pa mu vrijeme predugo potraja Od Labina do mjesta Oklaja. Gdje je stiga' kad se mjesec rađa Kad je u dvoj' najbolja vijađa Te večeri oko osam uri Ide Marko pomalo se žuri. Iz Oklaja niz krivu ulicu Pomišljajući na svoju Zoricu. Ispred sebe spazi jednu ženu Zamotanu u pletu kafenu, Čim je stigne odmah je poznade I upita što nova imade; Jer u srcu radoznali je bio Pa novosti saznat' je želio. Tad mu ova žena progovori: . »Da li briga za draganom te mori Ja sam čula gdje žene pričaju Da si ima curu u Oklaju I da si je mladu ostavio A sada je drugi isprosio. U Oklaju danas sam saznala Udaje se za Marka Bandala. To je cura Ikica—Zorica Nekadašnja tvoja ljubavnica, A od tebe nije to pošteno Što je nisi volio iskreno!« Kad je Mirko razumio ovo Ove su ga porazile vijesti Pa kod kuće ne htjede ni sjesti. Samo malo popio je vina I popuši nekoliko dima Njegovi su svi otišli leći On zamišljen ostade sjedeći. Odjednom se diže od šporeta I po sobi počeo da šeta, Pa ti ove riječi progovara: »Oj Zorice srce iz njedara Moje srce i danas te ljubi Što dočeka da te ja izgubi, Ja priznajem da sam krivac tomu Obećala što si se dragomu. Ali nadu ne smijemo gubiti Da ćeš moja vjerenica biti, Sada moram priliku da tražim Bol na mome srcu da ublažim. Ja se moram sa tobom sastati Da je straža na ulaznim vrati, Pa ako mi kažeš Zore draga Srce tvoje da drugom pripada, Tad' za mene nade više nema Sva je moja nada izgubljena. Tad' mi smrtnu presudu izreci Prije nego 1' mene se odreci, Nek' ledina moju mladost krije Kad ne imam moje najmilije. Tebe tada neka prati sreća Uspomena na mene postojeća, Kad je bilo blizu dvanaest sati Odluči se da ide spavati Legao je ali nema sanka Ne zaspao do bijelog danka, A u jutro kada se podiže Do ormara primiče se bliže. Oblači se što j' moga finije Robu koju još nosio nije, A zatim se bicikla dohvati U susret mu pođe stara mati. Pa ga mati u šali upita: »Kuda li se moj sinak skita?« Što li rani i dere opanke Kao janje koje nema majke. Nego reci moj voljeni sine Za čime se tvoje srce brine, Kaži majci moje najmilije Što se tužno u tvom srcu. krije. nastavlja se....pod linkom: http://promina.blog.hr/2012/11/1631192383/gorka-ljubavmarko-m-popovic-8-dio.html Oznake: „Gorka ljubav“-Marko M Popović

subota, 22.09.2012.

„Gorka ljubav“-Marko M Popović- 6 dio Prethodni post na ovu temu nalazi se pod linkom: http://promina.blog.hr/2012/09/1630988863/gorka-ljubavmarko-m-popovic-5-dio.html Gorka ljubav (6. dio) U mislima u kuću uniđe Staroj majci do šporeta priđe S njom prozbori nekoliko riječi I zatim se uputila leći. Na prozoru upalila lampu I razmišlja o svojemu sanku, Pa se sjeti da ga j mlada klela Što b' ga klela kad sam ga voljela. Pa i danas iskreno ga volim Dragi bože za njeg' ti se molim, Daj pošalji ti anđela svoga Nek' mu kaže ako me još ljubi Da otiđe do dragana moga. Da se žuri i vreme ne gubi, Nek me prosi u oca i mati Hoće l' mene za njega udati. Pa ako mu dozvolu ne dadu Pobjeći ću da me čuva straža Neću tražit robe ni miraza. Kiša pade blatnjavi su puti Dođi dragi živ ti bio majci, Dođi dragi makar bolan bio Nebil srcu rene izliječio. Ozdravit ću dok zora zaplavi Boljeg lijeka nema od ljubavi. To govori pa u krevet leže Tuga joj se u.grudima steže. No odoljet srcu mogla nije Pa uzima list bijele hartije, Neizvjesnost da ublaži svoju Napisat će dragom riječ koju. Do istarskog mrkoga rudnika Gdje na radu njezina je dika, Pa kada je olovku uzela Nezna mlada od kud bi počela. »Čuj dragane što ti je u glavi Zar ti mene mlađanu ostavi, Od kad ode pa mi sve ne javljaš Što je reći da me zaboravljaš. Što me činiš da venem ko cvjeće I da nikad neću imat sreće, Radi čega ti znadeš dabome Što ne mogu povjerit nikome. Pa rad toga suvišno je reći Da si glavni krivac mojoj sreći, Ja sam sada u velikoj brizi Jer se vrijeme sudbonosno bliži. Kada moram protiv srca svoga Da nemilog uzmem za dragoga, Radi volje mojih roditelja Da se udam gdje j' njihova želja. Neznam Mirko zašto ostavi me Znaj da za te moje srce gine, Jer u njemu stoji tvoje ime Zapisano »ne.zaboravi me«. Pa sad ako osjećaj imadeš I za svoje obećanje znadeš Sad je vrijeme da mi utjeh' pružiš I za moje patnje se odužiš. Da me riješiš ove gorke brige I velike ljubavne intrige, Pa ako te dragi želja vuče Dođi svoje razgovori luče«. Htjela j' mlada još pisati više Al joj ruke umorne kloniše, Pa ljubavni ni pozdrav ne stavi Što je najdraže kod svake ljubavi. Pa kada je pismo napisala Zamišljena sjediti ostala, Na koverti napisala adresu Suze njene kvasile je jesu. A u jutro pred zorno granuće Sa pismom se uputi iz kuće U Oklaj ga predat htjela nije Jer je nešto sumljala ranije Da joj netko listove potkrada Od njezina ljubavnika mlada, Jer vjerovat nije mogla lako Da je Mirko ostavio tako. Pa zbog toga uz buru i kišu Uputi se gradiću Drnišu, Usput vjetar a još kiša rosi Kao da joj i vrijeme prkosi. Poput vjetra stiže do varoši Sa kapljicam kišice po kosi , Brzo sleti niz Drnišku stranu Dok ne dođe pred poštansku zgradu. Gdje opazi sandučić na zidu Kojem priđe u tremi i stidu, Iz njedarca uze pismo vruće Pa mu riječi mekane šapuće: »Putuj moje pismo do Labina, Do Radasa mojeg ružmarina, Reci ono što ja nisam mlada Tužna draga voli te i sada«. To izreče i pismo ostavi I pješice uz Drniš nastavi. Žurila je da stigne što prije Dok još otac ustao se nije, Ili majka da nebi doznala Znajuć da bi to ocu kazala. Stigla j' kući još u jutro rano U kuhinju uđe polagano, Presvuče se umi lice mlado Te u pašu goni bijelo stado. Navraća ih pored vinograda Sa njima se razgovara mlada. Stado moje bez mene ostaje Moj me otac hoće da udaje. Al nažalost pored moje volje Da curujem bilo bi mi bolje, I da čuvam ovčice u doli Negda ljubim što srce ne voli. Oko sebe okom pogleduje Rekao bih nekog očekuje, Te proklinje blage oči svoje Što gledaju pored njene volje. Oči moje odnjela vas voda Što po polju tražite dragoga, Što gledate preko pustih njiva Sad moj dragi sa dragom uživa. Da je dragi ko zelena trava Nebi mene ni bolela glava, Al' je bećar i rumena ruža Pa me boli i srce i duša. Koliko ga volim srce znade I umrjet ću prežalit ga neću A kada se spusti mračak gusti Sa ovcama do kuće se spusti. Pa i ako j' bila trudna dosta Al za dugo u kući ne osta, Uputi se do privatnog stana Poštijera Šarića Stevana. Pa ga stade molit najfinije Ako za nju koji list prispije Da ga nikom drugom ne uruči Ni njezinim najbližim u kući. Na to Šarić iskreno joj reče: »Da ga nikom drugom dati neće Osim njojzi u ruke vlastite Ako bude imao prilike.« No uzalud ovo obećanje I njezine brige i čekanje, Jer prošlo je punih petnaest dana Odgovora nema od dragana. I u tome propala joj nada Da će više dobit ga ikada, Nastavlja se....pod linkom: http://promina.blog.hr/2012/10/1631099852/gorka-ljubavmarko-m-popovic-7-dio.html Oznake: „Gorka ljubav“-Marko M Popović

