Potok42

četvrtak, 15.02.2024.

rosa na paukovoj mreži


zaustavila se rosa između grana;
nisu pali biseri od vode na travu,
nahvatali se na paukovu mrežu kao
utezi, blistavi od nezastrtog sunca.
tvorac mreže koji vreba zabludjele
iz prikrajka, ustrajno čeka da biseri
ispare. ljepota mu nije od koristi.



15.02.2024. u 17:54 • 8 KomentaraPrint#

petak, 09.02.2024.

Kao da sam to ja napisao


Obavještava me da se prije tjedan dana
ubio sin jednog njenog prijatelja s godine, kirurga.
Šalje mi pjesmu koju je ostavio na Instagramu:
Želiš li usrećiti nekoga
Kome želiš mnogo dobra...
Učini to danas
Za života, brate, za života...
Želiš li darovati cvijet?
Daruj ga danas s ljubavlju...
Za života, brate, za života...

...
Kao da sam ju ja pisala, piše mi,
i nastavlja: a na kraju, svi smo prolazni,
beznačajni, svi ćemo biti zaboravljeni
i kao da nas nikad nije bilo.
Stalno se njišem između krajnosti –
realnog besmisla svih nas
i uronjenosti u život, važan, lijep i drag.
Kao da sam to ja napisao, odgovaram joj.




09.02.2024. u 16:13 • 14 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 05.02.2024.

Gnjev


Kada izletiš sa ceste predodređenosti
uslijed svoje nesmotrenosti, zanesenosti
pejsažima koji posvjedočuju tvoje težnje,
ili zbog neopreznosti u svijetu brzine,
ili te izguraju vozači otporni na pravila,
sebični, prijeteći jurišnici za svoj cilj,
i zaustaviš se u glibu, nabijen prsima
na upravljač, tada u tebi rastu strah
iznenađenje, uzaludnost, osujećenost,
osjetiš da ti se slomilo strpljenje, kako
te preplavljuje nezadovoljstvo, gubitak
samokontrole i ne prestaješ vrištati
kao pritisnuta sirena luđački trubiti.



05.02.2024. u 17:18 • 4 KomentaraPrint#

srijeda, 31.01.2024.

rastapanje leda


nedavnog jutra slomio mi se
strugač za led na vjetrobranu.
tjeskobna nemoć nije potrajala.
nisam čak ni opsovao ni bijesno dizao
pogled prema visinama iznad sebe.
dovinuo sam se i led uklonio iznutra.
napuhao sam topli zrak u kola.
motor je radio, toplina se povećavala,
led se rastopio i skliznuo sa stakla kao voda.
dok sam vozio ulicama hladnog grada
raspoložen sam pomislio kako je
način rastapanja vanjskih ledenih briga –
ležernost – grijanje iznutra.



31.01.2024. u 20:12 • 5 KomentaraPrint#

utorak, 23.01.2024.

Povratak


Htjeti povratiti oduzeto
Imati volju uzeti
Natrag izgubljeno
Željeti dohvatiti
Sve čega si lišen
A moći se vratiti
Znati nastaviti
Moći moći
Ne izviđati
Samo se sjetiti
Ne procijenjivati
Jer znaš kako moraš
Odletjeti iz zamke
I sletjeti tamo
Odakle si otet
Jer povratak je
Novi let prema
Starom poletištu.



23.01.2024. u 18:34 • 6 KomentaraPrint#

četvrtak, 04.01.2024.

optimisti


apsolutni optimisti iz kojih mlaza
neizmjerna količina vjere u budućnost,
što podmazuje strojeve poretka,
ne sumnjaju u sebe, uvjereni su
da će sve svršiti dobro i pored nasilja
koje tutnji i razara bez upozorenja.
oni zbunjuju: štede, a nemilice troše
oprez, zanemaruju cikluse zamjena,
sudbinu lišća, podcijenjuju smrt i ratove.
njima su sigurne kuće povoljni ishodi,
gibnje diplomacije vide kao stalnost.
jedan optimist govori mi: moraš samo
očekivati da će vlak stići na vrijeme
i da će sigurno doputovati nada.
zar je to tako teško, nemoguće?




