„Gorka ljubav“-Marko M Popović- 5 dio
Prethodni post na ovu temu nalazi se pod linkom:
http://promina.blog.hr/2012/08/1630978565/gorka-ljubavmarko-m-popovic-4-dio.html
Gorka ljubav (5 dio)
Uplašena zaspat mogla nije
Pa u jutro ustala ranije,
Nevesela bješe cijelog dana.
Primijetiše to otac i mama.
Njojzi otac progovara tiho:
»Što si ćeri tužna mi toliko!«
Mili oče kazat ću ti sada
Jutros rano ustadoh se mlada,
Najprije pođoh na bunar po vodu
Tu sam jednu imala nezgodu.
U džepu sam špiglo ja imala
Što mi jedna drugarica dala
To je bila divna uspomena
Al nažalost za malo vremena.
Kad sam htjela vuči ju oprati
Od traveše džep mi se izvrati,
Pade staklo na kamen studeni
Ne ostade traga uspomeni
Zbog toga sam cjelog dana bjesna
I avlija čitava mi tijesna,
Jer sam čula gdje govore žene
Da j' nesretno gubit uspomene;
Naročito ako su od stakla
Da budućnost može biti kratka.
Nemoj ćeri sekirat se zato
Tu sitnicu nabavit ćeš lako,
A špiglo je dječja zabava
Kad toga se sekiraš badava.
Dan prolazi, noć dolazi škura .
Sve po kući pospremila cura,
Radila je ko da blagdan nije
Uredila, što j mogla finije.
A u veče kod astala sjela
U duboke misli se zanijela
Kad je bilo oko osam sati
Netko tiho zakuca na vrati.
Reče otac:
»Slušaj dijete moje
Pođi vani i pogledaj ko je
Možda netko želi čašu vina
Ili nešto drugo ga zanima.
A gdje cura za udaju ima
Momcima je otvoreno svima.
A kom će se oktvariti želja
Tu je glavna riječ roditelja.
Zato pođi bez imalo strave
Jer gost ovaj ne dođe badave.«
Tu mladića osamljenog nađe
Koji reče »Zdravo curo mlada
Možda meni nisi se nadala«.
Pram mjesecom on joj ruku pruži
I sa njome u kuću produži,
Kad uniđe pristojno se javi
Po redu se sa svima pozdravi.
Mantil skide te za stol sjede
Pa ti ove započe besjede:
»Poštovani dragi prijatelji
Već odavno imao sam želju,
Odavno me gone želje vruće
Da naiđem ja do Vaše kuće,
Dozvolte da objasnim sada
Što bi moje mlado srce rada.
Oprostite, al dužnost je sveta
Tražim ruku od vašeg djeteta,
Neka bude do vijeka moja
Bez nje nemam mira ni spokoja.
Ovo nisu folovi ni trice
Jer za ljubav neima granice
U kuhinji tišina zavlada
Čula bi se rosa da opada.
Otac Jandre cigaretu puši
Radost mu se osjeća u duši,
Od šporeta motri novog zeta.
A starica s kutlačom u ruci
Samo Zora stoji ukočena
Malo blijeda pa opet crvena.
Očekuje riječ od oca svoga
Što će reći u vezi ovoga.
U to otac na noge se diže
Turi ruku do bokala bliže,
Dohvati ga i sebi privuče
Bradu gladi a brkove suče.
Popi malo zatim Marku pruži
I dirljivi razgovor produži:
»Prošlo jeste već vremena dosta
Da sam željno čeka takvog gosta,
Roditelje ja poznajem tvoje
I u kući sve znadem kako je.
Znadem da ste pristojni i vrjedni
Poštovani od ljudi ugledni.
A i tebe od rođenja znadem
I mišljenje najbolje imadem.
Radi toga što se mene tiče
Gledam tebe ko majka jedinče,
I podršku ja ti dajem moju
A Zora će dat privolu svoju!«
Kad je Zorka ovo razumjela
Tuga joj se oko srca svila,
A pred oči spustila se tama
Što da reče ne znade ni sama.
Od respekta prema roditelju
Morala im ispuniti želju,
Poštovanje da im ne uskrati
Morala se silom obećati.
S druge strane da jad bude veća
Mirko je se sa pismom ne sjeća.
Pa joj i to ubi moral, snagu
U ovome velikome jadu.
Od tereta na srcu il' duši
Skoro da se na pod tad ne sruši,
Ali ipak srcu snage dade
Tihim glasom govoriti stade:
»Vi odgovor od mene čekate
Kazat ću vam neka dobro znate ,
Dužnost mi je to već znade svako
Bilo dobro il naopako.