subota, 01.09.2012.

„Gorka ljubav“-Marko M Popović- 5 dio Prethodni post na ovu temu nalazi se pod linkom: http://promina.blog.hr/2012/08/1630978565/gorka-ljubavmarko-m-popovic-4-dio.html Gorka ljubav (5 dio) Uplašena zaspat mogla nije Pa u jutro ustala ranije, Nevesela bješe cijelog dana. Primijetiše to otac i mama. Njojzi otac progovara tiho: »Što si ćeri tužna mi toliko!« Mili oče kazat ću ti sada Jutros rano ustadoh se mlada, Najprije pođoh na bunar po vodu Tu sam jednu imala nezgodu. U džepu sam špiglo ja imala Što mi jedna drugarica dala To je bila divna uspomena Al nažalost za malo vremena. Kad sam htjela vuči ju oprati Od traveše džep mi se izvrati, Pade staklo na kamen studeni Ne ostade traga uspomeni Zbog toga sam cjelog dana bjesna I avlija čitava mi tijesna, Jer sam čula gdje govore žene Da j' nesretno gubit uspomene; Naročito ako su od stakla Da budućnost može biti kratka. Nemoj ćeri sekirat se zato Tu sitnicu nabavit ćeš lako, A špiglo je dječja zabava Kad toga se sekiraš badava. Dan prolazi, noć dolazi škura . Sve po kući pospremila cura, Radila je ko da blagdan nije Uredila, što j mogla finije. A u veče kod astala sjela U duboke misli se zanijela Kad je bilo oko osam sati Netko tiho zakuca na vrati. Reče otac: »Slušaj dijete moje Pođi vani i pogledaj ko je Možda netko želi čašu vina Ili nešto drugo ga zanima. A gdje cura za udaju ima Momcima je otvoreno svima. A kom će se oktvariti želja Tu je glavna riječ roditelja. Zato pođi bez imalo strave Jer gost ovaj ne dođe badave.« Tu mladića osamljenog nađe Koji reče »Zdravo curo mlada Možda meni nisi se nadala«. Pram mjesecom on joj ruku pruži I sa njome u kuću produži, Kad uniđe pristojno se javi Po redu se sa svima pozdravi. Mantil skide te za stol sjede Pa ti ove započe besjede: »Poštovani dragi prijatelji Već odavno imao sam želju, Odavno me gone želje vruće Da naiđem ja do Vaše kuće, Dozvolte da objasnim sada Što bi moje mlado srce rada. Oprostite, al dužnost je sveta Tražim ruku od vašeg djeteta, Neka bude do vijeka moja Bez nje nemam mira ni spokoja. Ovo nisu folovi ni trice Jer za ljubav neima granice U kuhinji tišina zavlada Čula bi se rosa da opada. Otac Jandre cigaretu puši Radost mu se osjeća u duši, Od šporeta motri novog zeta. A starica s kutlačom u ruci Samo Zora stoji ukočena Malo blijeda pa opet crvena. Očekuje riječ od oca svoga Što će reći u vezi ovoga. U to otac na noge se diže Turi ruku do bokala bliže, Dohvati ga i sebi privuče Bradu gladi a brkove suče. Popi malo zatim Marku pruži I dirljivi razgovor produži: »Prošlo jeste već vremena dosta Da sam željno čeka takvog gosta, Roditelje ja poznajem tvoje I u kući sve znadem kako je. Znadem da ste pristojni i vrjedni Poštovani od ljudi ugledni. A i tebe od rođenja znadem I mišljenje najbolje imadem. Radi toga što se mene tiče Gledam tebe ko majka jedinče, I podršku ja ti dajem moju A Zora će dat privolu svoju!« Kad je Zorka ovo razumjela Tuga joj se oko srca svila, A pred oči spustila se tama Što da reče ne znade ni sama. Od respekta prema roditelju Morala im ispuniti želju, Poštovanje da im ne uskrati Morala se silom obećati. S druge strane da jad bude veća Mirko je se sa pismom ne sjeća. Pa joj i to ubi moral, snagu U ovome velikome jadu. Od tereta na srcu il' duši Skoro da se na pod tad ne sruši, Ali ipak srcu snage dade Tihim glasom govoriti stade: »Vi odgovor od mene čekate Kazat ću vam neka dobro znate , Dužnost mi je to već znade svako Bilo dobro il naopako. Roditelje da poslušam svoje Što plan novi mom životu kroje, Bez obzira što će samnom biti Sudbini se moram pokoriti. Tebi Marko svoju ruku dajem I na tvoju ponudu pristajem. A što sam se tebi obećala Mome ocu možeš reći hvala!« Poslije toga za večeru sješe I razgovor o svadbi počeše, . Mjesec dana ni više ni manje Otac daje prijedlog za vjenčanje. Sprovest će se sve po običaju Koji vlada u Prorninskom kraju, Na to Zorka snažan otpor pruži Da se termin još više produži, Jer je vrijeme suviše prekratko Da se spremit ne može nikako. Da bi ovo bilo potpunije Reći ću vam jer suvišno nije, Zbog čeg Zorka dade prijedlog takvi Dana brzo ne uslijede svati. Jer izlaza nebi bilo više Da s' u knjigu vjenčanih upiše. A ovako tu je računica Sa pismom će izvjestit ljubimca Možda će mu srce da omekša Pa bi mogla ispravit se greška. Eto to su u glavnom razlozi Zbog čeg' Zora odgodu predloži, Koju Marko prek volje usvoji Jer se i on odgađanja boji . S druge strane Zorku je volio Pa se nije zamjerit želio, Prijedlog prima na šezdeset dana Da se može spremiti dragana. U tom skoro prođe večer ova Planirajuć u vezi svatova A kad' Marko odlazit je stao Po redu je svima ruku dao. Zorica ga pristojno isprati Par koraka do dvorišnih vrata, Na rastanku njojzi Marko reče: »Čuj Zorice, moje rosno cvijeće Ja odlazim sada kući svojoj Al' si uvijek na pameti mojoj, Budi dobra i na sebe pazi 0 večeri nikud ne izlazi; Nemoj mila da ideš na prelo Teško onom koji sluša selo Ti si moja to već znadeš sada Pa da nešto čujem nebi rada. Ili da me ti ostaviš mlada Od nas dvoje netko bi nastrada, Jer iskreno živim samo za te Kud god idem stalno mislim na te A budućnost pokazat će svoje Jesu l' tvoje misli kao moje A dali me ti od srca voliš Pokaži mi sad ako izvoliš Mila moja sada na rastanku Daj poljubac jedan svome Marku! U to Zorka reče uzrujano: »Čuj mladiću to je još prerano Nećeš lice poljubiti moje Dok ne uzmem ja prezime tvoje.« Kad je Marko ovo razumio Vrući znoj ga po licu oblio. 1 kose mu počele da vlaže Pa on na to Zorki tiho kaže »Dobro Zoro neka bude tako I 'taj danak doći će polako, A sad ruku ja ti dajem lane Misli na me ružo i ljiljane« To izreče brzi korak dade Rastade se od djevojke mlade. Usput ide veselo misleći Ni slutio nisam svojoj sreći, Lijepa ti je moja draga Zora Ljepša nego biser sinjeg mora; Duga kosa svilena i gusta K'o pupoljak crvene se usta. Vitkog stasa k'o tanana jela Rumeni se ko ruža rumena, Ko pčelica medeno ti zbori Rekao bi srce ti otvori . Da mi oče jedan cjelov dati I milo me okom pogledati. Volio bih turskoga mi dina Neg da j moja čitava Promina, Ali kod nje još se nešto muti O čem' misli to bih htio čuti. Tu je nešto što me ipak tješi Svaku bolest samo vrijeme liječi . Pa i kod nje učinit će svoje Kad podpadne pod vlasništvo moj Kada bude u mojemu dvoru A tako mi i njeni govoru. Kad se Zorka od njega rastala Par minuta razmišljati stala, Na udaru večernjega zraka Zbog čega ju tjeraju za Marka. Nezna mlada što se sa njom zbiva Dal je java ili joj se sniva. Jednog voli za drugog je daju Sve to zvuči ko da je prodaju. Kako može biti Markova draga Kad njen život drugome pripada. I kako će da mu bude žena Kad mu nije srcem privržena. Nastavlja se…..pod linkom: http://promina.blog.hr/2012/09/1631028846/gorka-ljubavmarko-m-popovic-6-dio.html Oznake: „Gorka ljubav“-Marko M Popović

