_ _ _ _ _ _ promina.blog.hr

nedjelja, 30.09.2012.

Sv Mihovil -Dan Općine Promina-29.09.2012 Jučer je bio dan Općine Promina, i lijepo je napisati koju riječ na tu temu. Pa krenimo redom…. Već duže vrijeme sa raznih strana dobijao sam informacije kako će za dan Općine biti velika fešta, da je čak pozvano preko 500 uzvanika! Navodno su pozivi upućeni svim dosadašnjim načelnicima, donačelnicima i vjećnicima, gradonačelnicima i načelnicima susjednih općina i gradova….i svima koje se inače u ovakvim prigodama poziva. Kako do same mise u crkvi sv Mihovila u 10:30 u Oklaju, nisam imao prilike vidjeti „Program održavanja svečanosti“, zamolio sam pročelnika Sumana za jednu kopiju istog… Na svu sreću, priskočio je predstavnik nacionalne manjine Rajko Đomlija, i dao mi svoj primjer Poziva (hvala Rajko)…i evo ga i cijelosti; Šteta je što isti nije objavljen na niti jednoj oglasnoj ploči po selima u Promini (ako griješim ispravite me…). Kako je proteklo obilježavanje Dana općine Promina, najbolje će vam ispričati fotografije Zvone Bare u sljedećoj galeriji: Zvone zbog obaveza nije uspio stići na polaganje vijenaca na svim lokacijama (Drniš, Gospa Čatrnjska…). (Zvone hvala na fotografijama!) Napravio sam i jedan video prilog. Kamera nije baš nešto kvalitetna...ali što je tu je.... I to je to... Oznake: općina promina, Oklaj

petak, 28.09.2012.

Iz arhive profesora Ante Vladimira Bikića –Promina 28.09.1995 godine „Pamtim samo sretne dane“ -prekrasan je stih za uspješan, bezbrižan život. Prošlost se ne može izmjeniti, pa se bolje okrenuti budućnosti, na nju možemo utjecati, nju možemo mjenjati, za bolje se sutra boriti. Ipak, čovjek često „potone“ u razmišljanja da se malo toga može promjeniti, da je njemu najteže, da godine teku uzalud…i da vječito stoji na mjestu. Koliko sam samo puta čuo da se u Promini nakon rata nije ništa dogodilo, ništa napravilo. Evo jednog članka iz Arhive Ante Vladimira Bikića. Članak je objavljen u Slobodnoj Dalmaciji 28.09.1995. Autor: Stipe Krce; Fotografije Ante Verzoti. ******************************************************************************** Ostavio bih te, a ne mogu, Volio bih te, al' se ne usudim.(Gheorghe Cosbuc) Kako se ljeto bližilo kraju, kum Miško bi sve češće zborio: »Što smo bliže Sv. Mihovilu, sve je više grožđa u krtolu.« Pa bi nas poveo u tamnu hladovinu kamene konobe nastavljajući: -Dat ćete mi malo ruke da isturam bačve na čatrnju iza kuće, a ja ću vama po čeulju crljenka ili šljivara. Po volji, kako koji voli... Dico moja, bačve valja zatopit ji, dobro uredit prije vego se grožđe potrga. Mijovil je na pragu i do tada valja ga umastit... Poslin okiši, a to za zrno nije dobro... Već je peta godina kako se bačve iz prominskih konoba ne iznose na zatapanje, već peto ljeto ulazi u jesen bez mirisa zaostale "vece" iz otvorenih "tapuna“ i vinskih mušica okupljenih oko njih. Nad prostranim oklajskim vinogradima vrijeme je bilo stalo, velik broj trsova četnici su spalili odmah na početku okupacije, a preostali su uvenuli od tuge i zapuštenosti. U carstvu korova i trave krili su svoju živost, vegetirajući požutjelim lišćem i sitnim bobicama, prkoseći peronospori i pepelnici. Ovih rujanskih dana oklajska žutina kao da je živnula. Mladice i zaperke pružila je iznad višegodišnje travurine kao da grli mir i slobodu nudeći na zrijenje varljivu suncu svoje grozdovlje. A s ljudima što se vraćaju Promini stižu i pčele pa se oko vinograda i sela čuju i žamor i zujanje. Prominskim krajem život opet teče, a uskoro će i njezinim konobama poteći zlatna oklajska žutina. Oklaj iz pepela Iz pepela i vatre Oklaj se polako izvlači. Već su stigli voda i struja, postavljena je telefonska govornica, raščišćavaju se ruševine, uklanja se četnički smrad, komisija za procjenu šteta stalno je na terenu. Član Općinskoga poglavarstva i zamjenik načelnika općine Miroslav Perić (44) nam kaže: -Do kraja godine obnovit ćemo i spaljenu općinsku zgradu, u čemu će nam pomoći i država, a za pomoć su nam se javili i mnogi donatori pa pomoć već polako stiže. Treba znati da je od 1300 stambenih jedinica na području naše općine njih 300 potpuno spaljeno i uništeno, od sedam crkava samo je jedna ostala, a sva su crkvena zvona odnesena i rastopljena. U Oklaju su uništeni i spaljeni ambulanta, veterinarska stanica, osnovna škola, pošta, Poljoprivredna zadruga, Dom kulture, sve stambene i gospodarske zgrade. Prema posljednjem popisu u našoj je općini živjelo 88 posto Hrvata, 11 posto Srba i jedan posto neopredijeljenih. Nakon oslobođenja ovdje je ostalo oko 30 ljudi srpske nacionalnosti i mi smo i njima nakon oslobođenja pružili i novčanu i humanitarnu pomoć. Za vrijeme okupacije ovdje je ostalo živjeti 155 Hrvata, a 36 civila četnici su ubili i zaklali. Ubijeni su bili uglavnom sve stare i nemoćne osobe. Zapišite, do Nove godine mi ćemo ovdje otvoriti 200 radnih mjesta. Imamo mi snage, volje i mogućnosti. I dok je Krka na zapadnoj strani žurila zasladiti more, a Promina na istoku probiti oblake, mi smo požurili kazivanju preživjelih i vraćenih. Oklaj, Čitluk, Puljani, Mratovo, Bogatići, Razvode, Suknovci, Lukari, Matasi i Ljubotići imaju što kazivati. Baka Marija Gambiroža (72) nam kazuje: -Ja sam cilo vrime rata provela u Oklaju. Četnici su mi odmah sve odnili iz kuće, a hranu sam dobivala od Međunarodnoga crvenog križa. Dan prije oslobođenja četnici su nas skupili i strpali u jednu kuću di nas je priko noći čuvala straža. Kad se ujutro svanulo, tih stražara nije bilo. Pobigli pasi i tako smo dočekali slobodu. Stalno su me maltretirali tražeći novac. Sve su isprid i okolo kuće izboli bagulinom sa željeznim vrškom pitajući me da di sam zakopala novac. Za ove četiri godine nisam smila otvoriti ni škura ni vrata. Evo, hvala Bogu, sada sam sve širom rastvorila. »Zašto plakati?« Vinka Bandalo (57) se odmah nakon oslobođenja vratila u rodni Oklaj iz Zagreba. Ona pak kaže: -Ovdje sam živila sa sinom i kćerkom i opet ću. Ponovno će moj vrt biti pravi botanički. Neka mi je sve uništeno, nema radosnijega čovika na svitu od mene. Ovo je vrime veselja, a ne plakanja. Zašto plakati, važno je da smo živi i slobodni. Kuće će se polako obnoviti i izgraditi. Htjeli bismo do Gluvača i njezinih trideset tisuća bajama, no obraslost i moguće mine od toga nas odvraćaju, stoga se zapućujemo prema Suknovcima. Ostavljamo vozilo uz cestu i krećemo seocetom. Okolo nikakva zvuka osim lepršanja skakavaca, skakavaca neprirodno velikih i u još većim jatima. Hrastovo lišće ugodno šumi trepereći na prominskome povjetarcu, a kupine iščekuju pruženu dječju ruku. Ali čeljadeta pa ni djeteta nigdje. Kao iz vedra neba odjednom ispred nas iskrsnu Josip Cota (74) govoreći: -Ja sam ima 25 ovaca i isto toliko janjaca. Niti jedno ja nisam odra, sve su mi četnici pojeli. Čučimo u mirisnoj travi i pričamo. Josipa zanima gdje će domovnicu dobiti, treba li i njemu nova osobna iskaznica, što će biti s mirovinom!? Dajemo mu naputke i dok se opraštamo, odnekuda se pojaviše Marija Cota (75), Milka Šojić (70) i Neda Tolič (46) zboreći:-I mi smo cilo vrime okupacije proveli u Suknovcima. Skrećemo s ceste Oklaj—Knin i penjemo se brdu put Lukara. Mjesna crkva Gospe Čatrnjske jedina je crkva u oklajskoj općini koja nije spaljena, no četnici su joj ipak oštetili zvonik i odnijeli zvono. Ljudi nam rekoše da ih boli spoznaja što je na zvonik pucao mještanin Hrvat iz četničkoga tenka. I dok se mi vraćamo ostavljenoj Ladi ispod, vijugavom cestom vraća se žuti kombi Lukaru. A s njime i u njemu ljudi i život selu. Visoke koštele oko crkve što su se počele sušiti nestrpljivo čekaju i zovu. Na njima se još zeleni samo oviti bršljan uz napukla debla, na granama ni lišća, ni crnih bobica ni ptica, A kroz rupu na zvoniku vjetar kao da pjevuši: ovo nije obični vjetar, ovo je vjetar slobode, stoga živnite i dišite slobodno punim plućima. Tražili su dolare Do Matasa nikako doći, nigdje znaka za skretanje i gotovo stigosmo do Knina. Vraćamo se natrag s odlukom da skrenemo na »bili« put kod dva velika hrasta. Ali umjesto u rečeno selo stigosmo u niži Ljubotić, selo kamena i starosti. Vozimo između ograđenih zidova što se čine zbog izrasloga drača još užima, pomno tražeći živost. I sve miruje u pritisloj tišini, u hladu ispod murvi ni ljudi saborenja, iskonski muk iza svake stijene, ispod svake krošnje. Starački korak bake Kate Kaje Bilušić (86) oćutjeli smo tek kad smo joj se približili. Anđeosko lice pod zabranjenom crnom maramom plaho je i još uvijek zastrašeno. Govorimo joj da je vrijeme straha prošlo i molimo za razgovor. Veselošću to uspijevamo pa nam starost kazuje: -Mene su vako staru četnici stalno gnjavili. I skoro da me nisu udavili tražeći od mene dolare. Mislili su da ja imaden novaca jerbo mi je sin u Australiji. A ja jadna ništa nišan imala osim šest kokoši koje su mi oni pobili i pojili. Svašta san ja od četnika proživila u ove četiri godine. Čuvši razgovor iz kuće izišla i Jela Bilušić (84), moleći nas da dođemo u kuhinju vidjeti rupe od četničkih metaka. Pa kazuje: -Mene su četnici stalno tukli i unda su odlučili ubiti me. Četnik je najprvo puca oko mene i kad je uperija automat u mene, automat mu je zaštopa. I tako san ja zahvaljujući dragom Bogu ostala živa. Volin ja ovu kupinu i ovi kamen i ovdi ću umrit. Rodila san devetero dice, četvero ih je u zemlji, a petero ih je živih. Sama san ka ćuk, ali neka, ovdi ću umrit i zakopat se. Ne da se prominska starost, čvrsta i otvrdla kao oklajski kamen koji ljubi i s kojim životne nedaće dijeli. I na nj se vraćaju i oni koji su davno otišli. Ovih dana u Ljubotić je svratio i Miro Bračić (51), liječnik rengenolog, s radom u Mariboru, a i Branko Bilušić je skoknuo iz Zagreba potrsiti kupinu oko rodne kuće. Doktor Bračić nam kazuje: -Pod ovom koštelom moj did je spava sve dok snig ne bi pa. Osmero u bunaru Sunce je već počelo sjedati iza zapadnih brda, a naše se sjedenje ispred kuće Marije Bračić (53) privodilo kraju. Iz njezinih priča za vrijeme okupacije izdvajamo: -Prije nego što su četnici ubili jednoga mještanina vođa im je kazao: »Ne mogu se vratiti iz Ljubotića neokrvljenih ruku«. Ja san to čula svojim ušima. Danje svjetlo je pri kraju i žurno hitamo Čitluku. Zaselak Vucići-Krivići sablasno je pust i u zraku još uvijek lebdi tragedija. Ovdje su četnici osmero živih mještana ubacili u bunar, a Unprofor ih je tek nakon tri dana izvukao i pokopao na još uvijek nepoznato ukopište. I sve su to bili starci između 75 i 80 godina. I crkva sv. Roka i cijelo selo spaljeni su, isto kao i ckrva sv. Martina u Mratovu. Izgorine nijemoga Mratova svjedoče nam o svojoj tragediji, ljudi nema. Lutajući ponovno stižemo do izgorjele crkve sv. Mihovila u Oklaju, pa se u spuštenome mračku dvojimo hoćemo li do Puljana ili nećemo. Palimo automobilska svjetla i krećemo im. I u spuštenome mraku zapisujemo: ovdje su četnicu ubili i zaklali devetero nedužnih staraca, sve opljačkali i spalili. Prominskim kamenjarem razlila se blaga noć. Meket i blejanje, lavež i žmirkava svjetla ćute se. Živnulo je ovdje s mirom i slobodom. Laku noć svima obišlim i neobišlim oklajskim prostorima. Doći ćemo opet. ******************************************************************************** Bilo je to prije točno 17. godina...... Oznake: Iz arhive profesora Ante Vladimira Bikića, Ratna stradanja u Promini

srijeda, 26.09.2012.

