Potok42

nedjelja, 25.10.2020.

melankolija


završilo je vrijeme bliskosti,
doba taljenja i stapanja u intimne legure.
obustavljeno je približavanje i
traženje položaja za prisnu spojivost.

razmak između zbiljnosti i nas sve je veći,
izdužuje se kao hodnici u hororima.
odstojanje rađa nespokoj, tugu, iscrpljenost;
udaljavanje je zamrzavanje.

ispraznost postojećeg, strah od gubitka energije,
zamiranje žudnje - povećavaju distance.
melankolija smanjuje pokretnost i mi
trpimo, nesretni odbijamo svijet, težimo počinku.



25.10.2020. u 09:00 • 4 KomentaraPrint#

srijeda, 14.10.2020.

Stranica, vjetar, tost...


Nostalgija
Probušena lopta poskakuje
na pustom tavanu.

Samoća
U izvađenom rublju iz perilice
jedna čarapa nedostaje.

Škola
Na zidove okrenute suncu
obješen luk ispleten u vijence.

Poraće
Kosti čekaju prepoznavanje.

Žena
Viseća utvrda u podzemlju.

Povijest
Sjekira i kruh na stolu vremena.

Grad

Camera opscura

Bijeg
Polineuropatija.

Život
Stranica u porno magazinu s reklamom
prstenja i narukvica na ruci
položenoj na trbuh poprskan spermom.

Umjetnost
Vjetar koji se igra s krošnjama,
zaustavlja dim na izlasku iz dimnjaka,
kovitla prašinu na cestama.
Na njegovom putu malo je vjetrenjača.

Starost
Ispečeni tost neočekivano iskoči iz tostera




14.10.2020. u 11:36 • 7 KomentaraPrint#

utorak, 06.10.2020.

stalni postav izložbe


čeka ih sudbina solunaca i solunaša;
neumoljivi su zakoni biologije.
a do tada, sve do svoga nestanka,
dobrovoljni darivatelji dragocijene krvi,
naplatit će svaku njenu dozu.

traje stalni postav izložbe o povijesti;
darivatelji su i eksponati i čuvari u muzeju.
dopremljeni posjetitelji nakon obilaska
iznose mišljenje o strategiji:
pobijedili su i neprijatelja i nas.


06.10.2020. u 08:36 • 4 KomentaraPrint#

petak, 02.10.2020.

nisi htio odabrati zeleni val


odlučio si izabrati neizvjesnost,
rizičnu vožnju po mukama.
opredijelio si se za velike brzine,
a snašla su te čekanja na raskršćima.
spreman za divljanje i nagle zavoje,
vjerovao si u svoju umješnost,
a na putu su se natjecali slični tebi.
očekivao si bijegove i nadmašivanja,
a imao si zastoje i nepouzdane prolaze.


dok pružaš otpor snu pred crvenim,
primjećuješ susjednu traku iste ceste.
njome bez zaustavljanja, neprekinuti
ubacivanjima, voze mirni, prilagođeni.
ujednačeno, malom brzinom, usklađeno,
bez preticanja, sigurnije klize k istom cilju.
podvrgnuti sistemu koji nudi jednolikost i
udobnost, svjesno su odustali biti
svoji vozači s gasom i naglim kočenjima
u nemirnoj krvi. oni su odabrali zeleni val.



02.10.2020. u 07:27 • 4 KomentaraPrint#

četvrtak, 24.09.2020.

putnik si


nerado i umorno silaziš s vrha planine
prema podnožju gdje si započeo putovanje.
u predasima, u svom ekspedicijskom šatoru,
trošiš preostale zalihe,
baš kao mlako, jeftino, tripostotno lager pivo,
sporim gadljivim gutljajima,
iz plastične boce od 2 litre.
a iz prijeđenih postaja na putu
probijaju se odjeci požudnog smijeha & vriske
iz doba početaka istraživačkih opijanja,
okusa jakih pića, mirisa osvajanja.

putnik si
u službi
svrhe,
beskrajnog
dokazivanja
istine
i vječnog ponavljanja
istog.



