_ _ _ _ _ _ promina.blog.hr

srijeda, 29.08.2012.

Iz arhive profesora Ante Vladimira Bikića-MVČ "Prominske obljetnice"-2 dio



Arhivu profesora Bikića, krasi i knjiga Mirka Validžića Ćelkanovića-„Prominske obljetnice“.
Knjiga, koja daje odgovore na mnoga pitanja iz prominske, ne tako davne prošlosti.

Za ovu prigodu, objavit ću drugi dio teksta pod naslovom:

„OSAMDESET GODINA ŽIVOTA I RADA PROMINJSKE OPĆlNE 1883-1963“


Ali, prije nastavka samog teksta, evo i napomene koja se nalazi na kraju teksta, a odnosi se na načelnika Šimu Ćorića;

„Šime Ćorić je sin Josipa i Anice Sarić, rođen je 2.veljače 1856., a umro je 2.12.1918. u 63. g. života, točno na svršetku prvog svjetakog rata.
Oženio je lku Dizdar. Naslijedili su ga 3 sina i 6 kćeri.
(Njegov sin Šime bio je solunski dobrovoljac, pa je za nagradu nakon rata dobio 3 jutra zemije u Slavoniji i spomen-sat. po struci bio je ekonomist: — uz njega, su iz Promine još bili solunski dobrnvoljci : kasniji redar Maćurlija Džapo, lugar Mile Mlinar i Mile Zelić).
Šimin sin Krste postat će načelnik u novoj državi“.





Evo i nastavka teksta…..


************

Za načelnikovanja Šime Ćorića otvorene su dvije osnovne škole: u Razvođu 1891. i u Lukaru 1905 (41).

Izvršeno je drugo miniranje 1895. sedrenih brana na Čavlinovu brzaku u Marasovinama i na Bilušića buku u Ljubotiću- Sličan pothvat izvršen je i 1834. godine. Ponovljen je na žalost 1953. i 1954. godine (42).
Iako se htjelo time osloboditi plavljenje plodnih njiva (luka), učinjen je teški oštećaj specifičnih Krkinih vapnenastih naslaga, koje je čine svojevrsnom kraškom rijekom i svrstavaju u prirodne rijetkosti, ne samo kod nas već i u Europi.

Potkraj 19. st. počelo se pomišljati na iskorištavanje Krke u svrhu dobivanja električne energije. Oko je palo na gotovo najljepši njezin dio od Brljana do Miljacke, gdje su smještena 4 divna slapa na dužini od 4 km.
Jedan od njih, Manojlovac smatra se najljepšim Krkinim slapom (43).
I upravo tu je zapelo oko da se izgradi hidroelektrana.
Prof. Josip Modrić počeo je još oko 1890. poticati jednog Belgijanca u ovom pravcu, pa se taj stranac prvi prihvatio studijskog izučavanja o korištenju slapa Manojlovac.
Spomenuti Modrić uspio je prvi dobiti dozvolu da može koristiti manojlovački slap, s ograničenjem 15 m3 u sekundi i na visini kvote od 62 m.
On se dapače bio dogovorio i s jednim tršćanskim elektrokonzorcijem.
Priredio je 24. rujna 1899. na Manojlovcu zapaženu svečanost (44).

Do ostvarenja hidroelektrane na Miljacki došlo je 1907. zaslugom tvornice Sufid u Šibeniku (Crnica), koja je producirala kalcij karbit (18 tisuća tona godišnje) i umjetno gnojivo — cianamid (7 tisuća tona godišnje).
Elektrana se gradile nekoliko godina. Naši su stari često pričali kako su volunjska kola vukla dijelove turbina iz Drniša do Manojlovca.
Na Brljanu je izgrađena brana da voda iz Široke može obilno teći ponajprije tunelom (840 m); zatim kanalom (870 m) (45).
Elektrana je Sufidu donijela korist i isplatila uloge.
Četiri Krkina slapa ostala su pretežni dio godine bez vode i ljepote.
Općina je ubirala porez i kasnije posebni dodatak.
Od tih prihoda počelo se nagrađivati i načelnika za rad. Tako je drugi prominjski načelnik Šime Ćorić potkraj svoje časne službe bio nagrađen redovitom plaćom koja sigurno nije bila visoka.
Dovršio je načelničku službu zaslužnu i dično 1909., upravo u trenutku kad se u Dalmaciji završavao uspješno polustoljetni nesustali boj za hrvatski jezik na svim područjima javnog života (46).


____________________________________________________________

Napomene:


41. Odgoj i osnovno obrazovanje u Dalmaciji, Split 1975, d. II, str. 103 (izd Školskog vjesnika).
-Osim ovog podatka navedeni su podaci za još neke škole u Promini.
Tako tu čitamo da je osnovna škola u Oklaju (kod Kule u Varatovim kućama) otvorena 1868.
Međutim, prema NL od 11. 07. 1888 (br, 54, str, 3), škola radi od 1864.
Navodi se na istom mjestu također netočan podatak o početku osnovne škole u Mratovu 1868.
Svatko u Mratovu i u Promini zna da je ta škola otvorena neposredno pred drugi svjetski rat.
Potvrdu da u Mratovu nije prije bilo škole daju podaci iz šematizma franjevačke provincije (kojoj pripadaju prominjski fratri) i šibenske biskupije, koji navode prominjska sela sa školom i koliko ima razreda, ali uz Mratovo nigdje nema toga podatka do 1940.
Jedna velika netočnost koja može u krivom pravcu odvesti izučavatelje školstva u Promini!
Taj promašaj nas stavlja u opreznost i za druge podatke, jer se ne navode izvori.

42. Mladen Friganović: Krka. od antičkog Titiusa do nacionalnog parka. Zagreb 1984. str. 51.

43. Friganović, nav. dj. str. 59.
44. Don Krsto Stošić: Rijeka Krka. Šibenik 1927. str. 21—22.
45. Stošić, nav. dj. str. 25—26.
46. Rudolf Horvat: Hrvatski preporod u Dalmaciji. Zagreb 1935, str. 103.



************



Nastavlja se….pod linkom:
http://promina.blog.hr/2012/09/1631022294/iz-arhive-profesora-ante-vladimira-bikicamvc-prominske-obljetnice3-dio.html


Prethodni post na temu iz naslova link:
http://promina.blog.hr/2012/08/1630975298/iz-arhive-profesora-ante-vladimira-bikicamvc-prominske-obljetnice.html









Nadopuna posta:

U postu pod naslovom:
"Ankica Čilaš Šimpraga-MUŠKA OSOBNA IMENA U PROMINI -V dio"
Link:http://promina.blog.hr/2012/08/1630985503/ankica-cilas-simpragamuska-osobna-imena-u-promini-v-dio.html

...citirao sam Ankcu Čilaš Šimpragu koja u svom tekstu navodi:

"Naime, školovanje stanovništva osjeća se kao sve veća potreba pa je i u Promini, u Oklaju, otvorena prva osnovna škola godine 1848. (v. Obad 1990: 120)."

Ponovit ću opet Napomenu iz knjige MVĆ:

41. Odgoj i osnovno obrazovanje u Dalmaciji, Split 1975, d. II, str. 103 (izd Školskog vjesnika).
-Osim ovog podatka navedeni su podaci za još neke škole u Promini.
Tako tu čitamo da je osnovna škola u Oklaju (kod Kule u Varatovim kućama) otvorena 1868.
Međutim, prema NL od 11. 07. 1888 (br, 54, str, 3), škola radi od 1864.
.....

Svakako, trebalo bi provjeriti da li je školstvo u Promini započelo radom osnovne škole u Oklaju 1848. godine, 1864. godine ili 1868. godine?


Još bi nešto prokomentirao u tekstu MVĆ:


"Spomenuti Modrić uspio je prvi dobiti dozvolu da može koristiti manojlovački slap, s ograničenjem 15 m3 u sekundi i na visini kvote od 62 m.
On se dapače bio dogovorio i s jednim tršćanskim elektrokonzorcijem.
Priredio je 24. rujna 1899. na Manojlovcu zapaženu svečanost.
(44).

O ovoj temi sam pisao pod naslovom:
"Car Franjo Josip I i carica Sissy u ponovnom posjetu Manojlovcu"
Link: http://promina.blog.hr/2011/06/1629304121/car-franjo-josip-i-i-carica-sissy-u-ponovnom-posjetu-manojlovcu.html

....a na tu temu imam i članak u Arhivi prof. Ante Vladimira Bikića, pa ću i njega uskoro objaviti...



"Naši su stari često pričali kako su volunjska kola vukla dijelove turbina iz Drniša do Manojlovca".


Ovdje je važno napomenuti da su dijelovi za HE Manojlovac ili HE Miljacka stizali uskotračnom prugom do "rampe" u Razvođu- (današnje granice Općine Promina i grada Drniša...gdje se i danas nalaze ostatci malene "željezničke stanice") iz Šibenika...a do Šibenika su stizali brodom.
Od Razvođa do Čitluka, djelovi su prevoženi posebnim strojem "lokomobile", (ako se dobro sjećam), a od Čitluka do elektrane na volovskim zapregama.
Tada (1904 godine), nije još postojao niti makadamski put između Čitluka i Puljana, pa je trebalo otkupiti zemljište, kako bi se napravila cesta.

Da se ne ponavljam, o tom sam pisao pod linkom:
http://promina.blog.hr/2007/01/1622046685/ponavljanje-gradiva-iz-povijesti-promine.html


"Na Brljanu je izgrađena brana da voda iz Široke može obilno teći ponajprije tunelom (840 m); zatim kanalom (870 m)"

Voda od jezera Brljan ili Široko teče do HE Miljacka tunelom u dužini od 1588,9 metara, a tunel ima pad od 0,248%.


Oznake: Iz arhive profesora Ante Vladimira Bikića, općina promina, MIRKO VALIDŽIĆ ĆELKANOVIĆ, Prominske obljetnice

- 11:21 - Komentiraj post (0) - Link posta

utorak, 28.08.2012.

Ankica Čilaš Šimpraga-MUŠKA OSOBNA IMENA U PROMINI -V dio



Uvodni post na temu iz naslova, napisao sam pod naslovom:
„Ankica Čilaš Šimpraga-MUŠKA OSOBNA IMENA U PROMINI“
Linkom: http://promina.blog.hr/2012/07/1630898988/ankica-cilas-simpragamuska-osobna-imena-u-promini.html

Osim muških imena, u radu se može pročitati jako puno povijesnih, i drugih raznih podataka, koji nam otvaraju nove puteve prema prominskoj (pa čak i osobnoj, obiteljskoj) prošlosti.

Evo što bih za ovaj post izdvojio kao najzanimljivije;


********************************



6. Devetnaesto stoljeće

Devetnaesto stoljeće u Hrvatskoj obilježeno je buđenjem nacionalne svijesti,
pa u skladu s tim i pojavom narodnih imena.
To stoljeće donosi i novu prekretnicu u obrazovnom sustavu.
Naime, školovanje stanovništva osjeća se kao sve veća potreba pa je i u Promini, u Oklaju, otvorena prva osnovna škola godine 1848. (v. Obad 1990: 120).

Muška osobna imena u 19. stoljeću više se ne zapisuju ni latinskom ni talijanskom grafijom, već hrvatskim pravopisnim načelima (zapisuju se slova s dijakritičkim znakovima, npr. Bariša, Blaž, Šimun.

Uz to se u službenim imenima pojavljuju i dijalektne značajke prominskoga govora:

(1) gubljenje /h/ u osobnom imenu Abram,

(2) ikavski refleks jata u imenima Cvitko i Stipan,

(3) ime Jandre s prejotacijom (što je u Promini i danas tipični neslužbeni lik toga imena) uz češće zapisano Andrija,

(4) zamjena /f/ > /p/ u Pilip (uz ipak češće zapisano Filip)

(5) kontrakcija samoglasničkog skupa ao > a u imenu Pava.

Bitna je novost da su u 19. stoljeću uz temeljna imena u službeni repertoar ušla i mnoga pokraćena (Božo, Grgo, Joso, Jure, Mate, Mile, Simo) te izvedena imena (Bariša, Jerko).

Najmanje frekventna imena jesu ona s manje od 2 % nositelja: Abram, Bariša, Blaž, Boko, Bone, Bože/Božo, Brnardo, Cvitko, Dujam, Gaspar, Grgo, Ižak, Jerko, Karlo, Križan, Lovre, Martin, Mile, Simo, Stipan, Šimun, Tadija, Toma, Vice, Vid, Zakarija.
Sva su kršćanskoga podrijetla osim narodnih imena Cvitko i Mile.

Najfrekventnija su imena s više od 8 % nositelja:
Ante/Antona/Antonio (9,6 %) i Ivan (11,8 %), kršćanska imena koja su u Promini dugo među najfrekventnijima.


********************************



Za više informacija o muškim imenima u Promini …svakako…obavezno posjetite link:

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=124795

Prethodni post na ovu temu:

http://promina.blog.hr/2012/08/1630963691/ankica-cilas-simpragamuska-osobna-imena-u-promini-iv-dio.html


Nastavlja se…..pod linkom:

http://promina.blog.hr/2012/09/1631014705/ankica-cilas-simpragamuska-osobna-imena-u-promini-vi-dio.html



Oznake: Ankica Čilaš Šimpraga, MUŠKA OSOBNA IMENA U PROMINI

- 18:19 - Komentiraj post (0) - Link posta

ponedjeljak, 27.08.2012.

Do Bogatića, i dalje makadamom- 2 dio





Prije nešto više od dva mjeseca, objavio sam post pod naslovom:
„Do Bogatića, i dalje makadamom“
Link: http://promina.blog.hr/2012/06/1630854308/do-bogatica-i-dalje-makadamom.html

Ukratko, u postu sam objavio pismo-komentar čitatelja bloga, na temu (ne)asfaltiranja prometnice prema Bogatićima prominskim.




Nakon te priče, uslijedio je na temu Bogatića post pod naslovom:
„Na odmor u Bogatiće prominske!“
Link: http://promina.blog.hr/2012/07/1630914468/na-odmor-u-bogatice-prominske.html

Taj post, posvetio sam prekrasnoj kući za odmor u Bogatićima.
Kući, koja me oduševila kako svojim prekrasnim izgledom, tako i idejom njenih vlasnika, da se uopće nešto takvo u Promini napravi.

Nažalost, u jednom trenutku, zapitao sam se da li sam pogriješio objavom ovog (drugog) posta, i napravio vlasnicima kuće za odmor, više štete nego koristi.



Danas (27.08.2012) dobio sam novi komentar iz Bogatića, i evo ga u cijelosti;



*********************

Poštovani,

Evo nakon povratka iz Promine u Zagreb moram se najprije zahvaliti što ste moj komentar lokalnoj cesti pustili kao post i bez navođenja mog
imena te sam tako mogao slušati komentare koji su se kretali od:

„ A za koga bi se uopće trebalo raditi asfalt kad tamo nema žive duše?“
-do poziva na blokade i prosvjede.
Bilo mi je zabavno slušati kako se lokalni „političari“ raspituju tko je autor komentara kao da je to najveći problem.