Google Street view prošao i kroz Prominu! Čuo sam danas na vijestima da je Google Street View stigao u Hrvatsku. A što je zapravo Street View? "Google karte sa značajkom Street View omogućuju vam istraživanje mjesta širom svijeta panoramskim prikazom od 360 stupnjeva. Istražite svjetske znamenitosti, pogledajte čuda prirode, planirajte rutu putovanja, uđite u restorane i male tvrtke, a odsada možete posjetiti čak i Amazonu! Link:http://maps.google.hr/intl/hr/help/maps/streetview/ Malo sam lutao, i pronašao i Prominu (Oklaj) na snimkama; Virtualnom šetnjom, možete vidjeti koga je i što sve Street View snimio na našim ulicama. View Larger Map Nakon što kliknete na link ispod fotografije, kako bi krenuli u virtualnu šetnju, morate "prenijeti" žutog čovječuljka na željenu lokaciju... i šetnja može započeti! Street View je prošao kroz skoro sva sela i zaseoke u Promini, i svako selo posebno možete pronaći pod linkom: "Ptičja persepektiva-Promina! Oznake: Ptičja persepektiva

ponedjeljak, 24.09.2012.

Voda konačno stigla u Marasovine, Matase i Zeliće Na temu vodovoda za Marasovine, Matase i Zeliće, napisao sam cijeli niz postova. Sjetimo se prvog posta na ovu temu na Promina blogu: „Kreće izgradnja vodovoda za Marasovine-Matase-Zeliće“ Link: http://promina.blog.hr/2005/09/1615148882/krece-izgradnja-vodovoda-za-marasovinematasezelice.html (Post objavljen: utorak, 20.09.2005.) Evo nekoliko citata iz navedenog posta: ********************************************************************* Već dugi niz godina planira se izgradnja vodovoda za Marasovine, Matase i Zeliće. Dobra vjest za preostale stanovnike tih sela objavljena je u današnjem broju Slobodne Dalmacije. Vjest glasi: "Za početak voda žednoj Promini" Članovi regionalnog partnerstva Šibensko-kninske županije, na sastanku na obiteljskom gospodarstvu Josipa Dujića u Suknovcima pokraj Oklaja, objelodanili su otvorenje radova na izgradnji vodosustava Marasovina—Matasi—Zelići. Riječ je o jedina tri naselja općine Promina koja nisu priključena na vodoopskrbni sustav Promine, a koji će se s 400.000 eura financirati iz CARDS-a. Tvrtka MIAB iz Šibenika, vlasnika Mate Burića, radove će dovršiti do svibnja 2006. godine. Ovo je prvi infrastrukturni projekt od njih još pet koji se financiraju iz programa CARDS 2002. — kazao je načelnik općine Promina Žarko Duvančić. Članak u Slobodnoj Dalmaciji na ovu temu, možete pročitati pod linkom: http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20050920/sibenik02.asp ********************************************************************* Marasovine, prvo selo na trasi vodovoda, dobile su vodu u studenom 2009. godine. O tom sam pisao u postu pod naslovom „Marasovine dobile vodu“ Linkom: http://promina.blog.hr/2009/12/1627150607/marasovine-dobile-vodu.html Uglavnom, projekt je kako i sami vidite negdje zapeo, jer 2006. godina je daleko iza nas, a mi smo tek prije nekoliko dana na Novoj TV mogli pogledati sljedeći video prilog: „Čekali su pune 32 godine, kada su prvi put počeli radovi, da im stigne voda. 'To je počelo 1980. godine. Bivša JNA je radila i trajalo je do 1990. godine do pred rat', rekao je Dražen Gregurević. Nekoliko su puta platili priključke. Radovi su prvi put stali zbog rata. Onda su nakon rata čekali još 17 godina. U međuvremenu su tisuće ljudi iselile su iz prominskih sela. Zadnja uplata ipak je stigla na pravu adresu. 'Moja je mater nosila 300 metara vodu iz bunara da bi mi imali popit čašu vode', rekoa je Mladen Ujaković iz Promina“. Cijeli članak pročitajte pod linkom: https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/nakon-32-godine-cekanja-napokon-dobili-vodu.html Konačno je i ovoj priči došao kraj. Svi koji redovito godinama prate Promina blog, sjećaju se koliko je trnovit bio put do ovog cilja.....koliko je bilo objavljenih, pa poništenih natječaja...najava i odustajanja od daljnjih radova... Ali voda u Matasima i Zelićima konačno teče! Oznake: Vodovod za Marasovine, Matase i Zeliće

subota, 22.09.2012.

„Gorka ljubav“-Marko M Popović- 6 dio Prethodni post na ovu temu nalazi se pod linkom: http://promina.blog.hr/2012/09/1630988863/gorka-ljubavmarko-m-popovic-5-dio.html Gorka ljubav (6. dio) U mislima u kuću uniđe Staroj majci do šporeta priđe S njom prozbori nekoliko riječi I zatim se uputila leći. Na prozoru upalila lampu I razmišlja o svojemu sanku, Pa se sjeti da ga j mlada klela Što b' ga klela kad sam ga voljela. Pa i danas iskreno ga volim Dragi bože za njeg' ti se molim, Daj pošalji ti anđela svoga Nek' mu kaže ako me još ljubi Da otiđe do dragana moga. Da se žuri i vreme ne gubi, Nek me prosi u oca i mati Hoće l' mene za njega udati. Pa ako mu dozvolu ne dadu Pobjeći ću da me čuva straža Neću tražit robe ni miraza. Kiša pade blatnjavi su puti Dođi dragi živ ti bio majci, Dođi dragi makar bolan bio Nebil srcu rene izliječio. Ozdravit ću dok zora zaplavi Boljeg lijeka nema od ljubavi. To govori pa u krevet leže Tuga joj se u.grudima steže. No odoljet srcu mogla nije Pa uzima list bijele hartije, Neizvjesnost da ublaži svoju Napisat će dragom riječ koju. Do istarskog mrkoga rudnika Gdje na radu njezina je dika, Pa kada je olovku uzela Nezna mlada od kud bi počela. »Čuj dragane što ti je u glavi Zar ti mene mlađanu ostavi, Od kad ode pa mi sve ne javljaš Što je reći da me zaboravljaš. Što me činiš da venem ko cvjeće I da nikad neću imat sreće, Radi čega ti znadeš dabome Što ne mogu povjerit nikome. Pa rad toga suvišno je reći Da si glavni krivac mojoj sreći, Ja sam sada u velikoj brizi Jer se vrijeme sudbonosno bliži. Kada moram protiv srca svoga Da nemilog uzmem za dragoga, Radi volje mojih roditelja Da se udam gdje j' njihova želja. Neznam Mirko zašto ostavi me Znaj da za te moje srce gine, Jer u njemu stoji tvoje ime Zapisano »ne.zaboravi me«. Pa sad ako osjećaj imadeš I za svoje obećanje znadeš Sad je vrijeme da mi utjeh' pružiš I za moje patnje se odužiš. Da me riješiš ove gorke brige I velike ljubavne intrige, Pa ako te dragi želja vuče Dođi svoje razgovori luče«. Htjela j' mlada još pisati više Al joj ruke umorne kloniše, Pa ljubavni ni pozdrav ne stavi Što je najdraže kod svake ljubavi. Pa kada je pismo napisala Zamišljena sjediti ostala, Na koverti napisala adresu Suze njene kvasile je jesu. A u jutro pred zorno granuće Sa pismom se uputi iz kuće U Oklaj ga predat htjela nije Jer je nešto sumljala ranije Da joj netko listove potkrada Od njezina ljubavnika mlada, Jer vjerovat nije mogla lako Da je Mirko ostavio tako. Pa zbog toga uz buru i kišu Uputi se gradiću Drnišu, Usput vjetar a još kiša rosi Kao da joj i vrijeme prkosi. Poput vjetra stiže do varoši Sa kapljicam kišice po kosi , Brzo sleti niz Drnišku stranu Dok ne dođe pred poštansku zgradu. Gdje opazi sandučić na zidu Kojem priđe u tremi i stidu, Iz njedarca uze pismo vruće Pa mu riječi mekane šapuće: »Putuj moje pismo do Labina, Do Radasa mojeg ružmarina, Reci ono što ja nisam mlada Tužna draga voli te i sada«. To izreče i pismo ostavi I pješice uz Drniš nastavi. Žurila je da stigne što prije Dok još otac ustao se nije, Ili majka da nebi doznala Znajuć da bi to ocu kazala. Stigla j' kući još u jutro rano U kuhinju uđe polagano, Presvuče se umi lice mlado Te u pašu goni bijelo stado. Navraća ih pored vinograda Sa njima se razgovara mlada. Stado moje bez mene ostaje Moj me otac hoće da udaje. Al nažalost pored moje volje Da curujem bilo bi mi bolje, I da čuvam ovčice u doli Negda ljubim što srce ne voli. Oko sebe okom pogleduje Rekao bih nekog očekuje, Te proklinje blage oči svoje Što gledaju pored njene volje. Oči moje odnjela vas voda Što po polju tražite dragoga, Što gledate preko pustih njiva Sad moj dragi sa dragom uživa. Da je dragi ko zelena trava Nebi mene ni bolela glava, Al' je bećar i rumena ruža Pa me boli i srce i duša. Koliko ga volim srce znade I umrjet ću prežalit ga neću A kada se spusti mračak gusti Sa ovcama do kuće se spusti. Pa i ako j' bila trudna dosta Al za dugo u kući ne osta, Uputi se do privatnog stana Poštijera Šarića Stevana. Pa ga stade molit najfinije Ako za nju koji list prispije Da ga nikom drugom ne uruči Ni njezinim najbližim u kući. Na to Šarić iskreno joj reče: »Da ga nikom drugom dati neće Osim njojzi u ruke vlastite Ako bude imao prilike.« No uzalud ovo obećanje I njezine brige i čekanje, Jer prošlo je punih petnaest dana Odgovora nema od dragana. I u tome propala joj nada Da će više dobit ga ikada, Nastavlja se....pod linkom: http://promina.blog.hr/2012/10/1631099852/gorka-ljubavmarko-m-popovic-7-dio.html Oznake: „Gorka ljubav“-Marko M Popović

četvrtak, 20.09.2012.

