Dan kada je počeo rat u mom selu….
„Noćas sam ti opet sam.
Da me barem nešto udari.
Bit’ će rata, kažu svi,
al’ ja ću umrijeti od ljubavi.
Ko mi tebe uze, Tamara?
Prodala si suze drugima.
Noćima ja sanjam tvoje tragove.
Kuda idu izgubljene djevojke?“
Stihovi su to koje je napisao Boris Novković još davne 1986. godine, na svom prvom albumu u istoimenoj pjesmi „Kuda idu izgubljene djevojke“.
Možda je riječ „rat“ u stihu „Bit’ će rata, kažu svi“ spomenuta tek slučajno, a možda i nije.
Možda je Novković nešto predosjetio?
Bilo kako bilo, mi smo s guštom pjevali tu pjesmu, a riječ „rat“, bila je samo riječ u pjesmi, a riječi „Tamara“ i „ljubav“ su bili u prvom planu.
Zanimljivo je kako pjesme, i riječi u stihovima ostaju uvjek iste, samo s godinama, mi ih doživljavamo na novi način, i uz njih vežemo nove-nekad lijepše, nekad i ne baš lijepe uspomene.
Tako sam se donedavno uz pjesmu "Najdraže moje" od novih fosila, uvjek s osmjehom vraćao u djetinjstvo... A onda su jednog dana uz stihove "Ako te izgubim, najdraže moje
utopit ce se zvijezde u valima tuge" iznenada potekle suze....
Jednog popodneva, 16. rujna 1991. godine, u 15 sati i 15 minuta, odjeknule su eksplozije prvih granata u Promini. Naravno da su već mnogi ljudi do tada nastradali u Hrvatskoj, da su već krenule kolone prognanika. Da su i mnogi Prominci nastradali na prvim linijama….
Ali to je bilo „negdje drugdje“, riječ „rat“ je bila samo riječ „rat“, a u mislima nada da će sve to uskoro prestati.
Ali nije prestalo, i zlo je stiglo i u „naše dvorište“.
Granate su padale, a ja sam sa svojom obitelji sklupčan iza tankih pregradnih zidova, u podrumu „Doma zdravlja“, htio ne htio shvatio da je došao red i na nas.
Trenutci kada čovjek može samo čekati što će mu sudbina donijeti, i moliti Boga za goli život- samo goli život.
„Samo da glava ostane, sve ćemo drugo opet steći…“ bila je rečenica koju su svi drhteći ponavljali.
Granatiranje je nakratko prestalo, a tišinu koja je tada zavladala u „Domu zdravlja“, ubrzo je zamjenilo zapomaganje ranjenih, krik za poginulim, očaj iznad mrtvog tjela djeteta….
Za nepunih 48 sati, cijela Promina je bila raseljena.
Od 2500 stanovnika, u Promini je ostalo najviše 400 stanovnika, i to većinom pravoslavaca…..
Pred nama je bilo vrijeme u kojem je nada za povratkom sve više bljedjela , a ispraćaji poginuli i umrlih Prominjaca najčešća okupljanja…..
Sve je to sada daleko iza nas…i riječ „rat“ opet postaje samo obična riječ za većinu nas kome je Bog uslišio molitve „Samo da glava ostane, sve ćemo drugo opet steći…“.
Ali nažalost, dosta Prominjaca nije bilo te sreće.
Osim Prominjaca koji su poginuli na prvoj crti bojišnice, širom Lijepe naše- nastradali su na svom rodnom ognjištu i Prominci koji su vjerovali da nikomu nisu učinili zlo, da nemaju razloga za strah, razloga za bjeg.
Danas u Promini nigdje nema spomenika, spomen ploče, ili spomen sobe….gdje bi se čitajući imena nastradalih Prominjaca u Domovinskom ratu, barem na trenutak sjetili onih koji slobodu u Promini nisu dočekali, koji su za slobodu Hrvatske i Promine život dali.
Dobro, netko će reći, civilnim žrtvama su posvećeni spomenici pored crkvi sv Mihovila u Oklaju i sv Martina u Mratovu, ili križ pored Općine u Oklaju;
Evo i fotografija:
Njihovih imena nema, i sve što nam preostaje je zapitati se komu su spomenici zapravo podignuti?