Evo vam i ovoljetnog „raporta“ iz Bogatića.

Hvala Bogu cestari su nas pustili i nisu uznemiravali nasipanjem i ravnanjem rupa, a u međuvremenu se pojaviše i nove i sada strahujemo od prvih kiša koje bi mogle dosta toga isprati i bit će onda pravo umijeće ne slomiti nešto na autu.

Poslije vašeg posta o turizmu u Bogatićima odjednom tih dana postade živo i prometno jer su
mnogi htjeli vidjeti gdje je i što je to.

Imao sam priliku razgovarati sa nekim od turista i svima je bilo zajedničko samo:
„ Pa ovo je prekrasno“.

Bili su oduševljeni mirom i spokojem pogotovo što je objekt u zaseoku daleko van prometnice pa nema uznemiravanja.

Jedan par iz Njemačke koji je ljetovao sa cijelom obitelji mi je rekao da obvezno dolaze i dogodine te su izrazili želju za kupnjom kuće ili gradilišta u selu.
Morao sam im naširoko objašnjavati da će to biti vrlo teško jer su zemljišne knjige nesređene još od Austro-Ugarske.
Sve su hvalili, ali su mi se onda požalili na sitnice na kojima i inače pada naš turizam.

Naime, čovjek iz Mratova im je prodao rakiju po 10 EUR-a. (Naravno da je bila utočena u plastičnu bocu mineralne vode).
Jedna žena iz Čitluka im je prodala jaja po 3 kune.
(Znam lokacije jer sam ih provozao i pokazali su mi kuće gdje su kupovali).

Htjeli su u selu kupiti domaće vino, domaću kokoš, domaću rajčicu ili drugo povrće ali ništa od toga.
Drugom zgodom sam pričao sa čovjekom iz Švicarske koji se odmah raspitivao o srušenoj seoskoj školi i već je u njoj vidio nekakav hostel.
Nikako mu nisam mogao objasniti da škola nema vlasnika,i da ni dan danas nije ucrtana u katastar.
Rekao sam mu da bi njome trebala upravljati država, ali njegov mentalni sklop nikako nije mogao shvatiti da jedna zgrada, k tome još državna ne postoji u papirima jer je to kod njih jednostavno nemoguće.
Objašnjavao sam mu da je već bilo interesenata i domaćih i stranaca ali su vrlo brzo odustajali.
Jedan dan sam na našem kolarištu naišao na par iz Švedske kako se odmara u hladu koštele.
Odsjeli su u hotelu u Drinovcima i zaputili se biciklima na vožnju do Burnuma.
Najviše me nasmijalo kad mu je supruga rekla da imamo prekrasno uređenu bicilistčku stazu misleći na našu cestu.
Kad sam im objasnio da je to naša cesta i spoj sa civilizacijom nisu mogli doći k sebi.
I oni su nakon podužeg ćaskanja oduševljeni našim krajem i htjeli bi kupiti staru kamenu kuću ili gradilište negdje na ovom području.
I tako u Bogatiće dođe turizam i prije asfalta ili je možda došao upravo zbog toga jer nema asfalta.
Priprema se još nekoliko objekata za iduću sezonu sa cca 20 ležajeva.
To mi je bilo vrlo drago čuti jer i najdulja šetnja počinje prvim, malim korakom.
Pohvalno je čuti neke seljane kako će za iduće ljeto biti i kokošiju, i jaja i domaće rajčice.
Osim toga po pričanju trebat će dogodine i zaposliti najmanje 3 čovjeka na tim imanjima.

Ne bih htio biti zloguki prorok, ali mislim da će to ipak biti najveći problem.

Dolaskom turizma u zaseok Gluići pojavio se novi problem – struja.

Obnovom poslije rata promijenjeno je i postavljeno mnogo stupova, ali samo za taj zaselak i još tri kuće na osami

Ostadoše stare predratne pale koje su dugo odolijevale burama i olujama ali ove godine posustaše.
Odlučiše ih zamijeniti ali pojaviše se vlasnici njiva i niti slučajno proći bagerom preko moje njive koja je, usput rečeno, zapuštena i pod korovom već tridesetak godina.
Ne znam da li je to iz priče o „hrvatskom jalu“ ali rupe su iskopane a sada su zaustavili postavljanje stupova.

Vjerojatno ste primijetili da je proteklih godina u Bogatićima požar bio svake godine barem dva puta i to na uvijek nekim „zgodnim“ lokacijama.
Ove godine ništa, i kada sam upitao kako nam to protupožarna služba radi rečeno mi je, na nivou rekla-kazala da se znalo i da javna tajna do sada bila o osobi koja to podmeće, a ove godine su mu sumještani zaprijetili i od vatre, hvala Bogu, ništa.
Samo da ovim ne izazovem vraga.

Kad smo već kod požara poznato vam je da na teritoriju Bogatića ima vrlo mnogo šume koju inače zovemo Lugarija i nekada je bila išarana putevima kuda se drvo izvozilo ili kuda je išla stoka.

Danas je to sve zaraslo da niti čovjek ne može proći a kamoli vatrogasno vozilo.

Da li je to do Hrvatskih šuma ili do vatrogasnog sustava, ne znam, ali nešto bi se moralo hitno učiniti da se ne dogodi nesreća kao kod Bratiškovaca i Ićeva. Ili je nekome u interesu da izgori.

Eto, za sada toliko iz Bogatića a kad bude nešto novoga prvi ćete saznati.

S poštovanjem!


*********************

Komentar je i ovaj put stigao potpisan, ali ga ja opet namjerno izostavljam.

Iz dugogodišnjeg iskustva s uređivanjem bloga, znam da je tako bolje.
Razmislimo o sadržaju komantara....
Vjerojatno mnogi razmišljaju isto ili slično, samo o tom ne pišu, ili ne govore…a kad bi trebali javno nešto reći na ovu temu…možda bi se čak i zgražali…tako to obično ide….




Sa lijeve strane bloga, imam temu pod naslovom: „Projekti čiju realizaciju očekujemo“, i (ne)asfaltiranje ceste prema Bogatićima sigurno treba stajati u navedenoj rubrici.

Ali, od kuda krenuti?

Što više suvislo uopće napisati na tu temu?

Koliko godina nama treba za realizaciju projekta asfaltiranja prometnice tri metra širine, i 3 kilometra dužine?

Pet?
Sedam?
Deset?
Trideset?

Opet, s druge strane razmišljam kako su projekti-teme poput ove neasfaltirane ceste odlično opravdanje za nečiji (ne)rad.

Tri ovakva projekta, i imate opravdanje za postojanje općine.

Zamislite da ih riješite za godinu dana , i što onda?


Kako bi Mujo i Haso u jednom od viceva u kojima su glavni junaci zaključili "Glavno da se para vrti"!

....a što koristi nema...nikom ništa....


Oznake: cesta čitluk mratovo bogatići

- 21:30 - Komentiraj post (0) - Link posta

subota, 25.08.2012.

„Gorka ljubav“-Marko M Popović- 4 dio





Prethodni post na ovu temu nalazi se pod linkom:
http://promina.blog.hr/2012/08/1630953890/gorka-ljubavmarko-m-popovic-3-dio.html

Gorka ljubav (4 dio)

Stara majka na katrigi sjedi
Na Zoricu preko oka gledi
Ove riječi što je čula sada
Nije mogla zamislit nikada.
Pa se na to počela da ljuti
Što im ovo planove pomuti.
Što njih dvoje starih su skovali
Da bi Zorku za Bandala dali.
Od tog prošlo nekoliko dana
Radi poso i radove ručne
I provodi tužno noći bučne.
Jednu veče za siniju sješe
Njezin otac razgovor počeše,
»Izbiranja već je kćeri dosta
Sutra ćemo dobit jednog gosta.
Sutra jeste nedjeljica sveta
Doće prosac kod mojeg djeteta,
Ja sam sa njim razgovor imao
Za dolazak dozvolu sam dao.
Promisli se i prihvati ruku
Uzmi ćeri prsten i jabuku,
I druge sam ja o njemu pita
Mnogi kažu da te on mirita.
Ima polje, dobre vinograde
Za njim čeznu mnoge cure mlade,
I tebe su dosad mnogi htjeli
Pa ja neznam što ti srce želi.
Ako Tvoja duša za čim pati
Moš slobodno kazat svome tati,
Ako želiš imat robu bolju.
Za to ću ti ispuniti volju.
Neg' čujem što ti kaže mama
Da mladića našla si i sama,
Što se za te žrtvuju i pati.
Da ne znade ni otac ni mati
Ili možeš od kuće seliti
Već Ti slušaj ako 'š moja biti
Uzmi Marka za dragoga sebi
I sa njime novi život sredi.
A i nama to će biti dika
Da imamo zeta činovnika,
A za tebe laki život sljedi
Da ne živiš u patnji i bijedi.
A svojeg se ostavi mangupa
I njegova rudarskoga kruha,
A dragost je prolazna ko vreme
Bit ćeš sretna samo slušaj mene«.

Zorku ove zastidoše rječi
Podiže se i otiđe leći,
Raspremi se i prozor zatvori
Sama tiho u sebi govori.
»Plači zemljo i travo zelena
Gdje sam s' dragim sjedila malena
Proklet bio on u svojoj duši,
Ko cvjet moje mladosti poruši.
Oj dućanu — vatrom izgorio
U tebi me Mirko opojio
Opojio sa opasnim pićem
Jednom slikom i divnim mladićem.
Rosno cvijeće na prozoru mome
Ja te nemam darivati kome
Osuši se nek' te ne postoji
Za mog dragog druga cvijeće goji.
A mojega novoga dragana
Nek' zakiti otac i mama
Ja mu neću ubrati ni struka
Nek' mu srcu bude veća muka.
Udat ću se ja mlada za njega
Radi majke i oca svojega,
I ako mi srcu blizak nije
Drugome je pripalo ranije,
Al' poslušat moram majku, oca
Makar da me daju za udovca«.

Tako Zorka razgovara sama
A po sobi spustila se tama,
Samo cvijeće na prozoru miri
Miris mu se po sobici širi.
A Zorica prekrštenih ruku
Uronila u meku jastuku,
Srcem plače, okom suze lije
Moj živote bolje da te nije.
Na mom srcu veliko je breme
Liice vene kad mi nije vrjeme,
Pa tim venemm najljepše doba
Rad nevjere od mojeg dragoga.
I čeznut ću do sudnjega dana
Kad ne imam voljenog dragana,
U mislima i gorkim suzama
Zaspala je kako nezna sama.
Spavajući sve brige zanela
Čudan sanak sanjat započela,
Sanja Zorka da se šeta mlada
Kod ovaca pored vinograda.
Ovce pasu i pomalo krote
Nemožeš ih gledat od divote,
Zvono kuca, ječi u pristranku
A ptičica pjeva na ogranku.
Odjedanput ona nekog spazi
Vinogradom k' njoj bliže prilazi
Mršav čovjek lošega izgleda
Na Zoricu preko oka gleda.
Rekao bih kao da joj prjeti
Prema putu Zorica poleti
A kad tamo vidjet šta imade
U kolima svatovi bez mlade.
U to jedan na noge se diže
Pa je zove da pristupi bliže
A kada se primače do kola
Ona svojeg poznade sokola.
U kola je postaviše mladu
Pa je voze prema nekom gradu.
Tu je bilo i više momaka
Među njima ljepih djevojaka.
Svi pjevaju veselo se šale
Njene oči Mirka su gledale,
Ispod ruku uzeo je mladu
S' njom uniša u veliku zgradu.
U toj zgradi bješe soba jedna
Za vjenčanje pristojno uredna,
Plafon, bijeli, pod crven kao ruža
Tu Zorica dragom vjernost pruža.
Tu su jegne i djeverovi mladi
O vjenčanju njezinom se radi,
Pa kad se završi vjenčanje
Tad nastade silno čestitanje.
Dok evo ti jednoga mladića
U rukama nosi buket cvića,
Od ljubice, jasmina i ruža
Za čestitat on joj ruku pruža.
Zora gleda mirisavo cvijeće
Ko da nije jesen već proljeće,
Od jedamput uhvati je zima
Ne vjeruje rođenim očima.
Oko cvijeća opasana zmija
Glava joj se kroz buket izvija,
Repom maše a jezikom plazi
Mladić k njojzi sve bliže prilazi
Uplaši se i pobjeći htjede
Al je zmija iz cvijeća ujede,
U tom mlada iz sna se probudi
Srce hoće da skoči iz grudi,


Nastavlja se.....pod linkom:
http://promina.blog.hr/2012/09/1630988863/gorka-ljubavmarko-m-popovic-5-dio.html


Oznake: „Gorka ljubav“-Marko M Popović

- 11:53 - Komentiraj post (0) - Link posta

petak, 24.08.2012.

Iz arhive profesora Ante Vladimira Bikića-MVĆ "Prominske obljetnice"



Arhivu profesora Bikića, krasi i knjiga Mirka Validžića Ćelkanovića-„Prominske obljetnice“.
Knjiga, koja daje odgovore na mnoga pitanja iz prominske, ne tako davne prošlosti.