Iz arhive profesora Ante Vladimira Bikića –Neki to vole žuto Baš razmišljam kako bi ovih dana mogao napisati nešto na temu vigradarstva u Promini, berbe grožđa, cijene grožđa. I dok se razmišljanja još pomalo slažu u priču, u poštanskom sandučiću pronalazim pismo profesora Ante Vladimira Bikića. Iz arhive profesora Ante, stiže jedan članak baš na temu vinogradarstva u Promini, objavljen 1983. godine u Nedjeljnoj Dalmaciji 13. studenog. Evo članka u cijelosti: ****************************************************************************** Grupa francuskih vinara koja je nedavno posjetila Split, interesirala se, među ostalim, kakva su to naša vina koja se u čaši ne mogu razlikovati od vinjaka, da li se ona dobivaju od kakvog trulog i pokvarenog grožđa ili možda od nekog drugog, njima nepoznatog voća. Kad su im splitske kolege po struci pokazale grožđe od kojeg se te naše žutine cijede, iznenađeni gosti nisu odoljeli da ne primijete: „Žali bože sirovine!" -Navikli smo, na žalost, na takve primjedbe stranaca, ne samo stručnjaka nego i običnih ljubitelja plemenitog pića, ugostitelja, trgovaca- kaže glavni enolog „Dalmacijavina" dipl. inž. Vesna Bućan. Po bijelim vinima koja nudimo, tim popularnim dalmatinskim „žutinama", najlošije prolazimo mi enolozi, jer je to slika po kojoj se procjenjuje naša vrijednost, znanje i sposobnost. Žuti kompromis Vesna Bućan je veliki protivnik „žutina", suvremenom preradom godinama pokušava da afirmira bijela vina, s onom, u svijetu poznatom i priznatom, zelenkastom nijansom, ali u tome ne nailazi na očekivano razumijevanje kada je u pitanju dalmatinski potrošač. Zato u pojedinim slučajevima mora ići na kompromis kako bi zadovoljila zahtjeve većine ovdašnjih vinopija koji priznaju samo bijela vina koja su „ka cekin". Jedna od posljedica tog popuštanja i pomirenja je i nestanak kvalitetnog vina debit promina, koje se dobivalo od debita sazrelog u vinogradima na padinama Promine: ono se sada u drniškoj vinariji prerađuje u oklajsku žutinu, vino znatno žuće boje od svog prethodnika. Ta promjena imena i boje objašnjena je i u aneksu elaborata o zaštiti geografskog porijekla kvalitetnog vina debit promina: „Sva nastojanja „Dalmacijavina" da debit promina afirmira kao vino svjetlije zelenkastožute boje, svježije po mirisu i okusu, nisu dala zadovoljavajuće komercijalne rezultate, iako su prognoze s obzirom na trend bijelih vina bile optimističke. Glavni razlog je poznat. Oduvijek je dalmatinski potrošač tražio izrazitiju žutu boju vina, koja je (uz bistroću) bila jedan od važnijih pokazatelja kvalitete. Dakle tradicija vizualne spoznaje o kvaliteti vina je u Dalmaciji korjenita, a čini se naročito kada je riječ o debitu, kojeg su nekada zvali i prominska žutina upravo zbog izrazito žute boje vina. Zato se aktualnost žute boje kod vina debit promina ne može zanemariti, iako se ona ne može promatrati odvojeno od ostalih činitelja kvalitete. Jer, klasična tehnologija fermentacije masulja kojom se intenzivno žuta boja postiže utječe i na ostale organoleptičke osobine kao i na fizikalno-kemijski sastav vina. Žuta euforija Dugo poslije rata žutine su bile vina privatnih konoba. Međutim, kada je prva vinarija počela oponašati i napunila prve boce žutim vinom, na tržištu je nastala pomama za njima. Komercijalisti su počeli vršiti snažne pritiske na vinare da se udovolji „žutim zahtjevima", i na tržište stiže sve više vina koja su pravljena „po tradicionalnoj tehnologiji". To što se žuta boja najčešće dobiva upotrebom karamel-šećera, što naš zakon o vinu, inače, zabranjuje, to nikome ne smeta, protiv toga nitko ništa ne poduzima. Želeći da udovolje potrošačima, kako kažu dipl.inž. Vesna Bućan i dipl. inž. Vladimir Čečuk, i u „Dalmacijavinu" su se pozabavili klasičnom tehnologijom, pa danas svjesno prave tzv. tehnološku grešku i mošt ostavljaju dva do tri dana da vri na komini, tek toliko da se iz pokožice izvuče željena žuta boja. Tako je dobivena oklajska žutina, vino zelenkasto žute do žute boje, kristalno bistro, s dobro razvijenim sortnim mirisom i bukeom. Okus mu je harmoničan do kiselkast, karakterističan po sorti. Oklajska žutina ima od 11 do 12,5 posto alkohola, ukupnog ekstrakta od 18 do 25 grama po litri, ukupnih kiselina 5 do 7 grama i glicerina 7 do 11 grama po litri. To je vino koje, zaista, umnogome podsjeća na poznata vina oklajskih konoba. Za razliku od drugih bijelih vina u Dalmaciji koja su na dropu držana po dva, čak i tri tjedna, dok se klobuk ne bi spustio na dno suda, oklajski težak je vino s komine ocjeđivao već treći-četvrti dan. Bili su napredniji u tehnologiji, vjerojatno zato, jer su radili sa Zagrebom, kupac njihovih vina je bio kultiviraniji i tražio vina s manje tanina i oporosti. U oklajskim konobama peteljkovina se zato nikad nije ostavljala zajedno s moštom, kao što je to slučaj u većem dijelu Dalmacije. Kad se govori o oklajskim vinogradima, treba reći da je to najčistije područje debita. U Lukaru i okolnim selima valjda jedino u Dalmaciji nije uspio da se proširi rodni trbljan (kuč), koji je preplavio Dalmaciju posljednjih dvadesetak godina. Važno obilježje, a ujedno i velika prednost oklajske žutine jest i u tome da je ona u sebi spojila na najbolji način osobine kontinentalnih i južnih vina. Utjecaj hladnije kontinentalne klime daje mu toliko potrebnu svježinu, (ovo je dalmatinsko vino s najviše kiseline), a tla prominskih prisoja podarila su mu aromu, okus i punoću južnih vina. Enolozi kažu da se izvanredno slaže u kombinaciji s maraštinom, koja ima manje kiseline ali više ekstrakta i šećera, pa više i alkohola, a i arome im se lijepo nadopunjuju, U te stručne pojmove prominski seljak se ne razumije, ali je davno, davno i sam došao do te znanstvene istine, pa od davnina uz debit posadi i po koji trs maraštine. Zeleno i žuto Na zaštićenim položajima oklajskog vinogorja danas ima oko 476 hektara vinograda debita, s kojih se može ubrati oko 780 vagona grožđa. Da bi bilo prerađeno u kvalitetno vino oklajsku žutinu, grožđe mora imati najmanje 17,5 stupnjeva sladora. S obzirom na veličinu vinarije u Drnišu godišnje se može proizvesti najviše 260 vagona zaštićenog vina. Količine grožđa koje se otkupe i prerade, međutim, znatno su manje, najveći dio debita još uvijek se prerađuje u privatnim konobama, ne samo ovoga kraja nego širom Dalmacije. U vrijeme jematve u selima debita Mratovu, Puljanama, Razvođu, Sukvovcima, Velušiću, Oklaju, Čitluku, Lukaru, Bogatićima i Matasima sreću se vozila svih mogućih registracija s kojima se odvozi poznato bijelo piknjasto grožđe za preradu u „kućnoj radinosti". Ove godine drniška vinarija otkupila je 62 vagona debita sa 18,5 do 19 stupnjeva sladora i ono se prerađuje u oklajsku žutinu. Na pitanje misli li se i na nas koji volimo svjetlija, svježija i pitkija bijela vina od sugovornika dobivamo odgovor da će se uskoro, možda već od naredne berbe, s određenih položaja oklajskog vinogorja, samo onih najkvalitetnijih, brati debit i prerađivati po najsuvremenijoj tehnologiji. Znači, vrenjem mošta bez peteljkovine, pokožice i sjemenki. Ljubiteljima vina će tako biti pružena šansa da biraju: žuto ili zelenkasto. ****************************************************************************** Puno toga se promijenilo u Promini, u prominskom vinigradarstvu i vinarstvu od 1983. godine. Prominski se vinogradari ne drže slijepo uzrečice kojom je Alberto Fortis (u svojoj knjizi "Put po Dalmaciji") opisao ljude u Dalmatinskoj zagori- "Tešem kolac ko' moj otac". Koliko se na tom polju napredovalo, najbolje govore osvojene nagrade prominskih vinara. ( Link: http://promina.blog.hr/2006/10/1621617909/vinogradarstvo-i-vinarstvo-u-promini.html) Kad sam nedavno razgovarao s jednim svojim kolegom iz Sinja, i kad sam spomenuo da sam iz Oklaja, odmah mi je postavio pitanje: "Znaš li ti čije se vino pilo na fešti prošlogodišnjeg slavodobitnika Alke?" -Iskreno sam odgovorio da nemam pojma. -"Uglješe Džape iz Oklaja"! -odgovorio je kolega, i prisjetio se svojih posjeta prominskim vinogradarima, gdje je kupovao grožđe, gdje je dobro vino.... -Koliko sam se takvih priča naslušao u progonstvu..... Uglavnom, kako bi rekli Miljevčani - "Neka traje loza naša"! ....a o berbi grožda ove godine u Promini, napisat ću nešto kad krene berba debita... (Profesore Ante, hvala na ovom zanimljivom članku!) Oznake: Iz arhive profesora Ante Vladimira Bikića, Prominski vinogradari

srijeda, 19.09.2012.

Iz arhive profesora Ante Vladimira Bikića-MVČ "Prominske obljetnice"-3. dio Arhivu profesora Bikića, krasi i knjiga Mirka Validžića Ćelkanovića-„Prominske obljetnice“. Knjiga, koja daje odgovore na mnoga pitanja iz prominske, ne tako davne prošlosti. Za ovu prigodu, objavit ću treći nastavak teksta pod naslovom: „OSAMDESET GODINA ŽIVOTA I RADA PROMINJSKE OPĆlNE 1883-1963“ Ali, prije nastavka samog teksta, evo i napomene koja se nalazi na kraju teksta, a odnosi se na načelnika Šimu Ćorića; (47.) Ante Ćoric Kalaba, sin je Ante i Save Manojlo, rođen je 23.04.1861-, a umro 28.05.1932. Oženio je Katu Barišić Migalo. Imao je brojno potomstvo: 8 sinova i 3 kćeri. Evo i nastavka teksta….. *********************************************** Treći prominski načelnik bio je također Oklajac (od Kule), posjednik i trgovac ANTE ĆORIĆ Kalaba. Tako je načelništvo prešlo u drugi Ćorića ogranak, jednako radikalno hrvatski. Koliko je u tom pomicanju bilo odraza prodora pravaškog pravca u Promini preko prominjskog župnika i mještanina fra Luiđa Jurenovića (na službi u rodnoj župi od 1904. do 1914.)? Ante Kalaba je započeo načelništvo 1909. a završio svršetkom prvoga svjetskog rata (1918.). Posljednji načelnik za Austro-Ugarske monarhije. Ispratio je drevnu carevinu, kojoj smo se davno predali, ali se u njoj nismo usrećili. Godine prije prvog svjetskog rata tekle su redovitim tijekom. Ratne godine bile su teške. Gotovo svi koji su mogli nositi pušku pošli su na ratište. Žene i djeca ostali su bespomoćno na ognjištu. Što se više duljio rat, to je veća bila glad. Stanje je bilo više negoli teško Toga su se svega sjećali još dugo naši stari. Iza gladi došlo je jos veće zlo, takozvana „Španjolica“ (kužna bolest) harala je nemilo i odnosila žlvote. U svim takvim neredovitim uvjetima načelniku nije bilo lako: mobilizacija, glad, pomor. Kalaba je bio poznat kao miran i staložen čovjek, pa je sve to prebrodio bez težih oštećenja. On je i kasnije uživao ugled poštena trgovca, koji je u suživotu s prummjskim svijetom i davao i primao. Tako je, eto završena prva stranica („austrijska“) prominjske općine (1883.—1918.). Gledamo u općinsku konstituciju, u početku su bila glavna dva lica: načelnik i tajnik. Povećanjem poslova pridružen je i pisar. Bez redara nezamislivu je redovito općinsko osiguranje. On je u početku bio i poreznik. Vec smo rekli da načelnik dugo i dugo nije dobivao nagradu za svoj rad, sve do 1907. Ni tajnik u početku nije imao plaće. Narod ga je nagrađivao plodovima iz svog vrta, vinograda, oranice, šume. tora i podruma. Kad su se ukazale prve mogućnosti, počeo je primati zasleženu nagradu. Tako i redari. *********************************************** Nastavlja se….pod linkom: http://promina.blog.hr/2012/10/1631089749/iz-arhive-profesora-ante-vladimira-bikicamvc-prominske-obljetnice4-dio.html Prethodni post na temu iz naslova link: http://promina.blog.hr/2012/08/1630986999/iz-arhive-profesora-ante-vladimira-bikicamvc-prominske-obljetnice2-dio.html Prije nekoliko dana, razgovarao sam sa praunukom prvog načelnika Šime Ćorića, koji nosi pradjedovo ime-Šime. Razgovor je bio dosta zanimljiv, ali za ovu priliku, izdvojio bih samo nešto vezano uz prezime Ćorić u Promini. Razgovarajući sa Šimom Ćorićem, saznao sam da prominski Ćorići nemaju nikakve veze s Ćorićima u Vrlici, ili Vodicama…jer je njihov predak Mijat Bandalo (zvani Ćorić), kao prezime uzeo svoj nadimak Ćorić….i od tada se njihovi nasljednici tako prezivaju. Na njihovim starim kućama koje su građene negdje oko 1800 godine (u blizini Bandalovića kule-najstarije kuće u Promini!), čak se negdje nekad i vidio natpis Bandalo. Oznake: Iz arhive profesora Ante Vladimira Bikića, općina promina, MIRKO VALIDŽIĆ ĆELKANOVIĆ, Prominske obljetnice

utorak, 18.09.2012.