04.01.2024. u 17:25 • 3 KomentaraPrint#

petak, 29.12.2023.

dočekati sebe


ne bih volio da ova pjesma,
možda posljednja ove godine,
bude uvrštena u zbirku žaljenja
za propuštenim, u kolekciju kajanja
učinjenim i neučinjenim. zato
na tren prestajem slijediti svoj trag
istraživača, umornog od lutanja
polumrakom, po lošim cestama.
ostajem na mjestu, nepomičan,
prepušten toplini djetinjstva,
bespomoćan pred riječima istine,
spreman prihvatiti radost, snove,
preuzeti slobodu kao fontanu užitka,
voljan dočekati iskrenog sebe u sebi
kao uzdržano biće koje to zaslužuje.




29.12.2023. u 17:22 • 7 KomentaraPrint#

četvrtak, 21.12.2023.

ona i protivnici

uporno je uporna,
protivna protivljenju,
ustrajno ustrajna.
ipak, popušta sebi
kao ksenija marinković
bujanju svojih oblina.

ona je jako jako jaka
sve dok za takmaca
ne dobije sebe samu.
tad se ne protivi, odustaje,
miri se s mirenjem.

stalo joj da joj bude svejedno.

21.12.2023. u 18:02 • 4 KomentaraPrint#

srijeda, 06.12.2023.

Zašto te pjesme ne traju duže?


Tindersticks - Are you trying to fall in love again? –
zvučni udar dobrog raspoloženja, razbija tvoju tjeskobu,
i ti, u vremenu trajanja pjesme, odustaješ od uvjerenja
da si pesimist privatno i načelno, postaješ uvjeren
kako će sve biti dobro; rastvara te bodrost, obuzima te
nepostojeća snaga, praviš u glavi planove, maštaš o
putovanjima na obale toplih mora, obećaješ sebi
promjene, zaokrete prema putu za povratak u stanje
mladenačkog zanosa, omamljenosti samim postojanjem...
Zašto te pjesme ne traju duže? Zašto je tišina sve češća?



06.12.2023. u 18:00 • 18 KomentaraPrint#

subota, 25.11.2023.

Sve dok teče


Istom kada bi rijeka
presušila bilo bi
moguće doznati
što se nalazi
na njenom dnu.

A sve dok teče,
dokle mutna
buja i plavi
ili plitka istrajava,
njeno korito
ostaje skriveno,
neotkriveno,
pogledima nedostupno.



25.11.2023. u 16:22 • 11 KomentaraPrint#

petak, 17.11.2023.

Pritisak ruku pamćenja


Oprosti što ti ne mogu oprostiti
Zaboravi što ne mogu zaboraviti
Pritisak ruku pamćenja ne da mi
Zanemariti i otpustiti duge tvoje

Ni ti meni ne oprosti moje greške
Ne zaboravi što sam te povrijedio
Samo smanji kao ja pritisak ruku
Pamćenja, priznaj svoju krivnju



17.11.2023. u 08:45 • 30 KomentaraPrint#

subota, 11.11.2023.

oda prkosnima


oni su lovci u polju medijskog žita
na čijem se kraju nalazi provalija
ispunjena otrovnim političkim blatom.
lampe su koje osvjetljavaju zamke
za podčinjavanje, podmetanja, izrabljivanje.
u obračunu s njima, licemjernim gadovima,
suprotstavljaju se perom kao mačem.
viktor i boris novinarski su produžeci
voltairea, twaina, mandića, kiša, matoša, fritza.
u sebi imaju huckleberry finna, atticus fincha,
trojicu u mraku, junaka s ruba pameti, yossariana...
preziru i podsmjehuju se nametnutom slaganju
stvarnosti, prkose, drže u žitu čas anatomije,
nastoje spriječiti padanje u ambis laži.



11.11.2023. u 07:05 • 12 KomentaraPrint#

četvrtak, 02.11.2023.

oni ne očekuju dolazak okrutne strane jeseni



oni ne posjećuju stranicu meteoinfo,
ne pregledavaju vremenske prognoze
da se sprema kiša uporna i neumorna,
ne osjećaju jutarnju hladnoću studenog,
ni kao neugodu ni kao prijetnju zdravlju.
ne očekuju dolazak okrutne strane jeseni,
spremne na izdajničku predaju stisku zime.
dok kroz naselje žure prema obližnjoj školi
na prvi sat na pripremu za kontrolni rad,
još uvijek nose majice kratkih rukava.
zaustavljaju se u tijesnim pekarnicama
kupuju jedva tople kifle i pizza cut,
ne mare za svijet, telefoniraju, smiješe se.