subota, 25.08.2012.

„Gorka ljubav“-Marko M Popović- 4 dio Prethodni post na ovu temu nalazi se pod linkom: http://promina.blog.hr/2012/08/1630953890/gorka-ljubavmarko-m-popovic-3-dio.html Gorka ljubav (4 dio) Stara majka na katrigi sjedi Na Zoricu preko oka gledi Ove riječi što je čula sada Nije mogla zamislit nikada. Pa se na to počela da ljuti Što im ovo planove pomuti. Što njih dvoje starih su skovali Da bi Zorku za Bandala dali. Od tog prošlo nekoliko dana Radi poso i radove ručne I provodi tužno noći bučne. Jednu veče za siniju sješe Njezin otac razgovor počeše, »Izbiranja već je kćeri dosta Sutra ćemo dobit jednog gosta. Sutra jeste nedjeljica sveta Doće prosac kod mojeg djeteta, Ja sam sa njim razgovor imao Za dolazak dozvolu sam dao. Promisli se i prihvati ruku Uzmi ćeri prsten i jabuku, I druge sam ja o njemu pita Mnogi kažu da te on mirita. Ima polje, dobre vinograde Za njim čeznu mnoge cure mlade, I tebe su dosad mnogi htjeli Pa ja neznam što ti srce želi. Ako Tvoja duša za čim pati Moš slobodno kazat svome tati, Ako želiš imat robu bolju. Za to ću ti ispuniti volju. Neg' čujem što ti kaže mama Da mladića našla si i sama, Što se za te žrtvuju i pati. Da ne znade ni otac ni mati Ili možeš od kuće seliti Već Ti slušaj ako 'š moja biti Uzmi Marka za dragoga sebi I sa njime novi život sredi. A i nama to će biti dika Da imamo zeta činovnika, A za tebe laki život sljedi Da ne živiš u patnji i bijedi. A svojeg se ostavi mangupa I njegova rudarskoga kruha, A dragost je prolazna ko vreme Bit ćeš sretna samo slušaj mene«. Zorku ove zastidoše rječi Podiže se i otiđe leći, Raspremi se i prozor zatvori Sama tiho u sebi govori. »Plači zemljo i travo zelena Gdje sam s' dragim sjedila malena Proklet bio on u svojoj duši, Ko cvjet moje mladosti poruši. Oj dućanu — vatrom izgorio U tebi me Mirko opojio Opojio sa opasnim pićem Jednom slikom i divnim mladićem. Rosno cvijeće na prozoru mome Ja te nemam darivati kome Osuši se nek' te ne postoji Za mog dragog druga cvijeće goji. A mojega novoga dragana Nek' zakiti otac i mama Ja mu neću ubrati ni struka Nek' mu srcu bude veća muka. Udat ću se ja mlada za njega Radi majke i oca svojega, I ako mi srcu blizak nije Drugome je pripalo ranije, Al' poslušat moram majku, oca Makar da me daju za udovca«. Tako Zorka razgovara sama A po sobi spustila se tama, Samo cvijeće na prozoru miri Miris mu se po sobici širi. A Zorica prekrštenih ruku Uronila u meku jastuku, Srcem plače, okom suze lije Moj živote bolje da te nije. Na mom srcu veliko je breme Liice vene kad mi nije vrjeme, Pa tim venemm najljepše doba Rad nevjere od mojeg dragoga. I čeznut ću do sudnjega dana Kad ne imam voljenog dragana, U mislima i gorkim suzama Zaspala je kako nezna sama. Spavajući sve brige zanela Čudan sanak sanjat započela, Sanja Zorka da se šeta mlada Kod ovaca pored vinograda. Ovce pasu i pomalo krote Nemožeš ih gledat od divote, Zvono kuca, ječi u pristranku A ptičica pjeva na ogranku. Odjedanput ona nekog spazi Vinogradom k' njoj bliže prilazi Mršav čovjek lošega izgleda Na Zoricu preko oka gleda. Rekao bih kao da joj prjeti Prema putu Zorica poleti A kad tamo vidjet šta imade U kolima svatovi bez mlade. U to jedan na noge se diže Pa je zove da pristupi bliže A kada se primače do kola Ona svojeg poznade sokola. U kola je postaviše mladu Pa je voze prema nekom gradu. Tu je bilo i više momaka Među njima ljepih djevojaka. Svi pjevaju veselo se šale Njene oči Mirka su gledale, Ispod ruku uzeo je mladu S' njom uniša u veliku zgradu. U toj zgradi bješe soba jedna Za vjenčanje pristojno uredna, Plafon, bijeli, pod crven kao ruža Tu Zorica dragom vjernost pruža. Tu su jegne i djeverovi mladi O vjenčanju njezinom se radi, Pa kad se završi vjenčanje Tad nastade silno čestitanje. Dok evo ti jednoga mladića U rukama nosi buket cvića, Od ljubice, jasmina i ruža Za čestitat on joj ruku pruža. Zora gleda mirisavo cvijeće Ko da nije jesen već proljeće, Od jedamput uhvati je zima Ne vjeruje rođenim očima. Oko cvijeća opasana zmija Glava joj se kroz buket izvija, Repom maše a jezikom plazi Mladić k njojzi sve bliže prilazi Uplaši se i pobjeći htjede Al je zmija iz cvijeća ujede, U tom mlada iz sna se probudi Srce hoće da skoči iz grudi, Nastavlja se.....pod linkom: http://promina.blog.hr/2012/09/1630988863/gorka-ljubavmarko-m-popovic-5-dio.html Oznake: „Gorka ljubav“-Marko M Popović

