_ _ _ _ _ _ promina.blog.hr

utorak, 28.05.2013.

„Gorka ljubav“-Marko M Popović- 15. dio-kraj




Prethodni postovi na ovu temu nalaze se pod linkom:

http://promina.blog.hr/oznaka/gorka-ljubav-marko-m-popovic

Gorka ljubav (15. dio)


A da bi vam ovo bilo jasno
Objasnit ću dok još nije kasno,
U općini Marko je radio
Na dužnosti tajnika je bio.

Pa u vezi dužnosti i zvanja
Trebao je biti kod vjenčanja,
A da nije tu zaposlen bio
Možda s' zločin nebi dogodio.

Kad mladenci unutra su ušli
Zamišljena sjedeći ga našli,
Bijelo lice stavio međ šake
Čuo nije pjesmu ni korake.

Pa kada se pred njim pojaviše
Kao da ga iz sna probudiše,
Na ulazu rekli su mu »Zdravo«
Al' to Marko nije razabrao.

Kad opazi Zorku u bjelini
Klonuše mu živci u cjelini,
Videći je drugom ispod ruke
Nije moga' maknut' se od muke.

Tad kum reče:

»Čujte momci dragi
Mislim znate o čemu se radi,
O vjenčanju daj požurite malo
Da se nebi previše čekalo;
Jer mladenci nemaju strpljenja
Srca su im puna uzbuđenja.

Na to Marko izvadi penkalu
I poreda knjige po astalu,
Po ladici spise preturuje
Ispod oka Zorku pogleduje.

A zatim se mladencima obrati
"Morat će te malo pričekati,
Budite opvdje ja ću odmah stići
Moram nešto u zadruzi dići“.

To izreče siđe ispod skala
U mesnicu Lujice Dizdara.
Te sa banka oštar nož uzima
Što je ovaj radi posla ima.

Nož mesarski u vidu koljača
Postavi ga za kaiš od hlača.
Preko njega spusti kaput dugi
Da to netko ne vidi od ljudi,

Pa bi moga dosjetiti se jadu
Pa izvesti svatove i mladu
A kad ga je dobro zamaskira
Zaleti se u vidu leptira.

Plamen vrući iz lica mu bije
A osveta iz očiju sije.
Hitro hodi i tiho šapuće:

»Nevjernice jeli to moguće
Moje srce boluje i tuži,
Kod naroda ti mene naruži
Zašto Zore ti ovo učini;

A i tebi nije baš za diku
Što si takvu uzela taktiku.
Ovaj koljač smrt će ti zadati
Pa sna s' drugim nećeš uživati,

I mome će srcu lakše biti
Kad te živu ne bude viditi«.

U tom bjesu unutra upade
Kraj kumova, pa dođe do mlade,
Čim je stao odmah progovori: :

»Najpre želim čestitati Zori,
Jer nekada imali smo vezu
Pa sam ovu dužan obavezu«.

To izreče nož uzima kruti
A još niko o Jadu ne sluti,
Ni tko vidi niti tom se nada
Što se strašno sprema iznenada;

Kako j' Zora bila na stojeći
Udari j' međ junačke pleći.
Nož prokleti prođe joj kroz tjelo
Te udari u srce veselo.
Pa kad njeno srce je dotaka
Ispusti ga iz prokletih šaka.

Ostavi ga u njenim plećima
Pa se naglo približi vratima.
Naprjed ide pogled baca za se
Rekao bi sa njom pozdravlja se.

A Zorica s' bolom u grudima
Gleda Mirka sa suznim očima,
Vruća krvca pored noža taji
To su njeni posljednji trzaji.
Poprska joj svileno odjelo
Što j' krasilo dotad lice bijelo
Sad posljednju ona pribra snagu
I prozbori riječ svome draganu«

»Mili dragi ostaj sretan sada
Rad' ljubavi moj život propada,
Ubojici se nije dopadalo
Moje srce što j' tebi pripadalo.

Njega nikad nisam ljubit htjela
To je bila želja roditelja.
Pa ne žalim što svoj život gubim
Al' nemila nemogu da ljubim.

A prokleta svaka majka da je
Koja 'ćerku prek volje udaje,
Budi stalno uz mene dragane
Dok me mladu u grob ne sahrane.

Svojim cvjećem ti moj grob zakiti
Lakša će mi crna zemlja biti.
Poljubit' te želim ovog časa
Jer životu mome nema spasa.»!

Zaleti se želeć da ga ljubi
Dušu pusti na njegovim grudim,
A Mirko je rukama prihvati
Od žalosti počeo plakati.

Nebi svojim vjerova očima
Da joj nije noža u leđima.
U licu je ista ko i prije
Ni malo se izmjenila nije
Samo što je krvlju poprskana
Kao da se smije na dragana.

Mladić ruku na grudima joj meće
Prisluškuje dal' se srce kreće
Krv brišući sa još toplog čela
Smišlja što bi rado čuti htjela.

Priča' bi joj utješno i milo
Nebi li joj srce proradilo,
Miluje joj valovite kose
Zbori riječi da rane izliječi:

»Vidiš mila kraj Lukarske strane
Izvor — česma gdje bijasmo lane,
Kažu da je iz vilinih dvora
Od nje bolan ozdraviti mora.
Kad se okrjepiš na tome studencu
Ići ćemo gore prema vijencu
Na Prominu kod čobanskog kuka
Napit ćeš se čistoga vazduha
Koji snagu u grudima stvara
Pogledat ćeš do Ravnih kotara,
Bukovicu, Knin, Petrovo polje
Sve otoke i Jadransko more.
Razna sela pored Krke rijeke
I zelene Bogatiće smreke,
A kad sunce padne u nizine
Sići ćemo dole sa Promine.
Kraj Lukara ispod Gospe male
Gdje je bilo ljubavi i šale!“

Al' Zorica te riječi ne čuje
Izbodeno srce joj miruje,
Zaspala je nepoželjnog sna
Na rukama svojega dragana;
I taj sanak kog jednom uhvati
Taj se više u život ne vrati.

Sad će znadem mnogi na to reći
Kako nije moglo da se spriječi
Da se njegov drski napad skrši
Da ubojstvo ovo ne izvrši.

U početku nitko znao nije
Kakva zloba u njemu se krije
A kad već je za nožem posega
Svi su dalje bježali od njega.

To je došlo k'o iz vedrog neba
– Kad je Zoru udario s' leđa,
Mladoženja k'o ukopan stao
Tom zločinu nije se nadao.

A nije se snaći ni mogao
Da bi bilo kakav otpor dao,
Kod toga se mora i priznati
S' golim nožem teško j' ratovati.

Ali ljubav od svega je jača
Jer se za nju u smrt korača,
Al' tu Mirko nije ima' sreće
Sa hrabrošću da, zaštiti cvijeće
Jer je bio daleko od drage
Kad joj Marko udarac zadade.

Mladi djever neiskusno momče
Problijedio k'o nježno djevojče,
Bijele ruke spustio niza se
Pa sa mijesta maknuti nezna se.

A kumovi ovaj prizor glede
Ne izmogli reći ni besjede
Mlade jenge u ćošak se zbile.
Sa rupcima oči zatvorile
Da ne vide razvoj tog udesa
Oči kriju gorke suze liju;
Gledajući ljubavnu osudu.
Kad ljubavnik sam je izvršava
Protiv zakonskog i moralnog prava
Ne imajuć osjećaja, bola
Da uništi život lijepšega spola.

Kad vidješe gdje u krvi pada
A još tako dražesna i mlada
Bi mu teško, ali mogo šta je
Kad sudbina njena svršena je

Posle ovog tužnog događaja
U sjedištu općine Oklaja
Na sve strane brzo se saznade
Za smrt gorku od djevojke mlade

I njezini roditelji mili
O tom bolu saznali su bili.
Otac plače gorke suze lije
Ovom jadu nadao se nije,

Tužna majka kraj šporeta pala
Sa suzama lice okupala.
Sa šakama tuče se po glavi
Kose čupa hoće da s' udavi.
I ostali svi redom iz kuće
Za Zoricom roneć suze vruće.

Zatim otac i majka se diže
Do općine primičuć se bliže.
Prijatelji vode ih za ruke
Jer ne mogu hodati od muke

Kad su došli tamo ispred zgrade
Al pristupa unutra ne 'made.
Držati se svaki treba reda
Komisija dok je ne pregleda,

Zatim brzo dođe limuzma
S' komisijom iz kotara Knina.
Ovo mrtvo biće pregledaše
I dozvolu za ulaz dadoše,

Kad u.sobu uđe otac stari
Rekao bi da ga kap udari.
Pored kćerke na koljena pade
Radi tuge snaga ga izdade,

I starica na pod tad se sruši
Od tereta na srcu i duši.
Posle toga momci je uzeše
U tišini Zoricu odnese,

Među njima Mirko je bio prvi
Poznao se poprskan od krvi.
U svakom je poslu prvi bio
Dok je nije u grob sahranio,

O sprovodu što ću da vam pišem
Kad je bio tužan i suviše.
Jer od kad je Promina postala
Nije takav sprovod dočekala,

Da j, toliko bilo djevojaka,
Ljudi, žena, najviše momaka.
Otpratiše do vječnoga joj stana
Svaki tužan, lica uplakana,

Spustiše je u hladnoga groba
Pokvasiše je suze dragoga.
Pored crkve svetoga Mihovila
Gdje je negda mnoge zadivila,

A sad dalje što znati želite

Što je bilo od toga ubice?

Posle neg' je zločin izvršio
1 osvetu što je naumio,
Dal je stao u zgradi na licu
Kad je s' nožem ubio Zoricu.
I čekao razvoj događaja
Da se skupe organi i raja.
Ili žurno u bjegstvo se dao
Odgovornost da bi izbjegao

Da ne padner u ruke njenima
Dok ih prva ne prođe ljutina
Jer ako bi šaka im dopao
Možda b' kraći za glavu ostao.
A to mu se dopađaio nije
Odluči sklonit se što prije

Pogledao po uredu nije
U kojem je radio mal' prije.
Nit zatvori od stola ladice
Gdje je ima povjerljive spise,
Već se naglo približi do vrata
Niza skale skoči s' par koraka.

Na brzinu iz kruga odjuri
Rekao bi na posa se žuri
U Oklaju ne stade minuta
Munjevito do Knina odluta.

Čim bijaše do grada domaka
Miliciji dopao je šaka.
Na iskazu dijelo je priznao
I na razne načine pravdao,
Odgovornost znao j' da ga veže
Pa je nekako htio da izbježe
No za.rukom to mu pošlo nije
Trinajst godin' dobi joj robije.

»Ovu pjesmu završiti želim
I sa vama osjećaje dijelim,
To je pjesma od seljačkog sina
Kojemu je i u snu Promina.
Što Vas sviju pozdravlja na kraju
Doviđenja u mjestu Oklaju.
Vama pjesme meni život duži
Nek nas sreća u životu služi . . .«

16. I 1961. godine


KRAJ

Došli smo do kraja ove pjesme, priče ispričane stihovima.
Priče o jednom tužnom, tragičnom događaju, tragičnom spletu okolnosti.
Priča iz koje se može učiti, bez obzira na vrijeme u kojem se dogodila.
Vremena se mijenjaju, ali ljubav i ljubomora uvjek istim korakom svijetom hodaju.



Oznake: „Gorka ljubav“-Marko M Popović

- 10:57 - Komentiraj post (0) - Link posta

ponedjeljak, 06.05.2013.

„Gorka ljubav“-Marko M Popović- 14. dio







Prethodni postovi na ovu temu nalaze se pod linkom:

http://promina.blog.hr/oznaka/gorka-ljubav-marko-m-popovi



Gorka ljubav (14. dio)

Čas polaska primiče se bliže
Kum vjenčani na noge se diže,
Uze čašu u ruku desnicu
Da pozdravnu održi zdravicu.
Okrenu se prema gazdi kuće
I pozdrave uputi mu vruće:

»Mi smo došli ja i družba cijela
Radi jednog zadatka vesela,
Tu se radi o vašem djetetu
Koja dužnost izvršuje svetu.
Jer priroda svemu je posrijedi
Bez ljubavi ni život ne vrijedi,
Od tebe se sada riječ traži
U nov život tvoja kći polazi.
Blagoslov je dužnost roditelja
A za volju sviju prijatelja«.

Sa starcem se on kucnu u čašu
Za budućnost mladenaca i našu,
Vino popi a čašu ostavi
Tad njen otac u tremi se javi,
Svatovi se na nage digoše
I pažljivo slušati stadoše.

»Pozdravljam Vas dragi prijatelji
Vaš dolazak puno me veseli
Dugo će mi u srcu ostati
Kad su bili mog djeteta svati.

Među vama biti mi je slatko
Žao mi je vrijeme je prekratko,
Tebi Zore moje milo janje
Koja sada ideš na vjenčanje;

I tvom Mirku odabranom zlatu
Mnogo sreće u budućem braku.
Kud god išli nek vas sreća prati
Drugo ništa ne mogu vam dati«;

Uto majka u sobu došeta
I darove donese za zeta.
Dajući ih ovako progovara:

»Evo Mirko za te skromnog dara,
Uzmi zete to su dari moji
Al' od sviju jedan je najbolji!
Dala sam ti ružicu rumenu
Na grudima mojim odgojenu,
Miriši je do suđena dana
Do sada je još nemirisana.

Čuvaj da ti ne uvene ruža
To je dužnost svakoga pravoga muža,
Pa od srca ja vam sreću želim
Sastanku se vašemu veselim!«

To izreče ud'riše joj suze
Udalji se čim darove uze,
U spremljena kola posjedaše.
Zorica se sa svojim pozdravljaše

Rodnu kuću i majku ostavlja,
Starog oca druge ukućane
Iz oka joj ni suza ne kane.
Stara majka sa njeme se ljubi
»Sretno ćeri samo dobra budi«.

I ne sluti za na vijek da je
Pripremila njojzi ispraćanje
Kola kreću brzinom motora
Do pred zgradu općinskog odbora.
Gdje naroda mnoštvo ih dočeka
Iz Oklaja i ostalih mjesta.