24.09.2020. u 17:55 • 4 KomentaraPrint#

četvrtak, 17.09.2020.

molitva jedne pošiljke


mi smo skladišta za pošiljke
poslane iz bezbroj nadređenih
i podređenih svjetova;
kroz naše nozdrve, zjenice
ušne školjke, jezik i kožu
pristižu upakirani mirisi,
svjetlost, zvukovi, okusi i dodiri.
sve što postoji razvrstano je
u poštanske magazine.
i sami smo istovremeno podudarni
poštanski ured i osjetilni paket.

svijete bližnji, isporučujem se tebi.
na koju god me adresu upraviš
neću biti zadovoljan, bit ću ti nezahvalan,
ne vjerujem ti i ne uzdam se u tebe;
želim zadržati svoju slobodu i volju,
ostati to što jesam i nerazmotan.


17.09.2020. u 16:46 • 3 KomentaraPrint#

petak, 11.09.2020.

buhtle


tko zna o čemu razmišlja dok joj stavljaju pelene.
možda u sjećanje priziva svoj vrt, ljetnu kuhinju,
šporet, užarenu platnu, pećnicu, cušpajze i... buhtle.
samo ih je ona znala napraviti. o kako mi se jedu!
ponekad sam kuhačom tukao tijesto i mljeo u mlincu
šećer u prah. bio je to privilegij. a tijesto je nastalo
uz pomoć njenih točnih mjerica: pet šakica brašna,
pola lončića germe i dovoljno vode. buhtle su sličile
na debeljuškaste vagone. dvadeset zbijenih vagona
na ranžirnom kolodvoru tepsije. mirisale su nekoliko
dvorišta daleko. iznosila ih je ravno iz usijane rerne
pred nas petero. kotrljali smo zalogaje u ustima,
jer se vrela marmelada lijepila za nepce. ne sjećam
se da sam pojeo jednu jedinu hladnu. mama, ne znam
što bih dao da se vratim u vrijeme kada si pojačala
vatru i u roru ispekla nam svoje rumene buhtle.
o kako mi se jedu!



11.09.2020. u 17:35 • 7 KomentaraPrint#

utorak, 01.09.2020.

Dosada


I

Oporavak poražene ustaljenosti.
Prestanak kipljenja spoznaje zbog
slabog plamena pobuda. Umanjen
vlastiti izbor skretanja s utabane
staze navada. Lijenost htijenja duha.

II

Utrnulost uma zbog nedovoljne
pokretljivosti podražaja okoline,
i povećanja rasprostiranja praznine;
nesposobnost mentalnih spermija
za lutanje i oplodnju novih ciljeva.


01.09.2020. u 15:42 • 5 KomentaraPrint#

petak, 28.08.2020.

prizor s čovjekom i njegovom kujom


grad je pozornica-podij s mnoštvom scena.
jučer sam na jednoj glumio s mojim poznanikom
i drugima u predstavi osvrni se potišteno.

ustvari bio sam statist sa zadatkom samo
u jednom prizoru s čovjekom i njegovom kujom.

olinjala kuja ostala je kod kućice, rekao je.
nije više za izlaske, jer hoće me ugristi pred svima.

ne znam što ću, nastavio je. uz očiju joj sijevaju
prezir i podsmijeh, i gnjev. naslućujem da se
uspoređuje s drugim kujama. reži, kao da kaže
kako joj pasja vjernost nije nagrađena putovanjima,
posebnom hranom, odlaskom u salone
za njegu i uljepšavanje, šišanjima, odlinjavanjem,
udobnim ležajem, uklanjanjem buha. kuja je u pravu.

što će ti povodac u ruci, pitam glumački uvježbano.
podsjeća me na uzajamnost i njeno lajanje. prisjećam se
time kako je ona zapravo mene vodila gradom od scene
do scene i mahala repom, završio je svoju repliku.



28.08.2020. u 17:29 • 5 KomentaraPrint#

petak, 21.08.2020.

govorite, govorite


ponekad me poneke riječi katapultiraju
iz uljuljkujuće sadašnjice u uzbudljivu prošlost;
budu izgovorene poput praska topa u cirkusu.
letim u luku i spustim se padobranom pokoravanja
zakonima sile sjećanja na označena sletišta
na kojima je oblikovano moje postojanje.
govorite, govorite, nikada ne znam koja će me
riječ odbaciti iz melase navika u kojoj plutam
kao otupjela muha, u dane otimanja.
nitko ne zna kodove za moj let i prizemljenje.

u pozivu prijatelja da naberem verduru
u njegovom vrtu našla se ograda da ne
dolazim ujutro, jer tada je vrt pod rosom.
katapultirao me rosom u bicko selo gdje su se
rodili i umrli moja baka marija i djed ivan.
bio sam dječak koji je bos hodao po rosi u
njihovom vrtu. mokra su bila stopala, a suh užitak.
shvatio sam bolno da cijelo vrijeme otada ja živim
kao invalid koji rosu gazi na stranicama knjiga
i u monitoru svog užarenog kompjutera.
govorite, govorite...