petak, 17.08.2012.

„Gorka ljubav“-Marko M Popović- 3 dio Prethodni post na ovu temu nalazi se pod linkom: http://promina.blog.hr/2012/08/1630925308/gorka-ljubavmarko-m-popovic-2-dio.html Gorka ljubav (3 dio) Od Promine malko prem' zapadu. Mjesto Oklaj slično malom gradu, U tom mjestu raste jedno cvijeće Rascvjetala u rano proljeće. A uvelo u jesenje doba Pred očima svojega dragoga, To je cura Ikica—Zorica Na selu je odgoji majčica. Dok joj bješe petnaest godina O njoj priča cijela okolina, Da djevojka ljepša ne postoji Dika, ponos, roditelja svoji. Simpatična, al ljepša još više To nemože pero da opiše, A ni papir primiti ne može. Obrvice ko da su svilene Usta mala usnice malene. Bijeli zubi kao biser sjaju A očice veselo gledaju, Ljepša nego ljubica iz gore. Ovisoka, a u struku tanka Milina je reći da je seljanka, Dva obraza dvije rumene ruže Što mirišu u sred zime druže. Gusta kosa pala po plećima Miris daje cvjeta od jasmina, Podijeljena na sitne uvojke Što kod svake ne ima djevojke. A kad hodi u pasu se vije Pa je za njom pogledat milije, Omiljena, ljubazna i vrijedna I u radnoj odjeći uredna. Kud god ide veselo popjeva Ko u srpnju u zraku ževa, Roditelje svoje je imala Poštovanje dostojno im dala. A oni su s njom ponosni bili Od srca je gledali i voljeli, Imali su tri kćerke starije A jedna se udala ranije. Al' im Zorka bješe najmilija Jer njen ugled godi im i prija Otac Jandre poznat duž Promine Vrijedan čovjek koji za sve brine Majki ime Tomica i Ika Jedno pravo a drugo nadimka Djecu svoju svjetuju i paze Da u večer nikud ne izlaze. U komšiluk nit na kakvo prelo Da ih nebi školovalo selo, Da tiko ne bi nešto loše rek'o Jer glas rđav čuje se daleko. A na sajam s majkom ide stalno Tako Zorka živi neutralno, Iako je mnogiim na očima Kad zaigra ispred Miovila. Kolo igra rumena ko ruža Bistri pogled preko kola pruža, Pogled dijeli ali srce neće Čuva njega za dragoga svojeg. Mnogi momci prosit je stadoše Al' u tome sreće ne imaše Jer svakome Zorka korpu dade I srcu mu teški bol zadade. Jednog dana njojzi majka reče »Kćeri Zoro materino cvijeće, Što je reći da se ne udaješ II' za nekim ti mladićem haješ. Mnogi su te do sada prosili Sve od roda i moćnijeg bili, Ti 'svakome ponosito rečeš «Da se još'te udavati nećeš. » 1 sad jednu priliku imadeš Primamljivu to treba da znadeš, Ovaj momak koji sad te prosi Od mladića mnogi rekord nosi. Službenik je ima lijepo zvanje Dobru kuću, vinograd, imanje Tog mladića poznaješ odavno, On će doći da te prosi javno. Pa iskreno tvoga oca moli Da ti sa njim sastanak dozvoli I samnom je pričao ustvari Da ne misli o nekoj prevari. A naša je kćerce želja žarka Da ti pođeš za Bandala—Marka, Na to Zorka rumeni pa blijedi Pored majke zamišljena sjedi, Lice bijelo turila u dlane Pa pred majkom gorko cvilit stane. »Slušaj majko ako znaš za boga Zašto diraš rane srca moga, Od koga sam izgubila ključe Pa ih drugi po džepovim' vuče. Ovo ima dvi godine dana Da od sruca ja imam dragana, Ja ga volim a on nešto ćuti Zato mi se u pameti muti. Moje srce samo za njeg' bije A on ljubav prema meni krije, Ili za moj osjećaj ne znade Pa se s drugim u večeri krade. To je Mirko moga srca breme Puno tvoja kćerka za njim vene, Zvani Radas iz Mratova sela Njegova me kosica zanijela. Možda mi ga sada druga ljubi I s njom se moje zlato gubi Al' računam da je moje janje Dok ne pođe s drugom na vjenčanje. Volio me kao pčela cvijeće, A sad evo ni pisat mi neće, Ili sada drugu dragu voli Radi tog me srce majko boli. Ostavi me bećar pa mi je žao Možda j' ljepšu od mene našao, Ali da ga voli ko ja mlada Neće majko naći je nikada. Otkad sam ga mlada upoznala I u moje grudi zaključala Pa iako ne dođe nit ne piše Za njim srce čezne i uzdiše. To je mladić privlačnog pogleda S kojeg oko skinuti se neda, Hitro hodi, a lijepo se nosi Kad govori djevojkam prkosi. Kazat ću ti sada jednu tajnu Koju čuvam za uspomenu trajnu, Kad sam prvi puta njega srela U govoru ja sam se pomela. To je bilo u zadruzi mati Kad sam išla šećer kupovati. Neotkuda on u dućan stupi Zatim bliže do mene pristupi, Pogleda me od glave do pete Pogled mu se sa mojim susrete. Ja se zbunih pa pogledah gori A on nato meko progovori Smijem li curo da se tebi-javim A zatim ću da ti se predstavim. Ja uspjela odgovorit nisam Jer tog časa zaboravim di sam, Ne čekajuć on mi ruku pruži I razgovor nadalje produži. Nemoj Zore da se praviš gluva Da ne čuješ otkud vjetar duva. Ako mene dosad ne poznaješ Evo zato priliku imadeš. Ja sam Radas, Mirko mi je ime A za tobom moje srce gine, Na dopustu sad sam dvaest dana Ali mira nemam kod svog stana. Samoća me sa svih strana bije A za tobom čeznem još od prije, Srce krotim a ono me gura Kao listak kad uhvati bura. A sad evo prilika se pruži Da priroda srcu se oduži, Sad na tebe imam molbu Zoro Želim da te vidim uskoro. Nastojeći da budemo sami Jedne noći u večernjoj tami, A gdje da se nađemo i kada Molim da mi kažeš curo mlada. A zatim se ruko mu džep maši Slušaj Zoro ništa se ne plaši. Ovo uzmi i u tašku stavi To je simbol iskrene ljiibavi. A iskrena je ljubav sve do groba Nemoj Zoro gledat na drugoga, Budi vjerna i za mene daj se A nevjere od mene ne boj se. Uskoro ću ja otić od kuće Jer me dužnost veže za buduće, Pa ako se zadugo ne javim Ali neću da te zaboravim. Uspomenu tad ovu prihvati Reći će ti da još ljubav cvati, A sad mila ja ti ruku dajem U mislima kod tebe ostajem Ostaj zdravo i vesela budi Nek te slavuj svojom pjesmom budi, To izreče okrenu mi leđa I sada me taj sastanak vrjeđa. Jer je bio kratak i suviše Ali danas na srcu se piše , Kad odmakoh od dućana dalje Pođoh vidjet u taškicu šta je. Kakva je to .uspomena mala . Što bećarska ruka mi je dala, Kovertica bijaše malena S polja bijela unutra zelena. Na koverti nacrtano cvijeće Ko da cvata u rano proljeće, Otvorih je i sliku opazi Planuše mi rumeni obrazi, Poljubih je i šapnuh joj nane Bit ću tvoja moj mili dragane. Preko slike nekoliko slova »Spomenica mala draganova«. »Evo Zore uspamena slatka Samo pazi da ne bude kratka, Ako ovo uvene ko cvijeće U životu nećeš imat sreće!« Poslije tog sam majko razmislila Što bih dragom ja za uzvatr dala ' Dat ću oči nek mu bude hvala A uz oči srce iz njedara. Iza toga na nedjelju dana Kad sam bila kod ovaca sama, Ispod male Gospe kraj Lukara Odjedamput spazih tog bećara. Bio j' samnom do kasno u veče Taj sastanak i danas me peče, Kad sam njemu tvrdu vjeru dala I za prvi poljubac saznala. Poslije ode on u rudnik »Rašu« Da se brine za budućnost našu, Rekao je kada se povrati Da će mene za sebe vjenčati. Od tog dana pa evo do sada Ja još majko ne vidjeh ga mlada, Nit dolazi niti mi se javlja Dal me voli ili me ostavlja. II vremena nema da mi dođe Da me bere ko sazrelo grožđe, Ja mladića vidim na hiljade Ali drugi za me ne valjade, Jer sam njemu dala tvrdu vjeru Da mu neću učinit na vjeru. Eto majko sad sve dobro znadeš A u rukam moj život imađeš, Kod toga se sjeti mati mila Da si i ti nekad mlada bila. Jer ljubav nije šaka bara A djevojke najvole bećara, A ja nisam ko sazrelo grožđe Da me bere koji prvi dođe.« …nastavlja se pod linkom: http://promina.blog.hr/2012/08/1630978565/gorka-ljubavmarko-m-popovic-4-dio.html Oznake: „Gorka ljubav“-Marko M Popović