Guraju se pred ulaz u zgradu
Svak bi htio bolje vidjet mladu,
Mnogi šapću bože lijepa li je
Mnogo ljepša neg' je bila prije.

Iz kola se vani iseliše
U matični odjel uputiše,
Gdje sve treba biti pripremljeno
Za vjenčanje k'o što j' naručeno.

Tu će sjesti svak' na svoje mjesto
A matičar k'o vladar na presto,
Koji treba u smislu zakona
A po želji jednog i drugoga;

Uz prisustvo kumova, svjedoka
Potvrditi punovažnost braka.
A njih dvoj' će sa potpisom svojim
Potvrditi da su nerazdvojni.

»Nu kako će doći do zločina
Poslušajte znam da vas zanima.
Prije toga za nju crnog dana
Marko kuću napusti za rana.

Jer subotom pazar je u Kninu
Da za neke stvari se pobrinu;
U gradu je osta' cijelog dana
Po pijaci hodao na vana.
A u veče oko dvanaest sati
Sa biciklom kući se povrati,
Njegovi su dubok sanak snili
Kad je doša nisu se budili;

U krevet se i on požurio
Nebi li se malo odmorio.
Bio'j trudan od puta i leda
Zaspao je odmah čim je lega,

A kada je deset sati bilo
Kroz prozor ga sunce probudilo.
Podiže se u kuhinju ode
Zove sestru traži tople vode,
Pa kad bijelo umio je lice
Radoznalo upita sestrice:

»Mila sejo kaži svome bratu
Jeli imam robu ispeglatu,
Moram otići do Ikice — Zore
Pa da čujem što njeni govore;
Dal će mi se ispuniti nada
Hoće l' Zora biti moja draga«.

Na to sestra malko se nasmija
»Slušaj Marko znam da ti ne prija
Da li neznaš il' ti je za šalom
Sad je Zorka sa svatima za stolom,
A vjenčat će se doći u odboru
Pa ćeš tamo moći vidjet Zoru«.

Njegovi su sve opširno znali
Ali njemu nisu kazivali,
Da se Marko nebi sikirao
Nisu htjeli činiti mu na žao;

Pa kad ovo od sestre je čuo
Kao živi oganj je planuo.
Od ljutine nos mu pocrveni
Od sestrice odmah se okreni,
Brzo ode te obuče robu
A zatim se spusti u konobu,

Samo čašu natoči rakije
S' apetitom stade da je pije.
Popi jednu pa natoči drugu
Zatim treću da rastjera tugu,

Munjevito do općine hita
Odlučio Zorki da čestita.
U mislima ispred zgrade dođe
Par mladića u susret mu pođe,
Pitaju ga kako se osjeća
Radi svojeg izgubljenog cvijeća.

U to jedan dobaci iz »klape«
Možda Marko ide po čarape,"
Koje će mu pokloniti Zora
Za uspomenu od najdražeg stvora.

Al' to Marko kao da ne čuje
Jer mu srce previše boluje.
Skoro nikog nije ni pogleda
Do matičnog odjuri ureda,

Čim unutra nogom zakorači,.
Na sve strane oštar pogled baci.
U uredu nije bio niko
Samo Mićan na stroju je tipk'o.

Ispred njega od župe krsnice
Od Radasa i Zorke Ikice.
Matičar je on bio u zvanju
Glavna ličnost u svakom vjenčanju
Pa je iz njih uzima podatke
Od rođenja do završne stavke.

Dokumente hteo je da sredi
Znajuć da se mladencima ne sjedi.
Kad naiđu sve gotovo da je
Osim potpisa što njih dvoje sastaje,

Marko svojem uputi se stolu
K'o da spise ne vidi u hodu,
Cigaretu uze i zapuši
Da bolove umiri u duši

U fotelju meku se nasloni
Nastojeći da brige otkloni.
Ali one k'o na filmskom platnu
Pred očima titraju u zraku

Tad ladicu od stola otvori
Ganutljive riječi progovori:

»Knjige bijele išarane malko
To ne mogu vjerovat nikako,
Da će ruka Džape matičara
Protiv volje svoga sekretara.
Upisati u Vas jedno biće
Koja mnoge očarava mladiće,

Ta djevojka privlačna — vesela
Najfinija iz jedanaest sela.
Koja se obećala meni
A sada je drugi momak ženi
A ja moram protiv srca svoga
Bit prisutan kod vjenčanja toga«

Nastavlja se…



Oznake: „Gorka ljubav“-Marko M Popović

- 12:25 - Komentiraj post (0) - Link posta

utorak, 12.03.2013.

„Gorka ljubav“-Marko M Popović- 13. dio





Prethodni post na ovu temu nalazi se pod linkom:

http://promina.blog.hr/2013/02/1631513248/gorka-ljubavmarko-m-popovic-12-dio.html



Gorka ljubav (13. dio)


Marko osta u tijesnoj ulici
Gledajući u leđa Zorici.
Dugo vremena za njom je gledao
Od udarca snać' se nemogao.
I sam sebi postavlja pitanje;
Jeli više uzalud nadanje?
II da šalje svoje advokate,
Da li vridi ić' kod njenog tate
Jer mišljenje njihovo znao nije
Mislio je da je kao i prije

Ali ipak donese odluku
Da se k' njima ne svraća u kuću,
Pričekat će par nedjelja dana
Možda će se povratiti dragana,
II da sretne oca joj il mamu
Da što sazna o njihovu planu.
Al su oni to vješto sve prozreli
Pa s' njim nisu sastat se željeli.

Poslušajte dragi prijatelji
Sad se Radas sprema i veseli
Dan vjenčanja brzo se primiče:
Kad će za se dovesti ljubimice.
Pa i ako često je obilazi
Zorki sporo vreme prolazi
Ona broji dane a i sate
Kad će svoje ugledati svate.

A kod Marka ide sve po planu
Uredio sve je u svom stanu,
Bračnu sobu i za svate salu
Gdje će ljudi izvoditi šalu.

Dvadeset i sedmi listopad osviće
U svatove pozvao mladiće,
Čim u jutro zora se zarudi
Eksplozija svatove probudi.
Skupiše se svi na zborno mjesto
Sve veselo i za pjesmu orno,
Pjesma ori kolo poigrava
A barjaktar barjak dotjerava.
Sa cvijećem krasi ga i kiti
Nećel' mu se veselije viti

Kočijaši konje treniraju
Kroz Prominu bolje da igraju.
Mlade jenge svoju kosu glade
Da što ljepše budu pored mlade
Kum i djever kontrolu sprovode
Da ne dođe do kakve nezgode,

Postrojena kola već čekaju
I svatovi po redu čekaju.
Feder — kola bijahu na čelu
Koja mladu dovest će veselu,

A kada je bilo došlo vrijeme
Tad komanda pada da se krene.
Iza kuće puče dinamita
Uputi se svatovska elita,
Kroz Mratovo pjesma se razliže
Svati idu svome cilju bliže.

Kad su bili do Oklaja blizu
S karabinom poslaše avizu
Puče puška i Zorka je čula
Pa u susret svatima krenula.

Izšetala dalje od kapije
I opazi barjak gdje se vije,
U srcu je malo uzrujana
Sad će vidjet svate i dragana.

Kola staše svati izlaze
Po dužnosti do Zorke prilaze,
Kum i djever, jenge pa ostali
Po redu su s njom se rukovali.

Iza toga u kuću odoše
Za stolove redom posjedaše,
Vruća kava odma pred njih dođe
Razno voće — jabuke i grožđe.

Tad' kumovi nose janjetinu
Da bi vrata otvorila vinu,
Za čime vino slađe se pije
Da bi društvo bilo veselije.

Zatim evo jedne djevojčiče
Kolegice od mlade Zorice,
Nosi iglu i razne cvjetove
Da zakite jenge i svatove;

Najprije kuma pa sve osim mlade
Da se svatska družina poznade.
A mladu će poznat po šlajeru
Kad u krilu bude svom dilberu.

Iza toga Zora se ustade
Sa dengama iz sobe nestade.
Zadrže se trifrtalja ure
Rad' spremanja one se ne žure,

Za vjenčanje nase robu meće
Razni ukras i mirisno cvjeće;
Tu je krema, karmin, kolonija
Da u društvu bude što finija.

A na glavu meće mrežu bijelu
Koju malo spušta po svom čelu,,
Rumeni se k'o zrela jabuka;
Pa kada se među svatima pojavi
Sa šlajerom i vjencem na glavi.
Sa bratićem od rođena strica
Nasmijana i vesela lica.

Mladić svatsku družinu pozdravi
A za time sljedeće nastavi:

»Imal' ovdje nekog među svatim
Na koga bi moga da s' obratim,
Kom bi moga predat seju moju
Da je čuva kao glavu svoju;
A za uzvrat ne tražim mu novce
Ne prodajem sestru kao ovce.
Sad koji se moje seje prima
Molim nek' se javi pred svatima«

U to Mirko kao munja skoči
A mladića pogleda u oči:

»Čuj šurjače« reče poluglasno:
»Što si reka znaj da mi je jasno!
Tvoju sestru uzimam od tebe .
Koju volim kao samog sebe,
Pa ako bi htjela sudba kruta .
Da bi ona bila napadnuta;
Bez obzira to bilo od koga
Neću žalit ni života svoga.
Istina je kažem vam k'o bogu
Bez nje život zamislit ne mogu«.

Do mladića on -priđe veselo
Poljubi ga u lice i čelo.
Te od njega primi svoje janje
Djeveru je dade na čuvanje;

Na djevere čuvaj ovo cvjeće
Što ne raste u svako proljeće,
Pričuvaj je do našega dvora
A ja ću je čuvati do groba!

Posle ovog zvaničnoga čina
Veseli se još više družina,
Otac Jandre sa svatima sjedi
Vino pije šaljivo besjedi;
A starica priprema darove
S' čim će Zorka darivati svatove.

Nastavlja se….


Oznake: „Gorka ljubav“-Marko M Popović

- 12:24 - Komentiraj post (0) - Link posta

nedjelja, 10.02.2013.

„Gorka ljubav“-Marko M Popović- 12. dio





Prethodni post na ovu temu nalazi se pod linkom:

http://promina.blog.hr/2013/01/1631478213/gorka-ljubavmarko-m-popovic-11-dio.html

Gorka ljubav (12. dio)


Tu imalo što se dodat nije
Dozvola je potpisana prije,
Ipak radi forme i ravnanja
Kao amen poslije vjerovanja.

Tako i njen otac sada veli:
»Neka djeco bude vam po želji!«
A što drugo reći nije ima
Doveden je do gotovog čina.

Zatim Zorka servira večeru
Starom ocu i svome dilberu,
A i ona sjela iza stola
Lijepo jelo kušati se mora

Od kada je za sebe spoznala
Nije tako slatko večerala.
K'o što ove večeri vesele
Kad se njene ispuniše želje,

A kada je bilo noći pola
Zora svojeg isprati sokola.
Još mu ona na rastanku reče:
„Mili dragi obiđi me češće“

Tako Mirko ode svojoj kući
Zora osta svadbu čekajući!

Idućega dana dragi brate
Po selu su to žene raznijele,
Saznalo ih svega nekoliko
A u kratko malo i veliko,
Jer njihovi telefoni rade
Tako brzo i Marko saznade.
Saznao je već istoga dana
Pa se žurno uputi iz stana,
Odlučio mora naći Zorku
Da ispita ovu vijest gorku.

Njegov otac ko da nešto sluti
U srcu mu i glavi se muti

Suze lije svojeg sina pita:
„Kud ćeš sine kad ti duša skita
Te ostavljaš svoga oca stara
Nemoj kakvog da učiniš kvara!“

Mili oče zar ti nisi čuo
U nedjelju kad' je vjetar puh'o
Dođe Mirko iz Mratova dole
Svojom dragom u njezine dvore.

Pa mi moje srce neda mira
Zavolila tog' je kavalira,
Odvest će mi ružu mirisavu
Za nju oče izgubit ću glavu«.

To izreče iz kuće nestane
Otac u kući zamišljen ostade.
Zorku srete u jednome sokaku
Pošla mlada ovcama na vlaku,
Čim ga vidi uplaši se mlada
Jer sastanak ovaj nije rada.

Priđe k' njojzi pa joj reče tužno:

»Slušaj Zorka čujem nešto ružno,
Što se mome srcu ne dopada
Da sa drugim ašikuješ mlada.
I sa njime vodiš ljubav pravu
Samnom hoćeš izvoditi šalu,

Primila si prsten od drugoga
Od mene ga držiš za boljega.
Pa ako te Mirko iznevjeri
Ti bi onda s vjerovala meni,

A meni se to ne dolikuje
Zaručnica samnom da tuguje.
Zašto Zore činiš stvari takve
Koje mogu biti naopake,

Nije lijepo da se igraš dice
Za sigurnost na dvije stolice.
Jer iz ove neumjesne šale
Mogle bi se obe da prevale,

Jer tako mi mojega imena
Ako meni ne budeš iskrena.
Učinit ću nešto što je grešno
Al' će srcu biti mi utješno,

Pa makar me koštalo života
Jer za mene ovo je sramota.
Sramota je od ljudi, momaka
Naročito mladi djevojaka,

A sad dođi pored mene sjedi
Pa iskreno reci kako sledi«.

Al' se ženske uplašit' ne dadu
Taktika je glavna u napadu,
Jer je napad najbolja obrana
A kod ženski to je dobra strana.

»Slušaj Marko daj se urazumi
Moje srce ne može da glumi,
Rad čeg' sam se obećala zate
Nek' ti kažu moj otac i mate.

A ja o tom šta reć' nemam mlada
Jer moj život drugome pripada,
Ne od sada već treća godina
Da ja imam svojeg berekina.

Sa kojime ljubujem od prije
A za mene brak nasilan nije,
I ta ljubav trajnih uspomena
U srce je moje usađena.

Pa ako bi pošla silom za te
Što su htjeli moj otac i mate
Danas, sutra ti bi me preveo
I od srca nebi me volio.

Radi toga ti se mene mani
O ljubavi našoj ne divani,
O tome je govorit najteže
Jer se ljubav životom veže.

A život je k'o rosa na travi
Brzo vene bez prave ljubavi,
A Promina ima cura dosta
Što čekaju željno takvog gosta.