Za ovu prigodu, objavit ću dio teksta pod naslovom:

„OSAMDESET GODINA ŽIVOTA I RADA PROMINJSKE OPĆlNE 1883-1963“





*************

Životni hod općine Promine trajao je upravo toliko koliko i dulji životni ljudski vijek, osamdeset godina.
Prvi načelnik Marko Škovrlj (39) samo je nekoliko mjeseci vodio povjerenu novoosnovanu rodnu općinu, ali uspješno i zaslužno, kako se očito vidi iz navedenih novinskih izvještaja.
Njega je nasljedio Šime Ćorić (40), posjednik iz Oklaja (Kula), mladac, imao je tek navršenih 28 godina. Na prvi mah dosta neobično da dolazi na vodstvo nove općine čovjek još neiskusan, ali to ne znači da je bio neprokušan.
Sama činjenica da je bio načelnik 25 godina govori rječito.
To je dokaz da je bio istinski rodoljub, da je radio dobro i mnogo, jer inače prominjski
svijet ne bi za nj glasovao.
Šta je sve učinjeno za četvrt stoljeća njegova upravljanja, nama je danas teško rekonstruirati Nekih većih zahvata ipak se možemo podsjetili.
Općina se prve 4 godine smjestila u njegovu kuću, posljednju na desnoj strani ulice koja vodi k crkvi sv. Mihovila, u kojoj je tada bila oružnička postaja.
Kuća (osrednje veličine, na kat, bila je za prvu potrebu dostatna i oprćinarima i oružnicima.
U ono vrijeme nije bilo ni većih uredski i poslova. Glavninu je činila tajnikova pisarna.
Iste godine, kad se osnovala općina — 1883 — započela je gradnja nove općinske zgrade. Prvotno je bila locirana iza Maletića kuća, na uglu kud se s glavne ceste (Oklaj-Čitluk) skreće prema Varatima.
Vjerojatno je zaslugom Ćorića premještena na sadašnje mjesto, koje pošteno govoreći- i bolje odgovara. Kamenje je vjerojatno iz Nečvena, nije Ijutac ali je vrlo čvrst, izdržao je. neoštećen već jedno stoljeće.
Pod rukovodstvom majstora Talijana, čije nam ime nije sačuvano, općinu su sigurno gradili zidari iz Promine. Ako je crkvu i zvonik sv. Mihovila, crkvu Gospe Čatrnjske jedno stoljeće prije gradila vješta prominjska ruka, a to nam svjedoče natpisi, zašto ne bi i općinu.
U sjećanju na graditelje općine samo je ostalo ime klesara Džepine Grbića.
I ekonomska strana navodi nas na isti zaključak.
Cjelokupni narod Promine radio je zdušno i složno.
Jedna mala slika to obilno osvjetljuje.
Za vrijeme zidanja općinske zgrade ponestalo klaka (kreča), predvodnik radova zaprijetio odlaskom, a radišni Prominjci za jednu noć nasjekoše drva za dvije klačine i pripremiše na pretek potrebnog materijala.
Jedino na taj način spremnosti i radišnosti mogli su uspjeti da u 4 godine dovrše veliku kamenu zgradu na dva kata, s izdignutim potkrovljem.
Mogla se je bez postiđenja (u ono vrijeme) smjestiti u stari carski Beč.
Iako općinska zarada nije bila sva iznutra izčinjena, 1887. je osposobljeno prizemlje za redovito poslovanje.
Nutarnji radovi su tekli svojim redovitim tijekom.
Dobročinitelj fra Mijo Bronić, tadašnji prominjski župnik, poklonio je 10 fiorina da se uredi najveća prostorija vijećnica. Na uspomenu njegove darežljivosti u vijećnici je visjela njegova fotografija sve dok zgrada nije izgorila (1944.).
Za čitavo vrijeme gradnje općinske zgrade istinsku brigu morao je voditi drugi načelnik Šime Ćorić.
Velika zasluga razumljivo pripada i njemu i svim tadašnjim općinarima i svim ljudima Promine.
Zagaziti u toliki posao i trošak dovesti započeto djelo do potpunog dovršenja samo može narod svjestan i radišan i složan.
Kad je zgrada bila gotova, u nju su preselili i oružnici..
Kasnije se smjestila i škola, pošta, liječnik i učitelji.
Bilo je mjesta za sve.

____________________________________________________________

Napomene:

39. Marko Škovrlj, posjednik iz Razvođa, sin Ante i Ivanice Džepine, rodio se 11. rujna 1811 a umro 21 listopada i 1886, trece godine nakon odreke na načelništvu.
Ožnio se vrlo kasno u 70 g. života s Jelom Stanić, nije imau potomaka.
Pokopan je u groblju Gospe Čatrnjska, a njogov mu je sinovac podigao grobnu kapelu (odmah desno od sakristije) s natpisom:
„ NA USPOMENU MARKU ŠKOVRLJU PRVOM NAČELNIKU OPĆlNE PROMINSKE KOJI PREMINU G. 1886 PODIŽE HARNI SINOVAC LUKA“.
Osnovne podatke o njemu i drugim načelnicima i djelatnicima općine Promine crpimo iz starih anagrafa (popis obitelji) župe Promine.

40. „Šime Ćorić je sin Josipa i Anice Sarić, rođen je 2.veljače 1856., a umro je 2.12.1918. u 63. g. života, točno na svršetku prvog svjetakog rata.
Oženio je lku Dizdar. Naslijedili su ga 3 sina i 6 kćeri.
(Njegov sin Šime bio je solunski dobrovoljac, pa je za nagradu nakon rata dobio 3 jutra zemije u Slavoniji i spomen-sat. po struci bio je ekonomist: — uz njega, su iz Promine još bili solunski dobrnvoljci : kasniji redar Maćurlija Džapo, lugar Mile Mlinar i Mile Zelić).
Šimin sin Krste postat će načelnik u novoj državi“.




*************

nastavlja se.........pod linkom:

http://promina.blog.hr/2012/08/1630986999/iz-arhive-profesora-ante-vladimira-bikicamvc-prominske-obljetnice2-dio.html


Oznake: Iz arhive profesora Ante Vladimira Bikića, općina promina, MIRKO VALIDŽIĆ ĆELKANOVIĆ, Prominske obljetnice

- 14:05 - Komentiraj post (0) - Link posta

srijeda, 22.08.2012.

Čavina crkva na Promini

Da je Čavnovka najviši vrh Promine, vjerojatno je svima već odavno poznata informacija.

Koliko je Promina visoka- 1146 metara, 1147 metara ili 1148 metara?

Evo što nam o najvišem vrhu Promine kaže Hrvatski planinarski savez:

****************************************************************************

Promina – vrh Čavnovka



KT HPO 17.2., 1147 m

Čavnovka je najviši vrh Promine, a ime duguje prastaroj Čavinoj kapeli koja je u davnini stajala na vrhu.
Na starim kartama može se pronaći i naziv Čavinica.
U ograđenom prostoru na vrhu nalaze se ruševne zgrade i drugi ostaci nekadašnjeg vojnog kompleksa, a danas su u funkciji dva telekomunikacijska odašiljača na samome vrhu. Trigonometrijski stup s oznakom vrha nalazi se u ograđenom prostoru, uz telekomunikacijske antene.
Kretanje uz vanjsku stranu ograde zabranjeno je zbog opasnosti od eventualno zaostalih mina.“
Link: http://www.plsavez.hr/info/hrvatski-vrhovi/promina-vrh-cavnovka/

****************************************************************************

Davne 1890. godine, temom Čavine crkve na Promini, bavio se i tadašnji prominski nastavnik Grgur Urlić Ivanović.

Evo njegova teksta u cijelosti:

****************************************************************************

Čavina crkva na Promini


Dne 13 Rujna 1889 stupio sam na vrhunac Velike Promine, da pregledam ostanke starinske Čavine crkve Svetog Vida, ili Svetog Ilije (po narodnoj predaji).
Ob ovoj crkvi, o kojoj narod mnoga i različito pripovieda, našao sam malo ostanaka.
Crkvica dizala se na iznositoj zaokruženoj ravnici, u slici polu-oble, sa absidom sa straga. Rubom površine opažaju se temeljni zidovi dužinom 3 1/2 a širinom 2 1/2 m.
Debljina zidova u tvrdoj premjeri klačardastoj iznosi 7 dcm, vrata su okrenuta na zapad.
Od praga vidi se njekoliko komada liepo isklesanih, kao ti i dio razbijene velike ploče sarkofaga, na srednjem polju na udubku dva izlizana slova, koje nemogoh razabrati dali su gotička ili glagoljska.
Crkva stajaše cielimi zidovim do pod rub stiehe, do god. 1859, kad kroz ratno vrieme, vojnička posada iz Knina smiešćena u Drnišu, izlazeći na pazku velike Promine, sruši zidove crkve, i prigradi njeku vrst kućerice za prinoćište.
Vojnici razbiše pročeljni nadpločnik više vrata sa znakovim, možda važnim nadpisom.
Ploča je od fina granita od nje ostaloj njekoliko komada.
Ovoliko jednostavno o starinskoj crkvi.

Na podne 20 m. leži udolit dočić.
Stupajuć mu na površje, zemlja odjekuje, po čemu se sudi da je pod zemljom svodjena na luk sahrana.
Tu je po predaji sakriveno crkveno prosudje sutlinske crkve.
Pripovieda se različito o srušenju crkve, izmedju kojih sliedeće čini mi se vjerodostojno, jer nosi i poviestne jezgre.

Po skazanju otca Vinjalića, još god. 1493, u gradu Kninu s najbližom okolicom brojilo se preko stotine (100) plemenitaških obitelji.
Njekoja plemenska imena, ostala su prepletena u pučkoj predaj, izmedju kojih Bajničići na Plavnu, Milići i Čavići na Kosovu; Biočići, Miočići u Klancu, Ružiću, Kriške, Miriovići, Kanjani, i Baljci na Petrovu polju, Potulići na Promini itd. Čavića župa, pleme mnogobrojno i bogato, nastanjeno na južnom Kosovu oko izvora Kosovčice do Ramjana i Promin-gore, pred prvim navalam turskim god. 1522 -1540, zakloni se u Velušić i na debele grede velike Promine.
Kroz kasnije ratove, ovomu staromu plemenu nestalo traga i koljena na ovoj strani i Čavići izdržavali kao pokrovitelji crkve na brdu.
O Spasovu i Vidovu danu, ovdi se sabiralo dvadeset župa su dvadeset barjaka na veliko proštenje i blagoslov polja.
Od plemena Čavića do danas ostalo ime Čavina crkva na Promini.
Pri zamaku turske sile u Pokrčju, rek bi da su Promnjani obnovili crkvu, pak ostala zapuštena; dočim Velušićani sagrađiše crkvu Svetog Ilije na Lišnjaku za spomen starinske na planini....

Predaja ponješto razjasnjuje o načinu srušenja pomenute crkve.

Turci drniški imali su silne hodže, ljute vezire kivne za kršćane (god. 1536-48).
Ovi tumačeći din i čitap huškali Turke, proričući; ako nesruše gjaursku bogomolju sa sjajnim krečom na brdu, da im se nigda neće vlast utvrdit u Kninu i Drnišu.
Po tomu Turci iz Drniša, Knina i Nečvena, udare i sruše crkvu.

Jedan pop iz kninskoga zbora, koji se tu bio zaklonio da očuva glavu, obaviešćen noću po jednom vierniku, pomoću istogu skide zvono, krst, čirjake i ostalo crkveno posudje, zakopa sve u podzemnu sabranu na Dočiću i pobježe u Šibenik....

U jednoj i drugoj predaji ima svakako istinske potke, te vriedno je da se uzčuvaju, dok stare izprave neodkriju bistrije dogadjaje onih burnih vremena,

Od Čavine crkve do na zapadni Vrh, na prostranoj pačetvornoj površini od 3 etom. dužine, 2 1/2 širine, stere se davno gradište, označujući dvoja doba, na naličju debelih, razbacanih zidova. . . Naliči gornjemu gradištu na Bakubrdu Vranskomu, koje odaje gradju vremena obarskog. Put staiinski vodio je s male Promine preko Bata i Vlaka, upirući na ovu skrajnu točku velike Promine.
Po formi i obliku gradište je iz daleke starine.
Nijeli važna obranbena točka iz dobe dugotrajnih borba slobodnih plemena ilirskih s Rimljanim ili sagradjena utvrda od urodjenika proti navali Obra, ili utvrda Hrvata u borbi s raznim neprijateljim kroz dugo naseljivanje od god. 558- 643 do konačmog smiešćenja županija utvrdjenja prvih hrvatskih oblastih ?...


Znamenit je starinski bunar Lukovača, izpod Čavine crkve sjevero-zapadno 3 etom. na razsojitu sedlu izmedju Velike Lukovače i vrhunca Čavine crkve.....

Gradjevina je osobita, tvrda s ogromnim priklopci rubom bunara.
Voda je neprešušiva.
Lukovači predaja pripisuje, da je u davnom zemanu izbijala na vrhuncu kod Čavine crkve; izvor zvao se Vrilovac, kasnije se proronio, ostavljajuć traga na sedla Lukovače, koja se koso diže s polja u vis preko 1000 m. visine.

Gr. Urlić Ivanović.

Bullettino di archeologia e storia Dalmata, 1. prosinca 1890.

****************************************************************************

Da li su Čavini potomci možda Čavline?....tko bi to mogao znati….

Oznake: povijest

- 13:02 - Komentiraj post (0) - Link posta

ponedjeljak, 20.08.2012.

Ankica Čilaš Šimpraga-MUŠKA OSOBNA IMENA U PROMINI -IV dio



Uvodni post na temu iz naslova, napisao sam pod naslovom:
„Ankica Čilaš Šimpraga-MUŠKA OSOBNA IMENA U PROMINI“
Linkom: http://promina.blog.hr/2012/07/1630898988/ankica-cilas-simpragamuska-osobna-imena-u-promini.html

Osim muških imena, u radu se može pročitati jako puno povijesnih, i drugih raznih podataka, koji nam otvaraju nove puteve prema prominskoj (pa čak i osobnoj) prošlosti

Evo što bih za ovaj post izdvojio kao najzanimljivije;


********************************

5. Osamnaesto stoljeće

„Potkraj 17. stoljeća prominski se kraj oslobađa od Turaka, a na prilično opustošeno područje naseljava se i novo stanovništvo, uglavnom predvođeno franjevcima.
S izradom mletačkih katastara utvrđuje se i prominski prezimenski sustav, tj. jednom zapisana u dokumentima, prezimena postaju stalna i nepromjenjiva, a postojanje dvoimenske formule svakako je utjecalo i na repertoar osobnih imena u to doba…
Imenski smo repertoar u 18. stoljeću analizirali prema građi koju smo ekscerpirali iz Matične knjige krštenih u Promini između 1779. i 1781. ( Matična se knjiga čuva u Državnom arhivu u Zadru)…..

…..Osobna se imena pojavljuju u latiniziranu obliku, uz manji broj pohrvaćenih kršćanskih imena, npr. Andria uz Andreus, Martin uz Martinus, Jacou uz Jacob i Jacobus, Ilia uz Elia i Ellia, Matia uz Mathia, Matheus i Mathus…..


…..U repertoaru se prvi put nalazi i osobno ime Antonius (12), koje će postati jedno od najfrekventnijih osobnih imena u Promini tijekom 18., 19. i 20. stoljeća.
Potvrđena su imena: Andrus (13), Antonius (14), Bartholomeus (15), Blafus (16), Elia (17), Florus, Franciscus, Georgius (18), Gregorius (19), Hieronimus (20), Jacobus (21), Joannes (22), Joseph (23), Laurenzi, Luca (24), Marcus (25), Martinus (26), Matheus (27), Michael (28), Natales (29), Nicolaus, Pasqualis, Paulus, Petrus, Philipus (30), Simones(31), Stephanus (32), Thoma (33), Vitus….

…..Najfrekventnija su imena: Joannes 9,9 % i Antonius 8,6 %, a slijede Matheus 8,4 %, Nicolaus 7 %, Luca 6,5 %, Marcus i Georgius 5,7 %, Joseph 5,2 %, Petrus 4,4 %, dakle riječ je o imenima prema moćnim kršćanskim svetcima zaštitnicima od bolesti i ljudi i životinja….

…..Tradicionalno su se imena u Promini nadijevala prema dvama načelima:
(1) prema nasljednim pravilima i
(2) prema imenu sveca koji se slavi na dan rođenja/ krštenja djeteta.

