Dan Doma za starije i nemoćne osobe u Oklaju 21.11.2012 (1. dio)
Prošle godine, na isti dan, blagdan Gospe od Zdravlja, po prvi puta, obilježen je Dan Doma za starije i nemoćne osobe u Oklaju.
Bio je to jedan jako lijep događaj, o kojem sam pisao u postu pod linkom:
http://promina.blog.hr/2011/11/1629645468/dan-doma-za-starije-i-nemocne-osobe-u-oklaju.html
Godišnjice su idealna prilika, „točka“ u vremenu, u kojoj zastajemo, pogledamo put što iza nas ostade, i put kojim želimo dalje krenuti.
Promatramo tragove što ih iza sebe ostavismo, sanjamo neke nove staze.
Na temu druge godine rada, života Doma, popričao sam s ravnateljicom Senkom Knežević, i evo što sam saznao;
Dom za starije i nemoćne osobe u Oklaju, i proteklu godinu bio je 100% popunjen.
Ukupno 63. žene i 23. muškarca, odnosno 86. korisnika, svakodnevno njeguje, pazi i pomaže 31. zaposlenik-zaposlenica Doma.
Korisnici Doma su pretežno iz Promine (45%), Drniškog i Kninskog kraja, ali ih ima i iz Šibenika, Splita, Slunja, Paga….
Sve ih je manje pokretnih (19. korisnika-20%), a sve više polupokretnih i teško pokretnih (39. korisnika-nešto manje od 50%), i nepokretnih 28. korisnika-odnosno negdje oko 30% „stanovnika“ Doma.
Uzmemo li u obzir da je prosječna starost smještenih u Domu 83. godine, navedene brojke, omjer pokretnih i nepokretnih, još je i dobar.
„Titula“ najstarije štićenice ove godine pripala je Janji Knežević koja ima 98. godina, dok je najmlađi stanovnik Doma Stanko Vrca rođen 1963. godine.
Nažalost, baka Cvita koja je prošle godine na Dan doma bila najstarija, preminula je nedugo nakon toga, nešto prije svog 102. rođendana.
Lista čekanja je i ove godine podugačka, te „poziv za dom“ očekuje 72. kandidata koji su predali potrebnu dokumentaciju.
Od samog početka rada Doma, ukupno je zaprimljeno 350. zahtjeva za smještaj.
Do sada je smještaj u Domu dobilo 160. štićenika, u ovoj godini 27. štićenika.
Cijena smještaja u Domu, kreće se od 2,800.00 kuna do 3,500.00 kuna, ovisno o pokretljivosti korisnika.
Na moje pitanje ravnateljici –što ju je najviše ražalostilo u protekloj godini?, sljedio je odgovor:
-Najteži su smrtni slučajevi…svaki slučaj je težak…poseban.
Ipak, smrt Branka Vujka, bila je najteža za sve. Bio je to čovjek koji je uvjek bio spreman pomoći drugima…uvjek je nešto radio…Uređivao okoliš, pomagao domaru Ivi..radio male kućice od kamena, razne suvenire….“
„Teško je gledati čovjeka koji pati. Gledati kako se bliže posljednji dani, a nemate načina pomoći ublažiti bol….
„Svakodnevna je to izmjena najljepšeg i najtežeg“.
Na pitanje, što će u protekloj godini izmamiti osmjeh na licu ravnateljice, usljedili su odgovori:
-Sretna sam kad vidim sretne i zadovoljne štićenike Doma. Kada se oni dobro adaptiraju na život u Domu…
-Sretna sam što smo prebrodili najhladniju zimu dobro pripremljeni bez ikakvih problema.
-Sretna sam što smo u tim najtežim trenutcima svi u Domu funkcionirali kao jedna obitelj, što su nam u pomoć priskočili i volonteri (Sanja Mlinar), što su djelatnici dali sve od sebe…kroz smetove po nekoliko sati pješačili do posla…
-Sretna sam, što smo od zime sklonili na toplo četvero socijalno ugroženih Prominjaca…što smo im mogli pomoći…
-Sretna sam što nam i dalje dobri ljudi pomažu svojim donacijama, što smo izmeđuostalog dobili projektor i platno za prikazivanje filmova…
Nakon pregleda protekle godine, zanimalo me kakvi su planovi za 2013. godinu.
Najveći je i dalje problem, što Dom nema nikakvo službeno vozilo.
Nezgodno je bez vozila organizirati odlazak do doktora, poboljšati društveni život korisnika.
Nabavom vozila, Dom bi mogao dostavljati jela za 15-ak starijih osoba na području Promine, te im na taj način olakšati život.
Ministarstvo je i ove godine priopćilo da su u planu nabave vozila za sljedeću godinu….ali tako je bilo i prošle godine….
Plan je i dalje moliti da se taj problem riješi, i svaka pomoć na riješavanju tog problema je dobro došla.
-Plan je i klimatiziranje prostorija u kojima su ljetne vrućene nesnosne….
-Uređivanje okoliša i sadržaja za rekreaciju…
Za kraj sam zamolio ravnateljicu, za još koju zaniljivost vezanu za korisnike Doma:
-Starost je puna mudrosti i iskustva.
Svaki korisnik je poseban na svoj način.
Tako Kaja Džapo u svojoj 82. godini recitira napamet cijeli niz prominskih pjesama, a poemu o Kraljeviću Marku da i ne govorimo….
Nedavno preminula Milka Validžić isto je tako znala cijelu Hasanagincu napamet..
Dasenka Radas rado zapjeva sevdalinke, dok Ivan Popović iz Kadine Glavice pjeva i recitira neprestano…
Oni koji su spretniji u rukama, kao Luca Ćipin, izrađuju čarapice, podmetače, stolnjake, košarice….
Preminuli Branko, oplemenio je Dom svojim rukotvorinama, pa će mo sutra neke od njih izložiti na posebnom mjestu…..
Ravnateljica je pohvalila i našeg župnika fra Petra jer rado obilazi Dom i njegove stanovnike, a za njegove mise subotom u 19 sati…stolice se sve ranije rezerviraju…..
U nastavku ovog posta, saznat će te kako je protekao Dan Doma, i vidjeti nekoliko fotografija na tu temu…a do tada….
Živili!
Oznake: Dom za starije i nemoćne osobe u Oklaju
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