Pa ćeš lako izabrat draganu
A gluposti odbacit na stranu.
Već ti Marko budi miran sada
Idi kući prihvati se rada.

Sredi sobu za draganu mladu
A ja sada idem svome stadu,
A još usto stajat mi je zima
Žurim jer sam k' ovcama zakasnila.

Pa što prije moram stići toru
Da utvrdim je su l' sve na broju,
Jer nekoja ako se izgubi
Kod kuće su grubi i surovi«.

To izreče brzi korak dade
Marko stajat na mjestu ostade,
A Zorica krenu ispod sela
Od njega se rastala vesela.

Rekla mu je što treba da znade
Pa na srcu lakše joj je postade,

Nastavlja se....



Oznake: „Gorka ljubav“-Marko M Popović

- 20:40 - Komentiraj post (0) - Link posta

petak, 18.01.2013.

„Gorka ljubav“-Marko M Popović- 11. dio





Prethodni post na ovu temu nalazi se pod linkom:

http://promina.blog.hr/2012/12/1631384742/gorka-ljubavmarko-m-popovic-10-dio.html




Gorka ljubav (11. dio)


Zadnju riječ izrekla još nije
Kad se sestre pojaviše dvije.
Ispred oca na koljena staše
Pa iskreno moliti ga stase,
Razumije se sve u prilog Zori
Da joj s Mirkom ljubav ne ospori.

Ma koliko je Marku naklon bio
Al' je ipak sada popustio,
Uviđatjuć beskorisno da je
Jer Zorica kod svog uporna je.

A još molbe i plač njenih seka
Izmijeniše stav tog čovjeka,
Priđe k njojzi za ruku je uze
I niz lice pođoše mu suze.

»Dobro ćeri neka bude tako
Kad drukčije nemože nikako
Samo pazi da u redu bude
Da se nama komšije ne čude«.

Kad razumi tatinu odluku
Ona priđe pa mu ljubi ruku;

»Hvala tata živ i zdrav mi bio
Kad si moju želju ispunio«.

Dan za danom polako prolazi
I nedjelja po redu dolazi,
Mjesec sija mali oblak šara
Zora čeka svojega bećara,
Vesela je kao nikad prije
Očekuje svoje najmilije
Da mu kaže što je otac reka
Njegova će biti dovijeka,

Od veselja sve joj srce gori,
U pašnjaku šetajuć govori:

»Lijepe li su ove svježe noći
Obećao dragi da će doći,
Donijet će mi jabuku za dara
A ja njemu srce iz njedara.

Divan cvate plavi jorgovane
Prvi cvateš u proljetne dane.
Puštaš grane na sve četiri strane
Uskoro će biti mi vjenčanje«.
U tom Mirko tihim glasom reče:

»Mila moja želim dobro veeče
Kako si mi i jeli ti zima
Daj mi reci što novoga ima«.

Na to Zorka reče:

»Čuj dragane,
meni moji kod kuće ne brane,
Pa sad ako imaš želju vruću
Možeš samnom večeras u kuću«.

Mladić ovu vijest kad saznade
Grliti je i cijelivat stade,
Tu sjedoše ispod brijesta stara
Mjesec sija poviše Lukara.

Žuto lišće opada sa gore
Tu ljubavne vode razgovore,
Sjedili su na mjestu par sati
Teško im se biješe ustati.

Iako su kišoviti dani
Pa je hladno sjediti na vani,
Al' njih oboj' grije lubav vruća
Pa im šuma toplija neg kuća

A nije im ni zamjerit brale
Dvije ljubavne duše se sastale
Pa sad od njih nitko sretniji nije
Jednako im mlado srce bije.

Jer na svetu ljepše ne postoji
Mili dragi čitaoci moji,
Niti ima ljepšeg cvijeta
Od mladoga djevojačkog svijeta..

A za cure od mladoga momka
Šaljivoga i na izgled oka,
Koji znade da joj krati vrijeme
A sad da se ne daljim od teme.

Poslije ovog sretnog razgovora
Uputiše do njenih se dvora,
Kad uniđe Mirko se našali
Jestel' ovom gostu se nadali.

Slučajno sam kod ovaca bio
Pa sam jedno janje izgubio
Cijelo vrijeme mira ne imade
Misleć da ga netko ne ukrade.

Ljepo jagnje a još usto ranče
Sačuvalo vaše mi čobanče,
Tom čobanu dao bih nagradu
Ako stariji što protiv ne madu.

Jednog momka za dane buduće
Nek' sa njima dijeli želje vruće,
A želje su već poznate naše
No tražimo odobrenje Vaše.

Nastavlja se….pod linkom:
http://promina.blog.hr/2013/02/1631513248/gorka-ljubavmarko-m-popovic-12-dio.html



Oznake: „Gorka ljubav“-Marko M Popović

- 11:04 - Komentiraj post (0) - Link posta

petak, 28.12.2012.

„Gorka ljubav“-Marko M Popović- 10. dio





Prethodni post na ovu temu nalazi se pod linkom:

http://promina.blog.hr/2012/12/1631264268/gorka-ljubavmarko-m-popovic-9-dio.html



Gorka ljubav (10. dio)


A zatim se uputila leći
Nađe muža cigaru pušeći,
Prije nego je odjeću skinula
Poče njemu riječi da servira
Slušaj Jandre što novoga ima
Reći ću ti znam da te zanima:

»Kad je Zorka ovce dotjerala
Jednu novost na znanje mi dala,
Da je s Mirkom sastanak imala
I da mu se mlada obećala,

A za Marka neće ni da čuje
Već planove sasvim druge kuje.
Ti planovi u tom se sastoje
Da ti dadeš odobrenje svoje

Da se može za njega udati
Da se skupe rodbina i svati.
A i Ja te molim kao druga
Dozvoli joj za mladića toga,

Može nešto raditi se o glavi
Dešava se svega u ljubavi.
Pa da na nas padne božja kletva
Za smrt gorku od svojeg djeteta

Neka pođe za kog ima želju
A nas dvoje učinimo svoje
Podajmo joj stvari i odjeću
Samoj sebi izabrala sreću.

Pa ako joj nešto i pofali
Neće smjeti nikom da se žali,
A sudbina svemu je po srijedi
Pa se tome protiviti ne vrijedi.

A sad nije staro doba naše
Kad stariji prosili su snaše,
A mladoženja kod kuće je čeka
Zadovoljan što bi otac reka.

II djevojku kad obeća tata
To je bilo k'oda je udata.
Običaji drukčiji su sada
Svaki gleda što mu se dopada.

Danas cure s momcima se sastaju
Po volji se žene i udaju,
Pa zbog toga nije ništa novo
Što je Zora učinila ovo.

Ja znam dobro bila ti je želja
Da Brandala imaš prijatelja,
Pa i ovo nisu ljudi loši
Svi se s njima hvale u varoši.

Radni ljudi, a uz to veseli
Zlo i dobro jednako se dijeli.«

Kad je Jandre saslušao ženu
I odluku razumio njenu,
Radi njene prevrtljive ćudi
U njemu se strašan bijes probudi

Teoretska nastavi se bitka
Izmeđ' ovih starih supružnika
Svaki na svoj način prijedlog daje
Ko trgovac kad robu prodaje.

Ko s običnim plijenom barataju
Jer osjećaj očinski nemaju,
Pa u jad dijete guraju svoje
Pred kojom tek lijepi dani stoje.

Ujutro kad se otac diže
Kćerku zove da pristupi bliže,
Dođe Zorka uzdignuta čela
Ne baš tužna a niti vesela.

Uzbuđena, znatiželjna uz to
Izgledala-malko zabrinuto,
Spremna na sve i ono najgore
Spremila je ocu odgovore

Trudila se da ne bude stidna
Jer brak sretni sad je glavna brig
A tajiti šta ne made više
U obranu snagu skoncentriše

Pri dolasku »dobro jutro« reče;
Otac ćuti glavu ne okreće
Tek kada je povuka par dima
Pogleda je smrknutim očima –

»Slušaj ćeri što misliš u glavi
Pa ti očev savjet zaboravi.
Mi vodimo računa o tebi
U životu da stradala ne bi

Jer u bijedi ljubavi ne ima
A to j' teško dokazati mlađima.
Pa na koncu kad nastupi kriza
Za povratak tad se traži viza.

A kod tebe da to ne uslijedi
O tom prije račun vodit vrijedi.
A moja je dužnost kao tate
Da pristojnu kuću nađem za te,

A to sam ti i našao sada
A ti drugog uzimaš za draga.
Koji mora daleko od kuće
Boriti se za dane buduće

A sada mi uslove postavi
Da se ova pogreška ispravi.
Ali ako ni to nećeš ćeri
Onda ruke od mene operi,

Ove riječi izgovori kada
Njenom srcu udarac zada.
Jer je oca voljela k'o oči'
Koji sad joj sretni život koči,

Prema njemu stojeć sučelice
Pogleda ga u smrknuto lice.
Nije lako sve ispoljit jasno
Ali mora dok ne bude kasno,
Jer se gvožđe kuje dok je vruće
Poče Zorka ocu da šapuće:

»Poštovanje to je dužnost sveta
Roditelju od strarie djeteta,
Prema vama ja sam ga imala
Od kada sam za sebe saznala.

No uzalud moje poštovanje
Dajete me drugom kao janje
Ne misleći da sam jošte mlada
I budućnost da meni pripada.

Reći ću ti sada,oče dragi
Tu su blizu Krke vodopadi
Kraj rijeke su duboke pećine
Gdje ribari svraćaju od zime.

U pećini po danu je tmina
Ništa nemoš vidjeti očima,
Po njoj golub s golubicom leti
Da je orao ne ugrabi kleti.

A ložiti nemožeš od dima
Koji škodi čarnijem očima.
No život je svakom drag i mio
Nije važno u kom dobu bio,

Ovdje nešto reći ću za mlađe
Kojima je ipak živjet slađe.
Pogotovo ako su sređeni
A to znači sretno zaljubljeni
Jer život je tim draži još više
Ako u njem duh ljubavi diše
Među koje spadam i ja jadna
U ljubavi nemoćna i bjedna.

Da učinim što mi srce traži
Moj osjećaj za oca ne važi.

"Ti za mene hoćeš kulu tata
Koju neću da je puna zlata,
U njoj bi mi bila pustoš—tama
Bez Mirkića mojega dragana.

A pećina ljepša je od raja
Od dragana kad me ne razdvaja.
Jer i tu bi za utjehu znala.
Kad bi Mirka uz sebe imala.

Već ti oče a uz to i mama
Svojega se ostavite plana.
Da ne budem tužna zabrinuta
Jer za mene imaju dva puta;

Prvi jeste poći za mog ranka
A drugi je bunar il bezdanka.
Zato molim dozvolite sada
Da za Mirka ja se udam mlada,

Da zajedno živimo u svijetu
Kao pčela u proljetnom cvijetu.
Jer bez njega za mene život nije
Sa njim moram sastat se što prije

Nastavlja se…..pod linkom:
http://promina.blog.hr/2013/01/1631478213/gorka-ljubavmarko-m-popovic-11-dio.html


Oznake: „Gorka ljubav“-Marko M Popović

- 20:16 - Komentiraj post (0) - Link posta

ponedjeljak, 10.12.2012.

„Gorka ljubav“-Marko M Popović- 9. dio




Prethodni post na ovu temu nalazi se pod linkom:

http://promina.blog.hr/2012/11/1631192383/gorka-ljubavmarko-m-popovic-8-dio.html



Gorka ljubav (9. dio)

Kad je Zorka čula riječi ove
U srcu joj dođu nade nove,
Al' se pravi kao da je vrijeđa
Htjela bi ići pa okreće leđa.
Malo pođe pa opet zastane
Pa Mirkanu govoriti stane:

»Kad bi sada Marka ostavila
To bi znala cijela okolina,
Svak' bi rek'o da pošteno nije
Obećat' se za osobe dvije.
A još uz to što bi rek'o tata
Koji me je obeć'o za Marka«

Što je glavna odlika muškarca
Da ne klone od prvog udarca,
Stade Mirko tražit nove riječi
Uvjerljive da joj srce liječi,

»Čuj Zorice, ružo iz đardina
Ja za tobom čeznem par godina.
Na te mislim od kad sam te sreo
I sa tobom ljubav započeo.

Tebe gledam kada snivam sanak
Mrjem za te kad nastupi danak
Ti si cvijetak koji zimi cvati
Ja ga moram za sebe ubrati.

Di mi prija miris i ljepota
Kroz tok moga cijeloga života
Radi toga u nedjelju veče
Moramo se ovdje sastat' cvijeće.

Da mi onda kažeš rezultate
Što će reći tvoj otac i mate
A još uz to moram nešto reći
Par riječi koje vodi sreći.

Prva ljubav znaš najslađa da je
Što u srcu vječito ostaje
Pogotovu kod ženskoga roda
U sjećanju ostaje do groba.

I ta ljubav iz minulih dana
Na vjernost nas podsjeća dragana.
Ne muči me i ne gubi vrijeme
Kaži mila 'o'š poći za mene«.

'Ko će žabu natjerat u vodu
U sred ljeta kad vrućina smeta
I djevojku da uzme bećara
Za kim čezne par godina dana
Jer kad stara ljubav se ponavlja
Na greške se lako zaboravlja

Poče Zorka riječi da servira
Da utješi svoga kavalira.

»Dobro Mirko ako je to tako
U nedjelju ti dođi svakako,
Naći ćeš me na ovome mjestu
Kod ćeš poznat po visokom brijestu.

Samo ako ne misliš doditi
Moš' slobodno odmah me ubiti,
I na licu mjesta me sahrani
Da o meni narod ne divani.
Jer sad si mi povrijedio rane
Srcu mome odavno zadane«

Na to Mirko stade da se smije

»Čuj Zorice moje najmilije.
Budi dušo bez imalo brige,
Učiniti neću ti intrige,
Doći ću ti kao što sam reka'
Jer sad si mi srcu dala lijeka«.

Poslije toga u znaku ljubavi
Razgovor se srdačan nastavi,
Potenciran iz ljubavi vruće
Stvarali su planove buduće.
A kad Mirko odlazit' je ima
Pozdrave se vrućim poljupcima.

