_ _ _ _ _ _ promina.blog.hr

četvrtak, 13.09.2012.

Iz arhive profesora Ante Vladimira Bikića- Uskrsnuće općine Oklaj

Listajući članke iz Arhive profesora Ante, pronalazim članak u Vjesniku, objavljen na današnji dan, 13.09.1994. godine.

Evo teksta članka autora Nedjeljka Musolina:


**********************************************************************




Utorak, 13. rujna 1994.

Govore gradonačelnici i načelnici okupiranih gradova i općina (19)



Od prvog dana Domovinskog rata svi Prominci su dragovoljci, a i sada ih je mnogo u postrojbama HV, domobranstva i policije.
To su mahom mladi ljudi, uzdanica sadašnjosti (i budućnosti) zavičaja.
Jedan od njih je i Željko Džapo (33), načelnik općine Oklaj, koji je od samog početka Domovinskog rata stupio u obranu Hrvatske i okušao se na bojišnicama. Ističe kako će na djedovini u Oklaju obnoviti sve što je ratom teško oštećeno, na starom ognjištu nastaviti život, te graditi zavičaj sa svojim Promincima.

• Koja su naselja najviše stradala tijekom rata?

- Ona uz crtu bojišnice, a to su naselja uz cestu (Puljane, Čitluk, Oklaj, Razvode...), i to odmah u početku jugosrpske agresije.
U nastavku okupacije četnici su doslovce sve opljačkali, spalili i uništili.
Stupanj razorenosti je više od 80 posto, primjerice u Oklaju, a u prominskim naseljima je sve uništeno što je hrvatsko.
Ipak, nešto čitavih objekata je ostalo (zasad) u zaseocima Zelići, Matasi.

• Kolika je šteta na uništenim zgradama?

-Nažalost, još nemamo nikakav uvid na terenu, jer su sva prominska naselja pod neprijateljskom okupacijom. Ali znamo da su svi objekti uništeni od petog do šestog stupnja razorenost, a domaćinstva su potpuno uništena u Oklaju, Čitluku, Razvođu.
Ratne štete su velike i teško će se izračunati.


Nešto spašeno iz »Metal-sinta«

• Jeste li išta mogli spasiti prije neprijateljske agresije?


-Prije početka Domovinskog rata u Oklaju je djelovao jedan pogon »Metal-sint« koji je zapošljavao oko 120 radnika. Pri povlačenju iz Oklaja bivši direktor toga pogona Stipe Knežević se stavio na čelo skupine ljudi (stručnjaka) i uspjeli su nešto spasiti.
Ta je skupina započela proizvodnju u Zagrebu, zasad broji 30 zaposlenih. To će biti jezgra tvornice u Oklaju nakon povratka, jezgra privrede i života u tom našem kraju.

• Gdje su sada prognanici?

-Naši su prognanici uglavnom zbrinuti u hotelima: »Medena« (oko 900), »Duilovo«, šibenskom »Solarisu«, Vodicama, Makarskoj, kod privatnika, rodbine i znanaca, prijatelja, ali ih je znatan dio i u dijaspori.
To su uglavnom naši stari, nemoćni ljudi, žene i djeca, dok su gotovo svi mladi u odori Hrvatske vojske i policije.

• Kako žive Prominci u progonstvu, u hotelima?

-Naši žive loše u progonstvu, hrana im je u hotelima uglavnom jednolična, neukusna i nekvalitetna, dok su smještajem više-manje zadovoljni.
Nisu naučili živjeti na tuđim leđima i na teret države, nego od svog vlastitog rada od kako postoje.
Njihov bi standard u progonstvu trebalo poboljšati. No, da im je standard dvostruko i trostruko bolji nego sada, mnogi od njih ne bi bili zadovoljni svojim statusom.
Oni bi bili najzadovoljniji kad bi bili na svom ognjištu, u Promini.



• Pitaju li vas o povratku u zavičaj?