Prema nasljednim pravilima:
- prvi sin dobiva ime djeda po ocu,
-drugi ime djeda po majci,
-prva kći ime bake po ocu,
-a druga bake po majci te je moguće da dijetedobije kumovo / kumino ime.

Malo je slučajeva kad se ime djeteta poklapa s roditeljskim imenom, npr. Paulus filius Pauli Jossich et Marthe Xugl. s obzirom na to da ne znamo koje je upisano dijete po redu u roditelja i kako su se zvali djedovi i bake, ne možemo tvrditi je li ovdje riječ o rijetkim slučajevima nasljeđivanja očeva imena ili o poklapanju imena oca s imenom djeda po majci.


Napomene:

12. Kult svetog Antuna prisutan je u cijeloj Hrvatskoj. Kao zaštitnik propovjednika, siromaha, budućih majki, putnika, ribara, mornara, starih ljudi, žetvi, konja, izgubljenih stvari, pošte, brodoloma itd. svakako je bio i ostao vrlo omiljen svetac među katolicima, a prominskomu stočarskom stanovništvu stoljećima je bio važan i zato što su se nakon dana kad se časti, 13. lipnja, pastiri sa stadima upućivali u planine kako bi izbjegli ljetnu sušu, a u Prominu bi se vraćali tek po Maloj Gospi.

13. Andrus (2x) + Andria
14. Antones (8x) + Antoni + Antonio + Antonius (23x)
15. Bartholomeo + Bartholomeus (5x) + Bartolomeus + Bartholomus
16. Blafus / Blasus / Blazicius / Blazius / Blazus / Blaxus – ime pisano na 6 načina
17. Elia (4x) + Ellia + Ilia
18. Georgius (8x) + Giorgius (13x) + Gueorgius
19. Gregorius (10x) + Gregoris
20. Hieronimus (3x) + Hieronismus (2x)
21. Jacob + Jacobus (13x) + Jacou
22. Joannes (37x) + Ioannis
23. Joseph (6x) + Josephus (14x)
24. Luca (23x) + Lucas (2x)
25. Marchus + Marcus (21x)
26. Martin + Martinus (3x)
27. Matheus (31x) + Mathus, Mathia (2x) + Matia (2x)
28. Michael (5x) + Michaelus (12x)
29. Natales (5x) + Natalis (4x)
30. Philipus (2x) + Philippus (2x) + Phillipus
31. Simeon + Simeonis + Simeonus + Simon / Simonis + Simones (4x) + Simonus
32. Stefanus + Stephanus (3x) + Stephinus
33. Thoma (4x) + Thomas / Thomus + Thomasinus + Thomasus + Toma


********************************

Za više informacija o muškim imenima u Promini …svakako…obavezno posjetite link:
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=124795

Prethodni post na ovu temu:
http://promina.blog.hr/2012/08/1630919332/ankica-cilas-simpragamuska-osobna-imena-u-promini-iii-dio.html

Nastavlja se…..pod linkom:
http://promina.blog.hr/2012/08/1630985503/ankica-cilas-simpragamuska-osobna-imena-u-promini-v-dio.html


Oznake: Ankica Čilaš Šimpraga, MUŠKA OSOBNA IMENA U PROMINI

- 11:02 - Komentiraj post (0) - Link posta

subota, 18.08.2012.

Iz arhive profesora Ante Vladimira Bikića Prominske igre 2 dio

Prvi post na temu "Iz arhive profesora Ante Vladimira Bikića", možete pročitati pod linkom:
http://promina.blog.hr/2012/08/1630943972/iz-arhive-profesora-ante-vladimira-bikica.html

Post pod naslovom: Iz arhive profesora Ante Vladimira Bikića Prominske igre 1 dio, možete pročitati pod linkom:
http://promina.blog.hr/2012/08/1630950673/iz-arhive-profesora-ante-vladimira-bikica-prominske-igre-1-dio.html

Već sam jednom napisao...
Kako je sada najzanimljivija tema „Prominskih igara“, koje su se kroz cijeli niz godina održavala pod raznim imenima, iz arhive prof Bikića objavit ću nekoliko članaka na tu temu.

Evo drugog članka:



Obeća san pituru Markiću da ću za Prvi maja doć u njegov Oklaj na centralnu" proslavu.
Pripa se da neću znat doć, da ću falit put.
I evo me u Oklaj.
Omar na početku mista gostionica PROMONA.
Lipa gostionica. Velika. Na vratima plakat prvomajske fešte.
Ujutro otkrivanje spomen-ploče palim borcima, pozapodne športska takmičenja.
Prava Olimpijada.

-Trka konja. Prva nagrada miljun stari dinari.
-Trka magaradi. Prva nagrada četiri sto i pedeset i jad dinari.
-Biciklistička trka. Prva nagrada pet stotin ijad.
-Trka na ijadu metri, bacanje kamena s ramena, diplenje, šije-šete i balote.
-A prve nagrade trista pedeset i četiristo ijad.

Razumin da je konj boje plaćen od tovara. Ali zašto je tovar boje plaćen od čovika?
Jema bit u nas to pravilo.
Na primjer televizija kad snima boje po danu plaća tovara nego glumca oli pisca.

„Monte Promina"

U PROMINI sitija san se konta Lulica.
Stariji Splićani ga se sigurno sićaju.
Di neće znat Lulu, Luligarga.
On je prvi u Split donija tango, pisa je šlagere i „Hajdukove" himne.
I dojde konte Lule u „Belvija" na obid.
Služi ga konobar Duško Divić.
—Daj mi, moj Duško, jednu lipu paštušutu.
—Oćemo li „Monte Karlo"? — pita Duško.
—Baš san to tija reć.
Donese Duško „Monte Karlo", Lulu ubode jedan perun, turne pijat i viče.
—Duško, Duško, nije ovo „Monte Karlo", ovo je „Monte Promina"!
Promina se zove čili ovi kraj s Oklajen ka centron.
Jedanajst mjesni zajednic.

Viju bandire. Banci, đinđuve, streljane. Na poljani isprid kina već se igraju balote.
Usrid poljane spomenik palim borcima.
Odakle razbijene šentade? Na zgradi bivše općine zgrađenoj prošloga vika s dolorima koje su poslali iseljenici iz Amerike viju tri bandire, sve tri požmarivene, šporke, razbijene.
Na kraju sela lipa gostionica zvučna imena „Internacional". Pari ka mali otel.



Bijeg za radom

Gazda Mile Bilandžija-Rankan je radija u Njemačku, zaradija ništo pinez i otvorija gostionicu. Štufala ga Njemačka. Jema je lipi posal. Popravja je spavaća kola i restoran-vagone. Ali naporno, brate.
Nije jema ni godine ni staž za penšjun. Nije se pokaja. Prošli godin radija je dobro.
Čekali su judi u filu prid gostionicom.A sad je gostiju malo.
U gostionici sidi i mjesni pošćer Ante Bandalo — Bojka zvani. Snažni čovik, velika-glava a pošćerska kapa mala.
Ubaci se u razgovor kako svit nima pinez. Eto, on raznosi penzije. U prosjeku niti tri miljuna. A šta je danas tri miljuna?! Par kila pečene janjetine!
Mogu zagristi jedino povratnici iz Njemačke.
Kad se računa cila Promina, vratilo ji se dvi stotine.
Ne zna pošćer koliki in je penšjun. Ne nosi jin on novce, nego in stižu na žiro-račun.
Pametan je pošćer, svakoga vraga zna. U Promini je nekoć bilo osam stotina rudara šta boksitaša, šta garbunaša. Siverić je zatvoren, rudara je sad malo.
Biža je narod za radom. Eto samo u Zagrebu danas živi šest tisuća naši Prominara.
U Zadru imaju dvista i pedeset kuća a stanova ko zna koliko. Ima ih u Rijeci, Splitu, Beogradu.

Jeste li vi vidili onu novu, veliku, lipu, bilu tvornicu? To je zagrebački „Sintal", tvornica filtera i kontakti. Zaposlit će skoro tri stotine radnika koji su bili na usavršavanje u Zagrebu. Sve će ić u izvoz.
Ta tvornica predstavljat će istorijsku prekretnicu za cilu Prominu.
A uskoro će i ,“Kraš“ gradit jedan pogon.
Velika je istorija Promine, ko bi je svu obuhvatija!
Spominje se još pedeseti godina pri Isukrsta kad su je Dalmati preuzeli od Li burna.
A 1499. cila je Promina od Turaka bila orobljena i opustošena. A narod je biža, niki sve do Gradišća u Austriju.

Zakasnija san na otkrivanje spomen-ploče palim borcima u selu Bobodolu.




Fešta u Bobodolu

Ali san prispija na pečenu janjetinu. Predsjednik Mjesne zajednice Mirko Jelinić pokrija kuću od matuni i u tu nedovršenu kuću priređen je obid za uzvanike i muziku iz Knina.
Bobodol nije po Bobi, nego po bobu. Bilo ranije mnogo boba.
Stotinu i pedeset stanovnika. Srpsko selo. Došli smo iz Sandžaka bižući pred
Turcima.
Stanovništvo ne opada, nego raste.
Prije rata svega je bilo dvadeset i pet kuća. A onda zaratilo. S jedne strane četnici, a s druge ustaše i kud ćeš nego priko Krke u Bukovicu, u partizane.

U spomen-ploču uklesana su imena četrnaestorice pali boraca. Mnogo je to za sitno selo. Gotovo svaki drugi momak se nije vratio.
Živi se prilično. Ljudi zaposleni u Kninu koji je bliži od Drniša. Vina ima, stoke ima, šenice ima i samo šta se sol kupuje.

Sad će doći i vodovod. Vojska (garnizon iz Knina) otpucavala kanale, a selo dalo novac za eksploziv i radnu snagu.
U selu samo tri prezimena: Janković, Jelinić i Vranješ.
Jušto san seja za veliki stol i mašija se za janjetinon, a eto ti pitur Markić. Ma di je on mene pronaša!
Ne da mi jist, vodi me doma na obid. Pa koji obid!

Juva, njoki, tingulet, indoramo, slako. Baš carski obid.

Nije ni čudo kad Markić već trideset godin živi na carskome Peristilu. Na Peristilu je on stan kupija.
Neka! Vlaj Markić na imperatorovom Peristilu. .







Oklaj ka Brodvej

Posli obida vrtin se po Oklaju.'Pusti svit. Pari mi ka Brodvej.

Opet svratin u „Internacional" i najden prešidenta Mjesne zajednice Josipa Džepinu.

Zamirin mu šta je poljana isprid kina zapuštena, šta na Općinu viju požmarivene i razbijene bandire.

— A znate li vi — pita on sad mene — koliko je Drniška općina davala Oklaju za sve potribe Mjesne zajednice? Sve do lani niti dva miljuna stari dinara godišnje!

Začudija me podatak da Oklaj jema samo pet stotin stanovnika, a cila Promina dvi ijade.

Samo u desetljeću između sedandeset i prve i osandeset i prve iselilo je iz Promine trideset i sedan posto stanovništva i to je najveća migracija u cilu Hrvatsku, a može bit i u Jugoslaviju.

Pri dvadesetak godin Promina je imala dvanajst ijad stanovnika, a sad samo dvi.

Prešidente je mlad čovik i kad je on iša u školu, bilo je osan stotina i pedeset učenika, a sad sto i devedeset.

Od ovog preostalog stanovništva pola su starci.
Sada dolazu boji dani za Prominu.

Za misec-dva dana pustit će se u pogon nova tvornica, druga je na vidiku. Neće Promina opustit.

Prominci razasuti po zemlji formirali su Odbor za razvoj Promine. Dolazu u Oklaj i održavaju sjednice.

Zahvaljujući tom odboru, Promina kreće naprid. Počinju športska natjecanja.
Mogu se natjecat samo rođeni Prominci.

A ja san se baš tija javit za bacanje kamena s ramena.


Ovdje završava članak legendarnog Smoje, ali u arhivi prof Bikića, pronalazim još nekoliko fotografija i nastavljam priču.....

Do izgradnje Sintala, na mjestu tvornice, nalazio se hipodrom na kojem su se nekoliko godina za redom odvijale Prominske igre;







Bile su to zadnje utrke na hipodromu, a zatim kreće priprema terena za gradnju tvornice:







Sjetio sam se sada još jedne arhive, arhive fotografija koje mi je ustupio Ivica Marić prije nekoliko godina.

Evo kako je izgledao Sintal u vrijeme pisanja Smojinog članka:



Smoje spominje i "Streljanu", pa evo i nje iz Arhive Ivice Marića:



Bilo bi zanimljivo objaviti i koju fotografiju Drniških glazbara kako sviraju budnicu kroz Oklaj...a ispred njih maršira Frane Gojčeta....ali nažalost, do tih fotografija za sada nisam došao...ali nikad se ne zna....

Nadam se da vam se sviđaju ova putovanja u prošlost.

Oznake: Iz arhive profesora Ante Vladimira Bikića, Prominske igre

- 21:35 - Komentiraj post (0) - Link posta

petak, 17.08.2012.

„Gorka ljubav“-Marko M Popović- 3 dio



Prethodni post na ovu temu nalazi se pod linkom:
http://promina.blog.hr/2012/08/1630925308/gorka-ljubavmarko-m-popovic-2-dio.html

Gorka ljubav (3 dio)

Od Promine malko prem' zapadu.
Mjesto Oklaj slično malom gradu,
U tom mjestu raste jedno cvijeće
Rascvjetala u rano proljeće.
A uvelo u jesenje doba
Pred očima svojega dragoga,
To je cura Ikica—Zorica
Na selu je odgoji majčica.
Dok joj bješe petnaest godina
O njoj priča cijela okolina,
Da djevojka ljepša ne postoji
Dika, ponos, roditelja svoji.
Simpatična, al ljepša još više
To nemože pero da opiše,
A ni papir primiti ne može.
Obrvice ko da su svilene
Usta mala usnice malene.
Bijeli zubi kao biser sjaju
A očice veselo gledaju,
Ljepša nego ljubica iz gore.
Ovisoka, a u struku tanka
Milina je reći da je seljanka,
Dva obraza dvije rumene ruže
Što mirišu u sred zime druže.
Gusta kosa pala po plećima
Miris daje cvjeta od jasmina,
Podijeljena na sitne uvojke
Što kod svake ne ima djevojke.
A kad hodi u pasu se vije
Pa je za njom pogledat milije,
Omiljena, ljubazna i vrijedna
I u radnoj odjeći uredna.
Kud god ide veselo popjeva
Ko u srpnju u zraku ževa,
Roditelje svoje je imala
Poštovanje dostojno im dala.
A oni su s njom ponosni bili
Od srca je gledali i voljeli,
Imali su tri kćerke starije
A jedna se udala ranije.
Al' im Zorka bješe najmilija
Jer njen ugled godi im i prija
Otac Jandre poznat duž Promine
Vrijedan čovjek koji za sve brine
Majki ime Tomica i Ika
Jedno pravo a drugo nadimka
Djecu svoju svjetuju i paze
Da u večer nikud ne izlaze.
U komšiluk nit na kakvo prelo
Da ih nebi školovalo selo,
Da tiko ne bi nešto loše rek'o
Jer glas rđav čuje se daleko.
A na sajam s majkom ide stalno
Tako Zorka živi neutralno,
Iako je mnogiim na očima
Kad zaigra ispred Miovila.
Kolo igra rumena ko ruža
Bistri pogled preko kola pruža,
Pogled dijeli ali srce neće
Čuva njega za dragoga svojeg.