Ode mladić s biciklom po vlaci
Par pogleda na Zoricu baci
A ona mu rupcem otpozdravi
Dok ih sumrak večernji rastavi.

Mirko vesel ode svojoj kući
Zora osta ovce čuvajući .
A u veče ovce kući goni
Pjesmu pjeva rek'o bi da zvoni,

Vrijeme tiho daleko se čuje
Iz dvorišta majka osluškuje;
Lijepa pjesma sadržaj dirljivi
I rođena majka joj se divi.

Izšetala pred nju par koraka
Pa joj stavi ruke oko vrata.

»Čuj Zorice drago dijete moje
Pola sata slušam pjesme tvoje
Koje nisam čula već odavno
Pa zbog toga radujem se javno.

Kaži majci golubice bijela
Radi čeg' si toliko vesela.
A zbog čega i biti imadeš
Kad za svojeg vjerenika znadeš,

Moram sutra reći novom zetu
Da naiđe češće mom djetetu.
I danas si rad' tog raspjevana,
Kad si svojeg vidjela dragana,

Sigurno je Marko dolazio
Zamišljenost od tebe odnio«

Na to Zorka reći se usudi
Nemoj majko biti u zabludi,
Bio j' dragi al' nek' znadeš Mirko
Rad tog sam ti vesela toliko.

Zbog tog pjevam a srce mi gori
Večeras me dragi razgovori
Došao je kod ovaca k meni
I rekao da će da me ženi

Nemoj shvatit da je ovo šala
Ja sam mu se mlada obećala
Jer iskreno volim tog bećara
Vjenčat će me kroz petnaest dana,

A ja sam ti rekla još i prije
Da za njega moje srce gine.
I do smrti njegova ću bditi
Ili ću se u vodu baciti

Već ti noćas oko tate muti
Da se rad' tog namene ne ljuti,
Pa mi onda neće robu dati.
A za Mirka ja ću se udati.

A to ću mu i ja sutra reći
Ako neda sama ću pobjeći
Od ovaca ili odkud' bilo
Samo kad mi kaže moje milo.

« Na to mati na nju vatru diže
Sa pesnicom primiče se bliže.
Ali Zorka ni okom da trene
Prema majci bijele grudi krene

»Evo majko tu su moje grudi
Iz kojih se živ osjećaj budi,
Tu je srce koje volit' znade
Samo jednog kojega imade.

A ti ako srce imaš tako
Da me tjeraš da ostavim zlato,
I da silom budem drugom draga
A to znači da moj život strada;

Onda bolje da ti kao mati
Oduzmeš mi život da ne patim
Nek' glasovi na sve strane lete
Da je majka usmrtila dijete

Samo zato što je ljubit htjela
Ono biće koje je voljela«.

To izreče nesta u sred mraka
Stara osta' stisnutijeh šaka,
Ma kol'ko je tvrdog srca bila
Iz oka je suzicu pustila

.....

Nastavlja se….pod linkom:
http://promina.blog.hr/2012/12/1631384742/gorka-ljubavmarko-m-popovic-10-dio.html



Oznake: „Gorka ljubav“-Marko M Popović

- 12:00 - Komentiraj post (0) - Link posta

utorak, 13.11.2012.

„Gorka ljubav“-Marko M Popović- 8. dio





Prethodni post na ovu temu nalazi se pod linkom:

http://promina.blog.hr/2012/10/1631099852/gorka-ljubavmarko-m-popovic-7-dio.html

Gorka ljubav (8. dio)


Na to Mirko reče sasvim tiho:

»Nije majko ništa naročito
Nešto me je zaboljela glava
Pa dovoljno nisam se naspava,
A sad da si zdravo majko draga
Ja odlazim do Drniša grada.
Kada ću se vratit to ne znadem
Važan pos'o obavit imadem.«

To izreče i pođe od dvora
Bez ikakvog daljeg razgovora.
U Drnišu dugo osta nije
Vratio se što je mogo prije,
U prolazu kroz predjel »Gluvače«
Nađe Jednu curu pokraj drače
Kraj nje Mirko par sekundi stade
I upita jel' Zorku poznade
Te iz taške paketić izvadi
Evo mala pa zube zasladi,

Uze curče zamot čokolade
Pa mu rukom pokazivat stade
Eno tamo ogradica mala
Tamoj Zorka ovce otjerala
Mi čobani dobro se poznamo
Naći ćeš je ako ideš samo,
Još mu ona nešto zborit stade
Al' vremena Mirko ne imade.
Već poleti k'o da ima krila
Da mu Zorka ne bi pobjegnila,

U brzini dođe do tog mjesta
I opazi Zoricu kraj brijesta.
Zamišljena čarapice štrika
I ne vidi svoga ljubavnika
Mirko uze jedan kamen mali
Kraj djevojke baci ga u šali.

Na to Zorka gore pogled diže
Spazi Mirka pa prilazi bliže.
Par koraka ususret mu priđe
Jel' bećaru otkud ti naiđe?

Evo idem iz Drniša grada
Pa saznadoh da si kod svog stada,
Smiješeći se on joj ruku pruži
I šaljivi razgovor produži.

Došao sam kod tebe Zorice
Da ti vraćam ovce iz živice,
Što bi rekli tvoj otac i mama
Da ti budem pomoćnik čobana.

Na to Zorka reče mu oštrije
-Trebao si to učinit' prije,
Drugu dragu ti u srcu nosiš
A meni si doša' da prkosiš
Dvi' godine mislila sam na te
Nije znala ni rođena mater
Radi tebe druge sam prezrela
Ljeporečnost tvoja me zanijela.

Mislila sam da ćeš jednom doći
Da ublažiš bol mojoj samoći,
A sjećaš se da si riječ dao
Kad si samnom sastanak imao.
Da te čekam da ćeš doći k meni
Od toga su prošle dvije jeseni

A sada je u toku i treća
A ti Mirko mene se ne sjećaš
Ne dolaziš niti mi se javljaš
Sa drugom se šećeš i zabavljaš,
Srcu mome ti rane zadavaš
Sad si došo da me zafrkavaš.

Jesam li ti govorila tužna
Ne muči me i ljubav ne vodi,
Od ljubavi slađeg jada nema
Ni bolesti od prvog poljupca.
A za jade nitko i ne znade
Osim mene i tebe Mirkane.

Reći ću ti samo dobro pazi
Ja te molim od mene odlazi
Moji su me drugom obećali
Prije nego su i mene pitali:

Pristala sam poći ću za Marka
Premda ljubav ne postoji žarka,
A nikada postojati neće
Ne bere se grožđe u proljeće.

Tebe više vidjeti ne mogu
Jer si glavni krivac mome bolu,
Riječ tvoja nek' ti na čast služi
Koju voliš sa njom ti produži.
Sad ti evo tvoju sliku dajem
I za uvijek s tobom se rastajem,

Mnogo sam je puta pogledala
Mislila sam da je ljubav prava.
A kad tamo sve je bila šala
Za prevaru tvoju nisam znala,
Mojima je suzam pokapana
Jer je čuvam par godina dana.
Ti je možeš sada drugoj dati
Nek još jedno bijedno srce pati,

Ali ipak ja ti sreću želim
Premda s tobom za uvijek se dijelim.
I praštam ti što si učinio
A da bi ti i bog oprostio,
Ali nećeš vidjet pravde lica
Jer sam dosta prolila suzica.
Tugujući po danu i noći ,
Čekajući kada ćeš meni doći,

Ove riječi kada izgovori
Rekao bi sa dušom se bori.
Skoro da je snaga ne izdade
Na to Mirko govoriti stade:

»Draga Zore zašto me žalostiš
Ja te molim da mi sve oprostiš
Moram priznat da sam glavni krivac
Al' kod tebe ja nisam lažljivac!
Jer i danas volim te ko sebe

A sad slušaj kako stvari slijede:

Zauzet sam znaj sa poslom bio
Radi toga nisam dolazio,
Al sam moga doći kao kradom
Razgovarat malko se sa dragom.
Mislio sam još vremena ima
Čekat će me ako je zanima
Ali zato tebi sam pisao
Čim sam mila na mjesto stigao,

Najpre jedno, ukratko i drugo
Zatim treće pa pričeka dugo.
Kad ni na to odgovor ne dobi
Našao sam se u jadu i zlobi,

Razumije se na osnovu toga
Mislio sam našla si drugoga.
I od tada do pr'e petnaest dana
Razmišljajuć ostadoh dragana,
Dok'ne dobi tvoje pismo malo
Koje mi je udarac zadalo;

Ali pravu neznadoh istinu
Dok ne dođok u našu Prominu.
Po srjedi su mislim loše duše
Što šu htjeli ljubav da nam sruše
Jer je nekom to bilo u planu
Da zavadi mene i draganu.

A to mora biti neka grupa
Što je pisma otvarala skupa.
Pa zbog toga nisi ih dobila

A sad slušaj golubice mila;

Kad sam jučer iša iz Oklaja
Susrela me komšinica Kaja.
O svemu je opširno mi rekla
Da si. draga drugog dečka stekla.

Cijele noći spavat nisam moga
Pa sam k tebi doša radi toga,
Da promijeniš tu odluku svoju
Mome srcu da izlječiš bolu.
Sada jedan prijedlog ja ti dajem .
Uporno kod toga ostajem.

Zore draga u nedjelju veče
Da se ovdje sastanemo cvijeće;
A što si se drugom obećala
To sve skupa može biti šala.
Ti upitaj svoga oca i mame
Uz pristanak da te dadu za me,
Pa ako ti oni ne dozvole
Ukrast ću te u noći sokole.
Ako ovo draga ne vjeruješ
Te u mene sumnjaš — osuđuješ,
Kunem ti se sa životom svojim
Da tvoj bit ću sve dokle postojim.

Zore draga reci moja da si
-Nek se tuga u srcu ugasi,
Ljubav neka cvate sve do groba
Nek' su srca jedno kraj drugoga.«

Nastavlja se….

Oznake: „Gorka ljubav“-Marko M Popović

- 21:00 - Komentiraj post (0) - Link posta

nedjelja, 14.10.2012.

„Gorka ljubav“-Marko M Popović- 7 dio



Prethodni post na ovu temu nalazi se pod linkom:

http://promina.blog.hr/2012/09/1631028846/gorka-ljubavmarko-m-popovic-6-dio.html

Gorka ljubav (7. dio)


Poslušajte mladići i cure
Njezini se za opremu žure.
Stari otac rakiju prodaje
Rad' novca što mu nedostaje,
Majka ide do Drniša grada
I nabavlja sve što joj pripada.
Od posuđa, rublja i odjela
Da ne bude najzadnja liz sela.

I Bandalo Marko ne miruje
On po kući sve preuređuje.
Noću kreči, po danu moluje
Svoju bračnu sobu uređuje.
Gdje će spavat on i Zora
U sobici kraj samog prozora

Njegovi mu u poslu pomažu
Kao i on skupa se zalažu.
U Knin idu da kupuju soće
Razne stvari prilične skupoće,
Jer za Marka ništa skupo nije
Samo Zoru da uzme što prije.

Dok se oni žure munjevito
Na poslu je malo i veliko.
Svi se žure a Zorka najmanje
I ne mari za svoje vjenčanje.

A na trećoj strani Radas drema
A o tome ni spomena nema
No kako će saznati o tome
Obećala da se je drugome.
Jedno jutro ustao se kada
On opazi, listonošu mlada,
koji ide prema njemu ravno
A nije ga posjećiv'o davno.
Nakloni se kad stupi na vrata
Te izvadi pismo iz torbaka.

Evo Mirko jedan listak bijeli
Moguće je da te razveseli,
Ako piše neko biće mlado
S'kojim si se zabavljao rado.
To izreče i pismo mu pruži
Pa ulicom dalje put produži,
A Mirko ga okrenu sa strane
Da s' uvjeri jeli od dragane,
Po adresi rukopis poznade
Al ne sluti što u njem' imade.
Pa kad ga je otvarati stao
Taj mu proces vječno je trajao.

Munjevito pročita redove
Najpre jednom pa opet iznova,
Završio kada je čitanje,
I kad vidje što mu piše janje,
Za koju ga jošte ljubav veže
U životu ne bješe mu teže.

Al' u cijelo vjerovao nije
Mislio je stvar stoji drukčije,
No uzalud na tom neće stati
Već što prije to mora saznati.
Da s' uvjeri on na mjestu lizu
Posjetit će svoju ljubavnicu.

Zatim hitro na noge se skoči
Pa asfaltnoj uputi se ploči,
Do upravne od rudnika zgrade
Te uporno dopust tražit stade.
Al to nije išlo jednostavno
Jer dopust je planiran odavno.
Da svakoga zapadne u ljeti
A ne onda kad se netko sjeti.

Zato prođe punih petnaest dana
Dok objava bješe potpisana,
Sa kojom je na put krenut moga
Do Mratova sela malenoga.
Za kad usput ne sretne poznatih
Od kog nešto mogao bi saznati,
Pa mu vrijeme predugo potraja
Od Labina do mjesta Oklaja.
Gdje je stiga' kad se mjesec rađa
Kad je u dvoj' najbolja vijađa

Te večeri oko osam uri
Ide Marko pomalo se žuri.
Iz Oklaja niz krivu ulicu
Pomišljajući na svoju Zoricu.
Ispred sebe spazi jednu ženu
Zamotanu u pletu kafenu,
Čim je stigne odmah je poznade
I upita što nova imade;
Jer u srcu radoznali je bio
Pa novosti saznat' je želio.

Tad mu ova žena progovori: .

»Da li briga za draganom te mori
Ja sam čula gdje žene pričaju
Da si ima curu u Oklaju
I da si je mladu ostavio
A sada je drugi isprosio.
U Oklaju danas sam saznala
Udaje se za Marka Bandala.
To je cura Ikica—Zorica
Nekadašnja tvoja ljubavnica,
A od tebe nije to pošteno
Što je nisi volio iskreno!«

Kad je Mirko razumio ovo
Ove su ga porazile vijesti
Pa kod kuće ne htjede ni sjesti.