Ciljane izmjene i dopune Prostornog plana uređenja Općine Promina sa smanjenim sadržajem Od Petka, 14. rujna 2012. u „SLUŽBENOM VJESNIKU ŠIBENSKO-KNINSKE ŽUPANIJE (Broj 9) na Stranici 129 – možete pročitati sljedeću odluku Općinekog vijeće Općine Promina: ************************************************************************** OPĆINA PROMINA OPĆINSKO VIJEĆE 5 Na temelju članka 78.Zakona o prostornom uređenju i gradnji (“Narodne novine”, broj 76/07 i 38/09) i članka 30.stavak 1. točke 3. Statuta Općine Promina (“Službeni vjesnik Šibensko-kninske županije”, broj 10/09), Općinsko vijeće Općine Promina, na 2. sjednici, od 03. kolovoza 2012. godine, donosi: ODLUKU o izradi (ciljanih) izmjena i dopuna Prostornog plana uređenja Općine Promina sa smanjenim sadržajem I. OPĆA ODREDBA Članak 1. Donosi se odluka o izradi (ciljanih) izmjena i dopuna Prostornog plana Općine Promina (u daljnjem tekstu: Odluka) II. PRAVNA OSNOVA Članak 2. Odluka se donosi temeljem članka 73.Zakona o prostornom uređenju i gradnji (u daljnjem tekstu: zakon). Izmjene i dopune prostornog plana uređenja Općine Promina izradit će se u skladu s Pravilnikom o sadržaju, mjerilima kartografskih prikaza, obveznim prostornim pokazateljima i standardu elaborata prostornih planova (“Narodne novine”, broj 106/98,39/04,45/04-ispr. i 163/04). Članak 3. Nositelj izrade plana je Općina Promina. Postupak izrade i donošenja sukladno odredbi članka 2. točke 12. Zakona provodi Jedinstveni upravni odjel i to tijelo je kao nositelj izrade odgovorno za provedbu zakonom utvrđenog postupka. III. OBUHVAT PLANA Članak 4. Obuhvat plana je područje Općine Promina. IV. OCJENA STANJA U OBUHVATU PLANA Članak 5. Temeljem dosadašnjih odluka u donošenju prostornog plana uređenja Općine Promina za ovo su se područje utvrdili ciljevi prostornog uređenja, racionalno korištenje prostora i način i uvjeti gradnje u odnosu na stanje u prostoru u trenutku donošenja odluka. U odnosu na tako uređene parametre pokazalo se da su potrebne promjene da bi se mogli realizirati planirani zahvati u prostoru. V. RAZLOZI ZA IZRADU PLANA Članak 6. Izrada plana provodi se radi usklađenja sa zakonom i Prostornim planom Šibensko-kninske županije. VI. CILJEVI I PROGRAMSKA POLAZIŠTA PLANA Članak 7. Ciljevi i programska polazišta plana su: -određivanje prostora za smještaj solarnih elektrana, -otvaranje nove stambeno-gospodarske zone južno od Metal.sinta, -otvaranje nove gospodarske zone za izgradnju pogona za preradu kamena i izgradnju asfaltne baze i -uskladiti PPU Općine Promina sa Županijskim prostornim planom iz razloga da se olakšaju postupci izdavanja akata kojima se odobrava gradnja odnosno da se uklne neusklađenosti u preostalim dijelovima općinskog plana. Odstupanje od utvrđenih ciljeva i programskih polazišta izmjena i dopuna, moguće je ukoliko se u postupku izrade plana utvrdi da iste u dijelu ili cijelosti nije moguće provesti jer su u suprotnosti s zahtjevima i mišljenjima tijela i osoba iz članka 11.odluke ili u suprotnosti s zakonskim ili podzakonskim propisima te pravilima struke. VII. POPIS STRUČNIH PODLOGA POTREBNIH ZA IZRADU PLANA Članak 8. Podatke, planske smjernice i propisane dokumente dostavit će nadležna tijela i osobe temeljem dostavljenih zahtjeva i mišljenja. VIII. NAČIN PRIBAVLJANJA STRUČNIH RJEŠENJA Članak 9. Stručno rješenja odnosno nacrt prijedloga izmjena i dopuna prostornog plana izradit će izrađivač odabran u postupku javne nabave. IX. VRSTA I NAČIN PRIBAVLJANJA KATASTARSKIH PLANOVAI GEODETSKIH PODLOGA Članak 10. Kartografski prikazi elaborata plana za sve faze izrade izradit će se korištenjem digitalnih topografskih karata u mjerilu 1:25 000 što ih je izdala geodetska uprava i digitalnih katastarskih planova u mjerilu 1:5000 X. POPIS TIJELA I OSOBA ODREĐENIH PROPISIMA KOJA DAJU ZAHTJEVE ZA IZRADU PLANA IZ PODRUČJA SVOG DJELOKRUGA TE DRUGIH SUDIONIKA U IZRADI PLANA Članak 11. U skladu s člankom 79.zakona odluka će biti upućena slijedećim tijelima i osobama : -Ministarstvu zaštite okoliša prostornog uređenja i graditeljstva, -Ministarstvu mora prometa i infrastrukture, -Ministarstvu kulture, -Upravi za zaštitu kulturne baštine,konzervatorski odjel u Šibeniku, -Upravi za zaštitu prirode, -Ministarstvu poljoprivrede, -Ministarstvu regionalnog razvoja,šumarstva i vodnog gospodarstva,Uprava gospodarenja vodama, -Ministarstvu obrane, -MUP,policijska uprava Šibenik,policijska postaja Drniš, -Državna uprava za zaštitu i spašavanje,područni ured za zaštitu i spašavanje Šibenik,odjel za zaštitu i Spašavanje, -Županijski zavod za prostorno uređenje Šibenik, -Državna geodetska uprava,područni ured za katastar Šibenik-ispostava Drniš, -Hrvatske vode, -Županijska uprava za ceste Šibensko-Kninske Županije, -HEP –Operater distribucijskog područja Šibenikpogon Drniš, -Hrvatska agencija za pošte i telekomunikacije Zagreb i -javna ustanova NP Krka. Primjenom članka 79. Zakona o prostornom uređenju i gradnji navedena tijela i osobe pozivaju se da u roku od 30. dana dostave svoje zahtjeve za izradu plana. XI. ROK ZA IZRADU PLANA Članak 12. Rok za izradu plana po fazama: • Dostava prethodnih zahtjeva (podaci, planske smjernice i propisani dokumenti ) za izradu Prostornog plana 30. dana od dana zaprimanja odluke s pozivom za dostavu zahtjeva i • Ostali rokovi de nirat će se ugovorom s odabranim izrađivačem plana. XII. IZVORI FINANCIRANJA IZMJENA I DOPUNA PLANA Članak 13. Sredstva za izradu plana osiguravaju se u Proračunu Općine Promina. Članak 14. Do donošenja plana dopušteno je izdavanje akata za zahvate u prostoru. Članak 15. Ova odluka stupa na snagu osmog dana od dana objave u “Službenom vjesniku Šibensko-kninske županije”. Klasa : 350-01/12-01/1 Ur.Br : 2182/09-12-01 Oklaj, 03. kolovoza 2012. OPĆINSKO VIJEĆE OPĆINE PROMINA PREDSJEDNIK Tihomir Budanko, v. r. ************************************************************************** Oznake: općina promina, prostorni plan

ponedjeljak, 17.09.2012.

Prominska misa u Zagrebu 16.09.2012- video snimka Prije nekoliko dana, najavio sam Prominsku misu u Zagrebu. Zamolio sam Prominskog zeta Gašpara, da napravi mali video prilog na ovu temu, za Promina blog. Evo kako je bilo u nedjelju 16.09.2012 u crkvi Gospe Lurdske u Zagrebu; Prominske zete HVALA! Oznake: Prominska misa u Zagrebu

nedjelja, 16.09.2012.