21.08.2020. u 19:46 • 7 KomentaraPrint#

utorak, 11.08.2020.

ćakulanje i otkantavanje


već dosta dugo vremena imam tajnu potrebu
sastaviti popis primjenjivih primjera
otkantavanja subesjednika i subesjednica
na viberu i facebooku. sustavnost olakšava.

dok ćakulamo ostavljamo neizbrisive tragove
nesmotrenih povjeravanja: previše se jadamo,
tražimo savjet kao lijek za prenosivu bolest,
ogovaramo svoj grad, predviđamo, brinemo,
hvalimo reckama na seks pištolju, potičemo
nesuzdržanost, intimne iskorake, žalimo
za propuštenim prilikama, ispredamo priče
o planovima, zavodimo; zaneseni, opušteni,
prosljeđujemo linkove, i sebe kao palimpsest.

u jednom trenutku stižu nam, ili ih otpremamo,
isprike o prekidu općenja. otrcane ili maštovite,
kolebljive ili odlučne, zaustavljaju prividno
putovanje; silazimo, istovaramo prtljagu,
a da se nismo pomaknuli ni za milimetar.
zlovoljan ili vedar, neizbježno shvatim kako je
obnoviteljski važno znati prikladno otkantatati.


11.08.2020. u 19:01 • 5 KomentaraPrint#

utorak, 04.08.2020.

smjene


I

jedan oduševljeni otac okuplja glave svoje djece,
uokviruje mobitelom u kadar uznosite pripadnosti
jedinstvenom ishodištu, prekida razaranje vremena,
mijenja raspored nasmijanih lica, priziva svjetlo.
i nijedno ga ne pozove: pridruži nam se u okviru.

II

ostaje skriveno i udaljeno razdoblje u životima
saint-preuxa kada prestaju pisati pisma julijama,
kada patetične izljeve strasti i ljubavnih zanosa,
zamjenjuju sibaritskom ponudama skarednosti.
ostaje nerazjašnjeno što je zaustavilo krepost.

III

beskrajnim, uskim, polumračnim hodnicima tuge
korača se u koloni, pognuto, jedni iza drugih,
s pogledom u tuđe potiljke i na vlastite cipele.
u zagušljivoj tišini, na neravnini nespokoja nema
redova, ne mogu se pronaći ruke za pridržavanje.


04.08.2020. u 21:45 • 5 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 27.07.2020.

ljuštura


s. ga je pozvao da se vide na korzu.
pristao je, ne upitavši ga o čemu se radi;
vjerojatno mu nešto hoće reći, predložiti,
provjeriti, zaobilazeći telefon koji ograničava,
i olakšava odbijanje. da su ga ljudi i njihove
priče prestale zanimati, otkrio je kada su se
otvorile granice nakon borbi i oružanih sukoba.
dolazila su draga, poznata lica poslije dugog
neviđanja nametnutog od okrvavljenih pasa rata.
susreti su prolazili u plaču, zamućenom prisjećanju
na davne zajedničke dane, u izjašnjavanju kako se
uopće nisu promijenili. on nije osjećao skoro ništa.
ni ono što su oni zaslužili, a ni što je očekivao
od samog sebe. tako je i ostalo. pretvoren u ljušturu
koja se samo sjeća nekadašnjeg sebe i odgovora
davanih lako kao da je praznina ostala ispunjena
ljubavlju, razumijevanjem, strpljenjem, nadom...
i kada se sastao sa s. bilo mu je lakše kada je
shvatio da će razgovarati ljuštura i ljušura.