Samo malo popio je vina
I popuši nekoliko dima
Njegovi su svi otišli leći
On zamišljen ostade sjedeći.
Odjednom se diže od šporeta
I po sobi počeo da šeta,
Pa ti ove riječi progovara:

»Oj Zorice srce iz njedara
Moje srce i danas te ljubi
Što dočeka da te ja izgubi,
Ja priznajem da sam krivac tomu
Obećala što si se dragomu.

Ali nadu ne smijemo gubiti
Da ćeš moja vjerenica biti,
Sada moram priliku da tražim
Bol na mome srcu da ublažim.
Ja se moram sa tobom sastati
Da je straža na ulaznim vrati,
Pa ako mi kažeš Zore draga
Srce tvoje da drugom pripada,
Tad' za mene nade više nema
Sva je moja nada izgubljena.

Tad' mi smrtnu presudu izreci
Prije nego 1' mene se odreci,
Nek' ledina moju mladost krije
Kad ne imam moje najmilije.
Tebe tada neka prati sreća
Uspomena na mene postojeća,

Kad je bilo blizu dvanaest sati
Odluči se da ide spavati
Legao je ali nema sanka
Ne zaspao do bijelog danka,
A u jutro kada se podiže
Do ormara primiče se bliže.
Oblači se što j' moga finije
Robu koju još nosio nije,
A zatim se bicikla dohvati
U susret mu pođe stara mati.
Pa ga mati u šali upita:
»Kuda li se moj sinak skita?«
Što li rani i dere opanke
Kao janje koje nema majke.
Nego reci moj voljeni sine
Za čime se tvoje srce brine,
Kaži majci moje najmilije
Što se tužno u tvom srcu. krije.


nastavlja se....pod linkom:
http://promina.blog.hr/2012/11/1631192383/gorka-ljubavmarko-m-popovic-8-dio.html

Oznake: „Gorka ljubav“-Marko M Popović

- 19:32 - Komentiraj post (0) - Link posta

subota, 22.09.2012.

„Gorka ljubav“-Marko M Popović- 6 dio





Prethodni post na ovu temu nalazi se pod linkom:

http://promina.blog.hr/2012/09/1630988863/gorka-ljubavmarko-m-popovic-5-dio.html

Gorka ljubav (6. dio)


U mislima u kuću uniđe
Staroj majci do šporeta priđe
S njom prozbori nekoliko riječi
I zatim se uputila leći.
Na prozoru upalila lampu
I razmišlja o svojemu sanku,
Pa se sjeti da ga j mlada klela
Što b' ga klela kad sam ga voljela.
Pa i danas iskreno ga volim
Dragi bože za njeg' ti se molim,
Daj pošalji ti anđela svoga
Nek' mu kaže ako me još ljubi
Da otiđe do dragana moga.
Da se žuri i vreme ne gubi,
Nek me prosi u oca i mati
Hoće l' mene za njega udati.
Pa ako mu dozvolu ne dadu
Pobjeći ću da me čuva straža
Neću tražit robe ni miraza.

Kiša pade blatnjavi su puti
Dođi dragi živ ti bio majci,
Dođi dragi makar bolan bio
Nebil srcu rene izliječio.
Ozdravit ću dok zora zaplavi
Boljeg lijeka nema od ljubavi.

To govori pa u krevet leže
Tuga joj se u.grudima steže.
No odoljet srcu mogla nije
Pa uzima list bijele hartije,
Neizvjesnost da ublaži svoju
Napisat će dragom riječ koju.
Do istarskog mrkoga rudnika
Gdje na radu njezina je dika,
Pa kada je olovku uzela
Nezna mlada od kud bi počela.

»Čuj dragane što ti je u glavi
Zar ti mene mlađanu ostavi,
Od kad ode pa mi sve ne javljaš
Što je reći da me zaboravljaš.
Što me činiš da venem ko cvjeće
I da nikad neću imat sreće,
Radi čega ti znadeš dabome
Što ne mogu povjerit nikome.
Pa rad toga suvišno je reći
Da si glavni krivac mojoj sreći,
Ja sam sada u velikoj brizi
Jer se vrijeme sudbonosno bliži.
Kada moram protiv srca svoga
Da nemilog uzmem za dragoga,
Radi volje mojih roditelja
Da se udam gdje j' njihova želja.
Neznam Mirko zašto ostavi me
Znaj da za te moje srce gine,
Jer u njemu stoji tvoje ime
Zapisano »ne.zaboravi me«.
Pa sad ako osjećaj imadeš
I za svoje obećanje znadeš
Sad je vrijeme da mi utjeh' pružiš
I za moje patnje se odužiš.
Da me riješiš ove gorke brige
I velike ljubavne intrige,
Pa ako te dragi želja vuče
Dođi svoje razgovori luče«.

Htjela j' mlada još pisati više
Al joj ruke umorne kloniše,
Pa ljubavni ni pozdrav ne stavi
Što je najdraže kod svake ljubavi.
Pa kada je pismo napisala
Zamišljena sjediti ostala,
Na koverti napisala adresu
Suze njene kvasile je jesu.

A u jutro pred zorno granuće
Sa pismom se uputi iz kuće
U Oklaj ga predat htjela nije
Jer je nešto sumljala ranije
Da joj netko listove potkrada
Od njezina ljubavnika mlada,
Jer vjerovat nije mogla lako
Da je Mirko ostavio tako.
Pa zbog toga uz buru i kišu
Uputi se gradiću Drnišu,
Usput vjetar a još kiša rosi
Kao da joj i vrijeme prkosi.
Poput vjetra stiže do varoši
Sa kapljicam kišice po kosi ,
Brzo sleti niz Drnišku stranu
Dok ne dođe pred poštansku zgradu.
Gdje opazi sandučić na zidu
Kojem priđe u tremi i stidu,
Iz njedarca uze pismo vruće
Pa mu riječi mekane šapuće:

»Putuj moje pismo do Labina,
Do Radasa mojeg ružmarina,
Reci ono što ja nisam mlada
Tužna draga voli te i sada«.

To izreče i pismo ostavi
I pješice uz Drniš nastavi.
Žurila je da stigne što prije
Dok još otac ustao se nije,
Ili majka da nebi doznala
Znajuć da bi to ocu kazala.

Stigla j' kući još u jutro rano
U kuhinju uđe polagano,
Presvuče se umi lice mlado
Te u pašu goni bijelo stado.
Navraća ih pored vinograda
Sa njima se razgovara mlada.
Stado moje bez mene ostaje
Moj me otac hoće da udaje.
Al nažalost pored moje volje
Da curujem bilo bi mi bolje,
I da čuvam ovčice u doli
Negda ljubim što srce ne voli.

Oko sebe okom pogleduje
Rekao bih nekog očekuje,
Te proklinje blage oči svoje
Što gledaju pored njene volje.
Oči moje odnjela vas voda
Što po polju tražite dragoga,
Što gledate preko pustih njiva
Sad moj dragi sa dragom uživa.
Da je dragi ko zelena trava
Nebi mene ni bolela glava,
Al' je bećar i rumena ruža
Pa me boli i srce i duša.
Koliko ga volim srce znade
I umrjet ću prežalit ga neću

A kada se spusti mračak gusti
Sa ovcama do kuće se spusti.
Pa i ako j' bila trudna dosta
Al za dugo u kući ne osta,
Uputi se do privatnog stana
Poštijera Šarića Stevana.
Pa ga stade molit najfinije
Ako za nju koji list prispije
Da ga nikom drugom ne uruči
Ni njezinim najbližim u kući.

Na to Šarić iskreno joj reče:
»Da ga nikom drugom dati neće
Osim njojzi u ruke vlastite
Ako bude imao prilike.«

No uzalud ovo obećanje
I njezine brige i čekanje,
Jer prošlo je punih petnaest dana
Odgovora nema od dragana.
I u tome propala joj nada
Da će više dobit ga ikada,

Nastavlja se....pod linkom:
http://promina.blog.hr/2012/10/1631099852/gorka-ljubavmarko-m-popovic-7-dio.html



Oznake: „Gorka ljubav“-Marko M Popović

- 13:47 - Komentiraj post (0) - Link posta

subota, 01.09.2012.

„Gorka ljubav“-Marko M Popović- 5 dio





Prethodni post na ovu temu nalazi se pod linkom:
http://promina.blog.hr/2012/08/1630978565/gorka-ljubavmarko-m-popovic-4-dio.html



Gorka ljubav (5 dio)

Uplašena zaspat mogla nije
Pa u jutro ustala ranije,
Nevesela bješe cijelog dana.
Primijetiše to otac i mama.
Njojzi otac progovara tiho:

»Što si ćeri tužna mi toliko!«

Mili oče kazat ću ti sada
Jutros rano ustadoh se mlada,
Najprije pođoh na bunar po vodu
Tu sam jednu imala nezgodu.
U džepu sam špiglo ja imala
Što mi jedna drugarica dala
To je bila divna uspomena
Al nažalost za malo vremena.
Kad sam htjela vuči ju oprati
Od traveše džep mi se izvrati,
Pade staklo na kamen studeni
Ne ostade traga uspomeni
Zbog toga sam cjelog dana bjesna
I avlija čitava mi tijesna,
Jer sam čula gdje govore žene
Da j' nesretno gubit uspomene;
Naročito ako su od stakla
Da budućnost može biti kratka.

Nemoj ćeri sekirat se zato
Tu sitnicu nabavit ćeš lako,
A špiglo je dječja zabava
Kad toga se sekiraš badava.

Dan prolazi, noć dolazi škura .
Sve po kući pospremila cura,
Radila je ko da blagdan nije
Uredila, što j mogla finije.
A u veče kod astala sjela
U duboke misli se zanijela
Kad je bilo oko osam sati
Netko tiho zakuca na vrati.

Reče otac:

»Slušaj dijete moje
Pođi vani i pogledaj ko je
Možda netko želi čašu vina
Ili nešto drugo ga zanima.
A gdje cura za udaju ima
Momcima je otvoreno svima.
A kom će se oktvariti želja
Tu je glavna riječ roditelja.
Zato pođi bez imalo strave
Jer gost ovaj ne dođe badave.«

Tu mladića osamljenog nađe
Koji reče »Zdravo curo mlada
Možda meni nisi se nadala«.
Pram mjesecom on joj ruku pruži
I sa njome u kuću produži,
Kad uniđe pristojno se javi
Po redu se sa svima pozdravi.
Mantil skide te za stol sjede
Pa ti ove započe besjede:

»Poštovani dragi prijatelji
Već odavno imao sam želju,
Odavno me gone želje vruće
Da naiđem ja do Vaše kuće,
Dozvolte da objasnim sada
Što bi moje mlado srce rada.
Oprostite, al dužnost je sveta
Tražim ruku od vašeg djeteta,
Neka bude do vijeka moja
Bez nje nemam mira ni spokoja.
Ovo nisu folovi ni trice
Jer za ljubav neima granice

U kuhinji tišina zavlada
Čula bi se rosa da opada.
Otac Jandre cigaretu puši
Radost mu se osjeća u duši,
Od šporeta motri novog zeta.
A starica s kutlačom u ruci
Samo Zora stoji ukočena
Malo blijeda pa opet crvena.
Očekuje riječ od oca svoga
Što će reći u vezi ovoga.

U to otac na noge se diže
Turi ruku do bokala bliže,
Dohvati ga i sebi privuče
Bradu gladi a brkove suče.

Popi malo zatim Marku pruži
I dirljivi razgovor produži:

»Prošlo jeste već vremena dosta
Da sam željno čeka takvog gosta,
Roditelje ja poznajem tvoje
I u kući sve znadem kako je.
Znadem da ste pristojni i vrjedni
Poštovani od ljudi ugledni.
A i tebe od rođenja znadem
I mišljenje najbolje imadem.
Radi toga što se mene tiče
Gledam tebe ko majka jedinče,
I podršku ja ti dajem moju
A Zora će dat privolu svoju!«

Kad je Zorka ovo razumjela
Tuga joj se oko srca svila,
A pred oči spustila se tama
Što da reče ne znade ni sama.
Od respekta prema roditelju
Morala im ispuniti želju,
Poštovanje da im ne uskrati
Morala se silom obećati.

S druge strane da jad bude veća
Mirko je se sa pismom ne sjeća.
Pa joj i to ubi moral, snagu
U ovome velikome jadu.
Od tereta na srcu il' duši
Skoro da se na pod tad ne sruši,
Ali ipak srcu snage dade
Tihim glasom govoriti stade:

»Vi odgovor od mene čekate
Kazat ću vam neka dobro znate ,
Dužnost mi je to već znade svako
Bilo dobro il naopako.
Roditelje da poslušam svoje
Što plan novi mom životu kroje,
Bez obzira što će samnom biti
Sudbini se moram pokoriti.
Tebi Marko svoju ruku dajem
I na tvoju ponudu pristajem.
A što sam se tebi obećala
Mome ocu možeš reći hvala!«

Poslije toga za večeru sješe
I razgovor o svadbi počeše, .
Mjesec dana ni više ni manje
Otac daje prijedlog za vjenčanje.
Sprovest će se sve po običaju
Koji vlada u Prorninskom kraju,

Na to Zorka snažan otpor pruži
Da se termin još više produži,
Jer je vrijeme suviše prekratko
Da se spremit ne može nikako.

Da bi ovo bilo potpunije
Reći ću vam jer suvišno nije,
Zbog čeg Zorka dade prijedlog takvi
Dana brzo ne uslijede svati.
Jer izlaza nebi bilo više
Da s' u knjigu vjenčanih upiše.
A ovako tu je računica
Sa pismom će izvjestit ljubimca
Možda će mu srce da omekša
Pa bi mogla ispravit se greška.
Eto to su u glavnom razlozi
Zbog čeg' Zora odgodu predloži,
Koju Marko prek volje usvoji
Jer se i on odgađanja boji .
S druge strane Zorku je volio
Pa se nije zamjerit želio,
Prijedlog prima na šezdeset dana
Da se može spremiti dragana.