-Najčešće pitaju kad ćemo se vratiti doma. Meni je tada najteže i zato što im ne mogu nikako odgovoriti na taj upit, premda su više od tri godine u progonstvu. A to je puno, puno. Volio bih kad bi im mogao reći da će se vratiti na svoja ognjišta još ove godine.


Većina na minimumu

• Što rade u progonstvu, ima li zaposlenih u poduzećima ?


-Većina Prominaca se u progonstvu nema čime zanimati, a vrlo malen broj ih je zaposleno u poduzećima.
Oni koji su zaposleni, ostvaruju svoj prihod u postrojbama HV, domobranstva i policije.
Postrojbe HV-a su, tako reći, za njih postale i socijalne ustanove, a veći dio prog nanika još uvijek živi na ekonomskom minimumu, od onih koji su bili prije rata zaposleni u Drnišu, Oklaju, Šibeniku, Splitu...

• Imate li kakvih izrazitih problema u poslu?

-Svakog dana razgovaram sa svojim suradnicima, najčešće s pomoćnikom, i po nekoliko puta tijekom dana, a koji je i sam prognanik, smješten u Kaštelima u bungalov naselju.
Često sam u kontaktu i s gospodom Antom Đelalijom i Joškom Odakom, a nedavno smo održali i informativne razgovore sa svim prognanicima zbrinutih u hotelima.
U zadnje vrijeme je u hotelu »Medena« Unprofor iznajmio dio prostorija. Unproforci šeću u tom hotelu s puškama, što uznemiruje djecu i odrasle.
To što prije treba ukloniti, jer i naš hrvatski vojnik ostavlja svoje oružje na položaju i bez njega dolazi svojima u hotel.

• U progonstvu ste i općinu ustrojili?

-Utemeljena je u ožujku ove godine, kad je Općinsko vijeće mene izabralo za načelnika.
Naime, osim načelnika, općina ima svoje Poglavarstvo i Gradsko vijeće te pronačelnika za zdravstvo, kulturu, poljoprivredu, graditeljstvo i zaštitu okoliša.
Općinski ured je smješten na Unešiću, a nedavno smo dobili i naše urede u Šibeniku pa će lakše biti i prognanicima s tog područja.



Ali imamo znatnih problema zbog nepovezanosti Unešića s prognaničkim središtima (Split, Šibenik, Medena, Vodice, Makarska ).
Vlak iz Splita vozi za Unešić u 9 sati, samo jedanput dnevno, te se vraća u 15 sati. Drugih veza sa Šibenikom nema.
Zato je u tom našem gradu, središtu Županije šibenske, ustrojen jedan općinski ured da bi naši prognanici s toga područja mogli lakše vaditi potrebne dokumente.

Četnički zločini

• Ima li vaših prognanika u logorima, ubijenih, umrlih?


-U logorima ih nema, niti ih ima nestalih.
Oko 40 Prominaca su žrtve četničkog terora, ali to nije sve.
To nažalost, nije potpun popis četničkog zločina nad prominskim Hrvatima, onih koji su zaklani, živi ubačeni u bunare, obješeni, ubijeni iz vatrenog oružja, spaljeni, poginuli od neprijateljskih granata.
Umrli ljudi tijekom Domovinskog rata bili su prosječne starosti od 60 do 70 godina života.
Većina ih je umrla od tuge, a 11 ih je teže ranjeno — to su invalidi Domovinskog rata.

• Niste zaobiđeni u humanitarnoj skrbi?

-Nismo, zahvaljujući najviše našim u dijaspori. Prominci su od prvog dana Domovinskog rata redovito skrbili sve nas, a mnogi od njih i danas to redovito čine. Ne prestaju slati pomoć.
Nedavno su nam braća Dizdari-Patkići iz Amerike (okolica Chicaga) dovezli znatnu humanitarnu pomoć, ne samo za Promince nego za sve Drnišane u vrijednosti većoj od 300.000 dolara.
Najvrednija je kirurška ambulanta, a upravo se organizira pomoć i za HVIDR-u.