ponedjeljak, 06.08.2012.

„Gorka ljubav“-Marko M Popović- 2 dio Prethodni post na ovu temu možete pročitati pod linkom: http://promina.blog.hr/2012/08/1630918842/gorka-ljubavmarko-m-popovic.html Gorka ljubav (2 dio) Ovo nisu samo prazna slova Kopiranih iz zimskih nam snova, II' možda neka fantazija Gdje se šala bez stvarnosti zbija. To je praksa skupo naplaćena K'o što rekoh od nekojih žena, Izuzetke razumije se ima Pa grijeh ovaj ne dijeli se svima. Ali primjer koji sam spomenu Kao lovce u mutnom vremenu, Mogu drugim poučno da služe I u proljeću nekad venu ruže. Iz ovoga proizlazi jasno Da kajanje uvijek dođe kasno, Al' kajat se nikad kasno nije Samo nemoš povratiti griie. Dozvol'te tu zaključak jedan Koji mislim spomenuti je vrijedan Šta je ljubav, šala kažu ljudi Iz čega se novi život budi? Ona raste, cvate pa se sruši Mladi život k'o rosu poruši, Podiže ga iz mrtvi se budi Liječi rane iz bolesnih grudi. Zato svaki onaj manje pati Koji nije prob'o lj'ubovati, Al' kad padne bolan u postelju U grudima ima jednu želju. »To je želja da ga netko voli, Misli možda prošle bi mu boli, Vrele suze padaju niz grudi A sa srca uzdisaj se budi.« A kad nikog nema kraj postelje U grob hladni nosi svoje želje. Ovu pjesmu ljubavi žalosne Iz Promine mile i ponosne , Koju pišem mlađem naraštaju U dragome rodnom zavičaju. Molim svaki nek' pažljivo čita Koji nema ljubavnog ispita, A još nije završio školu Pod mjesecem iduć u patrolu. A u želji da znanje dopuni Pa ispadnu pogrešni računi, O tom stara poslovica kaže Koja nikad ne može da laže: U ljubavi koji se ofuri Zakasnit će tamo kud se žuri. A dali će ljubav biti slatka To zavisi ako nije kratka, Jer ta ljubav koja brzo vene Tu ostaju tužne uspomene. Gdje se već'ma liju suze gorke Naročito kod mlade djevojke, A obično gdje je ljubav slatka Da tu češće pamet bude kratka. I ta ljubav slađa od šećera Poslije bude gorča od čemera, Ovdje stavljam jednu napomenu Da u krajnost drugu nebih skreno. Od ljubavi nema ništa slađe Samo ako u redu izađe, Jer iskrena ljubav vječno cvati Pa je svakog dana možeš brati. Mirisat je al' nikada dosta Za nju nema prepreka ni mosta, I ta ljubav nikad ne prestane Dok se oboj u grob ne sahrane. A sad molim slušajte pažljivo Ovu pjesmu dosta žalostivu, O ubojstvu strašnom sasvim dosta Što Promincim' u sjećanju osta Gdje su ljudi uvijek dobre ćudi Mlade žene dobre i otmjene Zgodni momci ljupke djevojčice S Prominom se ponose i diče. Visoka je tisuću metara Moš' je vidjet iz Ravnih Kotara, Ponosno se pod oblak izvila Sa strane je šuma obavila. Sa nje pogled divan je na more Na vrh brda izvor vode hladne Gdje dolaze čobanice mlade. I mladići u večernje sate Sa djevojkam vrijeme da pokrate. U po brda staje su Cvitića Zborno mjesto cura i mladića Malo niže selo je Razvođe Djevojčice ko jesenje grožđe. Svud okol brda ponosita S druge strane rijeka Krka teče Milina je gledat je u veče Koja juri niz strme padine Opasana okolo Promine. Pamti Krka mnoge žive zgode Ljubav, šale i razne nezgode, Šumi tiho od Knina do mora Izmeđ' stijena ispod gustih gora. Nekad bistra, nekada mutna Ljeti tiha a po zimi ljuta. Kida stijene nosi lišće s gore U Jadransko naše plavo more. Teče ispred dvaju manastira Sluša pjesmu iz šume pastira, Niz slapove skače nije šala Kroz korita »Miljacka centrala«. Daje svjetlo tjera vodenice Pere drage curske pletenice, Njezin kanjon niz ljepota skriva Gdje se mladost provodi varljiva. Iznad nje su poredana sela To se zove Promina vesela Jedanaest ih po broju imade Dobri momci i djevojke mlade. Pored sela cesta se izvila Što Prominu s Miljevcim veziva, Vijuga se preko polja Gaja Divnog mjesta curskih uzdisaja. Kud visoka raste hrastovina Gdje se rado skuplja omladina, A pod drvljem zeleni se trava Čobanica na njoj mlada spava. Sa maramom zamotala lice Da ne kvare sanak komarice, Zečki spava dok se ovce hrane Žuri kući čim sunce izgrane. Sa tom cestom manjega prometa Rado sretneš prijatnoga svijeta, Mladih snaša od vedrih rudara Kad sa torbom idu od volara. Učenica i marljivih đaka Kad veseli idu preko vlaka. Pored sela školske prostorije Kojih prije postojao nije, Kraj njih teren gdje mlađi igraju Sve to imaš u ovome kraju. Al' najviše što Prominu krasi Vinogradi ko morski talasi, 0 jeseni kad grožđe sazori Jutrom rano svud se pjesma ori. I u veče u nočnoj tišini Kad zasija mjesec po Promini, Svud se pjesma tišinom talasa Ko u Bajnoj Luci kraj Vrbasa. Tu je pjesma kada mori briga I kad stara ljubav se raskida Kad ranjenom srcu treba lijeka Pjesmica je moralna utjeha. Nastavlja se pod linkom: http://promina.blog.hr/2012/08/1630953890/gorka-ljubavmarko-m-popovic-3-dio.html Oznake: „Gorka ljubav“-Marko M Popović

srijeda, 01.08.2012.