27.07.2020. u 19:23 • 5 KomentaraPrint#

utorak, 21.07.2020.

uspomene


u pretincima velike police za prošlost
smještene su uspomene: žive, polumrtve,
balzamirane, raspadnute, zatamnjene.
jedne, odstranjene, usužnjene očajnički žele
na slobodu; žele opet značiti. druge šište kao
da su u loncima s kipućim preživljavanjem.
neke se ne naziru jasno poput grafita izbrisanih
premazima stida i skrivačima patvorina.
većina je mobitelski dostupna s ikonicama
koje se uvijek dotaknu kao poziv 112.
u rafovima onog proteklog života samo
su uspomene na nju krikovi koji se vide;
ne želiš ih vani, želiš zaborav bolnih žigosanja.




21.07.2020. u 18:15 • 7 KomentaraPrint#

četvrtak, 16.07.2020.

dvoje


1

on je božji čovjek.
i u irskoj i u hrvatskoj
on ne zna da nas osvjetljava,
ni ne sluti svoju obasjanost
unutrašnjim žarom.
on je božji čovjek.
tako je i za gagu nikolića
govorio bata stojković:
gdje god se pojavi on ozari ljude.

2

ona je žena dinja u hladnjaku.
a bila je žena dunja na ormaru.
njen traženi miris izbijao je po cijeloj sobi.
a sada njena priljepčiva aroma djeluje
na osobine drugog voća & povrća.
zato je odložena u najlon vrećicu zatomljavanja.


16.07.2020. u 18:26 • 5 KomentaraPrint#

četvrtak, 09.07.2020.

Misao


Filipu Latinoviczu


Kad je bio na sprovodu svojoj ženi
Bibi i stupao za njenim lijesom,
Baločanski je mirisao Bobočkin parfem
na svom rupčiću i mislio o njenoj vagini.
Misao je nagost; zaogrnuta riječima
daje samo naslutiti svoje obline.
Misao je obojani spoj vode i svjetlosti;
čovjek je nebo, a riječi prolazak ispod.
Ili, Baločanski je mirisao Bobočkinu vaginu
i mislio na svoj rupčić s njenim parfemom.
Misao je sumnja, živa brža od prstiju,
zujanje u ušima, neprikladnost, lovina,
sklonište, nenajavljeno nepridržavanje,
jednom parfem, jednom rupčić, jednom
vagina. Misao je put privida na prividnom putu.



09.07.2020. u 14:40 • 4 KomentaraPrint#

srijeda, 01.07.2020.

Ovdje


Ovdje, na ovoj zemlji, čovjek je ubijao čovjeka.
Ova zemlja je triptih, oltar vremena na sklapanje;
ispred rastvorenih krila vjerujući govore molitve
za održanje života nezaborava; po ovoj zemlji
prošao je rat, ali tu su još uvijek njegove sjene.

Tu smrt je buka, slavljena prslina u miru i tišini.
Tu oprost nije put do srca, već zahtjev za ispaštanjem.
Tu povijest nije priča o prošlosti, tu minulo nije minulo.
Tu spomen na izubljeno nema okus sjete, nego osvete.
Tu postojanje nije iščekivanje, već stalno osvrtanje.



01.07.2020. u 08:56 • 8 KomentaraPrint#

srijeda, 24.06.2020.

protiv tame abulije


u kronici najavljene depresije
zabilježeno je kako se tama abulije
nadvila nad njegovim zemljomorjem.
neizvjesnost je rodila ravnodušnost.
svijetlo i kretanje zadržali su se jedino
na otoku kulinarskog umijeća. usporenosti,
nedostatku volje, neodlučnosti i utučenosti,
suprotstavio je improvizaciju miješanja
namirnica, magiju spremanja hrane.

Obavještava ju: luk, papriku, tikvice i bijeli luk
stavio sam na vrelo ulje, posolio i
pirjao dok nije omekšalo. na kraju dodao sam
vrhnje za kuhanje, čili papričice i puno papra.
ona izvedbu proglasi šarf kombinacijom,
jer su i luk i češnjak i papričice i papar
prejaki za tikvice. s tikvicama treba delikatno,
nježno i suptilno. fine su, nastavlja, i pohane
i na musaku. vrhnja samo trunku, ono ionako
ublažava arome, a dodaje svoju, kremastu.
Stala si u zaštitu tikvica, uzvraća, kao da sam
izvršio nasilje nad njima. divlji brak s lukom,
kako si ti vidjela njihovo sjedinjavanje na vatri,
ponukale su te na pohvalu nježnim tikvicama.

anhedonija u njemu oslabila je od nenajavljne
navale ushita i oduševljenja za kuhinjske
polemike i maštovita nadmetanja. kao da se
pojavila oživljena ursula le guin koja piše
novi nastavak beskrajnog zemljomorja.