Mnogi momci prosit je stadoše
Al' u tome sreće ne imaše
Jer svakome Zorka korpu dade
I srcu mu teški bol zadade.
Jednog dana njojzi majka reče
»Kćeri Zoro materino cvijeće,
Što je reći da se ne udaješ
II' za nekim ti mladićem haješ.
Mnogi su te do sada prosili
Sve od roda i moćnijeg bili,
Ti 'svakome ponosito rečeš
«Da se još'te udavati nećeš. »
1 sad jednu priliku imadeš
Primamljivu to treba da znadeš,
Ovaj momak koji sad te prosi
Od mladića mnogi rekord nosi.
Službenik je ima lijepo zvanje
Dobru kuću, vinograd, imanje
Tog mladića poznaješ odavno,
On će doći da te prosi javno.
Pa iskreno tvoga oca moli
Da ti sa njim sastanak dozvoli
I samnom je pričao ustvari
Da ne misli o nekoj prevari.
A naša je kćerce želja žarka
Da ti pođeš za Bandala—Marka,
Na to Zorka rumeni pa blijedi
Pored majke zamišljena sjedi,
Lice bijelo turila u dlane
Pa pred majkom gorko cvilit stane.
»Slušaj majko ako znaš za boga
Zašto diraš rane srca moga,
Od koga sam izgubila ključe
Pa ih drugi po džepovim' vuče.
Ovo ima dvi godine dana
Da od sruca ja imam dragana,
Ja ga volim a on nešto ćuti
Zato mi se u pameti muti.
Moje srce samo za njeg' bije
A on ljubav prema meni krije,
Ili za moj osjećaj ne znade
Pa se s drugim u večeri krade.
To je Mirko moga srca breme
Puno tvoja kćerka za njim vene,
Zvani Radas iz Mratova sela
Njegova me kosica zanijela.
Možda mi ga sada druga ljubi
I s njom se moje zlato gubi
Al' računam da je moje janje
Dok ne pođe s drugom na vjenčanje.
Volio me kao pčela cvijeće,
A sad evo ni pisat mi neće,
Ili sada drugu dragu voli
Radi tog me srce majko boli.
Ostavi me bećar pa mi je žao
Možda j' ljepšu od mene našao,
Ali da ga voli ko ja mlada
Neće majko naći je nikada.
Otkad sam ga mlada upoznala
I u moje grudi zaključala
Pa iako ne dođe nit ne piše
Za njim srce čezne i uzdiše.
To je mladić privlačnog pogleda
S kojeg oko skinuti se neda,
Hitro hodi, a lijepo se nosi
Kad govori djevojkam prkosi.
Kazat ću ti sada jednu tajnu
Koju čuvam za uspomenu trajnu,
Kad sam prvi puta njega srela
U govoru ja sam se pomela.
To je bilo u zadruzi mati
Kad sam išla šećer kupovati.
Neotkuda on u dućan stupi
Zatim bliže do mene pristupi,
Pogleda me od glave do pete
Pogled mu se sa mojim susrete.
Ja se zbunih pa pogledah gori
A on nato meko progovori
Smijem li curo da se tebi-javim
A zatim ću da ti se predstavim.
Ja uspjela odgovorit nisam
Jer tog časa zaboravim di sam,
Ne čekajuć on mi ruku pruži
I razgovor nadalje produži.
Nemoj Zore da se praviš gluva
Da ne čuješ otkud vjetar duva.
Ako mene dosad ne poznaješ
Evo zato priliku imadeš.
Ja sam Radas, Mirko mi je ime
A za tobom moje srce gine,
Na dopustu sad sam dvaest dana
Ali mira nemam kod svog stana.
Samoća me sa svih strana bije
A za tobom čeznem još od prije,
Srce krotim a ono me gura
Kao listak kad uhvati bura.
A sad evo prilika se pruži
Da priroda srcu se oduži,
Sad na tebe imam molbu Zoro
Želim da te vidim uskoro.
Nastojeći da budemo sami
Jedne noći u večernjoj tami,
A gdje da se nađemo i kada
Molim da mi kažeš curo mlada.
A zatim se ruko mu džep maši
Slušaj Zoro ništa se ne plaši.
Ovo uzmi i u tašku stavi
To je simbol iskrene ljiibavi.
A iskrena je ljubav sve do groba
Nemoj Zoro gledat na drugoga,
Budi vjerna i za mene daj se
A nevjere od mene ne boj se.
Uskoro ću ja otić od kuće
Jer me dužnost veže za buduće,
Pa ako se zadugo ne javim
Ali neću da te zaboravim.
Uspomenu tad ovu prihvati
Reći će ti da još ljubav cvati,
A sad mila ja ti ruku dajem
U mislima kod tebe ostajem
Ostaj zdravo i vesela budi
Nek te slavuj svojom pjesmom budi,
To izreče okrenu mi leđa
I sada me taj sastanak vrjeđa.
Jer je bio kratak i suviše
Ali danas na srcu se piše ,
Kad odmakoh od dućana dalje
Pođoh vidjet u taškicu šta je.
Kakva je to .uspomena mala .
Što bećarska ruka mi je dala,
Kovertica bijaše malena
S polja bijela unutra zelena.
Na koverti nacrtano cvijeće
Ko da cvata u rano proljeće,
Otvorih je i sliku opazi
Planuše mi rumeni obrazi,
Poljubih je i šapnuh joj nane
Bit ću tvoja moj mili dragane.
Preko slike nekoliko slova
»Spomenica mala draganova«.
»Evo Zore uspamena slatka
Samo pazi da ne bude kratka,
Ako ovo uvene ko cvijeće
U životu nećeš imat sreće!«
Poslije tog sam majko razmislila
Što bih dragom ja za uzvatr dala '
Dat ću oči nek mu bude hvala
A uz oči srce iz njedara.
Iza toga na nedjelju dana
Kad sam bila kod ovaca sama,
Ispod male Gospe kraj Lukara
Odjedamput spazih tog bećara.
Bio j' samnom do kasno u veče
Taj sastanak i danas me peče,
Kad sam njemu tvrdu vjeru dala
I za prvi poljubac saznala.
Poslije ode on u rudnik »Rašu«
Da se brine za budućnost našu,
Rekao je kada se povrati
Da će mene za sebe vjenčati.
Od tog dana pa evo do sada
Ja još majko ne vidjeh ga mlada,
Nit dolazi niti mi se javlja
Dal me voli ili me ostavlja.
II vremena nema da mi dođe
Da me bere ko sazrelo grožđe,
Ja mladića vidim na hiljade
Ali drugi za me ne valjade,
Jer sam njemu dala tvrdu vjeru
Da mu neću učinit na vjeru.
Eto majko sad sve dobro znadeš
A u rukam moj život imađeš,
Kod toga se sjeti mati mila
Da si i ti nekad mlada bila.
Jer ljubav nije šaka bara
A djevojke najvole bećara,
A ja nisam ko sazrelo grožđe
Da me bere koji prvi dođe.«



…nastavlja se pod linkom:

http://promina.blog.hr/2012/08/1630978565/gorka-ljubavmarko-m-popovic-4-dio.html


Oznake: „Gorka ljubav“-Marko M Popović

- 10:32 - Komentiraj post (0) - Link posta

četvrtak, 16.08.2012.

Iz arhive profesora Ante Vladimira Bikića -Prominske igre 1 dio

Prethodni post, točnije prvi post na temu iz naslova, možete pročitati pod linkom:
http://promina.blog.hr/2012/08/1630943972/iz-arhive-profesora-ante-vladimira-bikica.html

Kako je sada najzanimljivija tema „Prominskih igara“, koje su se kroz cijeli niz godina održavala pod raznim imenima, iz arhive prof Bikića objavit ću nekoliko članaka na tu temu.

Evo prvog članka:



Velika je čast biti prvi momak planine i postati cijenjen i poštovan od petnaestak tisuća brđana, kojima je gotovo jedina zabava da za vrijeme praznika prisustvuju spektaklu sirove snage i ljubavi što je daje planina.
U Oklaju kod Šibenika, u podnožju kraške planine Promine, kojoj gravitira devet sela i vrhovi koje se još bijele od snijega, izbor prvoga momka održan je u zaista surovoj spartanskoj konkurenciji.
Trebalo se natjecati u mnogim disciplinama, a najteža od njih bila je »bacanje kamena s ra-ramena«.
Ne radi se o obiočnom kamenčiću, već o kamenoj kugli koju Prominci u dvadeset godina svojih natjecanja bacaju ravno sedamnaest godina, a koja je teška desetak kilograma, toliko da bi je neki »gradski delija« jedva i podigao jednom rukom.
Ante Jurić iz sela Ljubetića, po zanimanju nastavnik, iznenada je, na čuđenje svih djevojaka planine i starih gorštaka, pobjedio takmace Marka Aralicu iz Puljana, prošlogodišnjeg prvaka.
disnjeg prvaka, i Ivanka Bandala, oklajskog dvometraša kojem pet godina nije bilo premca, a koji se zarekao da će Aralici ponovo oduzeti primat, ali je zbog bolesti odustao od takmičenja.






Tko je očekivao da će se kraj »delija« kao što su Aralica i Bandalo pojaviti treći konkurent, pogotovu što se u planini, u svim njenim selima, unaprijed znaju momci sposobni da ukrste snagu.
Na Antu Jurića kao da nitko nije ročunao.
Vjerovalo se da bi se u posljednji trenutak ipak mogao pojaviti »rumpalija«, kako Prominci zovu svoje snažne mladiće, i odnijeti prvenstvo onima koji su na nj sigurno računali.
Aralica je bio baš takav momak.
Petnaest tisuća Prominaca i došljaka, među kojima je bilo djevojaka nježna bijela lica, u odjeći kakvu imaju planinska sela i u onoj sa sajamskih i vašarskih tržnica, došlo je promatrati spartanske igre i čudesnu izdržljivost ljudi koji 362 dana borave nadmećući se s vjetrovima i planinskim ćudima, a samo tri dana slave svoj praznik.
Skromni mladi nastavnik je izašao na borilište, hrabren od nekolicine mještana iz Ljubotića. Svi drugi su navi jali za Aralicu.
Toga dana, naime, u jedinu oklajsku ulicu pristigli su oni koji žive u Razvođu, Matasima, Lukaru, Bobodolu, Mratovu, Ljubotiću i drugim prominskim selima.
Djevojke su osam dana vezle »plet« i birale svečanu maramu, osam dana je „gazda kuće“ pregledavao stari očuvani haljetak s pozlaćenim uresima, osam dana su momci vježbali »kamena s ramena« i trku no konjima i magarcima, osam dana su se pripremali glazbari i sajamski ljudi, a gostioničari nabavljali odojke i janjce...
Kad je pobijedio Ante Jurić, nastao je frenetičan pljesak s urnebesnim povicima pobjedniku. Nitko nije uzeo metar da izmjeri daljinu, niti je za to bilo vremena. Tisuće momaka, djevojaka i starih Prominaca poletjelo je da čestita pobjedniku, da ga ponesu na rukama i kažu:
»To je taj, narode, divite mu se!«
I prostim okom je, naime, bilo vidljivo da je Ante Jurić najdalje bacio kamen.
Svečarski raspoloženi svatovi iz Razvoda i Čitluka, koji su došli u Oklaj u dvadesetak automobila, također su pošli do Jurića i ponudili ga svađbarskim pićem.
Prvi momak planine Promine postao je cijenjen i poštovan.

Na drugim mjestima Oklaja natjecali su se mladići u trci konja. Prošlogodišnji prvaci Slavko Ujaković i Pasko Perić nisu imali protivnika, ali je trebalo da međusobno »ukrste koplja« i obračunaju tko je napokon bolji.
Slavko Ujaković je pobjegao već na startu i pobijedio.




U trci na magarcima dosadašnji pobjednici Mato Džapo i Slavko Perić izgubili su borbu za najboljeg jahača planine. Rajko Janković iz Bobodola i Ante Duvancić iz Razvoda, četrnaestogodišnji dječaci, bili su brži i njihovi su magarci poslušnije trčali kroz »špalir« od nekoliko tisuća navijača.


Špiro Pokrajac je već devet puta odnosio prvenstvo u biciklističkoj trci.
Zato su mještani Mratova posebno pripremali svoga natjecatelja Branka Vučića, da Pokrajca skine s pobjedničkog postolja.
Nisu uspjeli u tome. Špiro Pokrajac pozna svaku planinsku stazu i kamenčić na putu, a izdržljiv je, kažu, kao gorostas.
U takvoj borbi ne odlučuje samo snaga, nego i bodrenje djevojaka.
Djevojke planine Promine vrlo su lijepe, stasite i rumene u licu.
Povazdan su zauzete ovcama, kućnim poslovima i vinogradima. Kad nađu malo vremena za svečanosti, njihovu oduševljenju i strasti nema kraja. Svaka se veseli prvom momku planine, ma odakle on bio, samo da je njegova snaga sirova i privlačna.
Ženidbe i udaje za praznika dosta su česte, ali su još češća ugovaranja.
Na jesen, kad dozriju plodovi i oberu se vinogradi, mnogi će se momci sjetiti tih dana kad su se prvi put sreli s djevojkama.
Tada počinju svadbe, koje traju danima i noćima.
Mali konji, ljudi u narodnim nošnjama, automobili posljednjeg tipa i kubure s jataganima i handžarima, sve se to ujedini u pobjedonosni krik planine:
»Za dobar život i dobro zdravlje svih planinaca, za sreću onih koji će dogodine postati prvi momci Promine!«

Mirko Dizdar iz Oklaja i nastavnik Marko Šešo, prvi i posljednji organizator Prominskih igara, čuveni su u cijeloj krajini.
Još 1949. je Mirko Dizdar jedinu oklajsku ulicu išarao parolama o bratstvu i jedinstvu.
Partiji i Titu, o Prvom maju i natjecanjima. Pozivao je i staro i mlado, sve što je moglo hodati ili podnositi drndanje seoskih kola, da dođu na natjecanje.




