„Gorka ljubav“-Marko M Popović- 6 dio
Prethodni post na ovu temu nalazi se pod linkom:
http://promina.blog.hr/2012/09/1630988863/gorka-ljubavmarko-m-popovic-5-dio.html
Gorka ljubav (6. dio)
U mislima u kuću uniđe
Staroj majci do šporeta priđe
S njom prozbori nekoliko riječi
I zatim se uputila leći.
Na prozoru upalila lampu
I razmišlja o svojemu sanku,
Pa se sjeti da ga j mlada klela
Što b' ga klela kad sam ga voljela.
Pa i danas iskreno ga volim
Dragi bože za njeg' ti se molim,
Daj pošalji ti anđela svoga
Nek' mu kaže ako me još ljubi
Da otiđe do dragana moga.
Da se žuri i vreme ne gubi,
Nek me prosi u oca i mati
Hoće l' mene za njega udati.
Pa ako mu dozvolu ne dadu
Pobjeći ću da me čuva straža
Neću tražit robe ni miraza.
Kiša pade blatnjavi su puti
Dođi dragi živ ti bio majci,
Dođi dragi makar bolan bio
Nebil srcu rene izliječio.
Ozdravit ću dok zora zaplavi
Boljeg lijeka nema od ljubavi.
To govori pa u krevet leže
Tuga joj se u.grudima steže.
No odoljet srcu mogla nije
Pa uzima list bijele hartije,
Neizvjesnost da ublaži svoju
Napisat će dragom riječ koju.
Do istarskog mrkoga rudnika
Gdje na radu njezina je dika,
Pa kada je olovku uzela
Nezna mlada od kud bi počela.
»Čuj dragane što ti je u glavi
Zar ti mene mlađanu ostavi,
Od kad ode pa mi sve ne javljaš
Što je reći da me zaboravljaš.
Što me činiš da venem ko cvjeće
I da nikad neću imat sreće,
Radi čega ti znadeš dabome
Što ne mogu povjerit nikome.
Pa rad toga suvišno je reći
Da si glavni krivac mojoj sreći,
Ja sam sada u velikoj brizi
Jer se vrijeme sudbonosno bliži.
Kada moram protiv srca svoga
Da nemilog uzmem za dragoga,
Radi volje mojih roditelja
Da se udam gdje j' njihova želja.
Neznam Mirko zašto ostavi me
Znaj da za te moje srce gine,
Jer u njemu stoji tvoje ime
Zapisano »ne.zaboravi me«.
Pa sad ako osjećaj imadeš
I za svoje obećanje znadeš
Sad je vrijeme da mi utjeh' pružiš
I za moje patnje se odužiš.
Da me riješiš ove gorke brige
I velike ljubavne intrige,
Pa ako te dragi želja vuče
Dođi svoje razgovori luče«.
Htjela j' mlada još pisati više
Al joj ruke umorne kloniše,
Pa ljubavni ni pozdrav ne stavi
Što je najdraže kod svake ljubavi.
Pa kada je pismo napisala
Zamišljena sjediti ostala,
Na koverti napisala adresu
Suze njene kvasile je jesu.
A u jutro pred zorno granuće
Sa pismom se uputi iz kuće
U Oklaj ga predat htjela nije
Jer je nešto sumljala ranije
Da joj netko listove potkrada
Od njezina ljubavnika mlada,
Jer vjerovat nije mogla lako
Da je Mirko ostavio tako.
Pa zbog toga uz buru i kišu
Uputi se gradiću Drnišu,
Usput vjetar a još kiša rosi
Kao da joj i vrijeme prkosi.
Poput vjetra stiže do varoši
Sa kapljicam kišice po kosi ,
Brzo sleti niz Drnišku stranu
Dok ne dođe pred poštansku zgradu.
Gdje opazi sandučić na zidu
Kojem priđe u tremi i stidu,
Iz njedarca uze pismo vruće
Pa mu riječi mekane šapuće:
»Putuj moje pismo do Labina,
Do Radasa mojeg ružmarina,
Reci ono što ja nisam mlada
Tužna draga voli te i sada«.
To izreče i pismo ostavi
I pješice uz Drniš nastavi.
Žurila je da stigne što prije
Dok još otac ustao se nije,
Ili majka da nebi doznala
Znajuć da bi to ocu kazala.
Stigla j' kući još u jutro rano
U kuhinju uđe polagano,
Presvuče se umi lice mlado
Te u pašu goni bijelo stado.
Navraća ih pored vinograda
Sa njima se razgovara mlada.
Stado moje bez mene ostaje
Moj me otac hoće da udaje.
Al nažalost pored moje volje
Da curujem bilo bi mi bolje,
I da čuvam ovčice u doli
Negda ljubim što srce ne voli.
Oko sebe okom pogleduje
Rekao bih nekog očekuje,
Te proklinje blage oči svoje
Što gledaju pored njene volje.
Oči moje odnjela vas voda
Što po polju tražite dragoga,
Što gledate preko pustih njiva
Sad moj dragi sa dragom uživa.
Da je dragi ko zelena trava
Nebi mene ni bolela glava,
Al' je bećar i rumena ruža
Pa me boli i srce i duša.
Koliko ga volim srce znade
I umrjet ću prežalit ga neću
A kada se spusti mračak gusti
Sa ovcama do kuće se spusti.
Pa i ako j' bila trudna dosta
Al za dugo u kući ne osta,
Uputi se do privatnog stana
Poštijera Šarića Stevana.
Pa ga stade molit najfinije
Ako za nju koji list prispije
Da ga nikom drugom ne uruči
Ni njezinim najbližim u kući.
Na to Šarić iskreno joj reče:
»Da ga nikom drugom dati neće
Osim njojzi u ruke vlastite
Ako bude imao prilike.«
No uzalud ovo obećanje
I njezine brige i čekanje,
Jer prošlo je punih petnaest dana
Odgovora nema od dragana.
I u tome propala joj nada
Da će više dobit ga ikada,
Nastavlja se....pod linkom:
http://promina.blog.hr/2012/10/1631099852/gorka-ljubavmarko-m-popovic-7-dio.html
Oznake: „Gorka ljubav“-Marko M Popović
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
