„Gorka ljubav“-Marko M Popović- 3 dio
Prethodni post na ovu temu nalazi se pod linkom:
http://promina.blog.hr/2012/08/1630925308/gorka-ljubavmarko-m-popovic-2-dio.html
Gorka ljubav (3 dio)
Od Promine malko prem' zapadu.
Mjesto Oklaj slično malom gradu,
U tom mjestu raste jedno cvijeće
Rascvjetala u rano proljeće.
A uvelo u jesenje doba
Pred očima svojega dragoga,
To je cura Ikica—Zorica
Na selu je odgoji majčica.
Dok joj bješe petnaest godina
O njoj priča cijela okolina,
Da djevojka ljepša ne postoji
Dika, ponos, roditelja svoji.
Simpatična, al ljepša još više
To nemože pero da opiše,
A ni papir primiti ne može.
Obrvice ko da su svilene
Usta mala usnice malene.
Bijeli zubi kao biser sjaju
A očice veselo gledaju,
Ljepša nego ljubica iz gore.
Ovisoka, a u struku tanka
Milina je reći da je seljanka,
Dva obraza dvije rumene ruže
Što mirišu u sred zime druže.
Gusta kosa pala po plećima
Miris daje cvjeta od jasmina,
Podijeljena na sitne uvojke
Što kod svake ne ima djevojke.
A kad hodi u pasu se vije
Pa je za njom pogledat milije,
Omiljena, ljubazna i vrijedna
I u radnoj odjeći uredna.
Kud god ide veselo popjeva
Ko u srpnju u zraku ževa,
Roditelje svoje je imala
Poštovanje dostojno im dala.
A oni su s njom ponosni bili
Od srca je gledali i voljeli,
Imali su tri kćerke starije
A jedna se udala ranije.
Al' im Zorka bješe najmilija
Jer njen ugled godi im i prija
Otac Jandre poznat duž Promine
Vrijedan čovjek koji za sve brine
Majki ime Tomica i Ika
Jedno pravo a drugo nadimka
Djecu svoju svjetuju i paze
Da u večer nikud ne izlaze.
U komšiluk nit na kakvo prelo
Da ih nebi školovalo selo,
Da tiko ne bi nešto loše rek'o
Jer glas rđav čuje se daleko.
A na sajam s majkom ide stalno
Tako Zorka živi neutralno,
Iako je mnogiim na očima
Kad zaigra ispred Miovila.
Kolo igra rumena ko ruža
Bistri pogled preko kola pruža,
Pogled dijeli ali srce neće
Čuva njega za dragoga svojeg.
Mnogi momci prosit je stadoše
Al' u tome sreće ne imaše
Jer svakome Zorka korpu dade
I srcu mu teški bol zadade.
Jednog dana njojzi majka reče
»Kćeri Zoro materino cvijeće,
Što je reći da se ne udaješ
II' za nekim ti mladićem haješ.
Mnogi su te do sada prosili
Sve od roda i moćnijeg bili,
Ti 'svakome ponosito rečeš
«Da se još'te udavati nećeš. »
1 sad jednu priliku imadeš
Primamljivu to treba da znadeš,
Ovaj momak koji sad te prosi
Od mladića mnogi rekord nosi.
Službenik je ima lijepo zvanje
Dobru kuću, vinograd, imanje
Tog mladića poznaješ odavno,
On će doći da te prosi javno.
Pa iskreno tvoga oca moli
Da ti sa njim sastanak dozvoli
I samnom je pričao ustvari
Da ne misli o nekoj prevari.
A naša je kćerce želja žarka
Da ti pođeš za Bandala—Marka,
Na to Zorka rumeni pa blijedi
Pored majke zamišljena sjedi,
Lice bijelo turila u dlane
Pa pred majkom gorko cvilit stane.
»Slušaj majko ako znaš za boga
Zašto diraš rane srca moga,
Od koga sam izgubila ključe
Pa ih drugi po džepovim' vuče.
Ovo ima dvi godine dana
Da od sruca ja imam dragana,
Ja ga volim a on nešto ćuti
Zato mi se u pameti muti.
Moje srce samo za njeg' bije
A on ljubav prema meni krije,
Ili za moj osjećaj ne znade
Pa se s drugim u večeri krade.
To je Mirko moga srca breme
Puno tvoja kćerka za njim vene,
Zvani Radas iz Mratova sela
Njegova me kosica zanijela.
Možda mi ga sada druga ljubi
I s njom se moje zlato gubi
Al' računam da je moje janje
Dok ne pođe s drugom na vjenčanje.
Volio me kao pčela cvijeće,
A sad evo ni pisat mi neće,
Ili sada drugu dragu voli
Radi tog me srce majko boli.
Ostavi me bećar pa mi je žao
Možda j' ljepšu od mene našao,
Ali da ga voli ko ja mlada
Neće majko naći je nikada.