Danas Marko Šešo nema takvih problema.
Promina dolazi u Oklaj i bodri svoje momke, prve momke planine.
Oni koji žive izvan mjesta rođenja, u dalekim gradovima i metropolama svijeta, također ne mogu zamisliti da propuste svečanost kojoj se njihovi sumještani u domovini raduju, ima planina svojih tegoba, ali i čari.
Tko će biti pobjednik naredne godine, još se ne pita.

U dvadesetak dana treba da se prvo ispričaju sadašnji dojmovi.




Oznake: Iz arhive profesora Ante Vladimira Bikića, Prominske igre

- 12:10 - Komentiraj post (0) - Link posta

utorak, 14.08.2012.

Iz arhive profesora Ante Vladimira Bikića


(foto:Ante Vladimir Bikić, Oklaj 1958 godine)

Prije skoro tri godine, napisao sam jedan skoro pa proročanski navod:

„Bilo bi lijepo imati arhivu novinskih članaka koji su se bavili temama vezanim uz život u Promini“.

Citirani navod, zapravo je uvod u post pod naslovom-„Sportski cvjetnjak usred kamenjara“
Link: http://promina.blog.hr/2009/07/1626511237/sportski-cvjetnjak-usred-kamenjara.html

Sadržaj posta je tekst iz VJESNIKA, objavljen u trobroju 30 IV i 1. i 2. V 1980. godine.
Stranica 17 –Autor teksta: Srećko Piršl.

Tekst mi je dao prijatelj Dražan Dizdar, a naknadno sam saznao da je to tek jedan članak iz bogate arhive članaka, koju godinama prikuplja profesor Ante Vladimir Bikić.

Profesor Ante živi u Zagrebu, i malo mi je bilo nezgodno doći do njega, raspitati se o vrijednoj arhivi, ali zato su „pripremu“ za našu suradnju odradili moji dragi prijatelji Nevenka i Miroslav.

Prije nekoliko dana, prof Ante je došao na nekoliko dana u Oklaj, i bila je to odlična prilika za naš prvi susret, dogovor o mogućoj suradnji-objavi Arhive na Promina blogu.


Profesor pedagogije Ante Vladimir Bikić, rođen je u Oklaju 1937 godine. Umirovljeni je dugogodišnji uspješni prosvjetni djelatnik. Iza sebe ima cijeli niz generacija koje je odgajao, autor je nekoliko pedagoških knjiga.

Bilo bi to kratko, vrlo sažeto- „službeno“ predstavljanje profesora Ante, koje bi on vjerojatno još skratio, s obzirom da se radi o samozatajnom, skromnom čovjeku.

Vrlo brzo smo dogovorili suradnju, točnije, dobio sam na korištenje vrlo vrijednu, prekrasnu arhivu, plod dugogodišnjeg marljivog rada.
Osim pisane arhive, profesor Ante poput „googla“ za sekundu donosi odgovore na brojna pitanja, točne datume kada se što dogodilo u Promini-Gdje se dogodilo? Odgovore na mnoga pitanja vezana uz razvoj školstva iza II Svjetskog rata…Tko su i kada bili nastavnici u kojoj školi…Koliko je bilo djece u kojoj školi u Promini?

Našem razgovu priključila se i profesorova supruga, također profesorica, gospođa Miroslava-Mirjana- rođena Budanko. Rođena inače u Zagrebu. Prisjetila se svog prvog dolaska u Prominu, u očevo rodno mjesto, u Čitluk, davne 1958 godine. Od Zagreba do Knina obitelj je stigla vlakom, a od Knina do Čitluka (ona i sestra) na biciklu svog nećaka Biće…dok su roditelji za njom i sestrom stigli pješke tek nakon nekoliko sati….

Listajući stranice prikupljene arhive novinskih članaka, fotografija, razglenica…teme su se nizale jedna za drugom. Imao sam osjećaj, da bi tako danima mogli pričati, i opet bi nam nešto ostalo „za kasnije“.

Zahvaljujući profesoru Anti, uskoro ćete na Promina blogu moći čitati razne teme o Promini od 1957 godine do današnji dana.

Ali, o svemu više uskoro u postovima pod naslovom: „Iz arhive profesora Ante Vladimira Bikića“.




Oznake: Iz arhive profesora Ante Vladimira Bikića

- 11:21 - Komentiraj post (0) - Link posta

ponedjeljak, 13.08.2012.

Prominske igre 1975 godine

Prije skoro četiri godine, napisao sam post pod naslovom „Smijeh pod Prominom“,
a u njemu:

„Nedavno sam saznao za TV emisiju/snimku „Smijeh pod Prominom“, koja je nedavno objavljena na HRT3.

Zahvaljujući IB i BB, večeras sam dobio DVD sa snimkom spomenute emisije“.

Više pod linkom: http://promina.blog.hr/2008/12/1625658955/smijeh-pod-prominom.2.html

Snimku je tada bilo nemoguće objaviti zbog sporosti interneta u Promini.
Ali, danas je internet brži, a dio dokumentarca koji se odnosi na „Prominske igre“, baš se nekako lijepo uklapa za objavu ovih dana.

Vrijeme je za putovanje u prošlost…Krenimo zajedno….



Ovo je tek kratak izlet u prošlost u odnosu na ono što uskoro tek slijedi na Promina blogu….

Što mislite, da li je Smoje napisao nešto na ovu temu?

Oznake: Prominske igre

- 10:17 - Komentiraj post (0) - Link posta

subota, 11.08.2012.

Rekordno MALI broj nezaposlenih u Promini!



Da je kojim slučajem prvi travnja, mogli bi pomisliti da se radi o nekakvoj šali, provokaciji, ali naslov je istinit!

Dok većina medija izvještava kako broj nezaposlenih osoba u Hrvatskoj, unatoč sezonskom zapošljavanju raste, u Promini to nije slučaj.

Zadnje izvješće HZZ-a nam donosi podatak da u Promini ima samo 26 nezaposlenih osoba (od 1083 stanovnika prema broju osiguranih osoba u HZZO-u).

Kako bi imali kakvu-takvu predodžbu, tko se uspio zaposliti, tko nije, uporedit ću broj nezaposlenih u srpnju, s brojem-podatcima o nezaposlenim u lipnju 2012, i istim mjesecima 2011 godine.

Pa krenimo redom:

-Nezaposlenih na kraju lipnja 2012 bilo je 39., dok ih je u lipnju 2011 bilo 44-ero.

-Nezaposlenih osoba na kraju srpnja 2012 u Promini bilo je 26, dok je u isto vrijeme lani bilo 42-ije osobe.

Ako bi uspoređivali posljednja dva mjeseca- lipanj i srpanj, prema spolu nezaposlenih i stručnoj spremi , onda imamo sljedeću situaciju:

-Od ukupno 26 nezaposlenih; 12. je žena- 14 muškaraca
U lipnju, 39. nezaposlenih; 17. žena i 12. muškaraca.

-Bez škole i nezavršene osnovne škole nema nitko u brojci nezaposlenih
U lipnju je bila registrirana 1. žena.

-Osnovnu školu ima završeno 8 nezaposlenih; 4. žene, 4. muškarca
U odnosu na lipanj, nezaposlena je 1. žena manje, i 2. muškarca.

-SŠ za zanimanja do 3 god. i škola za KV i VKV radnike, ima 11. nezaposlenih; 5. žena i 6. muškaraca.

U odnosu na lipanj, nezaposlene su 2. žene manje, i 2. muškarca.

-SŠ za zanimanja u tajanju od 4 i više godina, ima 4. nezaposlena, 1. žena i 3. muškarca..
U odnosu na lipanj, 3. muškarca su manje u evidenciji

-Gimnaziju ima završenu 1. žena
U odnosu na lipanj, 1. gimnazijalac je brisan iz evidencije nezaposlenih.

-Prvi stupanj fakulteta, stručni studij i viša škola –nema nezaposlenih
U odnosu na lipanj, stanje je nepromjenjeno.

-Fakulteti, akademije, magisterij, doktorat; 2. nezaposlena, 1. žena, i 1 muškarac.
U odnosu na lipanj, jedna je žena brisana iz evidencije nezaposlenih.


Namjerno navodim „brisani iz evidencije nezaposlenih“, jer je teško znati da li su baš sve osobe pronašle posao ili su iz nekog drugog razloga brisanie iz evidencije.

Bilo kako bilo, lijepa je ovo brojka o nezaposlenima, i nikada do sada nije bila tako mala-samo 26. osoba!



Oznake: Nezaposlenost u Promini

- 20:44 - Komentiraj post (0) - Link posta

petak, 10.08.2012.

Fešta za Veliku Gospu u Oklaju-Promini

Dobio sam na e-mejl sljedeći plakat:




Kao što vidite, „Prominskih igara“, koji su najzanimljiviji dio ljeta u Promini, razlog dolaska
mnogih za Veliku Gospu u Oklaj…ove godine, kako stvari stoje NEMA.

Zašto?

Odgovor na ovo pitanje je objavljen nedavno na Šibenkom portalu, pod linkom:
http://sibenskiportal.hr/2012/04/09/konji-gladni-klubovi-jedva-opstaju/
i evo ga u cijelosti:


*******

UKRALI MI ZASLUGE

- Jahanjem rješavam svoje frustracije. Volim konje. Imao sam želju osnovati konjički klub, ali zbog nerazumijevanja lokalne uprave i egoizma pojedinaca od svega sam odustao.
Prošlog ljeta sam o svom trošku organizirao utrke, osigurao hranu, smještaj, jahačima i konjima, a lokalna vlast me je kompletno minirala. Ne samo da su preuzeli moje zasluge već mi nisu dozvolili niti da održim pozdravni govor.
Pobrali su sav šlag, a nisu se bunili kada sam išao od kuće do kuće i sakupljao donacije za Prominske igre – razočarano priča Ivica Marić.

*******

Znam da mnoge uopće nije briga tko stoji iza igara?…Tko je (sa svojom djecom) uređivao hipodrom po najvećem zvizdanu svake godine u sedmom i osmom mjesecu?-Tko je postavljao table za hipodrom? –Tko je gredama i daskama ograđivao hipodrom? -Nasipao ga šljunkom i ravnao bagerom?-Tko je proveo sate i sate rada na vlastitom bageru, kako bi „Igre mogle početi?“ Tko se brinuo da dođe što više natjecatelja s konjima- kako bi utrka bila što atraktivnija?

Vjerojatno je normalno da se ne pitate, vjerujete da je netko za sve to plaćen- i to je to.

Ali što ako je to sve bilo volonterski?

Ne mislim volonterski kao što mnogi Načelnici i Donačelnici rade volonterski uz novčanu naknadu od nekoliko do 15.000,00 kuna mjesečno, ili Vijećnici (da njih ne izuzimam)...nego bez „pare i dinara“ što bi se reklo?

Ivica Marić, ili Ivica Pajišin kako Ga mi u Promini najčešće nazivamo, ne pripada u navedenu skupinu „volontera“, nego onih koji se iskreno raduju događajima kao što su „Prominske igre“, ili bi bilo točnije navesti „onih koji su se iskreno radovali“?.

Jedina cijena, jedina njegova naknada-plaća, bila je „Pet minuta slave“-Pet minuta pozdravnog govora…

Ali tih „Pet minuta slave“, netko je rezervirao za sebe……….

Ivica, ja Ti kako bi se reklo, skidam kapu na svemu učinjenom za „Prominske igre“, jer da nije bilo tebe (i naravno tvoje obitelji), nebi bilo ni njih (igara)…
Na koncu to se sada i vidi…Nema tebe-nema igara!

Za kraj, evo dvije fotografije s Prominskih igara 2011 godine;






Zapravo...za kraj pohvala i onima koji su se potrudili organizirati kulturni dio fešte za Veliku Gospu...Onima koji to rade od srca...volonterski....i svima ostalima (da se netko ne bi osjetio zapostavljenim-izostavljenim).


Šteta bi bila da na kraju od ljeta u kojima smo imali i "Kulturno ljeto", "Prominske igre", večernju feštu za Veliku Gospu sa poznatim pjevačima...Feštu sv.Roka u Čiltuku....nemamo baš ništa....


- 21:39 - Komentiraj post (0) - Link posta

srijeda, 08.08.2012.

Riječ dvije o prominskim Martinovićima



Kada bi danas upitali djecu u Promini, a vjerojatno i neke malo starije, gdje su živjeli Martinovići u Promini?- tko zna kakav bi odgovor dobili.

Prije više od godinu dana, napisao sam post pod naslovom:
„Bogočin grad“
Link: http://promina.blog.hr/2011/05/1629253193/bogocin-grad.html

Za ovaj post, izdvajam-podsjećam na sljedeće navode:

„U povijesnim izvorima prvi se put spominje 1486. godine kao Bogochin (Bogočin).
Prema nekim izvorima i tvrdnjama osnutak Bogočin – grada seže u starohrvatsko razdoblje (9. st.).
Prvi poznati gospodari Bogočina bili su Martinušići (starohrvatska plemićka obitelj).
Nakon njih grad je bio u vlasti velikaške obitelji Bogetića, koji su ga držali do turskog osvajanja 1522. Godine“.

Zašto baš ovaj navod?

Godina 1486. je vrijeme u kojem je sagrađena mala crkvica sv Martina u Mratovu. (Točnije Crkva sv. Martina u Mratovu spominje se 1412. g. Od tadasnje crkve sada je sacuvana danasnja sakristija s bogato ukrasenim zvonikom na preslicu s dva zvona izvor:fra Ivan Maletić-Link)

Negdje sam pročitao da se po toj crkvici mjesto-selo nazvalo Martovo....a onda je s vremenom preimenovano u Mratovo.
Od crkve sv. Martina do kuća Martinovića navodno je bio put sagrađen od kamanih ploča, te se i danas na nekim mjestima mogu pronaći ostatci tog puta-ceste.

Potomci Martinovića još su donedavno živjeli na ovim prostorima.
Koliko je meni poznato u Mratovu više nema Martinovića (Ispravite me ako griješim).
Nedavno je u Drnišu preminula nastavnica Martinović, porjeklom iz Mratova.
U svakom slučaju... tema je ovo o kojoj bi se dalo još puno toga napisati....“


I sada slijedi nastavak priče, točnije odgovor na pitanje-Gdje su odselili posljednji prominski Martinovići-nekadašnji Martinušići?

Evo odgovora koji sam dobio (prije više od mjesec dana) putem linka koji se nalazi ispod svakog posta „Ispravak netočnog navoda“:

*****

Na samom kraju se spominje prezime Martinović ,odnosno nastavnica Martinović.
Naime radi se o nastvnici Ani Martinović koja je umrla na današnji dan 13.06.2010 godine u Zadru kod obitelji svog pokojnog brata Ivana.
Istina je da u Mratovu više nema Martinovića ,koji su sedamdesetih godina preselili u Zadar (pok. Ivan i pok. Marko Martinović) te još jedan Marko Martinović u Labinu.
Ivan ima dva sina Ivana i Antonia a Marko(ZD) ima sina Tomislava.
Marko iz Labina ima sina Darka.

