„Gorka ljubav“-Marko M Popović- 2 dio
Prethodni post na ovu temu možete pročitati pod linkom:
http://promina.blog.hr/2012/08/1630918842/gorka-ljubavmarko-m-popovic.html
Gorka ljubav (2 dio)
Ovo nisu samo prazna slova
Kopiranih iz zimskih nam snova,
II' možda neka fantazija
Gdje se šala bez stvarnosti zbija.
To je praksa skupo naplaćena
K'o što rekoh od nekojih žena,
Izuzetke razumije se ima
Pa grijeh ovaj ne dijeli se svima.
Ali primjer koji sam spomenu
Kao lovce u mutnom vremenu,
Mogu drugim poučno da služe
I u proljeću nekad venu ruže.
Iz ovoga proizlazi jasno
Da kajanje uvijek dođe kasno,
Al' kajat se nikad kasno nije
Samo nemoš povratiti griie.
Dozvol'te tu zaključak jedan
Koji mislim spomenuti je vrijedan
Šta je ljubav, šala kažu ljudi
Iz čega se novi život budi?
Ona raste, cvate pa se sruši
Mladi život k'o rosu poruši,
Podiže ga iz mrtvi se budi
Liječi rane iz bolesnih grudi.
Zato svaki onaj manje pati
Koji nije prob'o lj'ubovati,
Al' kad padne bolan u postelju
U grudima ima jednu želju.
»To je želja da ga netko voli,
Misli možda prošle bi mu boli,
Vrele suze padaju niz grudi
A sa srca uzdisaj se budi.«
A kad nikog nema kraj postelje
U grob hladni nosi svoje želje.
Ovu pjesmu ljubavi žalosne
Iz Promine mile i ponosne ,
Koju pišem mlađem naraštaju
U dragome rodnom zavičaju.
Molim svaki nek' pažljivo čita
Koji nema ljubavnog ispita,
A još nije završio školu
Pod mjesecem iduć u patrolu.
A u želji da znanje dopuni
Pa ispadnu pogrešni računi,
O tom stara poslovica kaže
Koja nikad ne može da laže:
U ljubavi koji se ofuri
Zakasnit će tamo kud se žuri.
A dali će ljubav biti slatka
To zavisi ako nije kratka,
Jer ta ljubav koja brzo vene
Tu ostaju tužne uspomene.
Gdje se već'ma liju suze gorke
Naročito kod mlade djevojke,
A obično gdje je ljubav slatka
Da tu češće pamet bude kratka.
I ta ljubav slađa od šećera
Poslije bude gorča od čemera,
Ovdje stavljam jednu napomenu
Da u krajnost drugu nebih skreno.
Od ljubavi nema ništa slađe
Samo ako u redu izađe,
Jer iskrena ljubav vječno cvati
Pa je svakog dana možeš brati.
Mirisat je al' nikada dosta
Za nju nema prepreka ni mosta,
I ta ljubav nikad ne prestane
Dok se oboj u grob ne sahrane.
A sad molim slušajte pažljivo
Ovu pjesmu dosta žalostivu,
O ubojstvu strašnom sasvim dosta
Što Promincim' u sjećanju osta
Gdje su ljudi uvijek dobre ćudi
Mlade žene dobre i otmjene
Zgodni momci ljupke djevojčice
S Prominom se ponose i diče.
Visoka je tisuću metara
Moš' je vidjet iz Ravnih Kotara,
Ponosno se pod oblak izvila
Sa strane je šuma obavila.
Sa nje pogled divan je na more
Na vrh brda izvor vode hladne
Gdje dolaze čobanice mlade.
I mladići u večernje sate
Sa djevojkam vrijeme da pokrate.
U po brda staje su Cvitića
Zborno mjesto cura i mladića
Malo niže selo je Razvođe
Djevojčice ko jesenje grožđe.
Svud okol brda ponosita
S druge strane rijeka Krka teče
Milina je gledat je u veče
Koja juri niz strme padine
Opasana okolo Promine.
Pamti Krka mnoge žive zgode
Ljubav, šale i razne nezgode,
Šumi tiho od Knina do mora
Izmeđ' stijena ispod gustih gora.
Nekad bistra, nekada mutna
Ljeti tiha a po zimi ljuta.
Kida stijene nosi lišće s gore
U Jadransko naše plavo more.
Teče ispred dvaju manastira
Sluša pjesmu iz šume pastira,
Niz slapove skače nije šala
Kroz korita »Miljacka centrala«.
Daje svjetlo tjera vodenice
Pere drage curske pletenice,
Njezin kanjon niz ljepota skriva
Gdje se mladost provodi varljiva.
Iznad nje su poredana sela
To se zove Promina vesela
Jedanaest ih po broju imade
Dobri momci i djevojke mlade.
Pored sela cesta se izvila
Što Prominu s Miljevcim veziva,
Vijuga se preko polja Gaja
Divnog mjesta curskih uzdisaja.
Kud visoka raste hrastovina
Gdje se rado skuplja omladina,
A pod drvljem zeleni se trava
Čobanica na njoj mlada spava.
Sa maramom zamotala lice
Da ne kvare sanak komarice,
Zečki spava dok se ovce hrane
Žuri kući čim sunce izgrane.
Sa tom cestom manjega prometa
Rado sretneš prijatnoga svijeta,
Mladih snaša od vedrih rudara
Kad sa torbom idu od volara.
Učenica i marljivih đaka
Kad veseli idu preko vlaka.
Pored sela školske prostorije
Kojih prije postojao nije,
Kraj njih teren gdje mlađi igraju
Sve to imaš u ovome kraju.
Al' najviše što Prominu krasi
Vinogradi ko morski talasi,
0 jeseni kad grožđe sazori
Jutrom rano svud se pjesma ori.
I u veče u nočnoj tišini
Kad zasija mjesec po Promini,
Svud se pjesma tišinom talasa
Ko u Bajnoj Luci kraj Vrbasa.
Tu je pjesma kada mori briga
I kad stara ljubav se raskida
Kad ranjenom srcu treba lijeka
Pjesmica je moralna utjeha.
Nastavlja se pod linkom:
http://promina.blog.hr/2012/08/1630953890/gorka-ljubavmarko-m-popovic-3-dio.html
Oznake: „Gorka ljubav“-Marko M Popović
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
