„Gorka ljubav“-Marko M Popović- 10. dio
Prethodni post na ovu temu nalazi se pod linkom:
http://promina.blog.hr/2012/12/1631264268/gorka-ljubavmarko-m-popovic-9-dio.html
Gorka ljubav (10. dio)
A zatim se uputila leći
Nađe muža cigaru pušeći,
Prije nego je odjeću skinula
Poče njemu riječi da servira
Slušaj Jandre što novoga ima
Reći ću ti znam da te zanima:
»Kad je Zorka ovce dotjerala
Jednu novost na znanje mi dala,
Da je s Mirkom sastanak imala
I da mu se mlada obećala,
A za Marka neće ni da čuje
Već planove sasvim druge kuje.
Ti planovi u tom se sastoje
Da ti dadeš odobrenje svoje
Da se može za njega udati
Da se skupe rodbina i svati.
A i Ja te molim kao druga
Dozvoli joj za mladića toga,
Može nešto raditi se o glavi
Dešava se svega u ljubavi.
Pa da na nas padne božja kletva
Za smrt gorku od svojeg djeteta
Neka pođe za kog ima želju
A nas dvoje učinimo svoje
Podajmo joj stvari i odjeću
Samoj sebi izabrala sreću.
Pa ako joj nešto i pofali
Neće smjeti nikom da se žali,
A sudbina svemu je po srijedi
Pa se tome protiviti ne vrijedi.
A sad nije staro doba naše
Kad stariji prosili su snaše,
A mladoženja kod kuće je čeka
Zadovoljan što bi otac reka.
II djevojku kad obeća tata
To je bilo k'oda je udata.
Običaji drukčiji su sada
Svaki gleda što mu se dopada.
Danas cure s momcima se sastaju
Po volji se žene i udaju,
Pa zbog toga nije ništa novo
Što je Zora učinila ovo.
Ja znam dobro bila ti je želja
Da Brandala imaš prijatelja,
Pa i ovo nisu ljudi loši
Svi se s njima hvale u varoši.
Radni ljudi, a uz to veseli
Zlo i dobro jednako se dijeli.«
Kad je Jandre saslušao ženu
I odluku razumio njenu,
Radi njene prevrtljive ćudi
U njemu se strašan bijes probudi
Teoretska nastavi se bitka
Izmeđ' ovih starih supružnika
Svaki na svoj način prijedlog daje
Ko trgovac kad robu prodaje.
Ko s običnim plijenom barataju
Jer osjećaj očinski nemaju,
Pa u jad dijete guraju svoje
Pred kojom tek lijepi dani stoje.
Ujutro kad se otac diže
Kćerku zove da pristupi bliže,
Dođe Zorka uzdignuta čela
Ne baš tužna a niti vesela.
Uzbuđena, znatiželjna uz to
Izgledala-malko zabrinuto,
Spremna na sve i ono najgore
Spremila je ocu odgovore
Trudila se da ne bude stidna
Jer brak sretni sad je glavna brig
A tajiti šta ne made više
U obranu snagu skoncentriše
Pri dolasku »dobro jutro« reče;
Otac ćuti glavu ne okreće
Tek kada je povuka par dima
Pogleda je smrknutim očima –
»Slušaj ćeri što misliš u glavi
Pa ti očev savjet zaboravi.
Mi vodimo računa o tebi
U životu da stradala ne bi
Jer u bijedi ljubavi ne ima
A to j' teško dokazati mlađima.
Pa na koncu kad nastupi kriza
Za povratak tad se traži viza.
A kod tebe da to ne uslijedi
O tom prije račun vodit vrijedi.
A moja je dužnost kao tate
Da pristojnu kuću nađem za te,
A to sam ti i našao sada
A ti drugog uzimaš za draga.
Koji mora daleko od kuće
Boriti se za dane buduće
A sada mi uslove postavi
Da se ova pogreška ispravi.
Ali ako ni to nećeš ćeri
Onda ruke od mene operi,
Ove riječi izgovori kada
Njenom srcu udarac zada.
Jer je oca voljela k'o oči'
Koji sad joj sretni život koči,
Prema njemu stojeć sučelice
Pogleda ga u smrknuto lice.
Nije lako sve ispoljit jasno
Ali mora dok ne bude kasno,
Jer se gvožđe kuje dok je vruće
Poče Zorka ocu da šapuće:
»Poštovanje to je dužnost sveta
Roditelju od strarie djeteta,
Prema vama ja sam ga imala
Od kada sam za sebe saznala.
No uzalud moje poštovanje
Dajete me drugom kao janje
Ne misleći da sam jošte mlada
I budućnost da meni pripada.
Reći ću ti sada,oče dragi
Tu su blizu Krke vodopadi
Kraj rijeke su duboke pećine
Gdje ribari svraćaju od zime.
U pećini po danu je tmina
Ništa nemoš vidjeti očima,
Po njoj golub s golubicom leti
Da je orao ne ugrabi kleti.
A ložiti nemožeš od dima
Koji škodi čarnijem očima.
No život je svakom drag i mio
Nije važno u kom dobu bio,
Ovdje nešto reći ću za mlađe
Kojima je ipak živjet slađe.
Pogotovo ako su sređeni
A to znači sretno zaljubljeni
Jer život je tim draži još više
Ako u njem duh ljubavi diše
Među koje spadam i ja jadna
U ljubavi nemoćna i bjedna.
Da učinim što mi srce traži
Moj osjećaj za oca ne važi.
"Ti za mene hoćeš kulu tata
Koju neću da je puna zlata,
U njoj bi mi bila pustoš—tama
Bez Mirkića mojega dragana.
A pećina ljepša je od raja
Od dragana kad me ne razdvaja.
Jer i tu bi za utjehu znala.
Kad bi Mirka uz sebe imala.
Već ti oče a uz to i mama
Svojega se ostavite plana.
Da ne budem tužna zabrinuta
Jer za mene imaju dva puta;
Prvi jeste poći za mog ranka
A drugi je bunar il bezdanka.
Zato molim dozvolite sada
Da za Mirka ja se udam mlada,
Da zajedno živimo u svijetu
Kao pčela u proljetnom cvijetu.
Jer bez njega za mene život nije
Sa njim moram sastat se što prije
Nastavlja se…..pod linkom:
http://promina.blog.hr/2013/01/1631478213/gorka-ljubavmarko-m-popovic-11-dio.html
Oznake: „Gorka ljubav“-Marko M Popović
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