ratovi su odvojeni od smijeha mladosti,
ukrajina i palestina samo su joj nazivi,
tek daleki odjeci surovosti, bez vatre,
čelika, krvi i suza, invalida i leševa.
njoj su svi ljudi braća koja si šapću
na nastavi, uče, podijele par dimova
cigarete, neozbiljna i nezagrižena.
od srca bih im doviknuo: đaci ne dajte
da u vašu blizinu dođu oni koji bi vam
dali zastave, navukli uniformu, a knjige i kifle
zamijenili ognjem i mačem - cerekom smrti.


02.11.2023. u 18:18 • 10 KomentaraPrint#

srijeda, 25.10.2023.

Vozači i priviđenje


Vozačima u automobilima na cesti
iz daljine se priviđa bezoblično crno
Nešto pregaženo zgnječeno nepomično

Smanjuju brzinu očekujući udareno
Mrtvo biće očekuju rasuta crijeva i krv
Ćute gađenje nemoć i ljutnju

A prođu pored krpe što sliči na psa
Osjećaju oslobođenje od trpljenja
Osjete umirenje od boli i patnje

Pazi kako prelaziš cestu lutalice



25.10.2023. u 17:26 • 11 KomentaraPrint#

petak, 20.10.2023.

šaka


pokazuje mi svoju lijevu šaku.
ne može ju stisnuti do kraja,
pa približno nalikuje na kandžu.
smije se i kaže kako je
pokretljivost prstiju ograničena
slabljenjem tvorničkih postavki;
nekome nešto patološki zakaže,
a meni su hrskavica i tetive šake,
zbog ozljede. obnavljanje nije uspjelo.

pomislim da je sada šaka nova datost,
podsjetnik na ranjivost, privremenost.
kao što pijesak klizi kroz prste,
tako i trenuci postojanja icure zauvijek.
možda je baš to uzbudljivost života,
novostvorena praznina kao prilika za
nešto drukčije, kao izazov, kao
snaga, kao nada, kao savladivost.
sanjati valja kako se iznova može, ali,
i s oštećenom šakom, mora se boriti.



20.10.2023. u 17:18 • 11 KomentaraPrint#

subota, 14.10.2023.

Jedan susret na putu za nepovrat


Sreo sam ga između gondola u Spinu,
talijanskom trgovačkom lancu,
neobrijane sijede brade,
masnih farmerica, u natikačama,
dok je gurao kolica za kupnju,
nakrcana frutta e verdura.
Raspitujemo se za zdravlje,
ogovaramo vlastiti grad,
izbljeđujemo sjene zaborava
na vremenu u kojem smo naivno vjerovali
kako ćemo osvojiti svijet, biti gospodari
svoje sudbine. Pravimo se nevježe,
ali ne možemo ne primijetiti kolone
poraženih želja u povlačenju i
ruševine od razaranja prohujalih zgoda.
Savladani zamorom tijela i uma,
nenadanim odjecima naših početaka,
potmulom tutnjavom predstojećeg svršetka,
slabi, bez ravnoteže, a nespremni za oproštaj,
prepušteni neizbježnom padanju i propadanju,
tražimo hvatišta, sve više od kolica za kupnju.
Stari moj, kaže mi, sve sam dalje od izazova,
ulazim neizbježno u zonu za ispadanje,
jurim nizbrdo prema nepovratu.



14.10.2023. u 11:50 • 7 KomentaraPrint#

srijeda, 04.10.2023.

Tuga i bijes


1

Uzvrat na poraz, uzmak, odustajanje, bespomoćnost.
Smeće poslije Woodstocka, kanadski parlament, Hirošima,
prijetnje dronova, logori za Japance, rezervati za Indijance,
Gulag, iseljavanja, diktatori, glad, nekažnjeni zločinci,
žigosanje manjina, lobistička demokracija, sukobi Slavena...


2

Razočaranje, patnja, gubitak, onemogućeno djelovanje.
Samoubojstvo Bekim Fehmiua, Alzheimer Gabriela Marqueza,
Nobel bez Tolstoja i Krleže, muzejsko skupljanje eksponata
kao znak mumifikacije i nagovještaj smrti, agonija Rock'n'Rolla,
smrt Đimija Barke, bespovratni odlazak Đonija Štulića...

