„Gorka ljubav“-Marko M Popović- 12. dio
Prethodni post na ovu temu nalazi se pod linkom:
http://promina.blog.hr/2013/01/1631478213/gorka-ljubavmarko-m-popovic-11-dio.html
Gorka ljubav (12. dio)
Tu imalo što se dodat nije
Dozvola je potpisana prije,
Ipak radi forme i ravnanja
Kao amen poslije vjerovanja.
Tako i njen otac sada veli:
»Neka djeco bude vam po želji!«
A što drugo reći nije ima
Doveden je do gotovog čina.
Zatim Zorka servira večeru
Starom ocu i svome dilberu,
A i ona sjela iza stola
Lijepo jelo kušati se mora
Od kada je za sebe spoznala
Nije tako slatko večerala.
K'o što ove večeri vesele
Kad se njene ispuniše želje,
A kada je bilo noći pola
Zora svojeg isprati sokola.
Još mu ona na rastanku reče:
„Mili dragi obiđi me češće“
Tako Mirko ode svojoj kući
Zora osta svadbu čekajući!
Idućega dana dragi brate
Po selu su to žene raznijele,
Saznalo ih svega nekoliko
A u kratko malo i veliko,
Jer njihovi telefoni rade
Tako brzo i Marko saznade.
Saznao je već istoga dana
Pa se žurno uputi iz stana,
Odlučio mora naći Zorku
Da ispita ovu vijest gorku.
Njegov otac ko da nešto sluti
U srcu mu i glavi se muti
Suze lije svojeg sina pita:
„Kud ćeš sine kad ti duša skita
Te ostavljaš svoga oca stara
Nemoj kakvog da učiniš kvara!“
Mili oče zar ti nisi čuo
U nedjelju kad' je vjetar puh'o
Dođe Mirko iz Mratova dole
Svojom dragom u njezine dvore.
Pa mi moje srce neda mira
Zavolila tog' je kavalira,
Odvest će mi ružu mirisavu
Za nju oče izgubit ću glavu«.
To izreče iz kuće nestane
Otac u kući zamišljen ostade.
Zorku srete u jednome sokaku
Pošla mlada ovcama na vlaku,
Čim ga vidi uplaši se mlada
Jer sastanak ovaj nije rada.
Priđe k' njojzi pa joj reče tužno:
»Slušaj Zorka čujem nešto ružno,
Što se mome srcu ne dopada
Da sa drugim ašikuješ mlada.
I sa njime vodiš ljubav pravu
Samnom hoćeš izvoditi šalu,
Primila si prsten od drugoga
Od mene ga držiš za boljega.
Pa ako te Mirko iznevjeri
Ti bi onda s vjerovala meni,
A meni se to ne dolikuje
Zaručnica samnom da tuguje.
Zašto Zore činiš stvari takve
Koje mogu biti naopake,
Nije lijepo da se igraš dice
Za sigurnost na dvije stolice.
Jer iz ove neumjesne šale
Mogle bi se obe da prevale,
Jer tako mi mojega imena
Ako meni ne budeš iskrena.
Učinit ću nešto što je grešno
Al' će srcu biti mi utješno,
Pa makar me koštalo života
Jer za mene ovo je sramota.
Sramota je od ljudi, momaka
Naročito mladi djevojaka,
A sad dođi pored mene sjedi
Pa iskreno reci kako sledi«.
Al' se ženske uplašit' ne dadu
Taktika je glavna u napadu,
Jer je napad najbolja obrana
A kod ženski to je dobra strana.
»Slušaj Marko daj se urazumi
Moje srce ne može da glumi,
Rad čeg' sam se obećala zate
Nek' ti kažu moj otac i mate.
A ja o tom šta reć' nemam mlada
Jer moj život drugome pripada,
Ne od sada već treća godina
Da ja imam svojeg berekina.
Sa kojime ljubujem od prije
A za mene brak nasilan nije,
I ta ljubav trajnih uspomena
U srce je moje usađena.
Pa ako bi pošla silom za te
Što su htjeli moj otac i mate
Danas, sutra ti bi me preveo
I od srca nebi me volio.
Radi toga ti se mene mani
O ljubavi našoj ne divani,
O tome je govorit najteže
Jer se ljubav životom veže.
A život je k'o rosa na travi
Brzo vene bez prave ljubavi,
A Promina ima cura dosta
Što čekaju željno takvog gosta.
Pa ćeš lako izabrat draganu
A gluposti odbacit na stranu.
Već ti Marko budi miran sada
Idi kući prihvati se rada.
Sredi sobu za draganu mladu
A ja sada idem svome stadu,
A još usto stajat mi je zima
Žurim jer sam k' ovcama zakasnila.
Pa što prije moram stići toru
Da utvrdim je su l' sve na broju,
Jer nekoja ako se izgubi
Kod kuće su grubi i surovi«.
To izreče brzi korak dade
Marko stajat na mjestu ostade,
A Zorica krenu ispod sela
Od njega se rastala vesela.
Rekla mu je što treba da znade
Pa na srcu lakše joj je postade,
Nastavlja se....
Oznake: „Gorka ljubav“-Marko M Popović
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
