Ode nam fra Krešo u Danilo
Na internetu se može pronaći sljedeći dokument,:
KAPITULSKI KONGRES
Split, 10.-13. sprnja 2012.
Personalne promjene
…a u dokumentu se može pročitati (između ostalog) gdje odlazi naš dosadašnji župnik-fra Krešimir Mikelić, i tko nam dolazi- Fra Petar Pletikosa (evo navoda iz teksta):
X. ŠIBENIK - SAMOSTAN SV. ANTE PADOVANSKOGA
Župe samostanskog okružja
46. DANILO - Fra Krešimir Mikelić – župnik
XI. VISOVAC - SAMOSTAN GOSPE OD MILOSTI
67. PROMINA - Fra Petar Pletikosa – župnik
Link prema navedenom dokumentu:
http://www.franjevci-split.hr/pdf/kongres_tabula_2012.pdf
Brzo su prošle tri godine, „jedan mandat“, fra Krešimirovog boravka, rada, dušebrižništva.. u Promini, i red je napisati koju riječ na tu temu.
Po čemu ćemo se sjećati fra Krešimira?
Ako smo materijalisti, (premda bi prvo trebalo gledati duhovnu dimenziju fra Krešimirova rada), svaki put kad pogledamo zvonik crkve sv Mihovila, sjetit ćemo se da je obnovljen njegovim zalaganjem i naporima.
Kad smo već kod građenja, svom „nasljedniku“, fra Krešimir ostavlja garažu pored fratarske kuće u Čitluku.
Za njegova mandata, uvelo se pravilo polaska sprovoda kod Gospe Čatrnjske iz mrtvačice (koja se do tada nije koristila), a ne od kuće pokojnika, kako se išlo oduvjek…A pozvat na sprovodu okupljene u ime obitelji na sedminu, ne bi htio ni pod razno…
Ali, važno je napomenuti da je Nastavljeno tiskanje Župnog lista „Promina“….i vjerojatno još štošta drugoga.
Ipak, uz ime fra Krešimira, u mojim mislima će uvjek prostrujati jedna riječ, jedna misao- „iskrenost“.
Fra Krešimirove propovijedi bile su iskrene, pogađale su u srž problema, pa kako bi rekli „kom' opanci-kom' obojci“.
Naravno, malo komu se sviđa čuti istinu o sebi, i tu nam obično takvi propovjednici budu svrstani u kategoriju „pa nije mi baš nešto…..“, i „ne shvaćamo ih baš najbolje“….
I sad se od srca nasmijem situacijama kad dođe vrijeme mise za propovijed, a fra Krešimir je nonšalantno preskoči.
Svi bi se pogledali…i pukli bi od smijeha….al' tko smije.
Na to bi netko tiho dobacio „Nema propovijdi-nema lemuzne“.
Ali, fra Krešo je „preskakanje propovijedi“ objašnjavao riječima, da je bolje ako se nema što pametno za reći, ne reći ništa!
Ipak, kada bi propovjedao…činio je to sa srcem, i kako sam već rekao- iskreno, bez dlake na jeziku.
I dao nam je misliti o našem životnom putu, o našim postupcima.
Dao nam je misliti o našoj ljudskosti, našem često „instant“ shvaćanju vjere.
Našem „odvajanju vjere od stvarnog života“- U jedno vjerujemo- a drugo živimo, jer se takav način življenja podrazumjeva kao normalan „zar je to dvolično?“-zapitali bi se neki…
Fra Krešimir se nije klanjao materijalnom, nego je uvjek nastojao u nama probuditi duhovne vrijednosti, probuditi u nama istinske vjernike….Nije nas djelio na one koji imaju, i one koji nemaju…Imam osjećaj da je njegovo mjerilo ljudi „Il- jesu- il' nisu ljudi“.
Naravno...svatko od nas će pamtiti fra Krešu po slici stvorenoj iz svoga kuta gledanja...a ovo je bilo viđenje iz mog kuta.....
Fra Krešimire, nek' Vam je sretno u novoj župi!
Živili!
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