„Gorka ljubav“-Marko M Popović Prije dva dana, prvi put sam čuo da postoji jedna pjesma, posvećena jednoj tragičnoj ljubavi dvoje (ili bi točnije bilo reći troje?) mladih u Promini….napisana prije više od 50 godina… Zahvaljujući mojoj kolegici Ani (Hvala Ana!), ja već danas u rukama držim kopiju knjige „Gorka ljubav“-autora Marka M Popovića, napisanu davne 1961. godine. Na 56 stranica, autor u neprekinutom stihu opisuje događaje u Promini davne 1947 godine. Pročitao sam pjesmu u dahu, i što reći? Bojim se, da je svaka moja daljnja riječ suvišna, zato prepuštam vama, mojim dragim čitateljima…da čitajući ovu pjesmu….otputujete na stihovima u prošlost Promine...i sami odgonetnete poruke stihova... PREDGOVOR Osjećam potrebu da nešto kažem o ovoj tužnoj priči, koja je nastala u kraju, gdje ne vladaju takovi običaji, jer zaista već vjekovima se nešto slično nije dogodilo među tim mirnim i plemenitim ljudskim dušama, ali nažalost ovo je stvarnost i zato je potrebno nešto reći, a nije samo plod mašte jednog čovjeka kome je uspjelo da na jedan vrlo pristupačan način opriča, opjeva u narodnom stilu »GORKU LJUBAV« iz kraja, koji nezna toliko za mržnju i pakost - nego naprotiv za opraštanja i suzdržljivost. Dugo sam razmišljao o tome kada sam davao u tisak ovu bolnu epopeju za Prominu — i pitao se da li je moguće, jer poznajem dušu 'tog svijeta, čovjeka , a i ja sam dijete Promine — pa mi malo teško pada na dušu ovaj grozni podvig. Opravdao sam to time: — sukobila se ljubav, ponos i poniženje iz čega je nastala bolna drama o kojoj se priča na sav glas u Prominskom kraju i daleko - na sve strane Dalmatinske Zagore. Marko Popović je i sam iz Promine — rodio se je 1924.godine, a isti je godina Bandala, kao i Radasa — te je moguće da su bili i prijatelji, te je njemu bilo vrlo dobro sve poznato -pa je tako darovito, skladno u dalmatinsko zagorskom stilu i napisao — što sam uvjeren da će vladati veliki interes za ovu — OPISANU TUŽNU PRlČU. Jezično šarenilo i druge »riječice« su uzrok- piščeva života u raznim krajevima naše domovine, a nije bilo toliko mogućnosti da se sve »vrati na prominski« — što će se učiniti u idućem izdanju. Moram priznati da je piscu uspjelo — sva lica približno okarakterizirati i na lijep način opisati sva zbivanja, a što često puta nije baš tako lijepo uspjelo niti rutiniranim piscima. Marko Popović je napisao već na desetke raznih pjesama u Prominskom stilu i o prominskim običajima, a koje on vrlo dobro poznaje, te neke su mu već i bile objavljene, a neke će u najskorije vrijeme. »GORKA LJUBAV« je namjenjena — prvenstveno omladini, a vjerujem da će je rado čitati i stariji, jer će svakome dobro doći, pošto pisac govori o onome što treba u životu izbjeći, a u Promini još (nažalost) imade onih, koji određuju sreću svoje djece ;— što se negativno odražava na svakom koraku, a primjera ima mnogo. Želio bih da ova tužna — tragična priča pozitivno djeluje na naš svijet — i na one kojima je namjenjena. Mislim da spomenuti u ovdj drami — ne bi se trebali ljutiti — nego naprotiv, trebala bi biti zahvalni piscu na bez pristranom opisivanju. Želio bih da svaka djevojka, mladić, pa i stariji pročitaju ovu lijepo napisanu ljudsku dramu iz Promine. AMLIN. Gorka ljubav Dragi momci i mlade djevojke Čujte pjesmu od ljubavi gorke Što se zbila u kršnome kraju U Promini u mjestu Oklaju. Na hiljadu devete stotine Četrdeset i sedme godine, Ovu želju odavno sam ima A sad ću je ispjevati svima. .;• Da svakome pred oči izađe Uspomena ostaje za mlađe O ljubavi svaki sluša rado Muško, žensko i staro i mlado. Mladi momci i djevojke vruće, U prirodi ili kod svoje kuće, Pa ja mislim da sramota nije Spomenuti iz ljubavi grije. Zato svaki neka dobro pazi Koji ide po ljubavnoj stazi, Jer ljubavi koji se ne čuva Taj poslije i u hladno duva. Jer ljubav je kao čaša vina Od prve te uhvati toplina, A kad drugu popiješ i treću Tad potrebu osjetiš sve veću. Kad ne piješ nikad ili rjeđe, Ne osjećaš prohtjeva ni žeđe U ljubavi biva slično tome Samo j' ljubav drukčije arome. II' ukusa tko bi to sve znao Razumije onaj tko probao Pa tko rano to voće zagrize Za jezik se nekada ugrize. Tako