Roditelje da poslušam svoje
Što plan novi mom životu kroje,
Bez obzira što će samnom biti
Sudbini se moram pokoriti.
Tebi Marko svoju ruku dajem
I na tvoju ponudu pristajem.
A što sam se tebi obećala
Mome ocu možeš reći hvala!«
Poslije toga za večeru sješe
I razgovor o svadbi počeše, .
Mjesec dana ni više ni manje
Otac daje prijedlog za vjenčanje.
Sprovest će se sve po običaju
Koji vlada u Prorninskom kraju,
Na to Zorka snažan otpor pruži
Da se termin još više produži,
Jer je vrijeme suviše prekratko
Da se spremit ne može nikako.
Da bi ovo bilo potpunije
Reći ću vam jer suvišno nije,
Zbog čeg Zorka dade prijedlog takvi
Dana brzo ne uslijede svati.
Jer izlaza nebi bilo više
Da s' u knjigu vjenčanih upiše.
A ovako tu je računica
Sa pismom će izvjestit ljubimca
Možda će mu srce da omekša
Pa bi mogla ispravit se greška.
Eto to su u glavnom razlozi
Zbog čeg' Zora odgodu predloži,
Koju Marko prek volje usvoji
Jer se i on odgađanja boji .
S druge strane Zorku je volio
Pa se nije zamjerit želio,
Prijedlog prima na šezdeset dana
Da se može spremiti dragana.
U tom skoro prođe večer ova
Planirajuć u vezi svatova
A kad' Marko odlazit je stao
Po redu je svima ruku dao.
Zorica ga pristojno isprati
Par koraka do dvorišnih vrata,
Na rastanku njojzi Marko reče:
»Čuj Zorice, moje rosno cvijeće
Ja odlazim sada kući svojoj
Al' si uvijek na pameti mojoj,
Budi dobra i na sebe pazi
0 večeri nikud ne izlazi;
Nemoj mila da ideš na prelo
Teško onom koji sluša selo
Ti si moja to već znadeš sada
Pa da nešto čujem nebi rada.
Ili da me ti ostaviš mlada
Od nas dvoje netko bi nastrada,
Jer iskreno živim samo za te
Kud god idem stalno mislim na te
A budućnost pokazat će svoje
Jesu l' tvoje misli kao moje
A dali me ti od srca voliš
Pokaži mi sad ako izvoliš
Mila moja sada na rastanku
Daj poljubac jedan svome Marku!
U to Zorka reče uzrujano:
»Čuj mladiću to je još prerano
Nećeš lice poljubiti moje
Dok ne uzmem ja prezime tvoje.«
Kad je Marko ovo razumio
Vrući znoj ga po licu oblio.
1 kose mu počele da vlaže
Pa on na to Zorki tiho kaže
»Dobro Zoro neka bude tako
I 'taj danak doći će polako,
A sad ruku ja ti dajem lane
Misli na me ružo i ljiljane«
To izreče brzi korak dade
Rastade se od djevojke mlade.
Usput ide veselo misleći
Ni slutio nisam svojoj sreći,
Lijepa ti je moja draga Zora
Ljepša nego biser sinjeg mora;
Duga kosa svilena i gusta
K'o pupoljak crvene se usta.
Vitkog stasa k'o tanana jela
Rumeni se ko ruža rumena,
Ko pčelica medeno ti zbori
Rekao bi srce ti otvori .
Da mi oče jedan cjelov dati
I milo me okom pogledati.
Volio bih turskoga mi dina
Neg da j moja čitava Promina,
Ali kod nje još se nešto muti
O čem' misli to bih htio čuti.
Tu je nešto što me ipak tješi
Svaku bolest samo vrijeme liječi .
Pa i kod nje učinit će svoje
Kad podpadne pod vlasništvo moj
Kada bude u mojemu dvoru
A tako mi i njeni govoru.
Kad se Zorka od njega rastala
Par minuta razmišljati stala,
Na udaru večernjega zraka
Zbog čega ju tjeraju za Marka.
Nezna mlada što se sa njom zbiva
Dal je java ili joj se sniva.
Jednog voli za drugog je daju
Sve to zvuči ko da je prodaju.
Kako može biti Markova draga
Kad njen život drugome pripada.
I kako će da mu bude žena
Kad mu nije srcem privržena.
Nastavlja se…..pod linkom:
http://promina.blog.hr/2012/09/1631028846/gorka-ljubavmarko-m-popovic-6-dio.html
Oznake: „Gorka ljubav“-Marko M Popović
|