3

Tuga ima brata bijes, na suprotnoj strani od njene kapitulacije.


04.10.2023. u 18:39 • 5 KomentaraPrint#

utorak, 26.09.2023.

konačna ponuda


sada ponude prispijevaju prekasno,
doći će tek, a trebaju ti odmah.
u danima koji su protekli,
na tržnicu života, ponude su
pristizale prerano, prije tebe.
kasnio si zbog neznanja, neiskustva,
drske vjere da vrijeme mora čekati.
samo najspretniji nabavljali su
ono što im je trebalo, u pravi čas.
pobjeđivali bi ritam trajanja svojim
licima, stavom, obmanama, htijenjem.

sada ponude prispijevaju prekasno,
samo će nepovrat stići prerano –
ponuda koja će te sigurno čekati
i koju nećeš moći ne prihvatiti.


26.09.2023. u 18:21 • 12 KomentaraPrint#

nedjelja, 17.09.2023.

entropija


što bi, mama, saznala da se vratiš
iz tame guste kao živa, u novo svitanje?
kako se ovdje promijenio naziv novca,
ali da je ostao jednako ljepljiv i prljav.
kako je ostao isti stvarni uvjet slobode:
moći bez teškoća plaćati i naplaćivati.
kako su sanjarska određenja nezavisnosti
izgovori za položaj bez donosa love.

saznala bi da je unuk tvoj ostao u irskoj,
kako sin tvoj ni ove godine nije poprskao
i obrezao brajdu u tvom dvorištu punom
pukotina i mahovine, kako su tvoje stvari
završile tko zna gdje, kako ti uzalud tvrde
da glasovi koje čuješ ne pripadaju živima.
saznala bi kako je povratničko ponavljanje
nizbrdica, ukošena k beznađu, entropijska.



17.09.2023. u 17:38 • 7 KomentaraPrint#

nedjelja, 10.09.2023.

osama je kiša


već dugo nisam ispod
zajedničkog kišobrana,
odavno nitko ne govori:
on je jedan od nas.
prošlo je vrijeme logorskih
vatri i prisjećanja na podvige.
iznad mene kupola je neba,
oko mene gradim ogradu od mene.
u sebi slažem bunare maštarija
od ajdamaka tjelesnosti,
pečem stihove u rerni snova.
osama je ruka presvučena
čežnjom, koja stvari pomiče
bez dodira, voljom, na daljinu,
stanje sklupčanosti, odsustvo zanosa,
kiša što ugasila je naš krijes.



10.09.2023. u 16:11 • 8 KomentaraPrint#

nedjelja, 03.09.2023.

od rijeke moj grad do rijeke


pođi samo ravno, skreni lijevo,
nastavi ravno, uputi se desno
i doći ćeš do kraja – do rijeke,
i doći ćeš do početka – do rijeke.
moj grad ima početak na svom kraju,
moj grad završava na svom početku.

sve točke prostiranja su ishodišne,
sve dužine imaju smjer potrage za
iščezlim trajanjem, svaki korak vodi
prema novim težnjama, u nova sjećanja.
moj grad je prostor za susrete,
moj grad je susretljivi prostor.




03.09.2023. u 15:34 • 6 KomentaraPrint#

četvrtak, 24.08.2023.

susret s paranoikom


obojica bicikliramo tihim gradom,
dosadnim, tijesnim, bez izazova.
kada se sretnemo važno skidamo
sunčane naočale, pogledamo jedan
drugome u oči i razmjenimo zapažanja.
on je umjereni paranoik i kverulant.
ja ga prihvaćam, ali nenamjerno
podbadam nepovjerljivošću.
osvrće se, traži sumnjiva lica, i kaže
kako ništa pod milim bogom ne shvaćam.
kad se smiri od iznošenja teorija urote,
izriče fatalističku suvislost: sve ovo
što proživljavamo samo je mahanje
iz vagona u kojem se vozimo za nepovrat.
još stanica dvije, stari moj,
pa odlazimo tamo gdje nas slijediti
neće, i gdje nikoga pratiti nećemo.
jučer, nakon što smo otišli svako na svoje stranu,
krajičkom oka ga vidim kako je skrenuo
do pijačnog štanda na kojem kupuje
oštećeni paradajz, gnjecave nektarine,
natrule banane, lubenice na kriške i osušeni kupus.
većinu novca troši na knjige i stare ploče.