Lipi pozdrav

Martinović Antonio

*****

Evo još jednog navoda koji sam dobio u e-mejlu od Antonia:

„Po usmenoj predaji od roditelja , neznam da li postoji pisani trag ali znam da g. Mišo Radas iz Mratova-Radasi koji radi u općini u Drnišu ima neke podatke.
Martinovići su na ova područja (Promine ) doselili prije otprilike 700 godina sa područja Crne Gore“.


Možda se sve navedeno sada čini nevažno, ali jednog dana…netko od Martinovića u Zadru i Labinu, ili bilo gdje u Hrvatskoj i Bosni, zapitat će se za svoje korijene, i možda mu baš ovaj post pomoge u traženju pravog puta do njih….


Martinoviću Antonio- hvala Vam na komentaru, nadopuni posta!

Oznake: Prominsko prezime

- 09:52 - Komentiraj post (0) - Link posta

ponedjeljak, 06.08.2012.

„Gorka ljubav“-Marko M Popović- 2 dio



Prethodni post na ovu temu možete pročitati pod linkom:
http://promina.blog.hr/2012/08/1630918842/gorka-ljubavmarko-m-popovic.html

Gorka ljubav (2 dio)

Ovo nisu samo prazna slova
Kopiranih iz zimskih nam snova,
II' možda neka fantazija
Gdje se šala bez stvarnosti zbija.
To je praksa skupo naplaćena
K'o što rekoh od nekojih žena,
Izuzetke razumije se ima
Pa grijeh ovaj ne dijeli se svima.
Ali primjer koji sam spomenu
Kao lovce u mutnom vremenu,
Mogu drugim poučno da služe
I u proljeću nekad venu ruže.
Iz ovoga proizlazi jasno
Da kajanje uvijek dođe kasno,
Al' kajat se nikad kasno nije
Samo nemoš povratiti griie.
Dozvol'te tu zaključak jedan
Koji mislim spomenuti je vrijedan
Šta je ljubav, šala kažu ljudi
Iz čega se novi život budi?
Ona raste, cvate pa se sruši
Mladi život k'o rosu poruši,
Podiže ga iz mrtvi se budi
Liječi rane iz bolesnih grudi.
Zato svaki onaj manje pati
Koji nije prob'o lj'ubovati,
Al' kad padne bolan u postelju
U grudima ima jednu želju.
»To je želja da ga netko voli,
Misli možda prošle bi mu boli,
Vrele suze padaju niz grudi
A sa srca uzdisaj se budi.«
A kad nikog nema kraj postelje
U grob hladni nosi svoje želje.
Ovu pjesmu ljubavi žalosne
Iz Promine mile i ponosne ,
Koju pišem mlađem naraštaju
U dragome rodnom zavičaju.
Molim svaki nek' pažljivo čita
Koji nema ljubavnog ispita,
A još nije završio školu
Pod mjesecem iduć u patrolu.
A u želji da znanje dopuni
Pa ispadnu pogrešni računi,
O tom stara poslovica kaže
Koja nikad ne može da laže:
U ljubavi koji se ofuri
Zakasnit će tamo kud se žuri.
A dali će ljubav biti slatka
To zavisi ako nije kratka,
Jer ta ljubav koja brzo vene
Tu ostaju tužne uspomene.
Gdje se već'ma liju suze gorke
Naročito kod mlade djevojke,
A obično gdje je ljubav slatka
Da tu češće pamet bude kratka.
I ta ljubav slađa od šećera
Poslije bude gorča od čemera,
Ovdje stavljam jednu napomenu
Da u krajnost drugu nebih skreno.
Od ljubavi nema ništa slađe
Samo ako u redu izađe,
Jer iskrena ljubav vječno cvati
Pa je svakog dana možeš brati.
Mirisat je al' nikada dosta
Za nju nema prepreka ni mosta,
I ta ljubav nikad ne prestane
Dok se oboj u grob ne sahrane.
A sad molim slušajte pažljivo
Ovu pjesmu dosta žalostivu,
O ubojstvu strašnom sasvim dosta
Što Promincim' u sjećanju osta
Gdje su ljudi uvijek dobre ćudi
Mlade žene dobre i otmjene
Zgodni momci ljupke djevojčice
S Prominom se ponose i diče.
Visoka je tisuću metara
Moš' je vidjet iz Ravnih Kotara,
Ponosno se pod oblak izvila
Sa strane je šuma obavila.
Sa nje pogled divan je na more
Na vrh brda izvor vode hladne
Gdje dolaze čobanice mlade.
I mladići u večernje sate
Sa djevojkam vrijeme da pokrate.
U po brda staje su Cvitića
Zborno mjesto cura i mladića
Malo niže selo je Razvođe
Djevojčice ko jesenje grožđe.
Svud okol brda ponosita
S druge strane rijeka Krka teče
Milina je gledat je u veče
Koja juri niz strme padine
Opasana okolo Promine.
Pamti Krka mnoge žive zgode
Ljubav, šale i razne nezgode,
Šumi tiho od Knina do mora
Izmeđ' stijena ispod gustih gora.
Nekad bistra, nekada mutna
Ljeti tiha a po zimi ljuta.
Kida stijene nosi lišće s gore
U Jadransko naše plavo more.
Teče ispred dvaju manastira
Sluša pjesmu iz šume pastira,
Niz slapove skače nije šala
Kroz korita »Miljacka centrala«.
Daje svjetlo tjera vodenice
Pere drage curske pletenice,
Njezin kanjon niz ljepota skriva
Gdje se mladost provodi varljiva.
Iznad nje su poredana sela
To se zove Promina vesela
Jedanaest ih po broju imade
Dobri momci i djevojke mlade.
Pored sela cesta se izvila
Što Prominu s Miljevcim veziva,
Vijuga se preko polja Gaja
Divnog mjesta curskih uzdisaja.
Kud visoka raste hrastovina
Gdje se rado skuplja omladina,
A pod drvljem zeleni se trava
Čobanica na njoj mlada spava.
Sa maramom zamotala lice
Da ne kvare sanak komarice,
Zečki spava dok se ovce hrane
Žuri kući čim sunce izgrane.
Sa tom cestom manjega prometa
Rado sretneš prijatnoga svijeta,
Mladih snaša od vedrih rudara
Kad sa torbom idu od volara.
Učenica i marljivih đaka
Kad veseli idu preko vlaka.
Pored sela školske prostorije
Kojih prije postojao nije,
Kraj njih teren gdje mlađi igraju
Sve to imaš u ovome kraju.
Al' najviše što Prominu krasi
Vinogradi ko morski talasi,
0 jeseni kad grožđe sazori
Jutrom rano svud se pjesma ori.
I u veče u nočnoj tišini
Kad zasija mjesec po Promini,
Svud se pjesma tišinom talasa
Ko u Bajnoj Luci kraj Vrbasa.
Tu je pjesma kada mori briga
I kad stara ljubav se raskida
Kad ranjenom srcu treba lijeka
Pjesmica je moralna utjeha.

Nastavlja se pod linkom:
http://promina.blog.hr/2012/08/1630953890/gorka-ljubavmarko-m-popovic-3-dio.html

Oznake: „Gorka ljubav“-Marko M Popović

- 10:18 - Komentiraj post (0) - Link posta

nedjelja, 05.08.2012.

Čestitka za Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja



Godine lete, ali sjećanja ne blijede, i 05. kolovoza uvijek će biti poseban dan u životu svih onih kojima se iza imena, godinama pisala riječ PROGNANIK!

Kad čovjek sam odluči napustiti svoj rodni kraj, nešto ga u srcu stegne...rastanak mu teško pada....

Ipak, mislim da je daleko najteže, kada te netko protjera iz tvog rodnog kraja...kad promatraš svoju kuću dalekozorom, a nesmiješ joj prići.

Svakom zlu dođe kraj...pa je tako došao i prognaničkom životu.

Ipak...moralo je proći još dosta godina da se život koliko-toliko vrati u Prominu nakon 05.08.1995 godine, ali život se ipak vratio.

Ne kao nekada....al' smo ipak tu- na svom ognjištu, na svojoj rodnoj grudi, na kamenu koji su naši pradjedovi klesali, po njemu hodali, pod Prominom gdje su se Bogu kao i mi danas- za bolje sutra molili i živjeli!

Ali da nije bilo branitelja....sve bi napisano bilo samo san....



Između brojnih čestitiki povodom Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, ja biram sljedeću:


************************************************

Čestitka predsjednika Josipovića u prigodi Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja i 16. obljetnice vojno-redarstvene operacije "Oluja"

„Proslavljajući ove godine Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, s ponosom obilježavamo 16. obljetnicu vojno-redarstvene operacije „Oluja“.
Prisjećamo se s poštovanjem svih onih koji su sudjelovali u toj operaciji i pridonijeli njezinu uspjehu, a posebnu zahvalnost dugujemo onima koji su svoje živote položili za slobodu
Hrvatske.

„Oluja“ nije značila samo oslobođenje Knina i povratak do tada okupiranih područja u ustavnopravni poredak RH nego je značila postavljanje temelja za izgradnju Hrvatske kao demokratske zemlje socijalne pravde.
Iako nam predstoje još mnogo truda i rada, slobodna Hrvatska u kojoj svi građani imaju jednake mogućnosti i prava ostaje naš ideal koji nas i dalje potiče na više i bolje.
Uoči ovog važnog datuma prisjećamo se duha optimizma, samopouzdanja, spremnosti na žrtvu i vjere u budućnost koju su tada imali oni koji su proveli pobjedonosnu akciju „Oluja“.
Iskazujući zahvalnost hrvatskim braniteljima, upućujem čestitku svim građanima Republike Hrvatske u prigodi Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja uz čvrsto uvjerenje da će „Oluja“ zauvijek ostati velikim slovima upisana u hrvatskoj povijesti kao trajan znak naše borbe za slobodnu i samostalnu državu.“

Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović

************************************************



- 08:13 - Komentiraj post (0) - Link posta

subota, 04.08.2012.

Ode nam fra Krešo u Danilo



Na internetu se može pronaći sljedeći dokument,:

KAPITULSKI KONGRES
Split, 10.-13. sprnja 2012.
Personalne promjene

…a u dokumentu se može pročitati (između ostalog) gdje odlazi naš dosadašnji župnik-fra Krešimir Mikelić, i tko nam dolazi- Fra Petar Pletikosa (evo navoda iz teksta):

X. ŠIBENIK - SAMOSTAN SV. ANTE PADOVANSKOGA
Župe samostanskog okružja
46. DANILO - Fra Krešimir Mikelić – župnik

XI. VISOVAC - SAMOSTAN GOSPE OD MILOSTI
67. PROMINA - Fra Petar Pletikosa – župnik


Link prema navedenom dokumentu:

http://www.franjevci-split.hr/pdf/kongres_tabula_2012.pdf

Brzo su prošle tri godine, „jedan mandat“, fra Krešimirovog boravka, rada, dušebrižništva.. u Promini, i red je napisati koju riječ na tu temu.

Po čemu ćemo se sjećati fra Krešimira?

Ako smo materijalisti, (premda bi prvo trebalo gledati duhovnu dimenziju fra Krešimirova rada), svaki put kad pogledamo zvonik crkve sv Mihovila, sjetit ćemo se da je obnovljen njegovim zalaganjem i naporima.
Kad smo već kod građenja, svom „nasljedniku“, fra Krešimir ostavlja garažu pored fratarske kuće u Čitluku.
Za njegova mandata, uvelo se pravilo polaska sprovoda kod Gospe Čatrnjske iz mrtvačice (koja se do tada nije koristila), a ne od kuće pokojnika, kako se išlo oduvjek…A pozvat na sprovodu okupljene u ime obitelji na sedminu, ne bi htio ni pod razno…
Ali, važno je napomenuti da je Nastavljeno tiskanje Župnog lista „Promina“….i vjerojatno još štošta drugoga.

Ipak, uz ime fra Krešimira, u mojim mislima će uvjek prostrujati jedna riječ, jedna misao- „iskrenost“.

Fra Krešimirove propovijedi bile su iskrene, pogađale su u srž problema, pa kako bi rekli „kom' opanci-kom' obojci“.
Naravno, malo komu se sviđa čuti istinu o sebi, i tu nam obično takvi propovjednici budu svrstani u kategoriju „pa nije mi baš nešto…..“, i „ne shvaćamo ih baš najbolje“….

I sad se od srca nasmijem situacijama kad dođe vrijeme mise za propovijed, a fra Krešimir je nonšalantno preskoči.
Svi bi se pogledali…i pukli bi od smijeha….al' tko smije.
Na to bi netko tiho dobacio „Nema propovijdi-nema lemuzne“.
Ali, fra Krešo je „preskakanje propovijedi“ objašnjavao riječima, da je bolje ako se nema što pametno za reći, ne reći ništa!

Ipak, kada bi propovjedao…činio je to sa srcem, i kako sam već rekao- iskreno, bez dlake na jeziku.
I dao nam je misliti o našem životnom putu, o našim postupcima.
Dao nam je misliti o našoj ljudskosti, našem često „instant“ shvaćanju vjere.
Našem „odvajanju vjere od stvarnog života“- U jedno vjerujemo- a drugo živimo, jer se takav način življenja podrazumjeva kao normalan „zar je to dvolično?“-zapitali bi se neki…

Fra Krešimir se nije klanjao materijalnom, nego je uvjek nastojao u nama probuditi duhovne vrijednosti, probuditi u nama istinske vjernike….Nije nas djelio na one koji imaju, i one koji nemaju…Imam osjećaj da je njegovo mjerilo ljudi „Il- jesu- il' nisu ljudi“.

Naravno...svatko od nas će pamtiti fra Krešu po slici stvorenoj iz svoga kuta gledanja...a ovo je bilo viđenje iz mog kuta.....

Fra Krešimire, nek' Vam je sretno u novoj župi!

Živili!


- 13:51 - Komentiraj post (0) - Link posta

petak, 03.08.2012.

Davanje u zakup poslovnih prostora na području općine Promina



Ukoliko vam trebaju poslovni prostori u Oklaju, evo jednog oglasa:

„Raspisuje se natječaj za davanje u zakup poslovnih prostora na području općine Promina u vlasništvu Općine i to:

-poslovni prostor u naravi uredski prostor lociran na I. katu u zgradi općinske uprave, površine 20 m2
-poslovni prostor u naravi uredski prostor lociran na II. katu u zgradi općinske uprave, površine 20 m2

Datum objave: 02.08.2012
Rok za dostavu ponuda: 09.08.2012 "




Za više informacija, kupite „Šibenski list“ (pretpostavljam od 02.08.2012), ili posjetite Općinu Promina,
ili nazovite u Općinu, brojevi telefona su vam na lijevoj strani blog.


Evo, nakon isteka oglasa, pronašao sam i cijeli oglas objavljen u Šibenskom listu:



Oznake: općina promina

- 20:38 - Komentiraj post (0) - Link posta

četvrtak, 02.08.2012.