U tom skoro prođe večer ova
Planirajuć u vezi svatova
A kad' Marko odlazit je stao
Po redu je svima ruku dao.
Zorica ga pristojno isprati
Par koraka do dvorišnih vrata,

Na rastanku njojzi Marko reče:
»Čuj Zorice, moje rosno cvijeće
Ja odlazim sada kući svojoj
Al' si uvijek na pameti mojoj,
Budi dobra i na sebe pazi
0 večeri nikud ne izlazi;
Nemoj mila da ideš na prelo
Teško onom koji sluša selo
Ti si moja to već znadeš sada
Pa da nešto čujem nebi rada.
Ili da me ti ostaviš mlada
Od nas dvoje netko bi nastrada,
Jer iskreno živim samo za te
Kud god idem stalno mislim na te
A budućnost pokazat će svoje
Jesu l' tvoje misli kao moje
A dali me ti od srca voliš
Pokaži mi sad ako izvoliš
Mila moja sada na rastanku
Daj poljubac jedan svome Marku!

U to Zorka reče uzrujano:

»Čuj mladiću to je još prerano
Nećeš lice poljubiti moje
Dok ne uzmem ja prezime tvoje.«

Kad je Marko ovo razumio
Vrući znoj ga po licu oblio.
1 kose mu počele da vlaže
Pa on na to Zorki tiho kaže

»Dobro Zoro neka bude tako
I 'taj danak doći će polako,
A sad ruku ja ti dajem lane
Misli na me ružo i ljiljane«

To izreče brzi korak dade
Rastade se od djevojke mlade.
Usput ide veselo misleći
Ni slutio nisam svojoj sreći,
Lijepa ti je moja draga Zora
Ljepša nego biser sinjeg mora;
Duga kosa svilena i gusta
K'o pupoljak crvene se usta.
Vitkog stasa k'o tanana jela
Rumeni se ko ruža rumena,
Ko pčelica medeno ti zbori
Rekao bi srce ti otvori .
Da mi oče jedan cjelov dati
I milo me okom pogledati.
Volio bih turskoga mi dina
Neg da j moja čitava Promina,
Ali kod nje još se nešto muti
O čem' misli to bih htio čuti.
Tu je nešto što me ipak tješi

Svaku bolest samo vrijeme liječi .
Pa i kod nje učinit će svoje
Kad podpadne pod vlasništvo moj
Kada bude u mojemu dvoru
A tako mi i njeni govoru.
Kad se Zorka od njega rastala
Par minuta razmišljati stala,
Na udaru večernjega zraka
Zbog čega ju tjeraju za Marka.
Nezna mlada što se sa njom zbiva
Dal je java ili joj se sniva.
Jednog voli za drugog je daju
Sve to zvuči ko da je prodaju.
Kako može biti Markova draga
Kad njen život drugome pripada.
I kako će da mu bude žena
Kad mu nije srcem privržena.

Nastavlja se…..pod linkom:

http://promina.blog.hr/2012/09/1631028846/gorka-ljubavmarko-m-popovic-6-dio.html


Oznake: „Gorka ljubav“-Marko M Popović

- 11:13 - Komentiraj post (1) - Link posta

subota, 25.08.2012.

„Gorka ljubav“-Marko M Popović- 4 dio





Prethodni post na ovu temu nalazi se pod linkom:
http://promina.blog.hr/2012/08/1630953890/gorka-ljubavmarko-m-popovic-3-dio.html

Gorka ljubav (4 dio)

Stara majka na katrigi sjedi
Na Zoricu preko oka gledi
Ove riječi što je čula sada
Nije mogla zamislit nikada.
Pa se na to počela da ljuti
Što im ovo planove pomuti.
Što njih dvoje starih su skovali
Da bi Zorku za Bandala dali.
Od tog prošlo nekoliko dana
Radi poso i radove ručne
I provodi tužno noći bučne.
Jednu veče za siniju sješe
Njezin otac razgovor počeše,
»Izbiranja već je kćeri dosta
Sutra ćemo dobit jednog gosta.
Sutra jeste nedjeljica sveta
Doće prosac kod mojeg djeteta,
Ja sam sa njim razgovor imao
Za dolazak dozvolu sam dao.
Promisli se i prihvati ruku
Uzmi ćeri prsten i jabuku,
I druge sam ja o njemu pita
Mnogi kažu da te on mirita.
Ima polje, dobre vinograde
Za njim čeznu mnoge cure mlade,
I tebe su dosad mnogi htjeli
Pa ja neznam što ti srce želi.
Ako Tvoja duša za čim pati
Moš slobodno kazat svome tati,
Ako želiš imat robu bolju.
Za to ću ti ispuniti volju.
Neg' čujem što ti kaže mama
Da mladića našla si i sama,
Što se za te žrtvuju i pati.
Da ne znade ni otac ni mati
Ili možeš od kuće seliti
Već Ti slušaj ako 'š moja biti
Uzmi Marka za dragoga sebi
I sa njime novi život sredi.
A i nama to će biti dika
Da imamo zeta činovnika,
A za tebe laki život sljedi
Da ne živiš u patnji i bijedi.
A svojeg se ostavi mangupa
I njegova rudarskoga kruha,
A dragost je prolazna ko vreme
Bit ćeš sretna samo slušaj mene«.

Zorku ove zastidoše rječi
Podiže se i otiđe leći,
Raspremi se i prozor zatvori
Sama tiho u sebi govori.
»Plači zemljo i travo zelena
Gdje sam s' dragim sjedila malena
Proklet bio on u svojoj duši,
Ko cvjet moje mladosti poruši.
Oj dućanu — vatrom izgorio
U tebi me Mirko opojio
Opojio sa opasnim pićem
Jednom slikom i divnim mladićem.
Rosno cvijeće na prozoru mome
Ja te nemam darivati kome
Osuši se nek' te ne postoji
Za mog dragog druga cvijeće goji.
A mojega novoga dragana
Nek' zakiti otac i mama
Ja mu neću ubrati ni struka
Nek' mu srcu bude veća muka.
Udat ću se ja mlada za njega
Radi majke i oca svojega,
I ako mi srcu blizak nije
Drugome je pripalo ranije,
Al' poslušat moram majku, oca
Makar da me daju za udovca«.

Tako Zorka razgovara sama
A po sobi spustila se tama,
Samo cvijeće na prozoru miri
Miris mu se po sobici širi.
A Zorica prekrštenih ruku
Uronila u meku jastuku,
Srcem plače, okom suze lije
Moj živote bolje da te nije.
Na mom srcu veliko je breme
Liice vene kad mi nije vrjeme,
Pa tim venemm najljepše doba
Rad nevjere od mojeg dragoga.
I čeznut ću do sudnjega dana
Kad ne imam voljenog dragana,
U mislima i gorkim suzama
Zaspala je kako nezna sama.
Spavajući sve brige zanela
Čudan sanak sanjat započela,
Sanja Zorka da se šeta mlada
Kod ovaca pored vinograda.
Ovce pasu i pomalo krote
Nemožeš ih gledat od divote,
Zvono kuca, ječi u pristranku
A ptičica pjeva na ogranku.
Odjedanput ona nekog spazi
Vinogradom k' njoj bliže prilazi
Mršav čovjek lošega izgleda
Na Zoricu preko oka gleda.
Rekao bih kao da joj prjeti
Prema putu Zorica poleti
A kad tamo vidjet šta imade
U kolima svatovi bez mlade.
U to jedan na noge se diže
Pa je zove da pristupi bliže
A kada se primače do kola
Ona svojeg poznade sokola.
U kola je postaviše mladu
Pa je voze prema nekom gradu.
Tu je bilo i više momaka
Među njima ljepih djevojaka.
Svi pjevaju veselo se šale
Njene oči Mirka su gledale,
Ispod ruku uzeo je mladu
S' njom uniša u veliku zgradu.
U toj zgradi bješe soba jedna
Za vjenčanje pristojno uredna,
Plafon, bijeli, pod crven kao ruža
Tu Zorica dragom vjernost pruža.
Tu su jegne i djeverovi mladi
O vjenčanju njezinom se radi,
Pa kad se završi vjenčanje
Tad nastade silno čestitanje.
Dok evo ti jednoga mladića
U rukama nosi buket cvića,
Od ljubice, jasmina i ruža
Za čestitat on joj ruku pruža.
Zora gleda mirisavo cvijeće
Ko da nije jesen već proljeće,
Od jedamput uhvati je zima
Ne vjeruje rođenim očima.
Oko cvijeća opasana zmija
Glava joj se kroz buket izvija,
Repom maše a jezikom plazi
Mladić k njojzi sve bliže prilazi
Uplaši se i pobjeći htjede
Al je zmija iz cvijeća ujede,
U tom mlada iz sna se probudi
Srce hoće da skoči iz grudi,


Nastavlja se.....pod linkom:
http://promina.blog.hr/2012/09/1630988863/gorka-ljubavmarko-m-popovic-5-dio.html


Oznake: „Gorka ljubav“-Marko M Popović

- 11:53 - Komentiraj post (0) - Link posta

petak, 17.08.2012.

„Gorka ljubav“-Marko M Popović- 3 dio



Prethodni post na ovu temu nalazi se pod linkom:
http://promina.blog.hr/2012/08/1630925308/gorka-ljubavmarko-m-popovic-2-dio.html

Gorka ljubav (3 dio)

Od Promine malko prem' zapadu.
Mjesto Oklaj slično malom gradu,
U tom mjestu raste jedno cvijeće
Rascvjetala u rano proljeće.
A uvelo u jesenje doba
Pred očima svojega dragoga,
To je cura Ikica—Zorica
Na selu je odgoji majčica.
Dok joj bješe petnaest godina
O njoj priča cijela okolina,
Da djevojka ljepša ne postoji
Dika, ponos, roditelja svoji.
Simpatična, al ljepša još više
To nemože pero da opiše,
A ni papir primiti ne može.
Obrvice ko da su svilene
Usta mala usnice malene.
Bijeli zubi kao biser sjaju
A očice veselo gledaju,
Ljepša nego ljubica iz gore.
Ovisoka, a u struku tanka
Milina je reći da je seljanka,
Dva obraza dvije rumene ruže
Što mirišu u sred zime druže.
Gusta kosa pala po plećima
Miris daje cvjeta od jasmina,
Podijeljena na sitne uvojke
Što kod svake ne ima djevojke.
A kad hodi u pasu se vije
Pa je za njom pogledat milije,
Omiljena, ljubazna i vrijedna
I u radnoj odjeći uredna.
Kud god ide veselo popjeva
Ko u srpnju u zraku ževa,
Roditelje svoje je imala
Poštovanje dostojno im dala.
A oni su s njom ponosni bili
Od srca je gledali i voljeli,
Imali su tri kćerke starije
A jedna se udala ranije.
Al' im Zorka bješe najmilija
Jer njen ugled godi im i prija
Otac Jandre poznat duž Promine
Vrijedan čovjek koji za sve brine
Majki ime Tomica i Ika
Jedno pravo a drugo nadimka
Djecu svoju svjetuju i paze
Da u večer nikud ne izlaze.
U komšiluk nit na kakvo prelo
Da ih nebi školovalo selo,
Da tiko ne bi nešto loše rek'o
Jer glas rđav čuje se daleko.
A na sajam s majkom ide stalno
Tako Zorka živi neutralno,
Iako je mnogiim na očima
Kad zaigra ispred Miovila.
Kolo igra rumena ko ruža
Bistri pogled preko kola pruža,
Pogled dijeli ali srce neće
Čuva njega za dragoga svojeg.