Tko se krije iza brojke 10?, a tko iza brojke 5?
Listajući Arhivu profesora Ante Vladimira Bikića, pronalazim članak sa svečanog otvaranja spomen obilježja u Mratovu i Oklaju;
***********************************************************************
Evo i teksta članka Marine Jurković:
Otkrivena spomen-obilježja na mjestima masovnih grobnica
MRATOVO — Na mjestima masovnih grobnica civila stradalih od ruke velikosrpskog agresora za Domovinskog rata u prvoj polovici 1993. godine, u prominskom selu Mratovu te Oklaju, središtu općine Promina, jučer su otkrivena spomen obilježja.
Prvo, na samom ulazu u mjesno katoličko groblje sv. Martina spominje se desetero nevinih staraca i starica čiji je, kako je u prigodi otvorenja spomenika kazao šibensko-kninski župan Duje Stančić, jedini grijeh bila nespremnost napuštanja rodnih ognjišta.
Drugo, uz crkvu sv. Mihovila u Oklaju, pak, sjećat će na još petero Prominjana civila.
Uz rodbinu žrtava te županijskog i općinskog čelnika Duju Stančića i Žarka Duvančića, svečanom otvorenju spomen obilježja nazočili su Ivica Pančić, ministar hrvatskih branitelja i izaslanik Vlade RH, Zdenko Haramija, predstavnik Hrvatskog sabora, brigadir Milan Perković, zamjenik zapovjednika IV. korpusa OS RH i izaslanik Predsjednika RH, te predstavnici Republičke koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata.
U obraćanju okupljenima, ministar Pančić podsjetio je kako je diljem Hrvatske do sada otkriveno 136 masovnih grobnica i tisuće pojedinačnih te ekshumirano 3400 posmrtnih ostataka civila stradalih na jednak način. Još uvijek se, kazao je, traga za 1275 osoba koje se vode kao nestale.
- Takve žrtve obvezuju da sve svoje snage usmjerimo na stvaranje moderne i snažne hrvatske države jer je to najmanje što možemo učiniti za njih - rekao je Pančić.
Prigodnim riječima skup su pozdravili i spomenuli se nevino stradalih, kojih je u prominskom kraju od oko 1400 stanovnika ukupno 44, i Zdenko Haramija, brigadir Milan Perković, župan Stančić i načelnik Duvančić.
Civilne žrtve
Masovna grobnica u Mratovu nalazi se na groblju Sv. Martina u obiteljskoj grobnici Škarica. Iz nje je ekshumirano i identificirano 10 posmrtnih ostataka civila stradalih u razdoblju od 19. siječnja do 24. ožujka 1993.
Identificirani su: Ivan Bračić (Lukin), Ana Bračić (Josipova), Marija Bračić (Petrova), Pavao Parać (Paškaljev), Anica Parać (Markova), Kata Parać (Mijatova), Božo Bračić (Ivanov), Petar Džaja (Antin), Ante Perica (Matin) te Tomica Vucić (Tomičin).
Na mjesnom groblju sv. Mihovila u Oklaju, pak, druga je masovna grobnica iz koje su ekshumirani i identificirani posmrtni ostaci civila stradalih u veljači 1993. godine.
To su: Mate Vucić (Matin), Marija Vucić (Antina), Ivan Vucić (Matin), Kata Vucić (Ivanova) te Ana Bandalo.
Najmlađa civilna žrtva te je ratne 1993. godine imala 53 godine, a najstarija 82.
***********************************************************************
U postu pod naslovom: „Prominska stradanja u Domovinskom ratu 16.09.1991-16.09.2011“
Link: http://promina.blog.hr/2011/09/1629513983/prominska-stradanja-u-domovinskom-ratu-1609199116092011.html
…navedene su svi Prominci poginuli u Domovinskom ratu.
Sjetimo ih se…….
Neka im je laka prominska zemlja....
Oznake: Ratna stradanja u Promini
|