Ankica Čilaš Šimpraga-MUŠKA OSOBNA IMENA U PROMINI -III dio



Uvodni post na temu iz naslova, napisao sam pod naslovom:
„Ankica Čilaš Šimpraga-MUŠKA OSOBNA IMENA U PROMINI“
Linkom: http://promina.blog.hr/2012/07/1630898988/ankica-cilas-simpragamuska-osobna-imena-u-promini.html

Osim muških imena, u radu se može pročitati jako puno povijesnih, i drugih raznih podataka, koji nam otvaraju nove puteve prema istraživanju kako prominske tako i prošlosti vlastitih korijena.

Evo što bih ja za ovaj post izdvojio kao najzanimljivije;


********************************

4. Sedamnaesto stoljeće

Građa za 17. stoljeće nije velika, no daje nam svojevrstan uvid u to na koji se način promijenio imenski repertoar stotinu godina nakon prethodnih podataka i nakon odluka Tridentskoga koncila da se djeca imenuju imenima kršćanskoga podrijetla, tj. imenima aloglotnih osnova.
Gotovo tijekom cijelog 17. stoljeća Promina je pod turskom vlašću, no stanovništvo
se nije mirilo sa situacijom, nego su podizane bune i organizirani zbjegovi na primorje kako bi se pružio otpor (6).
Dio je stanovništva dospio u Šibenik, u kojem su se neki i trajno nastanili, djelomično i zbog toga što su nakon velikoga pomora Šibenčana u epidemiji kuge (7) mnoge kuće ostale prazne, a
na zemlji nije imao tko raditi. Stoga su šibenske matične knjige dobar izvor za prominsku imensku građu u 17. stoljeću.

Napomena 6-Generalni je mletački providur L. Foscolo 1648. iz Skradina uputio veći broj krajišnika das Miljevaca i iz Promine istjeraju Turke, a oko 20 000 ljudi bilo se tada preko Roškog slapa povuklo na šibensku stranu (Kosor 1995: 127).

Napomena 7- Povijesni izvori govore o stradanju 10 000 – 12 000 stanovnika za vrijeme kuge (v. Kosor 1995: 132).


S obzirom na neopsežnu građu iz 17. stoljeća teško možemo donositi veće
zaključke, teško je govoriti o frekventnosti imena, no bez obzira na to svakako
je zanimljivo da su unatoč turskoj vlasti u prominskome kraju provedene odluke tridentskoga koncila, tj. iz uporabe su uglavnom nestala narodna imena, a u nju su uvedena kršćanska osobna imena.

********************************

Za više informacija o muškim imenima u Promini …svakako posjetite link:
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=124795

Prethodni post na ovu temu:

http://promina.blog.hr/2012/07/1630909520/ankica-cilas-simpragamuska-osobna-imena-u-promini-ii-dio.html

Nastavlja se pos linkom:

http://promina.blog.hr/2012/08/1630963691/ankica-cilas-simpragamuska-osobna-imena-u-promini-iv-dio.html


Oznake: Ankica Čilaš Šimpraga, MUŠKA OSOBNA IMENA U PROMINI

- 23:51 - Komentiraj post (0) - Link posta

srijeda, 01.08.2012.

„Gorka ljubav“-Marko M Popović

Prije dva dana, prvi put sam čuo da postoji jedna pjesma, posvećena jednoj tragičnoj ljubavi dvoje (ili bi točnije bilo reći troje?) mladih u Promini….napisana prije više od 50 godina…

Zahvaljujući mojoj kolegici Ani (Hvala Ana!), ja već danas u rukama držim
kopiju knjige „Gorka ljubav“-autora Marka M Popovića, napisanu davne 1961. godine.

Na 56 stranica, autor u neprekinutom stihu opisuje događaje u Promini davne 1947 godine.

Pročitao sam pjesmu u dahu, i što reći?

Bojim se, da je svaka moja daljnja riječ suvišna, zato prepuštam vama, mojim dragim čitateljima…da čitajući ovu pjesmu….otputujete na stihovima u prošlost Promine...i sami odgonetnete poruke stihova...



PREDGOVOR

Osjećam potrebu da nešto kažem o ovoj tužnoj priči, koja je nastala u kraju, gdje ne vladaju takovi običaji, jer zaista već vjekovima se nešto slično nije dogodilo među tim mirnim i plemenitim ljudskim dušama, ali nažalost ovo je stvarnost i zato je potrebno nešto reći, a nije samo plod mašte jednog čovjeka kome je uspjelo da na jedan vrlo pristupačan način opriča, opjeva u narodnom stilu »GORKU LJUBAV« iz kraja, koji nezna toliko za mržnju i pakost - nego naprotiv za opraštanja i suzdržljivost.
Dugo sam razmišljao o tome kada sam davao u tisak ovu bolnu epopeju za Prominu — i pitao se da li je moguće, jer poznajem dušu 'tog svijeta, čovjeka , a i ja sam dijete Promine — pa mi malo teško pada na dušu ovaj grozni podvig.
Opravdao sam to time:
— sukobila se ljubav, ponos i poniženje iz čega je nastala bolna drama o kojoj se priča na sav glas u Prominskom kraju i daleko - na sve strane Dalmatinske Zagore.

Marko Popović je i sam iz Promine — rodio se je 1924.godine, a isti je godina Bandala, kao i Radasa — te je moguće da su bili i prijatelji, te je njemu bilo vrlo dobro sve poznato -pa je tako darovito, skladno u dalmatinsko zagorskom stilu i napisao — što sam uvjeren da će vladati veliki interes za ovu — OPISANU TUŽNU PRlČU.
Jezično šarenilo i druge »riječice« su uzrok- piščeva života u raznim krajevima naše domovine, a nije bilo toliko mogućnosti da se sve »vrati na prominski« — što će se učiniti u idućem izdanju.

Moram priznati da je piscu uspjelo — sva lica približno okarakterizirati i na lijep način opisati sva zbivanja, a što često puta nije baš tako lijepo uspjelo niti rutiniranim piscima.

Marko Popović je napisao već na desetke raznih pjesama u Prominskom stilu i o prominskim običajima, a koje on vrlo dobro poznaje, te neke su mu već i bile objavljene, a neke će u najskorije vrijeme.

»GORKA LJUBAV« je namjenjena — prvenstveno omladini, a vjerujem da će je rado čitati i stariji, jer će svakome dobro doći, pošto pisac govori o onome što treba u životu izbjeći, a u Promini još (nažalost) imade onih, koji određuju sreću svoje djece ;— što se negativno odražava na svakom koraku, a primjera ima mnogo.

Želio bih da ova tužna — tragična priča pozitivno djeluje na naš svijet — i na one kojima je namjenjena. Mislim da spomenuti u ovdj drami — ne bi se trebali ljutiti — nego naprotiv, trebala bi biti zahvalni piscu na bez pristranom opisivanju.

Želio bih da svaka djevojka, mladić, pa i stariji pročitaju ovu lijepo napisanu ljudsku dramu iz Promine.

AMLIN.

Gorka ljubav

Dragi momci i mlade djevojke
Čujte pjesmu od ljubavi gorke
Što se zbila u kršnome kraju
U Promini u mjestu Oklaju.
Na hiljadu devete stotine
Četrdeset i sedme godine,
Ovu želju odavno sam ima
A sad ću je ispjevati svima. .;•
Da svakome pred oči izađe
Uspomena ostaje za mlađe
O ljubavi svaki sluša rado
Muško, žensko i staro i mlado.
Mladi momci i djevojke vruće,
U prirodi ili kod svoje kuće,
Pa ja mislim da sramota nije
Spomenuti iz ljubavi grije.
Zato svaki neka dobro pazi
Koji ide po ljubavnoj stazi,
Jer ljubavi koji se ne čuva
Taj poslije i u hladno duva.
Jer ljubav je kao čaša vina
Od prve te uhvati toplina,
A kad drugu popiješ i treću
Tad potrebu osjetiš sve veću.
Kad ne piješ nikad ili rjeđe,
Ne osjećaš prohtjeva ni žeđe
U ljubavi biva slično tome
Samo j' ljubav drukčije arome.
II' ukusa tko bi to sve znao
Razumije onaj tko probao
Pa tko rano to voće zagrize
Za jezik se nekada ugrize.
Tako cura u doba malena,
Dok je jošte za ljubav zelena.
Kad ne ima životnog iskustva
U razgovor s momcima se upušta
Nastojeći da se osigura
Sama sebe u bezdanku gura,
Traži se za ozbiljnog partnera
Pa na koncu dobije švalera.
A ozbiljni jesu svi bećari,
Prvog puta kad dođe u stvari,
Obećava vjernost na veliko
Rastavit nas draga neće nitko .
Misli jedno a govori drugo
Živa željo, radosti i tugo,
Riječi slatke, a ljubav je slađa
Svaka riječ srcu joj ugađa.
Od miline i zanosa toga
Ne razmišlja da bi lagat moga',
Misli mlada tu iskrenost slijedi
Pa o tome ni sumnjat ne vrijedi.
Sve je lijepo i ide po planu
A budućnost odbaci na stranu,
Nek' o tome odluči stihija
Živi sretno dok ti ljubav prija.
Zanesena jer joj vješto muti
O prolaznoj zabavi ne sluti,
Uz to mladost i rascvale čari
Na lijepe riječi se prevari.
Srce dijeli ljubav rado pruža,
Rad nepažnje i ljubavi slatke
Lijepih riječi i pameti kratke.
Što su došle sa ljubavne duše ,
Mnogima se lijepi snovi sruše,
Pa kada je za sobom zaveo '
Djevojačko srce joj uzeo.
1 kad već je bila uvjerena
Da je njegova namjera iskrena,
I budućnost u beskraj da cvati
Da tom nitko neće na put stati.
Jer ljubavnik iskreno je voli
I ne može srcu da odoli,
Tada ovaj obješenjak—đavo
Na poso se za plijen novi dao.
Drugoj ide pa se kod nje kune
Da ostvari zadatke - račune,
Fantazira što moguće nije
Nastojeći zavest je što prije.
Obećava niz gradova-kula
Uživat ćeš ko pašina bula,
Radit nećeš biti ćeš bogata
Jer novaca ima dosta bata.
Vodit ću te na parišku modu
Da razgledaš život i gospodu,
U »Fići« sjedit ćeš na plišu ,
Nek ti grudi od ponosa njišu . .. ..
Na tom putu zvanom »medni snovi«
Otpočet će za te život novi,
Lijep život trajat će do groba
Bit ćeš sretna uz dragana svoga.
Što na koncu bude od tog svega
I ova se zaljubi u njega,
Prođe isto ko i ona prije
Mangup ode a ostanu grije!
Bježi od nje k'o vrag od tamnjana,
Selom ide hvali se i smije
Bila j' moja pa sad više nije.
Pa kada je ljubavnik napusti
Pred oči joj dođe oblak gusti.
Misli šta će i kuda će mlada
Propali joj planovi i nada.
A još uz to opala joj cijena
Osta samo tužna uspomena,
Usamljena živjeti ne voli
Napuštena j' pa je srce boli.
Bolesna joj duša ne da mira .
Ide tražit drugog kavalira,
Pa nanovo kad se upoznade
Čuj taktitu ove dame mlade
Na osnovu prethodnog iskustva
Oprezno se u ljubav upušta,
S jednim ide s drugim drži vezu
Razumije se to sve u oprezu.
Ako nekog naivčinu nađe
Napominjem s takvim ide rađe,
Prodaje mu smilje za ljubicu
Dok njezinu ne uzme udicu.
Tada ovaj neiskusni »dasa«
Pod teretom ljubavi i gasa
Da mu netko ne bi je ukrao
Pa bi tako bez »sreće« ostao.
Brzo trči vodi svoje janje
Da što prije obavi vjenčanje,
Pa kada se za njega udala
A tragove prošlosti zbrisala.
Glumi vješto povučenu ženu
Koja mužu vjerna je u svemu
Nikog drugog neće čut'.ni vidjet
Radi čeg bi morala se stidjet.
Ni malo je prošlost ne tangira
Glavno da joj sadašnjost pasira,
Ne priznaje oca od svog muža
Na svekrvu oštar jezik pruža.
Za brata mu ne voli ni čuti
Sa sestrama svađa se i muti,
A kad muž joj dolazi sa rada
Riječi slatke servira mu mlada.
Moj dragane jesi li mu susto
Znaš kako je bez tebe mi pusto,
Pored mene sjedi i odmori
Prisutnost me tvoja razgovori«
O vjernosti sa suzam' se kune
Samo da joj položi račune,
Pa kad dođe do izvjesnih para
Lik odaje raskošnog bećara.
Sad će od vas možda netko reći
Kako onda ući u trag sreći,
Da ne lutaš k'o pijan u mraku
U ljubavi il' recimo.u braku.
To je teško ljubav je varljiva
A brak račun, varka il' lutrija.
Raj života il' obratno pak'o
To zavisi koga uzmeš braco.
To zavisi od naravi, čudi
Dal' te srcem ko riječima ljubi,
Ali ako tu ljubavi nema
To brak nije Već tuga golema.
Oprosti mi čitaoče mio
Rad čeg' sam se malko udaljio,
Jer cilj nije ove moje teme
Opisivat lik nevjerne žene.
II' rečeno žena sa dva lica
Kojima je ljubav računica,
Jer brak, ljubav vrlo lijepo zvuči
Ali stvarnost drukčije nas uči.
Ovo nisu samo prazna slova
Kopiranih iz zimskih nam snova,

…..nastavlja se pod linkom:
http://promina.blog.hr/2012/08/1630925308/gorka-ljubavmarko-m-popovic-2-dio.html



Oznake: „Gorka ljubav“-Marko M Popović

- 22:28 - Komentiraj post (0) - Link posta

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>






Promina blog
  • LL

Opis bloga

  • Promina blog postoji od 19.03.2005. godine, nešto više od deset godina.
    Teme su vezane uz život u Promini.....ali, tu su i druge razne teme koje su mi se u određenim trenutcima učinile zanimljivim...
    S. Sarić

    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


    Pomoću sljedećih linkova, saznajte nešto više o Promini.

    Gdje je Promina?

    Galerija promina.blog.hr


    Fotografije generacija iz škole:
    Stare slike Promine






    Video snimke:


































    Projekti čiju realizaciju očekujemo:









    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


 

Općina Promina









  • «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»

.....

  • .......

    ......

    http://adria.fesb.hr/Drniš

    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


    Statistika posjeta promina.blog.hr -u kroz godine








    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»





    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»



    E-mail-Urednik promina.blog.hr-a:
    promina.blog.hr@gmail.com


    Zadnji postovi

...


.........................................................................Promina blog - promina.blog.hr© 2005.-2016. sva prava pridržana Urednik promina.blog.hr-a: Sanimir Sarić