• Razmišljate i o obnovi zavičaja, o njegovu razvoju?

-I te kako. Ali što je korist kad tamo još ne možemo doći. U tu svrhu smo osnovali i poseban Odbor za obnovu, koji je upravo izradio program obnove i budućeg razvoja Promine.
Radili su ga naši potvrđeni stručnjaci i republičke institucije u Zagrebu.
Ali pitanje je tko će se iduće godine vratiti na spaljena ognjišta ako se na tom planu za nekoliko mjeseci ne učinu znatniji koraci?
Mladi će se Prominci ipak nekako snaći u životu, a našim starijima, nemoćnima i iznemoglim ljudima neće trebati projekti poljoprivrede i stočarstva, industrije i rudarstva, proizvodnje kamena, niti turistički programi. Njima će trebati samo mir sigurnost, malo okućnice da bi preživjeli do kraja života.


**********************************************************************



Oznake: povijest, politika, Iz arhive profesora Ante Vladimira Bikića, općina promina

- 09:39 - Komentiraj post (0) - Link posta

srijeda, 22.08.2012.

Čavina crkva na Promini

Da je Čavnovka najviši vrh Promine, vjerojatno je svima već odavno poznata informacija.

Koliko je Promina visoka- 1146 metara, 1147 metara ili 1148 metara?

Evo što nam o najvišem vrhu Promine kaže Hrvatski planinarski savez:

****************************************************************************

Promina – vrh Čavnovka



KT HPO 17.2., 1147 m

Čavnovka je najviši vrh Promine, a ime duguje prastaroj Čavinoj kapeli koja je u davnini stajala na vrhu.
Na starim kartama može se pronaći i naziv Čavinica.
U ograđenom prostoru na vrhu nalaze se ruševne zgrade i drugi ostaci nekadašnjeg vojnog kompleksa, a danas su u funkciji dva telekomunikacijska odašiljača na samome vrhu. Trigonometrijski stup s oznakom vrha nalazi se u ograđenom prostoru, uz telekomunikacijske antene.
Kretanje uz vanjsku stranu ograde zabranjeno je zbog opasnosti od eventualno zaostalih mina.“
Link: http://www.plsavez.hr/info/hrvatski-vrhovi/promina-vrh-cavnovka/

****************************************************************************

Davne 1890. godine, temom Čavine crkve na Promini, bavio se i tadašnji prominski nastavnik Grgur Urlić Ivanović.

Evo njegova teksta u cijelosti:

****************************************************************************

Čavina crkva na Promini


Dne 13 Rujna 1889 stupio sam na vrhunac Velike Promine, da pregledam ostanke starinske Čavine crkve Svetog Vida, ili Svetog Ilije (po narodnoj predaji).
Ob ovoj crkvi, o kojoj narod mnoga i različito pripovieda, našao sam malo ostanaka.
Crkvica dizala se na iznositoj zaokruženoj ravnici, u slici polu-oble, sa absidom sa straga. Rubom površine opažaju se temeljni zidovi dužinom 3 1/2 a širinom 2 1/2 m.
Debljina zidova u tvrdoj premjeri klačardastoj iznosi 7 dcm, vrata su okrenuta na zapad.
Od praga vidi se njekoliko komada liepo isklesanih, kao ti i dio razbijene velike ploče sarkofaga, na srednjem polju na udubku dva izlizana slova, koje nemogoh razabrati dali su gotička ili glagoljska.
Crkva stajaše cielimi zidovim do pod rub stiehe, do god. 1859, kad kroz ratno vrieme, vojnička posada iz Knina smiešćena u Drnišu, izlazeći na pazku velike Promine, sruši zidove crkve, i prigradi njeku vrst kućerice za prinoćište.
Vojnici razbiše pročeljni nadpločnik više vrata sa znakovim, možda važnim nadpisom.
Ploča je od fina granita od nje ostaloj njekoliko komada.
Ovoliko jednostavno o starinskoj crkvi.