Mnogi momci prosit je stadoše
Al' u tome sreće ne imaše
Jer svakome Zorka korpu dade
I srcu mu teški bol zadade.
Jednog dana njojzi majka reče
»Kćeri Zoro materino cvijeće,
Što je reći da se ne udaješ
II' za nekim ti mladićem haješ.
Mnogi su te do sada prosili
Sve od roda i moćnijeg bili,
Ti 'svakome ponosito rečeš
«Da se još'te udavati nećeš. »
1 sad jednu priliku imadeš
Primamljivu to treba da znadeš,
Ovaj momak koji sad te prosi
Od mladića mnogi rekord nosi.
Službenik je ima lijepo zvanje
Dobru kuću, vinograd, imanje
Tog mladića poznaješ odavno,
On će doći da te prosi javno.
Pa iskreno tvoga oca moli
Da ti sa njim sastanak dozvoli
I samnom je pričao ustvari
Da ne misli o nekoj prevari.
A naša je kćerce želja žarka
Da ti pođeš za Bandala—Marka,
Na to Zorka rumeni pa blijedi
Pored majke zamišljena sjedi,
Lice bijelo turila u dlane
Pa pred majkom gorko cvilit stane.
»Slušaj majko ako znaš za boga
Zašto diraš rane srca moga,
Od koga sam izgubila ključe
Pa ih drugi po džepovim' vuče.
Ovo ima dvi godine dana
Da od sruca ja imam dragana,
Ja ga volim a on nešto ćuti
Zato mi se u pameti muti.
Moje srce samo za njeg' bije
A on ljubav prema meni krije,
Ili za moj osjećaj ne znade
Pa se s drugim u večeri krade.
To je Mirko moga srca breme
Puno tvoja kćerka za njim vene,
Zvani Radas iz Mratova sela
Njegova me kosica zanijela.
Možda mi ga sada druga ljubi
I s njom se moje zlato gubi
Al' računam da je moje janje
Dok ne pođe s drugom na vjenčanje.
Volio me kao pčela cvijeće,
A sad evo ni pisat mi neće,
Ili sada drugu dragu voli
Radi tog me srce majko boli.
Ostavi me bećar pa mi je žao
Možda j' ljepšu od mene našao,
Ali da ga voli ko ja mlada
Neće majko naći je nikada.
Otkad sam ga mlada upoznala
I u moje grudi zaključala
Pa iako ne dođe nit ne piše
Za njim srce čezne i uzdiše.
To je mladić privlačnog pogleda
S kojeg oko skinuti se neda,
Hitro hodi, a lijepo se nosi
Kad govori djevojkam prkosi.
Kazat ću ti sada jednu tajnu
Koju čuvam za uspomenu trajnu,
Kad sam prvi puta njega srela
U govoru ja sam se pomela.
To je bilo u zadruzi mati
Kad sam išla šećer kupovati.
Neotkuda on u dućan stupi
Zatim bliže do mene pristupi,
Pogleda me od glave do pete
Pogled mu se sa mojim susrete.
Ja se zbunih pa pogledah gori
A on nato meko progovori
Smijem li curo da se tebi-javim
A zatim ću da ti se predstavim.
Ja uspjela odgovorit nisam
Jer tog časa zaboravim di sam,
Ne čekajuć on mi ruku pruži
I razgovor nadalje produži.
Nemoj Zore da se praviš gluva
Da ne čuješ otkud vjetar duva.
Ako mene dosad ne poznaješ
Evo zato priliku imadeš.
Ja sam Radas, Mirko mi je ime
A za tobom moje srce gine,
Na dopustu sad sam dvaest dana
Ali mira nemam kod svog stana.
Samoća me sa svih strana bije
A za tobom čeznem još od prije,
Srce krotim a ono me gura
Kao listak kad uhvati bura.
A sad evo prilika se pruži
Da priroda srcu se oduži,
Sad na tebe imam molbu Zoro
Želim da te vidim uskoro.
Nastojeći da budemo sami
Jedne noći u večernjoj tami,
A gdje da se nađemo i kada
Molim da mi kažeš curo mlada.
A zatim se ruko mu džep maši
Slušaj Zoro ništa se ne plaši.
Ovo uzmi i u tašku stavi
To je simbol iskrene ljiibavi.
A iskrena je ljubav sve do groba
Nemoj Zoro gledat na drugoga,
Budi vjerna i za mene daj se
A nevjere od mene ne boj se.
Uskoro ću ja otić od kuće
Jer me dužnost veže za buduće,
Pa ako se zadugo ne javim
Ali neću da te zaboravim.
Uspomenu tad ovu prihvati
Reći će ti da još ljubav cvati,
A sad mila ja ti ruku dajem
U mislima kod tebe ostajem
Ostaj zdravo i vesela budi
Nek te slavuj svojom pjesmom budi,
To izreče okrenu mi leđa
I sada me taj sastanak vrjeđa.
Jer je bio kratak i suviše
Ali danas na srcu se piše ,
Kad odmakoh od dućana dalje
Pođoh vidjet u taškicu šta je.
Kakva je to .uspomena mala .
Što bećarska ruka mi je dala,
Kovertica bijaše malena
S polja bijela unutra zelena.
Na koverti nacrtano cvijeće
Ko da cvata u rano proljeće,
Otvorih je i sliku opazi
Planuše mi rumeni obrazi,
Poljubih je i šapnuh joj nane
Bit ću tvoja moj mili dragane.
Preko slike nekoliko slova
»Spomenica mala draganova«.
»Evo Zore uspamena slatka
Samo pazi da ne bude kratka,
Ako ovo uvene ko cvijeće
U životu nećeš imat sreće!«
Poslije tog sam majko razmislila
Što bih dragom ja za uzvatr dala '
Dat ću oči nek mu bude hvala
A uz oči srce iz njedara.
Iza toga na nedjelju dana
Kad sam bila kod ovaca sama,
Ispod male Gospe kraj Lukara
Odjedamput spazih tog bećara.
Bio j' samnom do kasno u veče
Taj sastanak i danas me peče,
Kad sam njemu tvrdu vjeru dala
I za prvi poljubac saznala.
Poslije ode on u rudnik »Rašu«
Da se brine za budućnost našu,
Rekao je kada se povrati
Da će mene za sebe vjenčati.
Od tog dana pa evo do sada
Ja još majko ne vidjeh ga mlada,
Nit dolazi niti mi se javlja
Dal me voli ili me ostavlja.
II vremena nema da mi dođe
Da me bere ko sazrelo grožđe,
Ja mladića vidim na hiljade
Ali drugi za me ne valjade,
Jer sam njemu dala tvrdu vjeru
Da mu neću učinit na vjeru.
Eto majko sad sve dobro znadeš
A u rukam moj život imađeš,
Kod toga se sjeti mati mila
Da si i ti nekad mlada bila.
Jer ljubav nije šaka bara
A djevojke najvole bećara,
A ja nisam ko sazrelo grožđe
Da me bere koji prvi dođe.«



…nastavlja se pod linkom:

http://promina.blog.hr/2012/08/1630978565/gorka-ljubavmarko-m-popovic-4-dio.html


Oznake: „Gorka ljubav“-Marko M Popović

- 10:32 - Komentiraj post (0) - Link posta

ponedjeljak, 06.08.2012.

„Gorka ljubav“-Marko M Popović- 2 dio



Prethodni post na ovu temu možete pročitati pod linkom:
http://promina.blog.hr/2012/08/1630918842/gorka-ljubavmarko-m-popovic.html

Gorka ljubav (2 dio)

Ovo nisu samo prazna slova
Kopiranih iz zimskih nam snova,
II' možda neka fantazija
Gdje se šala bez stvarnosti zbija.
To je praksa skupo naplaćena
K'o što rekoh od nekojih žena,
Izuzetke razumije se ima
Pa grijeh ovaj ne dijeli se svima.
Ali primjer koji sam spomenu
Kao lovce u mutnom vremenu,
Mogu drugim poučno da služe
I u proljeću nekad venu ruže.
Iz ovoga proizlazi jasno
Da kajanje uvijek dođe kasno,
Al' kajat se nikad kasno nije
Samo nemoš povratiti griie.
Dozvol'te tu zaključak jedan
Koji mislim spomenuti je vrijedan
Šta je ljubav, šala kažu ljudi
Iz čega se novi život budi?
Ona raste, cvate pa se sruši
Mladi život k'o rosu poruši,
Podiže ga iz mrtvi se budi
Liječi rane iz bolesnih grudi.
Zato svaki onaj manje pati
Koji nije prob'o lj'ubovati,
Al' kad padne bolan u postelju
U grudima ima jednu želju.
»To je želja da ga netko voli,
Misli možda prošle bi mu boli,
Vrele suze padaju niz grudi
A sa srca uzdisaj se budi.«
A kad nikog nema kraj postelje
U grob hladni nosi svoje želje.
Ovu pjesmu ljubavi žalosne
Iz Promine mile i ponosne ,
Koju pišem mlađem naraštaju
U dragome rodnom zavičaju.
Molim svaki nek' pažljivo čita
Koji nema ljubavnog ispita,
A još nije završio školu
Pod mjesecem iduć u patrolu.
A u želji da znanje dopuni
Pa ispadnu pogrešni računi,
O tom stara poslovica kaže
Koja nikad ne može da laže:
U ljubavi koji se ofuri
Zakasnit će tamo kud se žuri.
A dali će ljubav biti slatka
To zavisi ako nije kratka,
Jer ta ljubav koja brzo vene
Tu ostaju tužne uspomene.
Gdje se već'ma liju suze gorke
Naročito kod mlade djevojke,
A obično gdje je ljubav slatka
Da tu češće pamet bude kratka.
I ta ljubav slađa od šećera
Poslije bude gorča od čemera,
Ovdje stavljam jednu napomenu
Da u krajnost drugu nebih skreno.
Od ljubavi nema ništa slađe
Samo ako u redu izađe,
Jer iskrena ljubav vječno cvati
Pa je svakog dana možeš brati.
Mirisat je al' nikada dosta
Za nju nema prepreka ni mosta,
I ta ljubav nikad ne prestane
Dok se oboj u grob ne sahrane.
A sad molim slušajte pažljivo
Ovu pjesmu dosta žalostivu,
O ubojstvu strašnom sasvim dosta
Što Promincim' u sjećanju osta
Gdje su ljudi uvijek dobre ćudi
Mlade žene dobre i otmjene
Zgodni momci ljupke djevojčice
S Prominom se ponose i diče.
Visoka je tisuću metara
Moš' je vidjet iz Ravnih Kotara,
Ponosno se pod oblak izvila
Sa strane je šuma obavila.
Sa nje pogled divan je na more
Na vrh brda izvor vode hladne
Gdje dolaze čobanice mlade.
I mladići u večernje sate
Sa djevojkam vrijeme da pokrate.
U po brda staje su Cvitića
Zborno mjesto cura i mladića
Malo niže selo je Razvođe
Djevojčice ko jesenje grožđe.
Svud okol brda ponosita
S druge strane rijeka Krka teče
Milina je gledat je u veče
Koja juri niz strme padine
Opasana okolo Promine.
Pamti Krka mnoge žive zgode
Ljubav, šale i razne nezgode,
Šumi tiho od Knina do mora
Izmeđ' stijena ispod gustih gora.
Nekad bistra, nekada mutna
Ljeti tiha a po zimi ljuta.
Kida stijene nosi lišće s gore
U Jadransko naše plavo more.
Teče ispred dvaju manastira
Sluša pjesmu iz šume pastira,
Niz slapove skače nije šala
Kroz korita »Miljacka centrala«.
Daje svjetlo tjera vodenice
Pere drage curske pletenice,
Njezin kanjon niz ljepota skriva
Gdje se mladost provodi varljiva.
Iznad nje su poredana sela
To se zove Promina vesela
Jedanaest ih po broju imade
Dobri momci i djevojke mlade.
Pored sela cesta se izvila
Što Prominu s Miljevcim veziva,
Vijuga se preko polja Gaja
Divnog mjesta curskih uzdisaja.
Kud visoka raste hrastovina
Gdje se rado skuplja omladina,
A pod drvljem zeleni se trava
Čobanica na njoj mlada spava.
Sa maramom zamotala lice
Da ne kvare sanak komarice,
Zečki spava dok se ovce hrane
Žuri kući čim sunce izgrane.
Sa tom cestom manjega prometa
Rado sretneš prijatnoga svijeta,
Mladih snaša od vedrih rudara
Kad sa torbom idu od volara.
Učenica i marljivih đaka
Kad veseli idu preko vlaka.
Pored sela školske prostorije
Kojih prije postojao nije,
Kraj njih teren gdje mlađi igraju
Sve to imaš u ovome kraju.
Al' najviše što Prominu krasi
Vinogradi ko morski talasi,
0 jeseni kad grožđe sazori
Jutrom rano svud se pjesma ori.
I u veče u nočnoj tišini
Kad zasija mjesec po Promini,
Svud se pjesma tišinom talasa
Ko u Bajnoj Luci kraj Vrbasa.
Tu je pjesma kada mori briga
I kad stara ljubav se raskida
Kad ranjenom srcu treba lijeka
Pjesmica je moralna utjeha.

Nastavlja se pod linkom:
http://promina.blog.hr/2012/08/1630953890/gorka-ljubavmarko-m-popovic-3-dio.html

Oznake: „Gorka ljubav“-Marko M Popović

- 10:18 - Komentiraj post (0) - Link posta

srijeda, 01.08.2012.

„Gorka ljubav“-Marko M Popović

Prije dva dana, prvi put sam čuo da postoji jedna pjesma, posvećena jednoj tragičnoj ljubavi dvoje (ili bi točnije bilo reći troje?) mladih u Promini….napisana prije više od 50 godina…

Zahvaljujući mojoj kolegici Ani (Hvala Ana!), ja već danas u rukama držim
kopiju knjige „Gorka ljubav“-autora Marka M Popovića, napisanu davne 1961. godine.

Na 56 stranica, autor u neprekinutom stihu opisuje događaje u Promini davne 1947 godine.

Pročitao sam pjesmu u dahu, i što reći?

Bojim se, da je svaka moja daljnja riječ suvišna, zato prepuštam vama, mojim dragim čitateljima…da čitajući ovu pjesmu….otputujete na stihovima u prošlost Promine...i sami odgonetnete poruke stihova...



PREDGOVOR

Osjećam potrebu da nešto kažem o ovoj tužnoj priči, koja je nastala u kraju, gdje ne vladaju takovi običaji, jer zaista već vjekovima se nešto slično nije dogodilo među tim mirnim i plemenitim ljudskim dušama, ali nažalost ovo je stvarnost i zato je potrebno nešto reći, a nije samo plod mašte jednog čovjeka kome je uspjelo da na jedan vrlo pristupačan način opriča, opjeva u narodnom stilu »GORKU LJUBAV« iz kraja, koji nezna toliko za mržnju i pakost - nego naprotiv za opraštanja i suzdržljivost.
Dugo sam razmišljao o tome kada sam davao u tisak ovu bolnu epopeju za Prominu — i pitao se da li je moguće, jer poznajem dušu 'tog svijeta, čovjeka , a i ja sam dijete Promine — pa mi malo teško pada na dušu ovaj grozni podvig.
Opravdao sam to time:
— sukobila se ljubav, ponos i poniženje iz čega je nastala bolna drama o kojoj se priča na sav glas u Prominskom kraju i daleko - na sve strane Dalmatinske Zagore.

Marko Popović je i sam iz Promine — rodio se je 1924.godine, a isti je godina Bandala, kao i Radasa — te je moguće da su bili i prijatelji, te je njemu bilo vrlo dobro sve poznato -pa je tako darovito, skladno u dalmatinsko zagorskom stilu i napisao — što sam uvjeren da će vladati veliki interes za ovu — OPISANU TUŽNU PRlČU.
Jezično šarenilo i druge »riječice« su uzrok- piščeva života u raznim krajevima naše domovine, a nije bilo toliko mogućnosti da se sve »vrati na prominski« — što će se učiniti u idućem izdanju.

Moram priznati da je piscu uspjelo — sva lica približno okarakterizirati i na lijep način opisati sva zbivanja, a što često puta nije baš tako lijepo uspjelo niti rutiniranim piscima.

Marko Popović je napisao već na desetke raznih pjesama u Prominskom stilu i o prominskim običajima, a koje on vrlo dobro poznaje, te neke su mu već i bile objavljene, a neke će u najskorije vrijeme.

»GORKA LJUBAV« je namjenjena — prvenstveno omladini, a vjerujem da će je rado čitati i stariji, jer će svakome dobro doći, pošto pisac govori o onome što treba u životu izbjeći, a u Promini još (nažalost) imade onih, koji određuju sreću svoje djece ;— što se negativno odražava na svakom koraku, a primjera ima mnogo.

Želio bih da ova tužna — tragična priča pozitivno djeluje na naš svijet — i na one kojima je namjenjena. Mislim da spomenuti u ovdj drami — ne bi se trebali ljutiti — nego naprotiv, trebala bi biti zahvalni piscu na bez pristranom opisivanju.

Želio bih da svaka djevojka, mladić, pa i stariji pročitaju ovu lijepo napisanu ljudsku dramu iz Promine.