cura u doba malena, Dok je jošte za ljubav zelena. Kad ne ima životnog iskustva U razgovor s momcima se upušta Nastojeći da se osigura Sama sebe u bezdanku gura, Traži se za ozbiljnog partnera Pa na koncu dobije švalera. A ozbiljni jesu svi bećari, Prvog puta kad dođe u stvari, Obećava vjernost na veliko Rastavit nas draga neće nitko . Misli jedno a govori drugo Živa željo, radosti i tugo, Riječi slatke, a ljubav je slađa Svaka riječ srcu joj ugađa. Od miline i zanosa toga Ne razmišlja da bi lagat moga', Misli mlada tu iskrenost slijedi Pa o tome ni sumnjat ne vrijedi. Sve je lijepo i ide po planu A budućnost odbaci na stranu, Nek' o tome odluči stihija Živi sretno dok ti ljubav prija. Zanesena jer joj vješto muti O prolaznoj zabavi ne sluti, Uz to mladost i rascvale čari Na lijepe riječi se prevari. Srce dijeli ljubav rado pruža, Rad nepažnje i ljubavi slatke Lijepih riječi i pameti kratke. Što su došle sa ljubavne duše , Mnogima se lijepi snovi sruše, Pa kada je za sobom zaveo ' Djevojačko srce joj uzeo. 1 kad već je bila uvjerena Da je njegova namjera iskrena, I budućnost u beskraj da cvati Da tom nitko neće na put stati. Jer ljubavnik iskreno je voli I ne može srcu da odoli, Tada ovaj obješenjak—đavo Na poso se za plijen novi dao. Drugoj ide pa se kod nje kune Da ostvari zadatke - račune, Fantazira što moguće nije Nastojeći zavest je što prije. Obećava niz gradova-kula Uživat ćeš ko pašina bula, Radit nećeš biti ćeš bogata Jer novaca ima dosta bata. Vodit ću te na parišku modu Da razgledaš život i gospodu, U »Fići« sjedit ćeš na plišu , Nek ti grudi od ponosa njišu . .. .. Na tom putu zvanom »medni snovi« Otpočet će za te život novi, Lijep život trajat će do groba Bit ćeš sretna uz dragana svoga. Što na koncu bude od tog svega I ova se zaljubi u njega, Prođe isto ko i ona prije Mangup ode a ostanu grije! Bježi od nje k'o vrag od tamnjana, Selom ide hvali se i smije Bila j' moja pa sad više nije. Pa kada je ljubavnik napusti Pred oči joj dođe oblak gusti. Misli šta će i kuda će mlada Propali joj planovi i nada. A još uz to opala joj cijena Osta samo tužna uspomena, Usamljena živjeti ne voli Napuštena j' pa je srce boli. Bolesna joj duša ne da mira . Ide tražit drugog kavalira, Pa nanovo kad se upoznade Čuj taktitu ove dame mlade Na osnovu prethodnog iskustva Oprezno se u ljubav upušta, S jednim ide s drugim drži vezu Razumije se to sve u oprezu. Ako nekog naivčinu nađe Napominjem s takvim ide rađe, Prodaje mu smilje za ljubicu Dok njezinu ne uzme udicu. Tada ovaj neiskusni »dasa« Pod teretom ljubavi i gasa Da mu netko ne bi je ukrao Pa bi tako bez »sreće« ostao. Brzo trči vodi svoje janje Da što prije obavi vjenčanje, Pa kada se za njega udala A tragove prošlosti zbrisala. Glumi vješto povučenu ženu Koja mužu vjerna je u svemu Nikog drugog neće čut'.ni vidjet Radi čeg bi morala se stidjet. Ni malo je prošlost ne tangira Glavno da joj sadašnjost pasira, Ne priznaje oca od svog muža Na svekrvu oštar jezik pruža. Za brata mu ne voli ni čuti Sa sestrama svađa se i muti, A kad muž joj dolazi sa rada Riječi slatke servira mu mlada. Moj dragane jesi li mu susto Znaš kako je bez tebe mi pusto, Pored mene sjedi i odmori Prisutnost me tvoja razgovori« O vjernosti sa suzam' se kune Samo da joj položi račune, Pa kad dođe do izvjesnih para Lik odaje raskošnog bećara. Sad će od vas možda netko reći Kako onda ući u trag sreći, Da ne lutaš k'o pijan u mraku U ljubavi il' recimo.u braku. To je teško ljubav je varljiva A brak račun, varka il' lutrija. Raj života il' obratno pak'o To zavisi koga uzmeš braco. To zavisi od naravi, čudi Dal' te srcem ko riječima ljubi, Ali ako tu ljubavi nema To brak nije Već tuga golema. Oprosti mi čitaoče mio Rad čeg' sam se malko udaljio, Jer cilj nije ove moje teme Opisivat lik nevjerne žene. II' rečeno žena sa dva lica Kojima je ljubav računica, Jer brak, ljubav vrlo lijepo zvuči Ali stvarnost drukčije nas uči. Ovo nisu samo prazna slova Kopiranih iz zimskih nam snova, …..nastavlja se pod linkom: http://promina.blog.hr/2012/08/1630925308/gorka-ljubavmarko-m-popovic-2-dio.html Oznake: „Gorka ljubav“-Marko M Popović

utorak, 21.03.2006.