Na podne 20 m. leži udolit dočić.
Stupajuć mu na površje, zemlja odjekuje, po čemu se sudi da je pod zemljom svodjena na luk sahrana.
Tu je po predaji sakriveno crkveno prosudje sutlinske crkve.
Pripovieda se različito o srušenju crkve, izmedju kojih sliedeće čini mi se vjerodostojno, jer nosi i poviestne jezgre.

Po skazanju otca Vinjalića, još god. 1493, u gradu Kninu s najbližom okolicom brojilo se preko stotine (100) plemenitaških obitelji.
Njekoja plemenska imena, ostala su prepletena u pučkoj predaj, izmedju kojih Bajničići na Plavnu, Milići i Čavići na Kosovu; Biočići, Miočići u Klancu, Ružiću, Kriške, Miriovići, Kanjani, i Baljci na Petrovu polju, Potulići na Promini itd. Čavića župa, pleme mnogobrojno i bogato, nastanjeno na južnom Kosovu oko izvora Kosovčice do Ramjana i Promin-gore, pred prvim navalam turskim god. 1522 -1540, zakloni se u Velušić i na debele grede velike Promine.
Kroz kasnije ratove, ovomu staromu plemenu nestalo traga i koljena na ovoj strani i Čavići izdržavali kao pokrovitelji crkve na brdu.
O Spasovu i Vidovu danu, ovdi se sabiralo dvadeset župa su dvadeset barjaka na veliko proštenje i blagoslov polja.
Od plemena Čavića do danas ostalo ime Čavina crkva na Promini.
Pri zamaku turske sile u Pokrčju, rek bi da su Promnjani obnovili crkvu, pak ostala zapuštena; dočim Velušićani sagrađiše crkvu Svetog Ilije na Lišnjaku za spomen starinske na planini....

Predaja ponješto razjasnjuje o načinu srušenja pomenute crkve.

Turci drniški imali su silne hodže, ljute vezire kivne za kršćane (god. 1536-48).
Ovi tumačeći din i čitap huškali Turke, proričući; ako nesruše gjaursku bogomolju sa sjajnim krečom na brdu, da im se nigda neće vlast utvrdit u Kninu i Drnišu.
Po tomu Turci iz Drniša, Knina i Nečvena, udare i sruše crkvu.

Jedan pop iz kninskoga zbora, koji se tu bio zaklonio da očuva glavu, obaviešćen noću po jednom vierniku, pomoću istogu skide zvono, krst, čirjake i ostalo crkveno posudje, zakopa sve u podzemnu sabranu na Dočiću i pobježe u Šibenik....

U jednoj i drugoj predaji ima svakako istinske potke, te vriedno je da se uzčuvaju, dok stare izprave neodkriju bistrije dogadjaje onih burnih vremena,

Od Čavine crkve do na zapadni Vrh, na prostranoj pačetvornoj površini od 3 etom. dužine, 2 1/2 širine, stere se davno gradište, označujući dvoja doba, na naličju debelih, razbacanih zidova. . . Naliči gornjemu gradištu na Bakubrdu Vranskomu, koje odaje gradju vremena obarskog. Put staiinski vodio je s male Promine preko Bata i Vlaka, upirući na ovu skrajnu točku velike Promine.
Po formi i obliku gradište je iz daleke starine.
Nijeli važna obranbena točka iz dobe dugotrajnih borba slobodnih plemena ilirskih s Rimljanim ili sagradjena utvrda od urodjenika proti navali Obra, ili utvrda Hrvata u borbi s raznim neprijateljim kroz dugo naseljivanje od god. 558- 643 do konačmog smiešćenja županija utvrdjenja prvih hrvatskih oblastih ?...


Znamenit je starinski bunar Lukovača, izpod Čavine crkve sjevero-zapadno 3 etom. na razsojitu sedlu izmedju Velike Lukovače i vrhunca Čavine crkve.....