Dan kada je počeo rat u mom selu…. „Noćas sam ti opet sam. Da me barem nešto udari. Bit’ će rata, kažu svi, al’ ja ću umrijeti od ljubavi. Ko mi tebe uze, Tamara? Prodala si suze drugima. Noćima ja sanjam tvoje tragove. Kuda idu izgubljene djevojke?“ Stihovi su to koje je napisao Boris Novković još davne 1986. godine, na svom prvom albumu u istoimenoj pjesmi „Kuda idu izgubljene djevojke“. Možda je riječ „rat“ u stihu „Bit’ će rata, kažu svi“ spomenuta tek slučajno, a možda i nije. Možda je Novković nešto predosjetio? Bilo kako bilo, mi smo s guštom pjevali tu pjesmu, a riječ „rat“, bila je samo riječ u pjesmi, a riječi „Tamara“ i „ljubav“ su bili u prvom planu. Zanimljivo je kako pjesme, i riječi u stihovima ostaju uvjek iste, samo s godinama, mi ih doživljavamo na novi način, i uz njih vežemo nove-nekad lijepše, nekad i ne baš lijepe uspomene. Tako sam se donedavno uz pjesmu "Najdraže moje" od novih fosila, uvjek s osmjehom vraćao u djetinjstvo... A onda su jednog dana uz stihove "Ako te izgubim, najdraže moje utopit ce se zvijezde u valima tuge" iznenada potekle suze.... Jednog popodneva, 16. rujna 1991. godine, u 15 sati i 15 minuta, odjeknule su eksplozije prvih granata u Promini. Naravno da su već mnogi ljudi do tada nastradali u Hrvatskoj, da su već krenule kolone prognanika. Da su i mnogi Prominci nastradali na prvim linijama…. Ali to je bilo „negdje drugdje“, riječ „rat“ je bila samo riječ „rat“, a u mislima nada da će sve to uskoro prestati. Ali nije prestalo, i zlo je stiglo i u „naše dvorište“. Granate su padale, a ja sam sa svojom obitelji sklupčan iza tankih pregradnih zidova, u podrumu „Doma zdravlja“, htio ne htio shvatio da je došao red i na nas. Trenutci kada čovjek može samo čekati što će mu sudbina donijeti, i moliti Boga za goli život- samo goli život. „Samo da glava ostane, sve ćemo drugo opet steći…“ bila je rečenica koju su svi drhteći ponavljali. Granatiranje je nakratko prestalo, a tišinu koja je tada zavladala u „Domu zdravlja“, ubrzo je zamjenilo zapomaganje ranjenih, krik za poginulim, očaj iznad mrtvog tjela djeteta…. Za nepunih 48 sati, cijela Promina je bila raseljena. Od 2500 stanovnika, u Promini je ostalo najviše 400 stanovnika, i to većinom pravoslavaca….. Pred nama je bilo vrijeme u kojem je nada za povratkom sve više bljedjela , a ispraćaji poginuli i umrlih Prominjaca najčešća okupljanja….. Sve je to sada daleko iza nas…i riječ „rat“ opet postaje samo obična riječ za većinu nas kome je Bog uslišio molitve „Samo da glava ostane, sve ćemo drugo opet steći…“. Ali nažalost, dosta Prominjaca nije bilo te sreće. Osim Prominjaca koji su poginuli na prvoj crti bojišnice, širom Lijepe naše- nastradali su na svom rodnom ognjištu i Prominci koji su vjerovali da nikomu nisu učinili zlo, da nemaju razloga za strah, razloga za bjeg. Danas u Promini nigdje nema spomenika, spomen ploče, ili spomen sobe….gdje bi se čitajući imena nastradalih Prominjaca u Domovinskom ratu, barem na trenutak sjetili onih koji slobodu u Promini nisu dočekali, koji su za slobodu Hrvatske i Promine život dali. Dobro, netko će reći, civilnim žrtvama su posvećeni spomenici pored crkvi sv Mihovila u Oklaju i sv Martina u Mratovu, ili križ pored Općine u Oklaju; Evo i fotografija: Njihovih imena nema, i sve što nam preostaje je zapitati se komu su spomenici zapravo podignuti? Tko se krije iza brojke 10?, a tko iza brojke 5? Listajući Arhivu profesora Ante Vladimira Bikića, pronalazim članak sa svečanog otvaranja spomen obilježja u Mratovu i Oklaju; *********************************************************************** Evo i teksta članka Marine Jurković: Otkrivena spomen-obilježja na mjestima masovnih grobnica MRATOVO — Na mjestima masovnih grobnica civila stradalih od ruke velikosrpskog agresora za Domovinskog rata u prvoj polovici 1993. godine, u prominskom selu Mratovu te Oklaju, središtu općine Promina, jučer su otkrivena spomen obilježja. Prvo, na samom ulazu u mjesno katoličko groblje sv. Martina spominje se desetero nevinih staraca i starica čiji je, kako je u prigodi otvorenja spomenika kazao šibensko-kninski župan Duje Stančić, jedini grijeh bila nespremnost napuštanja rodnih ognjišta. Drugo, uz crkvu sv. Mihovila u Oklaju, pak, sjećat će na još petero Prominjana civila. Uz rodbinu žrtava te županijskog i općinskog čelnika Duju Stančića i Žarka Duvančića, svečanom otvorenju spomen obilježja nazočili su Ivica Pančić, ministar hrvatskih branitelja i izaslanik Vlade RH, Zdenko Haramija, predstavnik Hrvatskog sabora, brigadir Milan Perković, zamjenik zapovjednika IV. korpusa OS RH i izaslanik Predsjednika RH, te predstavnici Republičke koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata. U obraćanju okupljenima, ministar Pančić podsjetio je kako je diljem Hrvatske do sada otkriveno 136 masovnih grobnica i tisuće pojedinačnih te ekshumirano 3400 posmrtnih ostataka civila stradalih na jednak način. Još uvijek se, kazao je, traga za 1275 osoba koje se vode kao nestale. - Takve žrtve obvezuju da sve svoje snage usmjerimo na stvaranje moderne i snažne hrvatske države jer je to najmanje što možemo učiniti za njih - rekao je Pančić. Prigodnim riječima skup su pozdravili i spomenuli se nevino stradalih, kojih je u prominskom kraju od oko 1400 stanovnika ukupno 44, i Zdenko Haramija, brigadir Milan Perković, župan Stančić i načelnik Duvančić. Civilne žrtve Masovna grobnica u Mratovu nalazi se na groblju Sv. Martina u obiteljskoj grobnici Škarica. Iz nje je ekshumirano i identificirano 10 posmrtnih ostataka civila stradalih u razdoblju od 19. siječnja do 24. ožujka 1993. Identificirani su: Ivan Bračić (Lukin), Ana Bračić (Josipova), Marija Bračić (Petrova), Pavao Parać (Paškaljev), Anica Parać (Markova), Kata Parać (Mijatova), Božo Bračić (Ivanov), Petar Džaja (Antin), Ante Perica (Matin) te Tomica Vucić (Tomičin). Na mjesnom groblju sv. Mihovila u Oklaju, pak, druga je masovna grobnica iz koje su ekshumirani i identificirani posmrtni ostaci civila stradalih u veljači 1993. godine. To su: Mate Vucić (Matin), Marija Vucić (Antina), Ivan Vucić (Matin), Kata Vucić (Ivanova) te Ana Bandalo. Najmlađa civilna žrtva te je ratne 1993. godine imala 53 godine, a najstarija 82. *********************************************************************** U postu pod naslovom: „Prominska stradanja u Domovinskom ratu 16.09.1991-16.09.2011“ Link: http://promina.blog.hr/2011/09/1629513983/prominska-stradanja-u-domovinskom-ratu-1609199116092011.html …navedene su svi Prominci poginuli u Domovinskom ratu. Sjetimo ih se……. Neka im je laka prominska zemlja.... Oznake: Ratna stradanja u Promini

petak, 14.09.2012.

Ankica Čilaš Šimpraga-MUŠKA OSOBNA IMENA U PROMINI -VI dio Uvodni post na temu iz naslova, napisao sam pod naslovom: „Ankica Čilaš Šimpraga-MUŠKA OSOBNA IMENA U PROMINI“ Linkom: http://promina.blog.hr/2012/07/1630898988/ankica-cilas-simpragamuska-osobna-imena-u-promini.html Osim muških imena, u radu se može pročitati jako puno povijesnih, i drugih raznih podataka, koji nam otvaraju nove puteve prema prominskoj (pa čak i osobnoj) prošlosti. Evo što bih za ovaj post izdvojio kao najzanimljivije o muškim osobnim imenima u dvadesetom stoljeću ( a to je skoro pa sve napisano na ovu temu); ******************************** 7. Dvadeseto stoljeće Dvadeseto je stoljeće u Promini, kao i u cijelom svijetu, obilježeno velikim društvenim promjenama. Presudan su utjecaj imali ratovi, uvođenje obvezatnog školovanja, pojava i široka dostupnost masovnih medija (radio, televizija, novine te u najnovije doba internet (37)), dnevna migracija selo – grad te preseljenje u gospodarski perspektivnije sredine, osobito u gradove zagreb, split i zadar, no i diljem Hrvatske, postupno napuštanje tradicionalnih oblika poljoprivrede (38) i ekonomska emigracija od 70-ih godina, ponajprije u zemlje zapadne Europe. Upravo zbog tih bitnih društvenih previranja i promjena, što je imalo utjecaja i na izbor osobnih imena, podatke za 20. stoljeće rasporedit ćemo u nekoliko razdoblja. Razdoblje neposredno nakon Prvoga svjetskog rata Imena u razdoblju nakon prvoga svjetskog rata analiziramo prema upisniku rođenih 1919. – 1925. godine za sela prominske župe. U to doba mlade Kraljevine SHS u Promini su vrlo česta dvostruka službena osobna imena te nalazimo gotovo dvaput više dvostrukih (75) nego jednostrukih osobnih imena (38). a) jednostruka imena (38) U usporedbi s 19. stoljećem uočljiv je snažan prodor narodnih imena, koja čine gotovo jednu trećinu jednostrukih muških imena (12), te se nakon višestoljetnog izbivanja ponovno pojavljuju imena motivirana osnovama mir i slav: Branko, Drago, Dragutin, Krešimir, Mile, Radovan, Slavko, Stanko, Tomislav, Vjekoslav, Vladimir, Zvonimir. Ostalo su tradicionalna kršćanska imena prilagođenahrvatskom jeziku: Andrija, Ante, Bartul, Ćiril, Frano, Ivan, Jakov, Jandrija, Jerko, Jerolim, Josip/Joso/Jozo, Krste, Marko, Mate, Mijat, Paškalj, Paško, Pavle, Pilip, Roko, Roško, Stipan/Stjepan, Toma. U Anagrafu iz 1861. od tih imena nije potvrđeno ime Bartul, Ćiril, Jerolim (no jest Jerko), Krste, Roko, Roško. Ovdje je novost i jekavski refleks jata u Stjepan. b) dvostruka imena (75) Dvostruka su imena nadijevana ili iz (1) profilaktičnih motiva, ili zbog (2) želje da se unutar obitelji nasljeđuje određeno ime ili zbog (3) želje da se uz tradicionalne imenske osnove u repertoar propuste nova imena. prema kazivanju informanata prvo je ime davano kao ono kojim će se osoba oslovljavati, a drugo je bilo tzv. krsno ime. No često su na drugome mjestu upravo narodna imena koja su preuzimala ulogu neslužbenoga osobnog imena u slučajevima kad je u susjedstvu bilo osoba s istim prvim imenom (npr. Ante Zvonimir, Ante Branko, Ante Drago itd.). Ima slučajeva naknadnoga brisanja jednoga dijela službenog imena, onoga koje se izrazito rijetko rabilo, kako bi se pojednostavnila, tj. skratila imenska formula (npr. Ante Marko preimenovan je u Marka, Ante Ive u Ivu). Među dvostrukim osobnim imenima dominiraju ona (39) s objema imenskim sastavnicama kršćanskoga podrijetla: Ante Marko, Ante Petar, Ante Ivan, Ante Marko, Božo Martin, Ilija Ivan, Ivan Paško, Ivan Mijat, Ivan Ante, Ivan Josip, Ivan Marko, Jerko Ante, Josip Ivan, Josip Petar, Josip Ivan, Josip Šime, Joso Ante, Joso Krste, Joso Petar, Jure Ive, Jure Toma, Marko Jure, Marko Krste, Marko Mate, Marko Paško, Mate Petar, Mate Šimun, Mate Ante, Mate Ivan, Mate Josip, Niko Marko, Paško Ante, Petar Josip, Petar Marko, Petar Paško, Stipan Marko, Stipan Josip, Šimun Jakov, Vinko Ante. Manje je onih (20) koja su sastavljena od kršćanskih i narodnih osobnihimena: Ante Zvonimir, Ante Branko, Ante Drago, Ante Tomislav, David Mile, Ivan Ljubimir, Ivan Mile, Ivan Branimir, Ivan Branko, Ivan Vlade, Ivan Zvonko, Josip Mile, Josip Mirko, Mate Drago, Mate Mile, Paško Mirko, Petar Stanko, Petar Tomislav, Stipan Drago, Šime Mirko. Još je manje (12) dvostrukih muških osobnih imena u kojih je na prvome mjestu narodno ime koje se, najvjerojatnije, samostalno upotrebljavalo u neslužbenoj komunikaciji: Berislav Ivan, Dragutin Josip, Krešimir Pilip, Miroslav Ante, Ratimir Joso, Slavko Ante, Tomislav Ante, Velimir Ćiril, Vlade Ante, Zdravko Joso, Zvonimir Ante, Zvonimir Stipan. Samo su dva dvostruka osobna imena s objema narodnim imenskim osnovama: Krešimir Mile, Slavko Mirko. Nakon Prvoga svjetskog rata unutar dvostrukih osobnih imena prvi se put pojavljuju aloglotna imena Aleksandar (Aleksandar Šime), starobiblijsko ime David (David Mile) i muško osobno ime ruskoga podrijetla Igor (Čedomil Igor). Imenske sastavnice u dvostrukim imenima i njihova frekventnost Unutar dvostrukih osobnih imena dolazi 48 muških osobnih imena. Prema građi mnoga se pojavljuju u samo -jednom dvostrukom imenu (Aleksandar, Berislav, Božo, Branimir, Čedomil, Ćiril, David, Dragutin, Igor, Ilija, Jakov, Jerko, Ljubimir, Martin, Mijat, Miroslav, Niko, Pilip, Ratimir, Stanko, Velimir, Vinko, Zdravko, Zvonko), -neka dvaput (Branko, Krešimir, Krste, Slavko, Vlade), -druga tri (Drago, Jure), -četiri (Stipan, Tomislav/Toma), -pet (Šime/Šimun, Zvonimir/Zvonko) -ili više puta: Mile (6x), Mirko (6x), Paško (7x), Mate (8x), Petar (9x). Među onima koja dolaze u samo jednom dvostrukom imenu ima tradicionalnih osobnih imena koja polako nestaju ili će se neko vrijeme manje nadijevati (Ilija, Jakov, Martin, Mijat, Niko, Pilip). S druge strane, u antroponimikon ulaze idioglotna (Berislav, Branimir, Čedomil, Dragutin, Ljubimir...) i nova aloglotna osobna imena (Aleksandar, David, Igor). Otvorenost ulasku novih osobnih imena pokazuje da se uz tradicionalna načela imenovanja pojavljuje i načelo “ljepote” pri izboru imena. No ipak su unutar dvostrukih imena najfrekventnija imena Marko (10x), Josip/Joso (18x), Ivan/Ive (20x), Ante (20x), dakle u prominskom području tradicionalna imena kršćanskoga podrijetla. Razdoblje 1946. – 1955. (39) …………………….nastavlja se u sljedećem postu…. Napomene: (37) U mnogim tzv. pasivnim sredinama među mlađim stanovništvom internet je brzo prihvaćen kao dosad najsnažnije i najbrže sredstvo medijske komunikacije. Kako bi razmjenjivali informacije o svemu što se tiče Promine, mladi su 19. ožujka 2005. pokrenuli promina.blog.hr. (38) S Domovinskim ratom gotovo je nestala poljoprivreda i dotadašnja nevelika industrijska proizvodnja, no u posljednje se vrijeme manji broj stanovnika bavi vinogradarstvom i vinarstvom, poneki maslinarstvom te stočarstvom, ponajprije ovčarstvom, no napušteno je tradicionalno pregonsko stočarenje. ******************************** Za više informacija o muškim imenima u Promini …svakako…obavezno posjetite link: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=124795 Prethodni post na ovu temu: http://promina.blog.hr/2012/08/1630985503/ankica-cilas-simpragamuska-osobna-imena-u-promini-v-dio.html Nastavlja se…..pod linkom: http://promina.blog.hr/2012/10/1631084361/ankica-cilas-simpragamuska-osobna-imena-u-promini-vii-dio.html Oznake: Ankica Čilaš Šimpraga, MUŠKA OSOBNA IMENA U PROMINI

četvrtak, 13.09.2012.