Otkad sam ga mlada upoznala
I u moje grudi zaključala
Pa iako ne dođe nit ne piše
Za njim srce čezne i uzdiše.
To je mladić privlačnog pogleda
S kojeg oko skinuti se neda,
Hitro hodi, a lijepo se nosi
Kad govori djevojkam prkosi.
Kazat ću ti sada jednu tajnu
Koju čuvam za uspomenu trajnu,
Kad sam prvi puta njega srela
U govoru ja sam se pomela.
To je bilo u zadruzi mati
Kad sam išla šećer kupovati.
Neotkuda on u dućan stupi
Zatim bliže do mene pristupi,
Pogleda me od glave do pete
Pogled mu se sa mojim susrete.
Ja se zbunih pa pogledah gori
A on nato meko progovori
Smijem li curo da se tebi-javim
A zatim ću da ti se predstavim.
Ja uspjela odgovorit nisam
Jer tog časa zaboravim di sam,
Ne čekajuć on mi ruku pruži
I razgovor nadalje produži.
Nemoj Zore da se praviš gluva
Da ne čuješ otkud vjetar duva.
Ako mene dosad ne poznaješ
Evo zato priliku imadeš.
Ja sam Radas, Mirko mi je ime
A za tobom moje srce gine,
Na dopustu sad sam dvaest dana
Ali mira nemam kod svog stana.
Samoća me sa svih strana bije
A za tobom čeznem još od prije,
Srce krotim a ono me gura
Kao listak kad uhvati bura.
A sad evo prilika se pruži
Da priroda srcu se oduži,
Sad na tebe imam molbu Zoro
Želim da te vidim uskoro.
Nastojeći da budemo sami
Jedne noći u večernjoj tami,
A gdje da se nađemo i kada
Molim da mi kažeš curo mlada.
A zatim se ruko mu džep maši
Slušaj Zoro ništa se ne plaši.
Ovo uzmi i u tašku stavi
To je simbol iskrene ljiibavi.
A iskrena je ljubav sve do groba
Nemoj Zoro gledat na drugoga,
Budi vjerna i za mene daj se
A nevjere od mene ne boj se.
Uskoro ću ja otić od kuće
Jer me dužnost veže za buduće,
Pa ako se zadugo ne javim
Ali neću da te zaboravim.
Uspomenu tad ovu prihvati
Reći će ti da još ljubav cvati,
A sad mila ja ti ruku dajem
U mislima kod tebe ostajem
Ostaj zdravo i vesela budi
Nek te slavuj svojom pjesmom budi,
To izreče okrenu mi leđa
I sada me taj sastanak vrjeđa.
Jer je bio kratak i suviše
Ali danas na srcu se piše ,
Kad odmakoh od dućana dalje
Pođoh vidjet u taškicu šta je.
Kakva je to .uspomena mala .
Što bećarska ruka mi je dala,
Kovertica bijaše malena
S polja bijela unutra zelena.
Na koverti nacrtano cvijeće
Ko da cvata u rano proljeće,
Otvorih je i sliku opazi
Planuše mi rumeni obrazi,
Poljubih je i šapnuh joj nane
Bit ću tvoja moj mili dragane.
Preko slike nekoliko slova
»Spomenica mala draganova«.
»Evo Zore uspamena slatka
Samo pazi da ne bude kratka,
Ako ovo uvene ko cvijeće
U životu nećeš imat sreće!«
Poslije tog sam majko razmislila
Što bih dragom ja za uzvatr dala '
Dat ću oči nek mu bude hvala
A uz oči srce iz njedara.
Iza toga na nedjelju dana
Kad sam bila kod ovaca sama,
Ispod male Gospe kraj Lukara
Odjedamput spazih tog bećara.
Bio j' samnom do kasno u veče
Taj sastanak i danas me peče,
Kad sam njemu tvrdu vjeru dala
I za prvi poljubac saznala.
Poslije ode on u rudnik »Rašu«
Da se brine za budućnost našu,
Rekao je kada se povrati
Da će mene za sebe vjenčati.
Od tog dana pa evo do sada
Ja još majko ne vidjeh ga mlada,
Nit dolazi niti mi se javlja
Dal me voli ili me ostavlja.
II vremena nema da mi dođe
Da me bere ko sazrelo grožđe,
Ja mladića vidim na hiljade
Ali drugi za me ne valjade,
Jer sam njemu dala tvrdu vjeru
Da mu neću učinit na vjeru.
Eto majko sad sve dobro znadeš
A u rukam moj život imađeš,
Kod toga se sjeti mati mila
Da si i ti nekad mlada bila.
Jer ljubav nije šaka bara
A djevojke najvole bećara,
A ja nisam ko sazrelo grožđe
Da me bere koji prvi dođe.«
…nastavlja se pod linkom:
http://promina.blog.hr/2012/08/1630978565/gorka-ljubavmarko-m-popovic-4-dio.html
Oznake: „Gorka ljubav“-Marko M Popović
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