Gradjevina je osobita, tvrda s ogromnim priklopci rubom bunara.
Voda je neprešušiva.
Lukovači predaja pripisuje, da je u davnom zemanu izbijala na vrhuncu kod Čavine crkve; izvor zvao se Vrilovac, kasnije se proronio, ostavljajuć traga na sedla Lukovače, koja se koso diže s polja u vis preko 1000 m. visine.

Gr. Urlić Ivanović.

Bullettino di archeologia e storia Dalmata, 1. prosinca 1890.

****************************************************************************

Da li su Čavini potomci možda Čavline?....tko bi to mogao znati….

Oznake: povijest

- 13:02 - Komentiraj post (0) - Link posta

utorak, 08.08.2006.

Kačićeva pjesma o Promincima

Evo samo dijela Kačićeve pjesme koji se odnosi na Prominu:

Promina je visoka planina,
blizu grada bijeloga Knina:
na njoj stoje i liti oblaci,
pod njom, pobre, na glasu junaci.

Jedan biše Đepinović Marko,
ljuti zmaje od četiri glave
kano vitez Sibinjanin Janko,
i zato ga svi junaci slave.

Biše Marko krilo Jankovića,
silni konjik srca Kraljevića:
ili Turke srita, ili stiza,
on svakoga napoli prisica.

Pedeset je posika Turaka,
sedamnaest samo Glamočana;
desnica mu biše od mejdana!


Još ti kažem dva zmaja ognjena
od Promine dva mila brajena,
dva brajena, dva Valičijića:
Marka jedno, mlada Juru drugo.

Pošteno su oba vojevali,
Turke sikli, roblje dovodili,
al' pogibe Valičiću Marko
pod Glamočem s Turcim bojak bijuć,

Lipo ga je Jure osvetio:
tri je turske glave odsikao
nasrid Livna, polja širokoga,
tri junaka i sva tri konjika.

On posiče Turudića bega
od Glamoča, grada bijeloga:
osvoji mu konja i odoru,
mur-dolamu, ćurak od skerleta,

svitle toke, puca pozlaćena.
Sve se ovo i danas nahodi
u bijelu dvoru Jurišinu
pod Prominom, visokom planinom

Deliju ti kažem od mejdana,
po imenu Mirković Grgura:
krajinu je tursku porobio,
sedam rusih glava odsikao.

I pogubi silnoga Gavrana,
od Glamoča mlada barjaktara,
blizu ravna polja Bilajskoga
od Morije rata velikoga.

I sad mu se odora nahodi
u bijelu dvoru Mirkovića:
svitla sablja, dževerdan srebrni,
duga puška i buzdovan perni.

Junak biše Bilušiću Petre,
i on Turkom zadavaše rane:
pošteno je Petar vojevao,
britku sablju krvce napojio.



Cijelu pjesmu pročitajte pod linkom.

Oznake: povijest

- 22:35 - Komentiraj post (0) - Link posta

<< Arhiva >>






Promina blog
  • LL

Opis bloga

  • Promina blog postoji od 19.03.2005. godine, nešto više od deset godina.
    Teme su vezane uz život u Promini.....ali, tu su i druge razne teme koje su mi se u određenim trenutcima učinile zanimljivim...
    S. Sarić

    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


    Pomoću sljedećih linkova, saznajte nešto više o Promini.

    Gdje je Promina?

    Galerija promina.blog.hr


    Fotografije generacija iz škole:
    Stare slike Promine






    Video snimke:


































    Projekti čiju realizaciju očekujemo:









    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


 

Općina Promina









  • «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»

.....

  • .......

    ......

    http://adria.fesb.hr/Drniš

    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


    Statistika posjeta promina.blog.hr -u kroz godine








    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»





    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»



    E-mail-Urednik promina.blog.hr-a:
    promina.blog.hr@gmail.com


    Zadnji postovi

...


.........................................................................Promina blog - promina.blog.hr© 2005.-2016. sva prava pridržana Urednik promina.blog.hr-a: Sanimir Sarić