„Gorka ljubav“-Marko M Popović- 15. dio-kraj
Prethodni postovi na ovu temu nalaze se pod linkom:
http://promina.blog.hr/oznaka/gorka-ljubav-marko-m-popovic
Gorka ljubav (15. dio)
A da bi vam ovo bilo jasno
Objasnit ću dok još nije kasno,
U općini Marko je radio
Na dužnosti tajnika je bio.
Pa u vezi dužnosti i zvanja
Trebao je biti kod vjenčanja,
A da nije tu zaposlen bio
Možda s' zločin nebi dogodio.
Kad mladenci unutra su ušli
Zamišljena sjedeći ga našli,
Bijelo lice stavio međ šake
Čuo nije pjesmu ni korake.
Pa kada se pred njim pojaviše
Kao da ga iz sna probudiše,
Na ulazu rekli su mu »Zdravo«
Al' to Marko nije razabrao.
Kad opazi Zorku u bjelini
Klonuše mu živci u cjelini,
Videći je drugom ispod ruke
Nije moga' maknut' se od muke.
Tad kum reče:
»Čujte momci dragi
Mislim znate o čemu se radi,
O vjenčanju daj požurite malo
Da se nebi previše čekalo;
Jer mladenci nemaju strpljenja
Srca su im puna uzbuđenja.
Na to Marko izvadi penkalu
I poreda knjige po astalu,
Po ladici spise preturuje
Ispod oka Zorku pogleduje.
A zatim se mladencima obrati
"Morat će te malo pričekati,
Budite opvdje ja ću odmah stići
Moram nešto u zadruzi dići“.
To izreče siđe ispod skala
U mesnicu Lujice Dizdara.
Te sa banka oštar nož uzima
Što je ovaj radi posla ima.
Nož mesarski u vidu koljača
Postavi ga za kaiš od hlača.
Preko njega spusti kaput dugi
Da to netko ne vidi od ljudi,
Pa bi moga dosjetiti se jadu
Pa izvesti svatove i mladu
A kad ga je dobro zamaskira
Zaleti se u vidu leptira.
Plamen vrući iz lica mu bije
A osveta iz očiju sije.
Hitro hodi i tiho šapuće:
»Nevjernice jeli to moguće
Moje srce boluje i tuži,
Kod naroda ti mene naruži
Zašto Zore ti ovo učini;
A i tebi nije baš za diku
Što si takvu uzela taktiku.
Ovaj koljač smrt će ti zadati
Pa sna s' drugim nećeš uživati,
I mome će srcu lakše biti
Kad te živu ne bude viditi«.
U tom bjesu unutra upade
Kraj kumova, pa dođe do mlade,
Čim je stao odmah progovori: :
»Najpre želim čestitati Zori,
Jer nekada imali smo vezu
Pa sam ovu dužan obavezu«.
To izreče nož uzima kruti
A još niko o Jadu ne sluti,
Ni tko vidi niti tom se nada
Što se strašno sprema iznenada;
Kako j' Zora bila na stojeći
Udari j' međ junačke pleći.
Nož prokleti prođe joj kroz tjelo
Te udari u srce veselo.
Pa kad njeno srce je dotaka
Ispusti ga iz prokletih šaka.
Ostavi ga u njenim plećima
Pa se naglo približi vratima.
Naprjed ide pogled baca za se
Rekao bi sa njom pozdravlja se.
A Zorica s' bolom u grudima
Gleda Mirka sa suznim očima,
Vruća krvca pored noža taji
To su njeni posljednji trzaji.
Poprska joj svileno odjelo
Što j' krasilo dotad lice bijelo
Sad posljednju ona pribra snagu
I prozbori riječ svome draganu«
»Mili dragi ostaj sretan sada
Rad' ljubavi moj život propada,
Ubojici se nije dopadalo
Moje srce što j' tebi pripadalo.
Njega nikad nisam ljubit htjela
To je bila želja roditelja.
Pa ne žalim što svoj život gubim
Al' nemila nemogu da ljubim.
A prokleta svaka majka da je
Koja 'ćerku prek volje udaje,
Budi stalno uz mene dragane
Dok me mladu u grob ne sahrane.
Svojim cvjećem ti moj grob zakiti
Lakša će mi crna zemlja biti.
Poljubit' te želim ovog časa
Jer životu mome nema spasa.»!
Zaleti se želeć da ga ljubi
Dušu pusti na njegovim grudim,
A Mirko je rukama prihvati
Od žalosti počeo plakati.
Nebi svojim vjerova očima
Da joj nije noža u leđima.
U licu je ista ko i prije
Ni malo se izmjenila nije
Samo što je krvlju poprskana
Kao da se smije na dragana.
Mladić ruku na grudima joj meće
Prisluškuje dal' se srce kreće
Krv brišući sa još toplog čela
Smišlja što bi rado čuti htjela.
Priča' bi joj utješno i milo
Nebi li joj srce proradilo,
Miluje joj valovite kose
Zbori riječi da rane izliječi:
»Vidiš mila kraj Lukarske strane
Izvor — česma gdje bijasmo lane,
Kažu da je iz vilinih dvora
Od nje bolan ozdraviti mora.
Kad se okrjepiš na tome studencu
Ići ćemo gore prema vijencu
Na Prominu kod čobanskog kuka
Napit ćeš se čistoga vazduha
Koji snagu u grudima stvara
Pogledat ćeš do Ravnih kotara,
Bukovicu, Knin, Petrovo polje
Sve otoke i Jadransko more.
Razna sela pored Krke rijeke
I zelene Bogatiće smreke,
A kad sunce padne u nizine
Sići ćemo dole sa Promine.