Iz arhive profesora Ante Vladimira Bikića- Uskrsnuće općine Oklaj Listajući članke iz Arhive profesora Ante, pronalazim članak u Vjesniku, objavljen na današnji dan, 13.09.1994. godine. Evo teksta članka autora Nedjeljka Musolina: ********************************************************************** Utorak, 13. rujna 1994. Govore gradonačelnici i načelnici okupiranih gradova i općina (19) Od prvog dana Domovinskog rata svi Prominci su dragovoljci, a i sada ih je mnogo u postrojbama HV, domobranstva i policije. To su mahom mladi ljudi, uzdanica sadašnjosti (i budućnosti) zavičaja. Jedan od njih je i Željko Džapo (33), načelnik općine Oklaj, koji je od samog početka Domovinskog rata stupio u obranu Hrvatske i okušao se na bojišnicama. Ističe kako će na djedovini u Oklaju obnoviti sve što je ratom teško oštećeno, na starom ognjištu nastaviti život, te graditi zavičaj sa svojim Promincima. • Koja su naselja najviše stradala tijekom rata? - Ona uz crtu bojišnice, a to su naselja uz cestu (Puljane, Čitluk, Oklaj, Razvode...), i to odmah u početku jugosrpske agresije. U nastavku okupacije četnici su doslovce sve opljačkali, spalili i uništili. Stupanj razorenosti je više od 80 posto, primjerice u Oklaju, a u prominskim naseljima je sve uništeno što je hrvatsko. Ipak, nešto čitavih objekata je ostalo (zasad) u zaseocima Zelići, Matasi. • Kolika je šteta na uništenim zgradama? -Nažalost, još nemamo nikakav uvid na terenu, jer su sva prominska naselja pod neprijateljskom okupacijom. Ali znamo da su svi objekti uništeni od petog do šestog stupnja razorenost, a domaćinstva su potpuno uništena u Oklaju, Čitluku, Razvođu. Ratne štete su velike i teško će se izračunati. Nešto spašeno iz »Metal-sinta« • Jeste li išta mogli spasiti prije neprijateljske agresije? -Prije početka Domovinskog rata u Oklaju je djelovao jedan pogon »Metal-sint« koji je zapošljavao oko 120 radnika. Pri povlačenju iz Oklaja bivši direktor toga pogona Stipe Knežević se stavio na čelo skupine ljudi (stručnjaka) i uspjeli su nešto spasiti. Ta je skupina započela proizvodnju u Zagrebu, zasad broji 30 zaposlenih. To će biti jezgra tvornice u Oklaju nakon povratka, jezgra privrede i života u tom našem kraju. • Gdje su sada prognanici? -Naši su prognanici uglavnom zbrinuti u hotelima: »Medena« (oko 900), »Duilovo«, šibenskom »Solarisu«, Vodicama, Makarskoj, kod privatnika, rodbine i znanaca, prijatelja, ali ih je znatan dio i u dijaspori. To su uglavnom naši stari, nemoćni ljudi, žene i djeca, dok su gotovo svi mladi u odori Hrvatske vojske i policije. • Kako žive Prominci u progonstvu, u hotelima? -Naši žive loše u progonstvu, hrana im je u hotelima uglavnom jednolična, neukusna i nekvalitetna, dok su smještajem više-manje zadovoljni. Nisu naučili živjeti na tuđim leđima i na teret države, nego od svog vlastitog rada od kako postoje. Njihov bi standard u progonstvu trebalo poboljšati. No, da im je standard dvostruko i trostruko bolji nego sada, mnogi od njih ne bi bili zadovoljni svojim statusom. Oni bi bili najzadovoljniji kad bi bili na svom ognjištu, u Promini. • Pitaju li vas o povratku u zavičaj? -Najčešće pitaju kad ćemo se vratiti doma. Meni je tada najteže i zato što im ne mogu nikako odgovoriti na taj upit, premda su više od tri godine u progonstvu. A to je puno, puno. Volio bih kad bi im mogao reći da će se vratiti na svoja ognjišta još ove godine. Većina na minimumu • Što rade u progonstvu, ima li zaposlenih u poduzećima ? -Većina Prominaca se u progonstvu nema čime zanimati, a vrlo malen broj ih je zaposleno u poduzećima. Oni koji su zaposleni, ostvaruju svoj prihod u postrojbama HV, domobranstva i policije. Postrojbe HV-a su, tako reći, za njih postale i socijalne ustanove, a veći dio prog nanika još uvijek živi na ekonomskom minimumu, od onih koji su bili prije rata zaposleni u Drnišu, Oklaju, Šibeniku, Splitu... • Imate li kakvih izrazitih problema u poslu? -Svakog dana razgovaram sa svojim suradnicima, najčešće s pomoćnikom, i po nekoliko puta tijekom dana, a koji je i sam prognanik, smješten u Kaštelima u bungalov naselju. Često sam u kontaktu i s gospodom Antom Đelalijom i Joškom Odakom, a nedavno smo održali i informativne razgovore sa svim prognanicima zbrinutih u hotelima. U zadnje vrijeme je u hotelu »Medena« Unprofor iznajmio dio prostorija. Unproforci šeću u tom hotelu s puškama, što uznemiruje djecu i odrasle. To što prije treba ukloniti, jer i naš hrvatski vojnik ostavlja svoje oružje na položaju i bez njega dolazi svojima u hotel. • U progonstvu ste i općinu ustrojili? -Utemeljena je u ožujku ove godine, kad je Općinsko vijeće mene izabralo za načelnika. Naime, osim načelnika, općina ima svoje Poglavarstvo i Gradsko vijeće te pronačelnika za zdravstvo, kulturu, poljoprivredu, graditeljstvo i zaštitu okoliša. Općinski ured je smješten na Unešiću, a nedavno smo dobili i naše urede u Šibeniku pa će lakše biti i prognanicima s tog područja. Ali imamo znatnih problema zbog nepovezanosti Unešića s prognaničkim središtima (Split, Šibenik, Medena, Vodice, Makarska ). Vlak iz Splita vozi za Unešić u 9 sati, samo jedanput dnevno, te se vraća u 15 sati. Drugih veza sa Šibenikom nema. Zato je u tom našem gradu, središtu Županije šibenske, ustrojen jedan općinski ured da bi naši prognanici s toga područja mogli lakše vaditi potrebne dokumente. Četnički zločini • Ima li vaših prognanika u logorima, ubijenih, umrlih? -U logorima ih nema, niti ih ima nestalih. Oko 40 Prominaca su žrtve četničkog terora, ali to nije sve. To nažalost, nije potpun popis četničkog zločina nad prominskim Hrvatima, onih koji su zaklani, živi ubačeni u bunare, obješeni, ubijeni iz vatrenog oružja, spaljeni, poginuli od neprijateljskih granata. Umrli ljudi tijekom Domovinskog rata bili su prosječne starosti od 60 do 70 godina života. Većina ih je umrla od tuge, a 11 ih je teže ranjeno — to su invalidi Domovinskog rata. • Niste zaobiđeni u humanitarnoj skrbi? -Nismo, zahvaljujući najviše našim u dijaspori. Prominci su od prvog dana Domovinskog rata redovito skrbili sve nas, a mnogi od njih i danas to redovito čine. Ne prestaju slati pomoć. Nedavno su nam braća Dizdari-Patkići iz Amerike (okolica Chicaga) dovezli znatnu humanitarnu pomoć, ne samo za Promince nego za sve Drnišane u vrijednosti većoj od 300.000 dolara. Najvrednija je kirurška ambulanta, a upravo se organizira pomoć i za HVIDR-u. • Razmišljate i o obnovi zavičaja, o njegovu razvoju? -I te kako. Ali što je korist kad tamo još ne možemo doći. U tu svrhu smo osnovali i poseban Odbor za obnovu, koji je upravo izradio program obnove i budućeg razvoja Promine. Radili su ga naši potvrđeni stručnjaci i republičke institucije u Zagrebu. Ali pitanje je tko će se iduće godine vratiti na spaljena ognjišta ako se na tom planu za nekoliko mjeseci ne učinu znatniji koraci? Mladi će se Prominci ipak nekako snaći u životu, a našim starijima, nemoćnima i iznemoglim ljudima neće trebati projekti poljoprivrede i stočarstva, industrije i rudarstva, proizvodnje kamena, niti turistički programi. Njima će trebati samo mir sigurnost, malo okućnice da bi preživjeli do kraja života. ********************************************************************** Oznake: povijest, politika, Iz arhive profesora Ante Vladimira Bikića, općina promina

utorak, 11.09.2012.

Prominska misa u Zagrebu 16.09.2012 Evo jedne obavijesti za sve Promince nastanjene u Zagrebu. Svake godine, prvu nedjelju nakon «Male Gospe-Rođenja BDM» 08. rujna, u crkvi Gospe Lurdske u Zagrebu, održava se misa za Promince. Ove godine misa je 16.09.2012. u 12:30 sati. Prominski župnik Fra Petar Pletikosa, objavio je ovu vijest u prošlu nedjelju (09.09.2012) na misi u crkvu sv Mihovila u Oklaju. Evo jedne prigodne fotografije iz knjige "Prominjske obljetnice"-Mirka Validžića Ćelkanovića, (iz arhive prof Ante Vladimira Bikića); Oznake: Prominska misa u Zagrebu

ponedjeljak, 10.09.2012.

Iz arhive profesora Ante Vladimira Bikića- Oklaj 10.09.1996 godine Vjerojatno se malo tko zapitao da li je u Promini zapaljeno više kuća u Drugom svjetskom ratu, ili u Domovinskom ratu? Razgovarajući sa prof Antom, saznao sam da su u Oklaju, u Drugom svjetkom ratu, 1944. godine zapaljene tri kuće Kneževića, i jedna kuća Dizdara. Ukupno u cijelom ratu, četiri kuće, i zgrada Općine. Koliko je zapaljeno i uništeno kuća u Oklaju (Promini) u Domovinskom ratu, teško je navesti u brojkama -barem meni. Ipak, tu nam priču mogu ispričati fotografije, novnski članci, pa i video snimke iz tog doba. Deveti mjesec, mjesec je u kojem su 1991 godine započela stradanja u prominskom kraju. Ovo je mjesec u kojem ću objaviti video snimke i članke na temu stradanja Promine, iz 1995 godine….ali do tada, evo neoliko fotografija profesora Ante Vladimira Bikića, nastale na današnji dan 10.09.1996 godine; Oznake: Iz arhive profesora Ante Vladimira Bikića, Oklaj

subota, 08.09.2012.

Mala Gospa- Gospa Čatrnjska- Lukar 08.09.2012 Ovu priču, ispričati će vam fotografije Ivana Sarića i Zvone Bare; *** *** *** *** *** *** Oznake: Mala Gospa- Gospa Čatrnjska

petak, 07.09.2012.