24.08.2023. u 18:46 • 7 KomentaraPrint#

nedjelja, 20.08.2023.

vide ono što traže i čuju ono što slušaju


krošnje drveća, zagledane u stanove,
po zahtjevu vjetra, nepostojano trepere.

stanari ih zadivljeno promatraju, i čuju
šum kroz prozorska uokvirenja osjetilnosti.

ljudi općenito vide ono što traže
i čuju ono što slušaju, kaže harper lee.

stanari ne opažaju i ne primaju sluhom
sve drugo, propuštajući steći drugi uvid.

ali, kada se nagnu, kada promjene pogled,
kada ne ustrajavaju na nepopuštanju,

vide da je drveće pored spremnika za smeće
i čuju kako su pod udarom buke vozila.



20.08.2023. u 14:33 • 7 KomentaraPrint#

subota, 12.08.2023.

Crni maslačak


Za vrijeme zagrebačkih studentskih dana,
susretali smo se po domovima
i Studentskom centru u Savskoj, u menzi.
Nazivao sam ju crni maslačak.
Njen afro look podsjećao me na Angelu Davis.
Osim hairstyla nije sa sweet black angel
imala baš ništa, a studirala je političke nauke.
U to doba bila je beskrajno zaljubljena
u Miodraga iz Peći koga smo zvali S-Šipac.
Nakon što je diplomirala, vratila se u naš grad,
zaposlila, udala, dobila djecu... nestala.
Prije nekoliko dana, nakon svih tih prohujalih dana,
gotovo ju zaboravivši, sreo sam ju u prolazu,
i pomislio da je ostala ista Angela Davis, ali ostarjela,
polegnute kose, boje mahagonija, i umornog pogleda.
Doma sam pustio The Rolling Stonese koji su pjevali
Ona broji minute.
Ona broji dane.
Ona je slatki crni anđeo,
a ne učiteljica s oružjem u ruci...


12.08.2023. u 18:18 • 4 KomentaraPrint#

subota, 05.08.2023.

Glad


I

Širenje praznine i nelagoda
koju izaziva; potreba da se
neispunjenost smanji poput
sumnje da je sitost moguća.

II

Invazija žudnje, harpun uma,
mreža tijela, osvajački poriv,
traženje nužnih sastojaka za
umanjenje bola od neunešenog.



05.08.2023. u 18:34 • 5 KomentaraPrint#

utorak, 18.07.2023.

Smijeh ljeta


U kutijastom naselju od blještave jarosti ljetnog sunca:
izgorjela trava, treperenje zraka, zatvoreni prozori.
Nema lokvice za žedne ptice, tišina, samo suša bunca,
stabla odoljevaju, psi predišu... Vjetre, nepomičnost razori!
Sunce se ne izmiče, ono grli nesmotrene, ostavlja tragove.
Izlaziš iz klimatizirane trgovine, tražiš pogledom hlad,
juriš prema svom ulazu, uz išarane sjenovite zidove.
Nema spasa od smijeha ljeta. Ima kad si lud i mlad.



18.07.2023. u 18:41 • 5 KomentaraPrint#

petak, 14.07.2023.

stolovi i pećnice


svijet nalikuje gostionici s kuhinjom.
u metežu od dobavljača, kuhara, jelonoša
i gostiju, uredno za stolovima piju i jedu
oni koji mogu platiti, a ispod stola mrvice
skupljaju i udarce nogama primaju siromasi.

u opremi kuhinje, među alatom, priborom
i dodacima za pripremanje jela, nalazi se i
papir za pečenje. otporan na toplinu, spriječava
sljepljivanje jela za posudu. a pećnicama je isto
ima li ili nema prijanjanja. kao i stolovima.



14.07.2023. u 15:39 • 6 KomentaraPrint#

četvrtak, 06.07.2023.

Još uvijek primam glasove


Ljetne noći zbivale su se u prostoru
između kreketa iz nedalekih bara,
i zvižduka i dahtanja parnih lokomotiva,
zaustavljenih na signalu
prije ulaska u dolaznu stanicu,
između žabljeg zvučnog zida
i snažnih glasanja mašine s obližnje pruge.

