„Gorka ljubav“-Marko M Popović- 4 dio
Prethodni post na ovu temu nalazi se pod linkom:
http://promina.blog.hr/2012/08/1630953890/gorka-ljubavmarko-m-popovic-3-dio.html
Gorka ljubav (4 dio)
Stara majka na katrigi sjedi
Na Zoricu preko oka gledi
Ove riječi što je čula sada
Nije mogla zamislit nikada.
Pa se na to počela da ljuti
Što im ovo planove pomuti.
Što njih dvoje starih su skovali
Da bi Zorku za Bandala dali.
Od tog prošlo nekoliko dana
Radi poso i radove ručne
I provodi tužno noći bučne.
Jednu veče za siniju sješe
Njezin otac razgovor počeše,
»Izbiranja već je kćeri dosta
Sutra ćemo dobit jednog gosta.
Sutra jeste nedjeljica sveta
Doće prosac kod mojeg djeteta,
Ja sam sa njim razgovor imao
Za dolazak dozvolu sam dao.
Promisli se i prihvati ruku
Uzmi ćeri prsten i jabuku,
I druge sam ja o njemu pita
Mnogi kažu da te on mirita.
Ima polje, dobre vinograde
Za njim čeznu mnoge cure mlade,
I tebe su dosad mnogi htjeli
Pa ja neznam što ti srce želi.
Ako Tvoja duša za čim pati
Moš slobodno kazat svome tati,
Ako želiš imat robu bolju.
Za to ću ti ispuniti volju.
Neg' čujem što ti kaže mama
Da mladića našla si i sama,
Što se za te žrtvuju i pati.
Da ne znade ni otac ni mati
Ili možeš od kuće seliti
Već Ti slušaj ako 'š moja biti
Uzmi Marka za dragoga sebi
I sa njime novi život sredi.
A i nama to će biti dika
Da imamo zeta činovnika,
A za tebe laki život sljedi
Da ne živiš u patnji i bijedi.
A svojeg se ostavi mangupa
I njegova rudarskoga kruha,
A dragost je prolazna ko vreme
Bit ćeš sretna samo slušaj mene«.
Zorku ove zastidoše rječi
Podiže se i otiđe leći,
Raspremi se i prozor zatvori
Sama tiho u sebi govori.
»Plači zemljo i travo zelena
Gdje sam s' dragim sjedila malena
Proklet bio on u svojoj duši,
Ko cvjet moje mladosti poruši.
Oj dućanu — vatrom izgorio
U tebi me Mirko opojio
Opojio sa opasnim pićem
Jednom slikom i divnim mladićem.
Rosno cvijeće na prozoru mome
Ja te nemam darivati kome
Osuši se nek' te ne postoji
Za mog dragog druga cvijeće goji.
A mojega novoga dragana
Nek' zakiti otac i mama
Ja mu neću ubrati ni struka
Nek' mu srcu bude veća muka.
Udat ću se ja mlada za njega
Radi majke i oca svojega,
I ako mi srcu blizak nije
Drugome je pripalo ranije,
Al' poslušat moram majku, oca
Makar da me daju za udovca«.
Tako Zorka razgovara sama
A po sobi spustila se tama,
Samo cvijeće na prozoru miri
Miris mu se po sobici širi.
A Zorica prekrštenih ruku
Uronila u meku jastuku,
Srcem plače, okom suze lije
Moj živote bolje da te nije.
Na mom srcu veliko je breme
Liice vene kad mi nije vrjeme,
Pa tim venemm najljepše doba
Rad nevjere od mojeg dragoga.
I čeznut ću do sudnjega dana
Kad ne imam voljenog dragana,
U mislima i gorkim suzama
Zaspala je kako nezna sama.
Spavajući sve brige zanela
Čudan sanak sanjat započela,
Sanja Zorka da se šeta mlada
Kod ovaca pored vinograda.
Ovce pasu i pomalo krote
Nemožeš ih gledat od divote,
Zvono kuca, ječi u pristranku
A ptičica pjeva na ogranku.
Odjedanput ona nekog spazi
Vinogradom k' njoj bliže prilazi
Mršav čovjek lošega izgleda
Na Zoricu preko oka gleda.
Rekao bih kao da joj prjeti
Prema putu Zorica poleti
A kad tamo vidjet šta imade
U kolima svatovi bez mlade.
U to jedan na noge se diže
Pa je zove da pristupi bliže
A kada se primače do kola
Ona svojeg poznade sokola.
U kola je postaviše mladu
Pa je voze prema nekom gradu.
Tu je bilo i više momaka
Među njima ljepih djevojaka.
Svi pjevaju veselo se šale
Njene oči Mirka su gledale,
Ispod ruku uzeo je mladu
S' njom uniša u veliku zgradu.
U toj zgradi bješe soba jedna
Za vjenčanje pristojno uredna,
Plafon, bijeli, pod crven kao ruža
Tu Zorica dragom vjernost pruža.
Tu su jegne i djeverovi mladi
O vjenčanju njezinom se radi,
Pa kad se završi vjenčanje
Tad nastade silno čestitanje.
Dok evo ti jednoga mladića
U rukama nosi buket cvića,
Od ljubice, jasmina i ruža
Za čestitat on joj ruku pruža.
Zora gleda mirisavo cvijeće
Ko da nije jesen već proljeće,
Od jedamput uhvati je zima
Ne vjeruje rođenim očima.
Oko cvijeća opasana zmija
Glava joj se kroz buket izvija,
Repom maše a jezikom plazi
Mladić k njojzi sve bliže prilazi
Uplaši se i pobjeći htjede
Al je zmija iz cvijeća ujede,
U tom mlada iz sna se probudi
Srce hoće da skoči iz grudi,
Nastavlja se.....pod linkom:
http://promina.blog.hr/2012/09/1630988863/gorka-ljubavmarko-m-popovic-5-dio.html
Oznake: „Gorka ljubav“-Marko M Popović
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