24.06.2020. u 17:48 • 5 KomentaraPrint#

srijeda, 17.06.2020.

izgovor, izlika, opravdanje


I

u prostoru obrane napadati
domišljajima za produženje igre;
presvuči teren baršunom, čuvati rezultat.

II

proglasiti doslovno krivcem,
prikladno napasti dogovoreno,
izdajstvo umanjiti nepredvidivo.

III

vlastitu prljavštinu oprati pepelom,
pokajati se, pokoriti se zahtjevima
pravila; zadržati mjesto u poretku.


17.06.2020. u 18:27 • 6 KomentaraPrint#

četvrtak, 11.06.2020.

rim, kartaga, okvir


voljno odviknutom od neposrednih rasprava
i prisustva radoznalih promatrača,
odgovaraju mi mogućnosti virtualnog
i društvene mreže. s internetske razdaljine
razmatrali smo punske ratove i poraz kartage.
posrednost nije poremetila naše nadmetanje,
izvlačenje koristi od izvora, ponudu vizija.
on je moj sin, njemu je povijest vijest.
izreknem tvrdnju kako bi svijet bio drukčiji
da je pobijedio trgovački imerij na sjeveru afrike.
da je rim zbrisan kao što je uništena kartaga,
ukupnost bi ostala ista, usprotivio se,
jer okvir bi bio zadržan: ropstvo, plaćenici,
oligarhija, hijerahija, trgovina, obrt, generali,
osvajanja, bogovi. ali, završi, pobjedničku kartagu
isto bi srušili barbari. otpor novom i divljem uzaludan je.
meškoljim se ispred monitora i pomislim da je i
s čovjekom slično samo što je okvir njegov karakter.


11.06.2020. u 17:11 • 10 KomentaraPrint#

četvrtak, 04.06.2020.

SAE vrati se (jedan bezazleni satirični pokušaj)


SAE – najpoznatijem živom neznanom pjesniku –
dojadile su nestrpljive adorantice;
na facebok profilu amorfnog barda,
ostavljale su svoje sluzave udvorničke osvrte
neumjereno, neukusno, nezajažljivo,
i natjecale se s njim u ljepljivom poznavanju
emocionalnih trikova, pa je njegov (zajednički !)
poetski čvor na društvenoj mreži
dobio tikove. valjda se iz samoobrane povukao
bez pozdrava, ostavivši ih bez friških stihova,
na cjedilu teorije zavjere o tome je li uopće živ.
(i sam sam, prateći odsustvo nasjeo na tekući odjeljak
davno smišljenog plana marketinga jednog n.n. lirika.)

adorantice bi trebale odobrovoljiti demona razilaženja,
podati mu se obredno po pasji, otvoriti usta dok prdi,
letjeti na metlama iznad krajolika vs. pejsaža,
tražiti žigosanje bez čekanja, s tri inicijala u verzalu,
nasred čela ili guzice, potpuno svejedno.
i SAE će se izbavljen možda vratiti da bi mu bilo oprošteno.



04.06.2020. u 18:11 • 17 KomentaraPrint#

petak, 29.05.2020.

veselo preko granice


smijem se u sebi sebi
kako sam se veselo ukotrljao,
preko granice područja uvelosti,
suhoće i oronulosti,
u aromatičnu, tihu i hranjivu
nekadašnju izvornu svježinu,
s oživljenim mlazovima mašte.
dospjevši izvan zadanog
vremena i stvarnosti,
u uzbuđujuće proticanje postojanja
kao u radnji raskupusanog romana,
otkrio sam da se neistrošenost
života ne vidi kao ni ostaci zemlje
među stisnutim perima poriluka.