Bio sam usamljeni dječak,
plašio sam se glasnog lupanja svog srca,
tražio objašnjenja za stanje nemira,
i osjećao čežnju za uranjanjem u tajanstvo tame.
Još uvijek primam glasove toplih zvjezdanih noći,
još uvijek kreket i život lokomotive
budnim drže vječnog dječaka koji čezne.



06.07.2023. u 10:47 • 11 KomentaraPrint#

srijeda, 28.06.2023.

Molba


Poštovani dosadašnji posjetitelji mog bloga,

teška srca vas moram zamoliti da odustanete od „dužnosti“ koje nameću blogovska nepisana pravila, propisi, očekivanja odnosno molim vas da prestanete ispunjavati jedan važan smisao blogiranja – javiti se, posebno poslije novih objava, i ostaviti svoj komentar.

Iskreno, dojadilo mi je razmišljati o razlozima zašto komentara ima sve manje i zašto su napisani reda radi. Jesmo li ja i moja poezija za to krivi odnosno je li uzrok tomu jesam li ostavio, ili nisam, komentar kod vas i time nekoga možda uvrijedio? Jesam li ga ostavio prije ili poslije vaših i/ili mojih objava itd. što vas vjerojatno iritira kao mogući znak mog nemara i nepoštovanja? Primjetio sam inat i uzvraćanje.

To traje blizu dvije godine i utječe na same komentare odnosno na radost blogiranja i potrebu da se napiše vlastito, nebanalizirano, iskreno mišljenje. Naime, prioritet je postao broj komentara i njihova redovnost, a ne njihov kvalitet i inovativni, poletni pristup.

Molim vas da poštujete moju molbu, te da ne komentirate i nju samu. A o novim pjesmama da i ne govorim. Molim za razumijevanje. Hvala!

Isprika svima koji su povremeno znali napisati ohrabrujuće, antologijske komentare



28.06.2023. u 18:44 • 15 KomentaraPrint#

dva oldtajmera


bio sam s danas s prijateljem na piću.
došao je u moje naselje
dobro raspoložen.
trebao bih još napisati - kao i uvijek.
spustio sam se spreman u kvartovski kafić,
spreman za vožnju, spreman za putovanje.
kao dva rijetka, sačuvana oldtajmera,
pokrenuli smo se na kurblu radoznalosti.
uvaljeni u sjedišta znanih očekivanja,
zagledani u retrovizor nostalgije,
više nego u vjetrobran obećanja,
napunjenih rezervora energijom zajedničkih godina,
vozili smo se cestom koju znamo napamet,
bez ograničenja sporosti,
bez straha od mandićevih policajaca duha,
i stigli smo na vrijeme. uvijek je na vrijeme.
vremena imamo i previše svakog dana,
a nemamo ga puno do kraja života.


28.06.2023. u 18:42 • 3 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< veljača, 2024  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29      

Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (3)
Prosinac 2023 (3)
Studeni 2023 (4)
Listopad 2023 (4)
Rujan 2023 (4)
Kolovoz 2023 (4)
Srpanj 2023 (3)
Lipanj 2023 (6)
Svibanj 2023 (4)
Travanj 2023 (4)
Ožujak 2023 (4)
Veljača 2023 (5)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (5)
Studeni 2022 (5)
Listopad 2022 (4)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (4)
Srpanj 2022 (4)
Lipanj 2022 (3)
Svibanj 2022 (4)
Travanj 2022 (5)
Ožujak 2022 (5)
Veljača 2022 (4)
Siječanj 2022 (4)
Prosinac 2021 (5)
Studeni 2021 (4)
Listopad 2021 (4)
Rujan 2021 (5)
Kolovoz 2021 (4)
Srpanj 2021 (4)
Lipanj 2021 (5)
Svibanj 2021 (4)
Travanj 2021 (5)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (4)
Siječanj 2021 (4)
Prosinac 2020 (5)
Studeni 2020 (5)
Listopad 2020 (5)
Rujan 2020 (4)
Kolovoz 2020 (4)
Srpanj 2020 (5)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (4)
Travanj 2020 (5)
Ožujak 2020 (4)

Opis bloga

Ja u svijetu, svijet u meni

Bookmark

page counter