jutrošnja sitna hladna kiša
ovjerila je agoniju zime.
njezina preostala snaga
nalazila se tek u sjećanju
na šiljate zube hladnoće,
mrzovoljno nebo, zemlju
bez gipke travnate prostirke,
nemanje prijateljske svjetlosti,
na posvudašnji miris dima i blata.
moju sumnjičavost da se zima
napokon predala pokazao sam
tako što sam obukao zimsku
jaknu i zakopčao ju do brade.
zimo, zimo nikad ne odlaziš,
uvijek si oko srca i u mislima.
Post je objavljen 07.03.2024. u 18:44 sati.