Iz arhive profesora Ante Vladimira Bikića-Škola u plamenu
Na ruševine „Stare škole“ u Oklaju, navikli smo se kao na nešto sasvim normalno, spomenik minulim vremenima, svjedočanstvo jedne nesreće, havarije, koja se dogodila „nekad davno“.
Stariji čitatelji bloga vjerojatno će se sjetiti tih dana….svojih nastavnika iz tog doba…privremenih učionica, i možda reći pa i nije to bilo tako davno…
Evo jedne fotografije iz 1966. ili 1967.. godine, i jednog, točnije 5 D razreda sa svojom nastavnicom, razrednicom Marijom Juric:
Pa kad je zapravo izgorjela osnovna škola Vijeko Širinić-Oklaj, možda se netko zapita?
Dogodilo se na današnji dan- rekli bi u kalendaru HTV-a.
Odgovor na postavljeno pitaje, daje nam sljedeći članak iz arhive profesora Ante Vladimira Bikića:
****
„Školske novine“ br. 44./1972. godina –Zagreb 19.12.1972.
Škola u plamenu
Školsko zvono više se neće čuti u zgradi Osnovne škole „Vjeko Širinić“ u Oklaju, a niti će prominski učenici ponovo sjesti u svoje klupe.
U subotu — 25. studenog u 21 sat i 30 minuta izbio je u školskoj zgradi požar.
Uzbunu su dali radnici HE „Manojlovac“ koji su polazili na rad u svoju smjenu.
Čitavo stanovništvo je bilo na nogama. Tražile su se gumene cijevi, došli su u pomoć kninski i šibenski vatrogasci.
Mještanin Mićo Bronić brzo je pronašao tajnika škole Matu Zrilića koji je zajedno s grupom građana uletio u goruću zgradu da bi spasili imovinu, a posebno arhivu.
Nije se moglo mnogo učiniti. Iz zbornice su spojeni samo ovogodišnji dnevnici.
Dim i velika vatra potpomognuta jakom hladnom burom onemogućila je akciju da se požar brzo lokalizira.
Požar je izbio na drugom katu — zahvativši krovnu konstrukciju, dok se plamen visoko dizao uvis. Požar je bio tako velik da su se željezni ormari u kojoj je smještena arhiva i željezna blagajna u kojoj se nalazilo 100 tisuća starih dinara topile.
Uništeno je 8 učionica i 4 kabineta, kao i sve ostalo u zgradi. Požar je ugašen tek ujutro (nedjelju). Izgorjelo je sve čitava arhiva, sav namještaj.
Izgorjela je Spomenica škole, i one iz 898 godine — zapisi i svi radovi učenika i nastavnika.
Prizor nakon ugašenog potara oko zgrade bio je tužan i potresan.
Svuda naokolo papiri, nagorjele teke i formulari, pismeni sastavi učenika.
A što je sve spašeno?
Nekoliko klupa i stolica bacane kroz prozore, dva televizora i jedan radio-aparat. Dok se šteta cijent na oko 700 milijuna starih dinara.
Posljedice i štete mogle su biti i veće — da je požar zahvatio drvenu konstrukciju plafona prizemnog kata u kojem se nalazio podrum OPZ -“Oklaj“ sa 45 vagona rakije i vina i ostalom robom.
Nakon ovog teškog udesa odmah je pokrenuta akcija da učenici nastave s redovnom nastavom. Održan je zajednički sastanak prosvjetnih radnika. Mjesnog ureda, i članova SK-a mjesta Oklaj na čelu s Mjesnom zajednicom. Donesen je zaklˇučak da se nastava održava u 6 učionica (prostorija) u zgradi bivše oklajske općine i 2 prostorije u Domu kulture.
No — i pored toga smještaj oklajskih učenika bit će znatno otežan, jer su 4 prostorije veličine 4x4, pa kako onda u te prostorije smjestiti odjeljenje sa 44 učenika?
Kako u nastupajuće dane zagrijavati prostorije koje su bez peći?
Kako nabaviti namještaj?
Bar klupe i stolice! Zatim osnovna pomagala i učila?
I tko će za to dati sredstva?
To su sve neriješeni problemi.
U svemu ovome pomoć treba da pruži društvena zajednica, kao i da se što prije pronađu odgovarajuća financijska sredstva za ubrzanje dovršetka gradnje nove školske zgrade u Oklaju — kako bi već jednom prominski učenici dobili čvrst krov nad glavom.
I na kraju — u novoj Spomenici oklajske Škole — stajat će šturi podaci, da je školska zgrada u Oklaju jedna od prvih zgrada Osnovnih škola na području Promine, u ratu 1944. spaljena. Nakon godinu dana ponovno obnovljena, 1970. godine potresom znatno oštećena, a 25. studenog 1972. godine uništena požarom — u kojoj se više neće ćuti školsko zvono, niti pjesma veselih prominskih učenika.
Vladimir MOJAŠ
***
Ipak, stanje u školstvu u Promini brzo se normaliziralo.
Već sljedeće godine, 4.11.1973. (nedjelja) nova škola je završena-izgrađena i službeno otvorena.
Uz već navedenu napomenu, profesor Ante u svojim zabilješkama dodaje -„Nastava počela mjesec dana ranije“.
Nova škola je također nosila ime „Osnovna škola Vijeko Širinić-Oklaj“.
Razgovarajući s prof Antom, saznao sam da je osnovna škola u Oklaju nakon Drugog Svjetskog rata mijenjala nekoliko adresa, ali je cijelo vrijeme nosila uvijek isto navedeno ime- „OŠ Vijeko Širinić Oklaj“.
Zanimljivo je saznati da je „Opća pučka škola“ u Oklaju započela s radom davne 1868. godine, Matasima iste 1868. godine, Razvođu 1891. godine, Lukaru 1905. godine, Puljanima 1927. godine, Mratovu 1940. godine, Podima 1954. godine.
Škole su bile i u Bogatićima, Ljubotiću, Čitluku, Suknovcima, Bobodolu-Marasovinama, ali nažalost prof Ante nema podatak o točnim godinama njihova početka rada.
Što ne znači….da se i to jednog dana neće negdje pronaći zapisano…..
I za kraj.... starije generacije se rado sjete svoje stare škole, na godišnjicu male mature- evo jedne fotografije snimljene2009 godine:
...a o njima sam pisao u postu:
http://promina.blog.hr/2009/08/1626575584/40godina-male-mature-ii-dio.html
Oznake: Iz arhive profesora Ante Vladimira Bikića, Školstvo u Promini
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
