Turizam u zaleđu
Posjet Ministra Zmajlovića Puljanima-Promini, donio nam je cijeli niz naslova u dnevnim novinama na temu turizma u našim krajevima, točnije, planovima NP Krka u tom području djelovanja.
Čitajući Šibenski tjednik, naišao sam na jedan članak u kojem se donosi razmišljanje „lokalaca“ o toj temi, o razvoju turizma u našim krajevima.
Evo nekoliko navoda:
*************************************************************
Krka je primjer drugim nacionalnim parkovima!
Snježana Klarić | 31.10.2012 u 17:00
Link na članak: http://sibenskiportal.hr/2012/10/31/krka-je-primjer-drugim-nacionalnim-parkovima/
„- Mi to uglavnom radimo zbog lokalnog stanovništva jer je činjenica da svi ti ljudi, koji gravitiraju parku, žive od parka i primjetno je povećanje broja seoskih domaćinstava u zadnje vrijeme – govori ravnatelj Bulat“.
‘Lokalci’ pozdravljaju projekt disperzije posjetitelja prema sjeveru, priča nam Slavko Matas, iz Čitluka kraj Oklaja. No, nije sve tako jednostavno.
- Malo je ljudi ovdje spremno na to. Ljudi nisu dovoljno educirani, ne govore strane jezike, nemaju određene infrastrukture. Ja sam imao nešto u planu, ali ova me kriza ne usporila, već sam morao napraviti korak natrag – ne skriva Matas neuspjeli pokušaj da se okoristi blagodatima područja u kojem živi. Prihvat većeg broja gostiju ujedno je i naznaka globalizacije zaleđa Šibensko–kninske županije, a spremnost da iskoriste pružene mogućnosti, i u rodnom kraju ostvare san o boljem sutra Matas pripisuje susjedima s obje obale rijeke Krke koji idu u korak s vremenom, bez obzira na činjenicu da ne žive u razvijenoj, urbanoj sredini.
- Može čovjek i ovdje stalno živjeti, a da istovremeno prati suvremene trendove, ne mora čovjek živjeti u Parizu jer i tamo ima ‘sapetih’ ljudi, koji ne idu ukorak s vremenom.
-Ovdje imamo ljude koji to mogu pratiti i zato imaju izuzetno pozitivan stav prema tome što se nacionalni park definira u cijelom svom toku i da od toga imamo komercijalnu vrijednost – priznaje stanovnik Čitluka, smještenog na pola puta između Puljana i Oklaja.
NEKA TURIST S NAMA ŽIVI I RADI
Matas ima i ideju kako turiste, jednom kad dođu na sjever županije, navesti da ostanu duže od vremena predviđenog za obilazak prirodnih atrakcija.
- Strancu treba ponuditi nešto izvorno. Ne treba za njim vući ništa španjolsko, nego ono što imamo ovdje. Da on s nama živi, radi, da ide u vrt, kopa i bere, da ima crno ispod nokta kao i ja. Mislim da nam je taj ruralni ili aktivni turizam šansa, ali mi idemo na sunce i plaže – ogorčen je. Uvođenje turizma u zaleđe vidi kroz produženje sezone pa da se turistu ponudi atraktivno jesensko vrijeme, što i ne bi bila velika novost jer poznate su priče iz vremena prije Domovinskog rata kada su naši djedovi ‘vrbovali’ turiste i odvodili ih sa sobom u polja, vinograde i voćnjake gdje su im furešti rado pomagali u radovima.
- Imamo izuzetne predispozicije da nam turistička sezona u Hrvatskoj traje cijelu godinu, a to malo koja destinacija u svijetu ima. Mi na selima možemo upotpuniti taj sadržaj s onim što velike hotelske kuće na moru nemaju, a to je taj domaći ambijent – tvrdi Matas, dodajući da bi pomoglo kad bi i država umiješala svoje prste i kanalizirala dio aktivnosti u turizam u zaleđu, na sjever Krke – isto ono mjesto gdje JU NP Krka zadnjih nekoliko godina upućuje svoje posjetitelje i u tome, čini se, uspijeva.
*************************************************************
Dugo pratim u dnevnim medijima izjave kako političara, tako i „malih ljudi“, i moram priznati da se rijetko naiđe na ovako kvalitetan odgovor „lokalaca“ na temu turizma, NP Krke, neiskorištenih potencijala koje ima naš kraj.
Razmišljajući malo o ovoj temi, dolazim do spoznaje, da smo mi zapravo u ovim krajevima na nekoj granici između suvremene kulture življenja i tradicionalnog načina života i njegovih vrijednosti.
Ovaj kraj nije slučajno ovakav kakav jeste, nego su ga takvim učinile generacije naših predaka koji su živjeli određenim načinom života.
NP Krka je ustanova od koje smo očekivali nova radna mjesta i zaštitu prirode.
Dobili smo tri radna mjesta (u NP Krka) u dvadesetak godina njegova postojanja, i stalni nadzor rendžera-inspektora nad svim poljoprivrednim radovima na poljoprivrednim površinama u granicama NP Krka, i cijeli niz zabrana
Da li je priroda sada ljepša nego prije osnivanja NP Krka, to je priča za sebe.