Iz arhive profesora Ante Vladimira Bikića- Potres 1970 godine Listajući članke iz Arhive profesora Ante, pronalazim događaj koji se dogodio baš na današnji dan 07.09.1970. godine. Evo zapisa: Ponedjeljak, 7. rujna 1970. godine: Toga su se dana već osjetila dva potresa u Oklaju i ostalim prominskim selima (u 13:55 i oko 17 sati), ali ni blizu nisu bili kao onaj u 22 sata. Sve se zanjihalo, nestalo je svjetla. Ljudi su u mraku bježali van, i tu i sljedećih nekoliko noći spavali u dvorištima. Srećom, još su noći bile tople, ali je nakon desetak dana počela kiša, kao i bura. Tlo je i dalje podrhtavalo. Škola je nastavila s radom u Zdravstvenoj stanici i Domu, a krajem rujna, izgorjela je Ćorićeva kuća. Evo i izreska članka iz „Arene“: „Kao da potres i suša nisu nanijeli dovoljno nevolja selima Dalmatinske zagore. Oklaj nedaleko od Drniša oštećen je u potresu, a jedna od najvećih kuća u selu, zgrada Ćorićevih koja je potresu odoljela, nastradala je nekoliko dana kasnije u požaru. Reporter »Arene« stigao je na mjesto požara u času kad su vatrogasci završavali svoj posao. Čitava unutrašnjost te zgrade je izgorjela“. Članak prati sljedeća fotografija: Sa malo zakašnjenja za temu „Dogodilo se na današnji dan“, pronalazim još jedan zanimljiv članak u Arhivi prof Ante: ********************************************************* (Jutarnji list –subota- 05.09.1998.) Hrvata iz dijaspore banditi presreli puškama i orobili Dvojica nepoznatih počinitelja u uniformi HV-a opljačkali Marka Zrilu (49) Nakon što je zaustavljen, na improviziranim barikadama, napadači su Marku Zrili ukrali automobil Corvetu, veliku količinu novca i zlatnog nakita i zatim vezanog ostavili na cesti OKLAJ - Dvoje zasad nepoznatih napadača presreli su u četvrtak kasno uvečer oko 23:30 sati Marka Zrilu (49) na cesti u Oklaju prema njegovu rodnom selu Suknovci i oteli mu automobil Corvetu američkih registarskih tablicama, veliku količinu novca i nakit koji je imao na sebi. U dežurnoj službi PU šibensko-kninske jučer su nam potvrdili to razbojništvo i kako je očevid u tijeku, ali nikakve pojedinosti nismo uspjeli doznati. Za pljačkašima se još traga. Marko Zrile se, prema njegovoj priči, te večeri vraćao iz Oklaja gdje je bio s prijateljima u restoranu. Nakon što su prijatelji skrenuli prema selu Lukaru, on je nastavio prema Suknovcima i odjednom na cesti ugledao barikade načinjene od limenki i štednjaka. Kraj te prepreke stajalo je dvoje ljudi u gardijskim uniformama s automatima. Zapucali su i prisilili ga da se zaustavi. Izvukli su ga iz automobila, skinuli sav nakit i oteli priličnu svotu dolara i čekova. Budući da sami nisu znali upaliti Corvetu prisilili su ga to sam učini, a poslije toga su ga svezali i ostavili na cesti. Napadači su se automobilom odvezli u noć. Prema njegovim riječima napadači su govorili ekavicom, iako je njegov dojam da zapravo nisu bili Srbi i da je to sve namješteno. Na cesti ga je vezanog našao susjed, koji radi kao učitelj u Oklaju, i odvezao ga kući. Marko Zrile u Americi živi i radi već tridesetak godina, a sada je došao u posjet majci koja živi u njegovim rodnim Sukanovcima. Tu već boravi više od mjesec dana i planira se vratiti i otvoriti neki obrt u Oklaju. Mještani Oklaja ističu kako je to područje vrlo mirno i da se nikada nisu dogodili takvi slučajevi pljačke, pa ni manji incidenti. Svi vjeruju kako je to djelo ljudi koji nisu iz toga kraja i koji su došli s namjerom da opljačkaju Zrilu kojega su, vjerojatno, prije toga neko vrijeme pratili. Zrile je svakodnevno dolazio u Oklaj. D. Ferić ********************************************************* Što se dogodilo nakon toga? Naravno da su „banditi“ pronađeni, i Corevata vraćena vlasniku (ali to je već neka druga tema). Ovih dana, našeg Amerikanca Zrilu, opet možemo vidjeti kako prominskim cestama s guštom vozi svoju Corvetu, koja i nakon toliko vremena, izgleda kao da je jučer kupljena. Isto tako, mnogi vidjevši Corvetu, odmah se sjete ove priče. Zanimljivo mi je upitati sugovornike –a kada se to točno dogodilo? -Pa, prije tri- četiri godine….najčešći je odgovor. Vrijeme brzo leti, i kao što vidite prema datumu članka…od nemilog događaja prošlo je punih 14. godine! Zrilina Corveta izgleda otprilike ovako: Oznake: Iz arhive profesora Ante Vladimira Bikića

četvrtak, 06.09.2012.

Školstvo u Promini 2012-2013 godine ….i još nekoliko razmišljanja Prije nekoliko godina, dok je voditelj osnovne škole u Oklaju bio prof. Mile Petrović, dobio sam (od njega) za blog detaljno izvješće o broju učenika u školi, nastavnicima… Više o svemu u postu pod naslovom „Školstvo u Promini“, pod linkom: http://promina.blog.hr/2009/10/1626840548/skolstvo-u-promini.html Citirao bih iz tog posta sljedeće: „Redovna nastava za tekuću šk. 2009./2010. godinu počela je 7.rujna 2009. godine. Kalendarom rada završetak je predviđen za 18. lipnja 2010. godine. Upisano je ukupno 80 učenika (što je 9 učenika manje u odnosu na prošlu šk. godinu. U prvi (I) razred, upisano je svega 3 učenika, pa je po prvi put poslije Domovinskog rata formirano kombinirano razredno odjeljenje od I i III razreda ( s ukupno 9 učenika). Početkom šk. godine priključila su se dvojica učenika (iz Šibenika i Drniša)“. Profesor Mile, 2010 godine otišao je u mirovinu, a moji pokušaji da dođem do aktualnih podataka u za školsku godinu 2010/11 i 2011/12 nisu urodili plodom (vjerojatno zbog moje lijenosti). Iz navedenih brojki, možemo zaključiti da je u Promini, u osnovnoj školi 2008. godine bilo 89. djece, 2009. godine okruglo 80. djece. Što mislite koliko sada ima osnovnoškolaca u Promini? Evo tablice: Ako ove brojke uspoređujemo sa 2008. godinom (89. učenika), ove, 2012. godine, imamo 21. učenika manje! Naravno, sve nade polažemo u djecu koja su u vrtiću. Dosadašnjih godina, u vrtiću se znalo igrati i do 27. djece. Ove godine ih ima ukupno 17., a njih 8. je predškolaca. Što reći na navedene brojke? Što iz njih zaključiti? Što napraviti da broj djece poraste? Mladi nam opet kao 60-ih i sedamdesetih odlaze na rad u Njemačku…Kanadu…. Oni koji su imali volje pomoću POS-a riješiti svoje stanbeno pitanje u Promini, odlaze u Knin…žene se ….dobijaju djecu… Nedavno sam imao jedan emotivan poziv prijatelja na privremenom radu u Njemačkoj, točno u vrijeme kad su se održavali privremeni izbori za Općinsko vijeće: „Prijatelju, pa sjećali se itko nas u toj Promini?'“ Baš nekidan razmišljam…. Sjećam se kad sam sa ekipom ljeti, na (lokvi) Kuljači praćkom gađao zmije. Čim koja promoli glavu koji centimetar iznad lopoča, a mi udri sa svih strana. Do podne bi ih poprilično ležalo na površini nepomično, a mi bi čekali nove. Imam osjećaj da danas svi oni koji se pokušavaju boriti za svoju koricu kruha, svoje mjesto pod prominskim suncem-prođu isto. Udare ga sa svih strana. Koliko sam samo puta s guštom htio napisati kako je netko krenuo u dobrom smjeru….kako je krenuo boriti se, stvarati, graditi – živjeti u Promini! Ali tko smije napisati išta o tome? Živite i pustite druge da žive! Oznake: Školstvo u Promini

utorak, 04.09.2012.

Prominske autobusne igre Napisao sam cijeli niz postova na temu „Prominske igre“, ali o igrama iz naslova zadnjih mjeseci skoro pa ništa. Može bit' da vi niste čuli za „Prominske autobusne igre“? Možda i niste. Ali, ako su vam djeca putovala ili putuju (iz Promine) u Drniš u srednju školu, onda ste sudionik ovih „igara“, a da vas nitko nije ni pitao, niti će vas ikad pitati jeste li voljni aktivno sudjelovati u istima. Ipak, vratimo se na sam početak „Prominskih autobusnih igara“. Godina je 1995.... Vrijeme povratka prognanika u svoj rodni kraj.... Od 2500 stanovnika prije Domovinskog rata...u Prominu se te 1995. godine vratilo jako malo stanovnika....vjerojatno manje i od 700-800. Koliko je bilo djece povratnika u Prominu? Osnovnoškolaca, jedva pedesetak, a srednjoškolaca možda niti desetak. Prije rata, „Drniš trans“ je uredno prometovao na relaciji Oklaj-Drniš, i autobusi su bili uvjek puni, što djece, što ostalih „putnika namjernika“. Ali, u ratnom vihoru nestalo je „Drniš transa“, nestalo putnika, i komu se isplati „paliti“ autobus za desetak putnika, ne relaciji od 15 km...dva puta dnevno...ujutro i popodne...? Vjerojatno nikomu. Ali, zato postoje općine, županije, država.... Političari za koje svake četiri godine glasamo. Svi, ama baš svi oni, obećavaju prije izbora riješiti naše životne probleme poput ovih; organiziranja-sufinanciranja prijevoza djece do škole. I tako...nižu se godine...i svake godine, već evo 17 godina, u rujnu „iznenada“ djeca krenu u srednju školu. I sada političari „ni krivi ni dužni“, odjednom moraju naći sredstva za sufinancijranje prijevoza! -Pa kako? -Od kud naći negdje oko dvadesetak tisuća kuna (godišnje) za tu stavku? -Znate li vi koliko je to 20.000.00 kuna? -Kako u Proračunu općine, gdje su izvorni prihodi 2.000.000,00 kuna pronaći 20.000.00 kuna? Da je barem netko prije upozorio na taj problem, ali ovako iznenada...ne ide to tako... Prošli saziv Općinskog vijeća općine Promina, u donošenju Proračuna za 2012 godinu, inzistirao je da se pronađu sredstva za sufinanciranje prijevoza sredjoškolaca. Nažalost, sredstva se nisu mogla pronaći....pa su da skratim priču na kraju u Promini održani Izvanredni izbori...a to "zahtjevno vijeće" raspuštano. Koliko su koštali ti izvanredni Izbori? I što sad? Vratimo se naslovu... Vrijeme je za „Prominske autobusne igre“! Svake godine....roditelji u rujnu počmu sa negodovanjem, krenu se organizirati za pohod u općinu do načelnika. Od dvadesetak učenika...desetak roditelja se aktivira u pronalaženju riješenja... Od njih desetak, do općine na razgovor s načelnikom stigne njih 5-6. Od njih 5-6, obično jedan govori, i on ispane „crna ovca“- „Vi se uvjek nešto bunite“! Načelnik srdačno dočekuje uznemirene roditelje.... Naravno obećava dati sve od sebe za riješenje problema (osim npr. smanjiti rashode na nekim drugim stavkama proračuna, i povećati izdvajanje sredstava za prijevoz učenika....). Zatim, nekoliko mjeseci nemoćno širi ruke...slika se malo za novine, daje intervjue i optužuje državu za zanemarivanje ovih područja....itd...itd... Sazivaju se sjednice vijeća (koje koštaju oko 5-6.000,00 kuna), Načelnik nekoliko puta ode do Zagreba (i to koša negdje oko 1.000,00 kuna po putovanju)....(Potroši se desetak, petnaest tisuća kuna...da bi se pronašlo 20.000,00 kuna...)...i svi samo pričaju....pričaju...pričaju.... Uglavnom, obično se do kraja školske godne, prijevoz ipak nekako riješi-organizira...i to je to.... Obično potkraj svibnja, započme i kuknjava iz srednje škole Drniš da je njen opstanak doveden u pitanje, ako se ovaj gorući problem ne riješi. Političari tada obećavaju da će npr. već od sljedeće školske godine prijevoz ne samo biti riješen, nego čak i besplatan...i eto novih kandidata za „Prominske autobusne igre“. Mnogima je bilo dosta tih jalovih obećanja, i svoju su djecu upisali u srednju školu u Kninu, jer je prijevoz na toj relaciji uredan. Ostali roditelji vjerojatno se nebrojeno puta upitaju da li je to jedino riješenje problema? Ali, što ako na prijmjer u srednjoj školi u Kninu nema zanimanja koje vaše djete želi odabrati, nego samo u Drnišu-što onda? Jučer je započela škola, i za divno čudo, „po prvi puta“, autobus se nije pojavio. Djeca (njih ove godine skoro 30!) su stajala na autobusnim stanicama, kod škole u Oklaju, Razvođu...i uporno podizala palac u zrak pred automobilima koji su putovali prema Drnišu....i jedan po jedan.. s poprilično zakašnjenja stizali (ili nisu) do škole u Drnišu. Dobro, već sam napisao, škola nas je „iznenadila“ svojim početkom, jer s njom se nikad ne zna kad će započeti. U rujnu započinje tek možda zadnjih 60-70 godina? Svi se naravno sjećamo da je prije bilo drukčije....( da mi je samo znat tko se sjeća kada je školska godina počimala npr. 1922 godine?) Danas je na cesti Oklaj- Drniš, ipak uočljivo da djeca ne čekaju autobus, da su stigla na vrijeme u školu? Što se dogodilo? Roditelji djeca su se organizirali, četvero djece sjedne u jedan auto....roditelje „dopane“ vožnja svaki četvrti dan...i to je to....i naravno...čeka se riješenje ovog problema od strane političara. Najsmješnije je što u tiskanim medijima zadnjih dana možete pročitati rečenice tipa: „Vlada će sufinancirati prijevoz sa 75 posto iznosa“ Ali, to za nas, odnosno našu djecu u Promini, izgleda ne vrijedi.... Ipak, saznao sad da se na riješavanju problema radi, kako na lokalnoj, tako i na županijskoj razini, pa sve do nadležnog ministarstva...i mnogi su uključeni u rješavanje problema... Malo me to podsjeća na "prijatelja" koji vas gurne u blato, a onda vam poput spasitelja pruža ruku, jer on je tu da vam pomogne.... Ali, nikad, pa ni sada ne treba generalizirati, jer nisu ni svi političari isti. Ipak, bilo kako bilo.... Nova školska godina...i „Prominske autobusne igre" se nastavljaju... Na kraju....ima ljudi kojima je i gore...(uvijeke se valja nekako tješiti). Zamislite da vas ovi autobusi trebaju odvesti do stomatologa? Malo ih ima...malo nema...a zub boli li ga boli.... I onda na kraju, uskoči sljedeći susjed "stomatolog"; (trajni link: http://www.mojnet.com/video-africki-zubar/4aa1e87f2acfa21a714b) Ma nama je i super, kako je ovom jadniku! Oznake: Školstvo u Promini, Prijevoz učenika