29.05.2020. u 19:35 • 9 KomentaraPrint#

četvrtak, 21.05.2020.

smrt ne mari za očekivanja


smrt je uvijek ispred,
i kada se ide prema njoj,
i kada ona ide prema nekome.
smrt ne mari za očekivanja,
ne prihvaća planove, ona
samo ostvaruje susrete.

bio sam mu napisao pisamce:
upravo sam pročitao intervju
s j. r. augustom, glazbenikom
iz mjestašca pored zaboka;
na kraju spominje da poslije
izolacije jedva čeka otići
na mušićarenje u gorski kotar.
to me je podsjetilo na naša pecanja
sunčarki i ostale sitneži, na biđu
i rupama okolo; išli smo s grbavim
štapovima, nekakvim plovcima
i zahrđalim udicama. znali smo
naloviti sitne ribe poprilično.
eh, da se vrate dani koji su mi
tetovirali dušu, da ih se
bar čestito prisjetimo.


smrt je uvijek ispred.
išao je bolestan prema njoj,
a njihov susret osujetio je odgovor,
(jer smrt ne mari za očekivanja),
a on je trebao glasiti: kada hoćeš
da opet odemo na biđ s grbavim
štapovima naloviti sitne ribe?



21.05.2020. u 18:52 • 3 KomentaraPrint#

četvrtak, 14.05.2020.

Mijenjati pustinju


U zapisu Pustinja, iz Atlasa,
Borges se prisjeća kako je nedaleko
Piramide kleknuo, uzeo šaku pijeska
i pustio je da se malo dalje prospe,
kazavši tiho: Mijenjam pustinju.

Kada nepodnosivi strah, tjeskobu i bijes,
premještam nedaleko sebe, u stihove;
kada preplavljen osjećajem neshvaćanja,
ispuštam tugu u porozno tlo lirike,
govorim glasno: Mijenjam pustinju.


14.05.2020. u 18:23 • 5 KomentaraPrint#

petak, 08.05.2020.

amfibija


svakog dana prolazim pored njihovih vrata;
danas, vraćajući se umoran u moj stan,
uporno se penjući na kat iznad njihovog,
a dogodi mi se i kada izlazim, kada silazim,
ja sam shvatio da postajem amfibija.
u stanu poput našeg odnedavno ne živi nitko.
njih nema; i on i ona više nikome i nikada
neće otvoriti i zatvoriti vrata; otklizili su naglo
kao kuća na klizištu – na nesigurnoj padini
postojanja – u nepovrat, u konačnost, u propast.
kada se krećem po suhu tlu očitosti i dorečenosti,
kao jučer, ćutim hladnoću pustoši, huk uznemirenosti,
budem susjed bez oholosti kojeg kad tad čeka isto.
danas sam se gibao po vodi neproniknutog, bezimenog,
i čuo sam njihov smijeh i nepristajanje na zadato
iz vremena dok smo zajedno bili u ratu protiv rata,
četvero kavanskih buntovnika, nezapečaćenih usta,
koji su stvarnost poistovjećivali s vječnošću.
postajem amfibija prolazeći pored praznog stana,
azila za duhove prošlosti, progonjenih od sudaca vremena.



08.05.2020. u 16:49 • 8 KomentaraPrint#

četvrtak, 30.04.2020.

sluge na pikniku s gospodarima


praćakamo se izvučeni društvenim mrežama
na površinu svrhe povezivanja. ulovljeni smo lovci.
prosljeđujemo jedni drugima video o našem gradu.
netko je kroz vjetrobran vozila snimao kretanje ulicama.
promiču zgrade, prozori, zebre, rijeka, most,
prometni znakovi, stabla, pješačke staze, krovovi,
u nizu koji znamo napamet; svi prepoznajemo odnose
volumena i čuvene prostore, očekujući nadolazeće, i uzdišemo.
međusobno si zahvaljujemo na upućenom poklonu, a neki pišu
kako su se rasplakali; svi ponavljamo to je naš grad, tu sam prolazio,
o kako ga volim. prikladna glazba prati vijuganje auta.


pretjerana osjećanja koja su obuzela rastući čopor internetskih
prijatelja, podmazuju, kao ulje ležajeve rezača drva,
unutarnje sklopove otpuštanja grijeha koje je naš grad
učinio nama. spremni smo mu zaboraviti neimaštinu, nesigurnost,
loše uspomene, odvratan okus manjinskog straha, neuspjehe.
gleda se snimak ulica i nastrano raduje prokurstovoj postelji
iz koje su mnogi ustali osakaćeni. ganuti smo kao sluge
pozvane na zajednički piknik s gospodarima svog
kretanja kao da smo u epizodi serije zvonili ste, milorde.





30.04.2020. u 18:53 • 8 KomentaraPrint#

petak, 24.04.2020.

Mašta


I

Kratka artiljerijska priprema mnogoslojne,
halucinirajuće nasmiješene nade na
čvrste neprijateljske položaje dosade;
napad na dubinske utvrde ispraznosti.