AMLIN.

Gorka ljubav

Dragi momci i mlade djevojke
Čujte pjesmu od ljubavi gorke
Što se zbila u kršnome kraju
U Promini u mjestu Oklaju.
Na hiljadu devete stotine
Četrdeset i sedme godine,
Ovu želju odavno sam ima
A sad ću je ispjevati svima. .;•
Da svakome pred oči izađe
Uspomena ostaje za mlađe
O ljubavi svaki sluša rado
Muško, žensko i staro i mlado.
Mladi momci i djevojke vruće,
U prirodi ili kod svoje kuće,
Pa ja mislim da sramota nije
Spomenuti iz ljubavi grije.
Zato svaki neka dobro pazi
Koji ide po ljubavnoj stazi,
Jer ljubavi koji se ne čuva
Taj poslije i u hladno duva.
Jer ljubav je kao čaša vina
Od prve te uhvati toplina,
A kad drugu popiješ i treću
Tad potrebu osjetiš sve veću.
Kad ne piješ nikad ili rjeđe,
Ne osjećaš prohtjeva ni žeđe
U ljubavi biva slično tome
Samo j' ljubav drukčije arome.
II' ukusa tko bi to sve znao
Razumije onaj tko probao
Pa tko rano to voće zagrize
Za jezik se nekada ugrize.
Tako cura u doba malena,
Dok je jošte za ljubav zelena.
Kad ne ima životnog iskustva
U razgovor s momcima se upušta
Nastojeći da se osigura
Sama sebe u bezdanku gura,
Traži se za ozbiljnog partnera
Pa na koncu dobije švalera.
A ozbiljni jesu svi bećari,
Prvog puta kad dođe u stvari,
Obećava vjernost na veliko
Rastavit nas draga neće nitko .
Misli jedno a govori drugo
Živa željo, radosti i tugo,
Riječi slatke, a ljubav je slađa
Svaka riječ srcu joj ugađa.
Od miline i zanosa toga
Ne razmišlja da bi lagat moga',
Misli mlada tu iskrenost slijedi
Pa o tome ni sumnjat ne vrijedi.
Sve je lijepo i ide po planu
A budućnost odbaci na stranu,
Nek' o tome odluči stihija
Živi sretno dok ti ljubav prija.
Zanesena jer joj vješto muti
O prolaznoj zabavi ne sluti,
Uz to mladost i rascvale čari
Na lijepe riječi se prevari.
Srce dijeli ljubav rado pruža,
Rad nepažnje i ljubavi slatke
Lijepih riječi i pameti kratke.
Što su došle sa ljubavne duše ,
Mnogima se lijepi snovi sruše,
Pa kada je za sobom zaveo '
Djevojačko srce joj uzeo.
1 kad već je bila uvjerena
Da je njegova namjera iskrena,
I budućnost u beskraj da cvati
Da tom nitko neće na put stati.
Jer ljubavnik iskreno je voli
I ne može srcu da odoli,
Tada ovaj obješenjak—đavo
Na poso se za plijen novi dao.
Drugoj ide pa se kod nje kune
Da ostvari zadatke - račune,
Fantazira što moguće nije
Nastojeći zavest je što prije.
Obećava niz gradova-kula
Uživat ćeš ko pašina bula,
Radit nećeš biti ćeš bogata
Jer novaca ima dosta bata.
Vodit ću te na parišku modu
Da razgledaš život i gospodu,
U »Fići« sjedit ćeš na plišu ,
Nek ti grudi od ponosa njišu . .. ..
Na tom putu zvanom »medni snovi«
Otpočet će za te život novi,
Lijep život trajat će do groba
Bit ćeš sretna uz dragana svoga.
Što na koncu bude od tog svega
I ova se zaljubi u njega,
Prođe isto ko i ona prije
Mangup ode a ostanu grije!
Bježi od nje k'o vrag od tamnjana,
Selom ide hvali se i smije
Bila j' moja pa sad više nije.
Pa kada je ljubavnik napusti
Pred oči joj dođe oblak gusti.
Misli šta će i kuda će mlada
Propali joj planovi i nada.
A još uz to opala joj cijena
Osta samo tužna uspomena,
Usamljena živjeti ne voli
Napuštena j' pa je srce boli.
Bolesna joj duša ne da mira .
Ide tražit drugog kavalira,
Pa nanovo kad se upoznade
Čuj taktitu ove dame mlade
Na osnovu prethodnog iskustva
Oprezno se u ljubav upušta,
S jednim ide s drugim drži vezu
Razumije se to sve u oprezu.
Ako nekog naivčinu nađe
Napominjem s takvim ide rađe,
Prodaje mu smilje za ljubicu
Dok njezinu ne uzme udicu.
Tada ovaj neiskusni »dasa«
Pod teretom ljubavi i gasa
Da mu netko ne bi je ukrao
Pa bi tako bez »sreće« ostao.
Brzo trči vodi svoje janje
Da što prije obavi vjenčanje,
Pa kada se za njega udala
A tragove prošlosti zbrisala.
Glumi vješto povučenu ženu
Koja mužu vjerna je u svemu
Nikog drugog neće čut'.ni vidjet
Radi čeg bi morala se stidjet.
Ni malo je prošlost ne tangira
Glavno da joj sadašnjost pasira,
Ne priznaje oca od svog muža
Na svekrvu oštar jezik pruža.
Za brata mu ne voli ni čuti
Sa sestrama svađa se i muti,
A kad muž joj dolazi sa rada
Riječi slatke servira mu mlada.
Moj dragane jesi li mu susto
Znaš kako je bez tebe mi pusto,
Pored mene sjedi i odmori
Prisutnost me tvoja razgovori«
O vjernosti sa suzam' se kune
Samo da joj položi račune,
Pa kad dođe do izvjesnih para
Lik odaje raskošnog bećara.
Sad će od vas možda netko reći
Kako onda ući u trag sreći,
Da ne lutaš k'o pijan u mraku
U ljubavi il' recimo.u braku.
To je teško ljubav je varljiva
A brak račun, varka il' lutrija.
Raj života il' obratno pak'o
To zavisi koga uzmeš braco.
To zavisi od naravi, čudi
Dal' te srcem ko riječima ljubi,
Ali ako tu ljubavi nema
To brak nije Već tuga golema.
Oprosti mi čitaoče mio
Rad čeg' sam se malko udaljio,
Jer cilj nije ove moje teme
Opisivat lik nevjerne žene.
II' rečeno žena sa dva lica
Kojima je ljubav računica,
Jer brak, ljubav vrlo lijepo zvuči
Ali stvarnost drukčije nas uči.
Ovo nisu samo prazna slova
Kopiranih iz zimskih nam snova,

…..nastavlja se pod linkom:
http://promina.blog.hr/2012/08/1630925308/gorka-ljubavmarko-m-popovic-2-dio.html



Oznake: „Gorka ljubav“-Marko M Popović

- 22:28 - Komentiraj post (0) - Link posta

utorak, 21.03.2006.

Knjige o Promini

Komentator M5 je dao zanimljiv prjedlog:

«Mislim da ne bi bilo loše kada bi stavio jedan post u kojem bi čitatelji bloga mogli navesti knjige o našem kraju (nešto po uzoru na prominski menu).»

Prihvaćam prijedlog, i zamoljavam sve čitatelje bloga da pomognu u izradi popisa knjiga o prominskom kraju.

Evo popis knjiga:

Paško Bikić: Prominske beside (riječi, izreke, zgode i nezgode)
Paško Bikić: Prominski vidici i sudbine (odlična kniga o Promini i Krki ,2.svj.ratu u Promini,popis poginulih Prominaca u 2.svj.ratu,prominska prezimena i sl.-preporučam svima);

Evo nekoliko postova iz knjige Paška Bikića na temu prominskih prezimena:

http://promina.blog.hr/2009/02/1625969603/prominski-vidici-i-sudbine.html

http://promina.blog.hr/2009/03/1625978480/prominski-vidici-i-sudbine-ii-dio.html

http://promina.blog.hr/2009/03/1625982714/prominski-vidici-i-sudbine-iii-dio.html

http://promina.blog.hr/2009/03/1625993982/prominski-vidici-i-sudbine-iv-dio.html

http://promina.blog.hr/2009/03/1626005683/prominski-vidici-i-sudbine-v-dio.html

http://promina.blog.hr/2009/03/1626025002/prominski-vidici-i-sudbine-vi-dio.html

http://promina.blog.hr/2009/03/1626059765/prominski-vidici-i-sudbine-vii-dio.html

http://promina.blog.hr/2009/03/1626070007/prominski-vidici-i-sudbine-viii-dio.html

http://promina.blog.hr/2009/04/1626144863/prominski-vidici-i-sudbine-ix-dio.html

http://promina.blog.hr/2009/04/1626167694/prominski-vidici-i-sudbine-x-dio.html

http://promina.blog.hr/2009/05/1626209264/prominski-vidici-i-sudbine-xi-dio.html


Ante Juric: Gradovi,utvrde i sakralni spomenici uz Krku i Čikolu (odlična knjiga da se sazna malo više o svim starim gradovima i crkvama na našem području);

Alberto Fortis: Put po Dalmaciji (Život i običaji stanovništva u našim krajevima prije više od dvjesto godina);

Krešimir Čvrljak: Znameniti putnici u Skradinu i na Krki. (Opisi Krke, pogled na ove krajeve očima znamenitih putnika, opisi Promine kakvom ju je vidio Grgur Urlić-Ivanović prominski učitelja 1889. godine);

Petar Cota: Svjedočenja ( Čitajući ovo djelo vraćamo se u Prominu prije II Svjetskog rata, sudbinu pisca i Prominaca u ratu i iza rata. Opis Čuvara Kristova groba);

Fra Ante Čavka: Povijest Drniške Krajine 1494-1994 (Prvo veliko iseljavanje Prominaca za vrijeme Kandijskih ratova. Nešto o prezimena u Promini kojih više nama: Jelovčić , Homeljić(Lukar), Vuletić Blažević, Brajinović, Pavlović, Slavičić, Pauković, Omelić…. Nešto o prominskih fratrima: Fra Boni Bilušiću, fra Boni Mlinaru, fra Mati Mlinaru…..

Hrvatsko arheološko društvo: Područje šibenske županije od pretpovijesti do srednjeg vijeka (Dokazi o životu na ovim prostorima iz vremena danilske kulture);

Zbornik radova Ivan Cicvarić, Ante Ćorić, Zdravko Dizdar (Prominac), Slavko Galiot, Luka Gavranović: Hrvati Dinare ( Kroz priču o Bosansko Grahovu ( i njegovoj okolici) i životu Hrvata u tim krajevima saznajemo kako su nekad Prominci iz Mratova, Oklaja, Puljana, Matasa izgonili stoku na ljetna pasišta oko Grahova. Dokaz takvoj migraciji stanovništva su i neka prezimena koja imamo i u Promini i u Grahovu ili njegovoj okolici . Npr. Aralica, Bilandžija, Čulina, Dujić, Karaga, Marić, Perić, Sarić, Žulj… koji su kupovali zemlju za ljetnu ispašu stoke od begova Sijerčića te se tako i trajno nastanjivali na tim prostorima)…….


Pronašao sam nedavno na jednoj aukciju I kupio knjigu koja je svojim pričama vezana uz život u Promini.
„Od zore do sumraka“,knjiga je autora fra Mirka Validžića Ćelkanovića, tiskana 1990. godine.

Evo nekoliko priča iz iste :

http://promina.blog.hr/2009/11/1627044786/od-zore-do-sumraka.html

http://promina.blog.hr/2009/11/1627049651/od-zore-do-sumraka-ii-dio.html

http://promina.blog.hr/2009/11/1627062587/od-zore-do-sumraka-iii-dio.html

http://promina.blog.hr/2009/12/1627068528/od-zore-do-sumraka-iv-dio.html

http://promina.blog.hr/2009/12/1627080609/od-zore-do-sumraka-v-dio.html

http://promina.blog.hr/2009/12/1627088714/od-zore-do-sumraka-vi-dio.html



Dugo sam pokušavao doći do knjige „Prominske beside“, autora, Prominca, Paška Bikića.Napokon sam je nedavno kupio na jednoj aukciji.
Knjiga koju je za tisak priredio Ante Bikić, a dao tiskati Prominski zavičajni klub „Petar Svačić“ u Zagrebu 1997 godine….donosi nam „riječi, izreke, zgode i nezgode“.

Ono što se meni učinilo zanimljivo za objavljivanje na promina.blog.hr-u su prominske riječi.
Mnoge riječi koje smo nekad koristili, zamijenile su neke nove…“tuđe“ riječi.
Namjera mi je jednom tjedno objavljivati postove sa prominskim riječima od slova A do Ž, kako bi zajedno sa njima otputovali u prošlost…sjetili se nekih ljudi koji su te riječi često izgovarali…

Paško Bikić-Prominske beside -Prominski riječnik



Evo i jedne pjesme:





Radujem se svim Vašim prjedlozima.

Oznake: Paško Bikić, Prominski riječnik, „Gorka ljubav“-Marko M Popović

- 21:05 - Komentiraj post (3) - Link posta

<< Arhiva >>






Promina blog
  • LL

Opis bloga

  • Promina blog postoji od 19.03.2005. godine, nešto više od deset godina.
    Teme su vezane uz život u Promini.....ali, tu su i druge razne teme koje su mi se u određenim trenutcima učinile zanimljivim...
    S. Sarić

    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


    Pomoću sljedećih linkova, saznajte nešto više o Promini.

    Gdje je Promina?

    Galerija promina.blog.hr


    Fotografije generacija iz škole:
    Stare slike Promine






    Video snimke:


































    Projekti čiju realizaciju očekujemo:









    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


 

Općina Promina









  • «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»

.....

  • .......

    ......

    http://adria.fesb.hr/Drniš

    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


    Statistika posjeta promina.blog.hr -u kroz godine








    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»





    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»



    E-mail-Urednik promina.blog.hr-a:
    promina.blog.hr@gmail.com


    Zadnji postovi

...


.........................................................................Promina blog - promina.blog.hr© 2005.-2016. sva prava pridržana Urednik promina.blog.hr-a: Sanimir Sarić