Knjige o Promini Komentator M5 je dao zanimljiv prjedlog: «Mislim da ne bi bilo loše kada bi stavio jedan post u kojem bi čitatelji bloga mogli navesti knjige o našem kraju (nešto po uzoru na prominski menu).» Prihvaćam prijedlog, i zamoljavam sve čitatelje bloga da pomognu u izradi popisa knjiga o prominskom kraju. Evo popis knjiga: Paško Bikić: Prominske beside (riječi, izreke, zgode i nezgode) Paško Bikić: Prominski vidici i sudbine (odlična kniga o Promini i Krki ,2.svj.ratu u Promini,popis poginulih Prominaca u 2.svj.ratu,prominska prezimena i sl.-preporučam svima); Evo nekoliko postova iz knjige Paška Bikića na temu prominskih prezimena: http://promina.blog.hr/2009/02/1625969603/prominski-vidici-i-sudbine.html http://promina.blog.hr/2009/03/1625978480/prominski-vidici-i-sudbine-ii-dio.html http://promina.blog.hr/2009/03/1625982714/prominski-vidici-i-sudbine-iii-dio.html http://promina.blog.hr/2009/03/1625993982/prominski-vidici-i-sudbine-iv-dio.html http://promina.blog.hr/2009/03/1626005683/prominski-vidici-i-sudbine-v-dio.html http://promina.blog.hr/2009/03/1626025002/prominski-vidici-i-sudbine-vi-dio.html http://promina.blog.hr/2009/03/1626059765/prominski-vidici-i-sudbine-vii-dio.html http://promina.blog.hr/2009/03/1626070007/prominski-vidici-i-sudbine-viii-dio.html http://promina.blog.hr/2009/04/1626144863/prominski-vidici-i-sudbine-ix-dio.html http://promina.blog.hr/2009/04/1626167694/prominski-vidici-i-sudbine-x-dio.html http://promina.blog.hr/2009/05/1626209264/prominski-vidici-i-sudbine-xi-dio.html Ante Juric: Gradovi,utvrde i sakralni spomenici uz Krku i Čikolu (odlična knjiga da se sazna malo više o svim starim gradovima i crkvama na našem području); Alberto Fortis: Put po Dalmaciji (Život i običaji stanovništva u našim krajevima prije više od dvjesto godina); Krešimir Čvrljak: Znameniti putnici u Skradinu i na Krki. (Opisi Krke, pogled na ove krajeve očima znamenitih putnika, opisi Promine kakvom ju je vidio Grgur Urlić-Ivanović prominski učitelja 1889. godine); Petar Cota: Svjedočenja ( Čitajući ovo djelo vraćamo se u Prominu prije II Svjetskog rata, sudbinu pisca i Prominaca u ratu i iza rata. Opis Čuvara Kristova groba); Fra Ante Čavka: Povijest Drniške Krajine 1494-1994 (Prvo veliko iseljavanje Prominaca za vrijeme Kandijskih ratova. Nešto o prezimena u Promini kojih više nama: Jelovčić , Homeljić(Lukar), Vuletić Blažević, Brajinović, Pavlović, Slavičić, Pauković, Omelić…. Nešto o prominskih fratrima: Fra Boni Bilušiću, fra Boni Mlinaru, fra Mati Mlinaru….. Hrvatsko arheološko društvo: Područje šibenske županije od pretpovijesti do srednjeg vijeka (Dokazi o životu na ovim prostorima iz vremena danilske kulture); Zbornik radova Ivan Cicvarić, Ante Ćorić, Zdravko Dizdar (Prominac), Slavko Galiot, Luka Gavranović: Hrvati Dinare ( Kroz priču o Bosansko Grahovu ( i njegovoj okolici) i životu Hrvata u tim krajevima saznajemo kako su nekad Prominci iz Mratova, Oklaja, Puljana, Matasa izgonili stoku na ljetna pasišta oko Grahova. Dokaz takvoj migraciji stanovništva su i neka prezimena koja imamo i u Promini i u Grahovu ili njegovoj okolici . Npr. Aralica, Bilandžija, Čulina, Dujić, Karaga, Marić, Perić, Sarić, Žulj… koji su kupovali zemlju za ljetnu ispašu stoke od begova Sijerčića te se tako i trajno nastanjivali na tim prostorima)……. Pronašao sam nedavno na jednoj aukciju I kupio knjigu koja je svojim pričama vezana uz život u Promini. „Od zore do sumraka“,knjiga je autora fra Mirka Validžića Ćelkanovića, tiskana 1990. godine. Evo nekoliko priča iz iste : http://promina.blog.hr/2009/11/1627044786/od-zore-do-sumraka.html http://promina.blog.hr/2009/11/1627049651/od-zore-do-sumraka-ii-dio.html http://promina.blog.hr/2009/11/1627062587/od-zore-do-sumraka-iii-dio.html http://promina.blog.hr/2009/12/1627068528/od-zore-do-sumraka-iv-dio.html http://promina.blog.hr/2009/12/1627080609/od-zore-do-sumraka-v-dio.html http://promina.blog.hr/2009/12/1627088714/od-zore-do-sumraka-vi-dio.html Dugo sam pokušavao doći do knjige „Prominske beside“, autora, Prominca, Paška Bikića.Napokon sam je nedavno kupio na jednoj aukciji. Knjiga koju je za tisak priredio Ante Bikić, a dao tiskati Prominski zavičajni klub „Petar Svačić“ u Zagrebu 1997 godine….donosi nam „riječi, izreke, zgode i nezgode“. Ono što se meni učinilo zanimljivo za objavljivanje na promina.blog.hr-u su prominske riječi. Mnoge riječi koje smo nekad koristili, zamijenile su neke nove…“tuđe“ riječi. Namjera mi je jednom tjedno objavljivati postove sa prominskim riječima od slova A do Ž, kako bi zajedno sa njima otputovali u prošlost…sjetili se nekih ljudi koji su te riječi često izgovarali… Paško Bikić-Prominske beside -Prominski riječnik Evo i jedne pjesme: Radujem se svim Vašim prjedlozima. Oznake: Paško Bikić, Prominski riječnik, „Gorka ljubav“-Marko M Popović

Opis bloga

• Promina blog postoji od 19.03.2005. godine, nešto više od deset godina.
  Teme su vezane uz život u Promini.....ali, tu su i druge razne teme koje su mi se u određenim trenutcima učinile zanimljivim...
  S. Sarić
  
  «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
  
  
  Pomoću sljedećih linkova, saznajte nešto više o Promini.
  
  
  
  Galerija promina.blog.hr
  
  
  Fotografije generacija iz škole:
  
  
  
  
  
  
  
  Video snimke:
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  Projekti čiju realizaciju očekujemo:
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
  

Općina Promina

• 
  
  
  
  
  
  
  
  «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
  
  

.....

• ......
  .......
  
  
  
  «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
  
  
  Statistika posjeta promina.blog.hr -u kroz godine
  
  
  
  
  2006. 1 godina Promina bloga
  
  2007. 2 godina
  
  2008. 3 godina
  
  2009. 4 godina
  
  2010. 5 godina
  
  2011. 6 godina
  
  2012. 7 godina
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
  
  
  
  
  
  «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
  
  
  
  E-mail-Urednik promina.blog.hr-a:
  promina.blog.hr@gmail.com
  
  
  Zadnji postovi

...