„Gorka ljubav“-Marko M Popović- 14. dio
Prethodni postovi na ovu temu nalaze se pod linkom:
http://promina.blog.hr/oznaka/gorka-ljubav-marko-m-popovi
Gorka ljubav (14. dio)
Čas polaska primiče se bliže
Kum vjenčani na noge se diže,
Uze čašu u ruku desnicu
Da pozdravnu održi zdravicu.
Okrenu se prema gazdi kuće
I pozdrave uputi mu vruće:
»Mi smo došli ja i družba cijela
Radi jednog zadatka vesela,
Tu se radi o vašem djetetu
Koja dužnost izvršuje svetu.
Jer priroda svemu je posrijedi
Bez ljubavi ni život ne vrijedi,
Od tebe se sada riječ traži
U nov život tvoja kći polazi.
Blagoslov je dužnost roditelja
A za volju sviju prijatelja«.
Sa starcem se on kucnu u čašu
Za budućnost mladenaca i našu,
Vino popi a čašu ostavi
Tad njen otac u tremi se javi,
Svatovi se na nage digoše
I pažljivo slušati stadoše.
»Pozdravljam Vas dragi prijatelji
Vaš dolazak puno me veseli
Dugo će mi u srcu ostati
Kad su bili mog djeteta svati.
Među vama biti mi je slatko
Žao mi je vrijeme je prekratko,
Tebi Zore moje milo janje
Koja sada ideš na vjenčanje;
I tvom Mirku odabranom zlatu
Mnogo sreće u budućem braku.
Kud god išli nek vas sreća prati
Drugo ništa ne mogu vam dati«;
Uto majka u sobu došeta
I darove donese za zeta.
Dajući ih ovako progovara:
»Evo Mirko za te skromnog dara,
Uzmi zete to su dari moji
Al' od sviju jedan je najbolji!
Dala sam ti ružicu rumenu
Na grudima mojim odgojenu,
Miriši je do suđena dana
Do sada je još nemirisana.
Čuvaj da ti ne uvene ruža
To je dužnost svakoga pravoga muža,
Pa od srca ja vam sreću želim
Sastanku se vašemu veselim!«
To izreče ud'riše joj suze
Udalji se čim darove uze,
U spremljena kola posjedaše.
Zorica se sa svojim pozdravljaše
Rodnu kuću i majku ostavlja,
Starog oca druge ukućane
Iz oka joj ni suza ne kane.
Stara majka sa njeme se ljubi
»Sretno ćeri samo dobra budi«.
I ne sluti za na vijek da je
Pripremila njojzi ispraćanje
Kola kreću brzinom motora
Do pred zgradu općinskog odbora.
Gdje naroda mnoštvo ih dočeka
Iz Oklaja i ostalih mjesta.
Guraju se pred ulaz u zgradu
Svak bi htio bolje vidjet mladu,
Mnogi šapću bože lijepa li je
Mnogo ljepša neg' je bila prije.
Iz kola se vani iseliše
U matični odjel uputiše,
Gdje sve treba biti pripremljeno
Za vjenčanje k'o što j' naručeno.
Tu će sjesti svak' na svoje mjesto
A matičar k'o vladar na presto,
Koji treba u smislu zakona
A po želji jednog i drugoga;
Uz prisustvo kumova, svjedoka
Potvrditi punovažnost braka.
A njih dvoj' će sa potpisom svojim
Potvrditi da su nerazdvojni.
»Nu kako će doći do zločina
Poslušajte znam da vas zanima.
Prije toga za nju crnog dana
Marko kuću napusti za rana.
Jer subotom pazar je u Kninu
Da za neke stvari se pobrinu;
U gradu je osta' cijelog dana
Po pijaci hodao na vana.
A u veče oko dvanaest sati
Sa biciklom kući se povrati,
Njegovi su dubok sanak snili
Kad je doša nisu se budili;
U krevet se i on požurio
Nebi li se malo odmorio.
Bio'j trudan od puta i leda
Zaspao je odmah čim je lega,
A kada je deset sati bilo
Kroz prozor ga sunce probudilo.
Podiže se u kuhinju ode
Zove sestru traži tople vode,
Pa kad bijelo umio je lice
Radoznalo upita sestrice:
»Mila sejo kaži svome bratu
Jeli imam robu ispeglatu,
Moram otići do Ikice — Zore
Pa da čujem što njeni govore;
Dal će mi se ispuniti nada
Hoće l' Zora biti moja draga«.
Na to sestra malko se nasmija
»Slušaj Marko znam da ti ne prija
Da li neznaš il' ti je za šalom
Sad je Zorka sa svatima za stolom,
A vjenčat će se doći u odboru
Pa ćeš tamo moći vidjet Zoru«.
Njegovi su sve opširno znali
Ali njemu nisu kazivali,
Da se Marko nebi sikirao
Nisu htjeli činiti mu na žao;
Pa kad ovo od sestre je čuo
Kao živi oganj je planuo.
Od ljutine nos mu pocrveni
Od sestrice odmah se okreni,
Brzo ode te obuče robu
A zatim se spusti u konobu,
Samo čašu natoči rakije
S' apetitom stade da je pije.
Popi jednu pa natoči drugu
Zatim treću da rastjera tugu,
Munjevito do općine hita
Odlučio Zorki da čestita.
U mislima ispred zgrade dođe
Par mladića u susret mu pođe,
Pitaju ga kako se osjeća
Radi svojeg izgubljenog cvijeća.
U to jedan dobaci iz »klape«
Možda Marko ide po čarape,"
Koje će mu pokloniti Zora
Za uspomenu od najdražeg stvora.
Al' to Marko kao da ne čuje
Jer mu srce previše boluje.
Skoro nikog nije ni pogleda
Do matičnog odjuri ureda,
Čim unutra nogom zakorači,.
Na sve strane oštar pogled baci.
U uredu nije bio niko
Samo Mićan na stroju je tipk'o.
Ispred njega od župe krsnice
Od Radasa i Zorke Ikice.
Matičar je on bio u zvanju
Glavna ličnost u svakom vjenčanju
Pa je iz njih uzima podatke
Od rođenja do završne stavke.
Dokumente hteo je da sredi
Znajuć da se mladencima ne sjedi.
Kad naiđu sve gotovo da je
Osim potpisa što njih dvoje sastaje,
Marko svojem uputi se stolu
K'o da spise ne vidi u hodu,
Cigaretu uze i zapuši
Da bolove umiri u duši
U fotelju meku se nasloni
Nastojeći da brige otkloni.
Ali one k'o na filmskom platnu
Pred očima titraju u zraku
Tad ladicu od stola otvori
Ganutljive riječi progovori:
»Knjige bijele išarane malko
To ne mogu vjerovat nikako,
Da će ruka Džape matičara
Protiv volje svoga sekretara.
Upisati u Vas jedno biće
Koja mnoge očarava mladiće,
Ta djevojka privlačna — vesela
Najfinija iz jedanaest sela.
Koja se obećala meni
A sada je drugi momak ženi
A ja moram protiv srca svoga
Bit prisutan kod vjenčanja toga«
Nastavlja se…
Oznake: „Gorka ljubav“-Marko M Popović
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
