prozori se više ne zatvaraju
iako je vani još uvijek prohladno;
prašina se diže s ceste i nesputano ulazi
i pada i na staklenu površinu niskog stola
na kojem je zdjela puna naranči i jabuka.
sve će to nestati, ta mrtva priroda
nadzirana mojim porivima za
mijenjanjem načina slaganja i skladom.
ali dok traje prekrivena mikroskopskim
česticama koje nagovještavaju nadolazeći
zaborav mom pogledu se otvara dizajn
cijelog prostora kao instalacija kao
pristrani spoj geometrije, međudjelovanja,
neusiljenosti, promišljanja i privremenosti.
Post je objavljen 08.05.2024. u 18:24 sati.