Kraj Lukara ispod Gospe male
Gdje je bilo ljubavi i šale!“
Al' Zorica te riječi ne čuje
Izbodeno srce joj miruje,
Zaspala je nepoželjnog sna
Na rukama svojega dragana;
I taj sanak kog jednom uhvati
Taj se više u život ne vrati.
Sad će znadem mnogi na to reći
Kako nije moglo da se spriječi
Da se njegov drski napad skrši
Da ubojstvo ovo ne izvrši.
U početku nitko znao nije
Kakva zloba u njemu se krije
A kad već je za nožem posega
Svi su dalje bježali od njega.
To je došlo k'o iz vedrog neba
– Kad je Zoru udario s' leđa,
Mladoženja k'o ukopan stao
Tom zločinu nije se nadao.
A nije se snaći ni mogao
Da bi bilo kakav otpor dao,
Kod toga se mora i priznati
S' golim nožem teško j' ratovati.
Ali ljubav od svega je jača
Jer se za nju u smrt korača,
Al' tu Mirko nije ima' sreće
Sa hrabrošću da, zaštiti cvijeće
Jer je bio daleko od drage
Kad joj Marko udarac zadade.
Mladi djever neiskusno momče
Problijedio k'o nježno djevojče,
Bijele ruke spustio niza se
Pa sa mijesta maknuti nezna se.
A kumovi ovaj prizor glede
Ne izmogli reći ni besjede
Mlade jenge u ćošak se zbile.
Sa rupcima oči zatvorile
Da ne vide razvoj tog udesa
Oči kriju gorke suze liju;
Gledajući ljubavnu osudu.
Kad ljubavnik sam je izvršava
Protiv zakonskog i moralnog prava
Ne imajuć osjećaja, bola
Da uništi život lijepšega spola.
Kad vidješe gdje u krvi pada
A još tako dražesna i mlada
Bi mu teško, ali mogo šta je
Kad sudbina njena svršena je
Posle ovog tužnog događaja
U sjedištu općine Oklaja
Na sve strane brzo se saznade
Za smrt gorku od djevojke mlade
I njezini roditelji mili
O tom bolu saznali su bili.
Otac plače gorke suze lije
Ovom jadu nadao se nije,
Tužna majka kraj šporeta pala
Sa suzama lice okupala.
Sa šakama tuče se po glavi
Kose čupa hoće da s' udavi.
I ostali svi redom iz kuće
Za Zoricom roneć suze vruće.
Zatim otac i majka se diže
Do općine primičuć se bliže.
Prijatelji vode ih za ruke
Jer ne mogu hodati od muke
Kad su došli tamo ispred zgrade
Al pristupa unutra ne 'made.
Držati se svaki treba reda
Komisija dok je ne pregleda,
Zatim brzo dođe limuzma
S' komisijom iz kotara Knina.
Ovo mrtvo biće pregledaše
I dozvolu za ulaz dadoše,
Kad u.sobu uđe otac stari
Rekao bi da ga kap udari.
Pored kćerke na koljena pade
Radi tuge snaga ga izdade,
I starica na pod tad se sruši
Od tereta na srcu i duši.
Posle toga momci je uzeše
U tišini Zoricu odnese,
Među njima Mirko je bio prvi
Poznao se poprskan od krvi.
U svakom je poslu prvi bio
Dok je nije u grob sahranio,
O sprovodu što ću da vam pišem
Kad je bio tužan i suviše.
Jer od kad je Promina postala
Nije takav sprovod dočekala,
Da j, toliko bilo djevojaka,
Ljudi, žena, najviše momaka.
Otpratiše do vječnoga joj stana
Svaki tužan, lica uplakana,
Spustiše je u hladnoga groba
Pokvasiše je suze dragoga.
Pored crkve svetoga Mihovila
Gdje je negda mnoge zadivila,
A sad dalje što znati želite
Što je bilo od toga ubice?
Posle neg' je zločin izvršio
1 osvetu što je naumio,
Dal je stao u zgradi na licu
Kad je s' nožem ubio Zoricu.
I čekao razvoj događaja
Da se skupe organi i raja.
Ili žurno u bjegstvo se dao
Odgovornost da bi izbjegao
Da ne padner u ruke njenima
Dok ih prva ne prođe ljutina
Jer ako bi šaka im dopao
Možda b' kraći za glavu ostao.
A to mu se dopađaio nije
Odluči sklonit se što prije
Pogledao po uredu nije
U kojem je radio mal' prije.
Nit zatvori od stola ladice
Gdje je ima povjerljive spise,
Već se naglo približi do vrata
Niza skale skoči s' par koraka.
Na brzinu iz kruga odjuri
Rekao bi na posa se žuri
U Oklaju ne stade minuta
Munjevito do Knina odluta.
Čim bijaše do grada domaka
Miliciji dopao je šaka.
Na iskazu dijelo je priznao
I na razne načine pravdao,
Odgovornost znao j' da ga veže
Pa je nekako htio da izbježe
No za.rukom to mu pošlo nije
Trinajst godin' dobi joj robije.
»Ovu pjesmu završiti želim
I sa vama osjećaje dijelim,
To je pjesma od seljačkog sina
Kojemu je i u snu Promina.
Što Vas sviju pozdravlja na kraju
Doviđenja u mjestu Oklaju.
Vama pjesme meni život duži
Nek nas sreća u životu služi . . .«
16. I 1961. godine
KRAJ
Došli smo do kraja ove pjesme, priče ispričane stihovima.
Priče o jednom tužnom, tragičnom događaju, tragičnom spletu okolnosti.
Priča iz koje se može učiti, bez obzira na vrijeme u kojem se dogodila.
Vremena se mijenjaju, ali ljubav i ljubomora uvjek istim korakom svijetom hodaju.
Oznake: „Gorka ljubav“-Marko M Popović
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