II

Razuzdanost nadahnuća do leta i okretnosti;
mjehuri topline pobune što tope stakla naočala
uz pomoć kojih se zapažaju elemenati sustava;
valovi grozničavosti prekrivaju zujanje melankolije.

III

Jačanje nesimetričnosti primjesa za spojeve cjeline;
skidanje abažura s lampe prodornosti i kaosa.
Tigar koji ne podnosi sklupčanost dok čeka
plijen; na skok ga potiču damar, strah i glad.




24.04.2020. u 19:33 • 8 KomentaraPrint#

srijeda, 15.04.2020.

za svime žalim ja


ne, ne mogu ni pomisliti ni izgovoriti
kao edith: non, je ne regrette rien.
nije mi svejedno, žalim za svime
što su mi napravili i što sam im napravio.
pretražujem vreli pepeo uspomena,
nalazim i ostatke neotplaćenih dugoročnih
kredita odanosti koje smo si davali.
ne, ne mogu ni pomisliti ni izgovoriti
kao ona: ne ni za čim ne žalim ja.
dugovi nisu otplaćeni, prijete ovrhe.




15.04.2020. u 19:43 • 6 KomentaraPrint#

četvrtak, 09.04.2020.

bolest i najamnici


od vrha do dna web stranice
ispunjene su izvještajima o udarcima
i odjecima nezadrživog širenja
koronskog virusa SARS-CoV-2.
obmanuti clickbaitovima,
očajni od čekanja virusne sjekire,
stjerani u prostore bez ljudskog doticaja,
svi imaju svoj strah i mišljenje
o bolesti koja savija postojeće.
jedni se jadaju drugi nadaju
da svijet i rad neće ostati isti.
pripadam onima koji kao bukowski,
bez očekivanja bolje budućnosti
zapažaju i tvrde da se ljudi neće
promijeniti da će ostati najamnici,
robovi preplašenog i poslušnog uma,
bez htijenja da budu vladari svoje slobode.



09.04.2020. u 18:22 • 10 KomentaraPrint#

petak, 03.04.2020.

junaci iz knjiga u doba okuženosti


dospjeli u doba kojim vlada okuženost i nepokretnost,
izdvojeni u prostore bez dodirivanja i značenja,
svrstani u grupe po tjelesnim rizicima, nacijepani po mjerama
stožera, na komade prikladne za loženje u pećima spasa,
s maskama kao osobnim naoružanjem – mi smo poklekli,
mi smo antijunaci, na suprotnim položajima od beznačajnih ljudi
iz svijeta rimskih i novih rimskih priča alberta moravije.
smeteni, uplašeni, bespomoćni, zamrli u zaraženoj stvarnosti,
uspoređujemo se s tim živim i toplim pripadnicima
ruba društva; zavidimo im što su međusobno dopustivo
bliski, u slobodnoj potrazi za naslađivanjem, s urezima
od neiscrpnih želja; smeteni od prilika da osvajaju, bez patine
iskustva koje ničemu ne služi, ugroženi tek siromaštvom,
oni su naši junaci iz knjiga koje šušte nadom i utjehom.


03.04.2020. u 17:28 • 7 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< listopad, 2020  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Listopad 2020 (4)
Rujan 2020 (4)
Kolovoz 2020 (4)
Srpanj 2020 (5)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (4)
Travanj 2020 (5)
Ožujak 2020 (4)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (5)
Prosinac 2019 (4)
Studeni 2019 (5)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (4)
Kolovoz 2019 (5)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (4)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (4)
Veljača 2019 (4)
Siječanj 2019 (5)
Prosinac 2018 (4)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (5)
Rujan 2018 (4)
Kolovoz 2018 (5)
Srpanj 2018 (4)
Lipanj 2018 (4)
Svibanj 2018 (5)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (5)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (4)
Prosinac 2017 (4)
Studeni 2017 (5)
Listopad 2017 (4)
Rujan 2017 (5)
Kolovoz 2017 (4)
Srpanj 2017 (4)
Lipanj 2017 (5)
Svibanj 2017 (4)
Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (5)
Veljača 2017 (4)
Siječanj 2017 (4)
Prosinac 2016 (5)
Studeni 2016 (4)

Opis bloga

Ja u svijetu, svijet u meni

Bookmark