Ali, vratimo se kulturi življenja u ovim krajevim, ta me tema malo golica.
Jeste li razmišljali, što zapravo putnik namjernik, turist...čovjek željan odmora u ovim krajevima uopće očekuje kad npr Prominu „zaokruži“ kao svoju destinaciju?
Evo nekoliko primjera iz svakodnevnog života:
Razgovarajući s jednim prijateljem, saznajem kako on već godinu dvije, ima mali inkubator, „leže koke koje nose zelena jaja“, ima prekrasne koke, prekrasne pjetliće.
Nađe se tu i patkica, guskica....ma ima svega.
Ali, zapravo, meni je gušt gledati čovjeka dok priča priču.
Čitati radost na njegovu licu, radovati se njegovoj radosti.
I tako, nedavno čujem...Susjedi su došli na odmor u Prominu....Pjevac je uredno pjevao svoje hitove svako nekoliko sati....Koke su nagrađivale pjevača „intimnim odnosima“ (neke rado, neke kao „haremsku“ dužnosti)...zelena jaja su se i dalje „nosila“...a onda šok:
„Sused, vaše koke mi nedaju mira spavati....molim Vas da ih nekako utišate!“
Pjevac i koke nisu se uklapale u odmor, i platile su glavom, zbog „nastrana života u zaleđu“, i njhovi smještajni kapaciteti su sada slobodni, isto kao i kuća „suseda“ koji se požalio na „buku“-jer ni odmor ne traje dugo.
Čuvši tu priču, gledam svoje koke i pjevca koje sam dobio u nasljedstvo....
Otvorim im vrata kokošinjca, „ekipa“ krene na marednu, i onda svak svojim poslom...Koke uredno čeprkaju po dvorištu, a pjevac kukurikne-i što mislite što se onda događa?
Nakon mog pjevca, javlja se Mirin, pa Agićev, pa od Sikavice, pa Pajiše i onda pjesmu završava Čilašev pjevac. Ne ide to uvjek tim redom, ali zanimljivo ih je slušati.
I gledam mog pivca na ogradi dvorišta, kako s ponosom pjeva svoju pjesmu.
Kuća mojih roditelja, ostala je prazna...a ja se sjetim Araličinog naslova „Gdje pjevac ne pjeva“... i kažem-neka živi barem pjevac i koke...živjet će i kuća....
Ali, nisu samo pjevci problem.
Često ujutro, kad krenem na posao, sretnem dvije žene kako „gone“ ovce na pašu u polje.
Ispred njih ovčice, a njih dvije polaganim korakom, savijenih leđa, sljede ih i tiho razgovaraju.
Za njima pas, koji je tu ako zatreba za ovcama potrčati....(jer su rekordi na sto metara odavno iza čuvarica stada...)
Nisu to ovce za neki „biznis“, za „okrenut neku lovu“, ....te ovce po meni imaju više neku „terapijsku“ ulogu, razlog da se usprkos svim bolovima u leđima, nogama, tlaku...gihtu...njih dvije ujutro podignu iz kreveta i s radođšću krenu u novi dan.
Sve bi bilo OK, da uz ovčice, nekada na pašu ne krene i jedna kravica.
Krave su inače radoznale životinje...a imaju i visine.
Kakve veze sad ima visina krave s ovom pričom, gdje u ovom slučaju problem?
Nakon povratka s paše, ta kravica je imala jednu gadnu naviku.
Kad bi „suseda“ došla na odmor u Prominu, s guštom bi uključila svoju plazmicu, da vidi „kaj ima novega kod kuće...u kulturnom svetu...ne...“.i kravica bi radoznalo mljackala ustima i s itstim, a možda čak i većim zanimanjem pratila „Pola ure kulture“, ali kroz prozor!
Većina „turista“ je navikla piti kavicu i gledati TV u društvu prijatelja, ali u društvu kravice na prozoru, vjerojatno je malo tko planirao.
Koja je poanta priče?
Slučaj je završio na sudu, i radilo se o „glavi kravice“, i iskreno ni sam neznam kako je priča završila....Bitno je napomenuti da kravica ipak nije mogla glavom gledati kroz prozor, nego je teme dana pratila ipak iz svog dvorišta, sa udaljenosti od nekoliko metara....al' pitanje je hoće li to sud uvažiti kao olakotnu okolnost.
I vratimo se sad pitanju „Što očekuju turisti kad dolaze u ove naše krajeve?“
Pjevci i kravice se već ne uklapaju u priču, što je sljedeće?
Mi koji tu živimo?
Da se vratim opet junacima priča...pjevcima, karavici i njhovim vlasnicima....
Mnogi čitajući priče, odmah postavljaju pitanje „Tko je to?“, „Tko je tko u priči“...pa će i sada pitati „Tko je imao koke'“, „Tko je imao kravicu?“, „Tko je završio na sudu?“.
Nije smisao priče prozivati nikoga, nego jednostavno opisati životne situacije onakve kakve jesu...
Zašto živimo tako kako živimo?
Koliki je „Turistički prag tolerancije?“
Ima li života na selu ako pjevac ne pjeva?
Zar krave više nesmiju mukati, a ovce blejati na selu?
Oznake: turizam u promini
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