subota, 01.09.2012.

„Gorka ljubav“-Marko M Popović- 5 dio Prethodni post na ovu temu nalazi se pod linkom: http://promina.blog.hr/2012/08/1630978565/gorka-ljubavmarko-m-popovic-4-dio.html Gorka ljubav (5 dio) Uplašena zaspat mogla nije Pa u jutro ustala ranije, Nevesela bješe cijelog dana. Primijetiše to otac i mama. Njojzi otac progovara tiho: »Što si ćeri tužna mi toliko!« Mili oče kazat ću ti sada Jutros rano ustadoh se mlada, Najprije pođoh na bunar po vodu Tu sam jednu imala nezgodu. U džepu sam špiglo ja imala Što mi jedna drugarica dala To je bila divna uspomena Al nažalost za malo vremena. Kad sam htjela vuči ju oprati Od traveše džep mi se izvrati, Pade staklo na kamen studeni Ne ostade traga uspomeni Zbog toga sam cjelog dana bjesna I avlija čitava mi tijesna, Jer sam čula gdje govore žene Da j' nesretno gubit uspomene; Naročito ako su od stakla Da budućnost može biti kratka. Nemoj ćeri sekirat se zato Tu sitnicu nabavit ćeš lako, A špiglo je dječja zabava Kad toga se sekiraš badava. Dan prolazi, noć dolazi škura . Sve po kući pospremila cura, Radila je ko da blagdan nije Uredila, što j mogla finije. A u veče kod astala sjela U duboke misli se zanijela Kad je bilo oko osam sati Netko tiho zakuca na vrati. Reče otac: »Slušaj dijete moje Pođi vani i pogledaj ko je Možda netko želi čašu vina Ili nešto drugo ga zanima. A gdje cura za udaju ima Momcima je otvoreno svima. A kom će se oktvariti želja Tu je glavna riječ roditelja. Zato pođi bez imalo strave Jer gost ovaj ne dođe badave.« Tu mladića osamljenog nađe Koji reče »Zdravo curo mlada Možda meni nisi se nadala«. Pram mjesecom on joj ruku pruži I sa njome u kuću produži, Kad uniđe pristojno se javi Po redu se sa svima pozdravi. Mantil skide te za stol sjede Pa ti ove započe besjede: »Poštovani dragi prijatelji Već odavno imao sam želju, Odavno me gone želje vruće Da naiđem ja do Vaše kuće, Dozvolte da objasnim sada Što bi moje mlado srce rada. Oprostite, al dužnost je sveta Tražim ruku od vašeg djeteta, Neka bude do vijeka moja Bez nje nemam mira ni spokoja. Ovo nisu folovi ni trice Jer za ljubav neima granice U kuhinji tišina zavlada Čula bi se rosa da opada. Otac Jandre cigaretu puši Radost mu se osjeća u duši, Od šporeta motri novog zeta. A starica s kutlačom u ruci Samo Zora stoji ukočena Malo blijeda pa opet crvena. Očekuje riječ od oca svoga Što će reći u vezi ovoga. U to otac na noge se diže Turi ruku do bokala bliže, Dohvati ga i sebi privuče Bradu gladi a brkove suče. Popi malo zatim Marku pruži I dirljivi razgovor produži: »Prošlo jeste već vremena dosta Da sam željno čeka takvog gosta, Roditelje ja poznajem tvoje I u kući sve znadem kako je. Znadem da ste pristojni i vrjedni Poštovani od ljudi ugledni. A i tebe od rođenja znadem I mišljenje najbolje imadem. Radi toga što se mene tiče Gledam tebe ko majka jedinče, I podršku ja ti dajem moju A Zora će dat privolu svoju!« Kad je Zorka ovo razumjela Tuga joj se oko srca svila, A pred oči spustila se tama Što da reče ne znade ni sama. Od respekta prema roditelju Morala im ispuniti želju, Poštovanje da im ne uskrati Morala se silom obećati. S druge strane da jad bude veća Mirko je se sa pismom ne sjeća. Pa joj i to ubi moral, snagu U ovome velikome jadu. Od tereta na srcu il' duši Skoro da se na pod tad ne sruši, Ali ipak srcu snage dade Tihim glasom govoriti stade: »Vi odgovor od mene čekate Kazat ću vam neka dobro znate , Dužnost mi je to već znade svako Bilo dobro il naopako. Roditelje da poslušam svoje Što plan novi mom životu kroje, Bez obzira što će samnom biti Sudbini se moram pokoriti. Tebi Marko svoju ruku dajem I na tvoju ponudu pristajem. A što sam se tebi obećala Mome ocu možeš reći hvala!« Poslije toga za večeru sješe I razgovor o svadbi počeše, . Mjesec dana ni više ni manje Otac daje prijedlog za vjenčanje. Sprovest će se sve po običaju Koji vlada u Prorninskom kraju, Na to Zorka snažan otpor pruži Da se termin još više produži, Jer je vrijeme suviše prekratko Da se spremit ne može nikako. Da bi ovo bilo potpunije Reći ću vam jer suvišno nije, Zbog čeg Zorka dade prijedlog takvi Dana brzo ne uslijede svati. Jer izlaza nebi bilo više Da s' u knjigu vjenčanih upiše. A ovako tu je računica Sa pismom će izvjestit ljubimca Možda će mu srce da omekša Pa bi mogla ispravit se greška. Eto to su u glavnom razlozi Zbog čeg' Zora odgodu predloži, Koju Marko prek volje usvoji Jer se i on odgađanja boji . S druge strane Zorku je volio Pa se nije zamjerit želio, Prijedlog prima na šezdeset dana Da se može spremiti dragana. U tom skoro prođe večer ova Planirajuć u vezi svatova A kad' Marko odlazit je stao Po redu je svima ruku dao. Zorica ga pristojno isprati Par koraka do dvorišnih vrata, Na rastanku njojzi Marko reče: »Čuj Zorice, moje rosno cvijeće Ja odlazim sada kući svojoj Al' si uvijek na pameti mojoj, Budi dobra i na sebe pazi 0 večeri nikud ne izlazi; Nemoj mila da ideš na prelo Teško onom koji sluša selo Ti si moja to već znadeš sada Pa da nešto čujem nebi rada. Ili da me ti ostaviš mlada Od nas dvoje netko bi nastrada, Jer iskreno živim samo za te Kud god idem stalno mislim na te A budućnost pokazat će svoje Jesu l' tvoje misli kao moje A dali me ti od srca voliš Pokaži mi sad ako izvoliš Mila moja sada na rastanku Daj poljubac jedan svome Marku! U to Zorka reče uzrujano: »Čuj mladiću to je još prerano Nećeš lice poljubiti moje Dok ne uzmem ja prezime tvoje.« Kad je Marko ovo razumio Vrući znoj ga po licu oblio. 1 kose mu počele da vlaže Pa on na to Zorki tiho kaže »Dobro Zoro neka bude tako I 'taj danak doći će polako, A sad ruku ja ti dajem lane Misli na me ružo i ljiljane« To izreče brzi korak dade Rastade se od djevojke mlade. Usput ide veselo misleći Ni slutio nisam svojoj sreći, Lijepa ti je moja draga Zora Ljepša nego biser sinjeg mora; Duga kosa svilena i gusta K'o pupoljak crvene se usta. Vitkog stasa k'o tanana jela Rumeni se ko ruža rumena, Ko pčelica medeno ti zbori Rekao bi srce ti otvori . Da mi oče jedan cjelov dati I milo me okom pogledati. Volio bih turskoga mi dina Neg da j moja čitava Promina, Ali kod nje još se nešto muti O čem' misli to bih htio čuti. Tu je nešto što me ipak tješi Svaku bolest samo vrijeme liječi . Pa i kod nje učinit će svoje Kad podpadne pod vlasništvo moj Kada bude u mojemu dvoru A tako mi i njeni govoru. Kad se Zorka od njega rastala Par minuta razmišljati stala, Na udaru večernjega zraka Zbog čega ju tjeraju za Marka. Nezna mlada što se sa njom zbiva Dal je java ili joj se sniva. Jednog voli za drugog je daju Sve to zvuči ko da je prodaju. Kako može biti Markova draga Kad njen život drugome pripada. I kako će da mu bude žena Kad mu nije srcem privržena. Nastavlja se…..pod linkom: http://promina.blog.hr/2012/09/1631028846/gorka-ljubavmarko-m-popovic-6-dio.html Oznake: „Gorka ljubav“-Marko M Popović

Opis bloga

• Promina blog postoji od 19.03.2005. godine, nešto više od deset godina.
  Teme su vezane uz život u Promini.....ali, tu su i druge razne teme koje su mi se u određenim trenutcima učinile zanimljivim...
  S. Sarić
  
  «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
  
  
  Pomoću sljedećih linkova, saznajte nešto više o Promini.
  
  
  
  Galerija promina.blog.hr
  
  
  Fotografije generacija iz škole:
  
  
  
  
  
  
  
  Video snimke:
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  Projekti čiju realizaciju očekujemo:
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
  

Općina Promina

• 
  
  
  
  
  
  
  
  «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
  
  

.....

• ......
  .......
  
  
  
  «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
  
  
  Statistika posjeta promina.blog.hr -u kroz godine
  
  
  2006. 1 godina Promina bloga 2007. 2 godina 2008. 3 godina 2009. 4 godina 2010. 5 godina 2011. 6 godina 2012. 7 godina
  
  
  
  
  
  
  
  «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
  
  
  
  
  
  «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
  
  
  
  E-mail-Urednik promina.blog.hr-a:
  promina.blog.hr@gmail.com
  
  
  Zadnji postovi

...