Nakon što smo očitali brojila
i izračunali potrošnju struje, plina i vode,
obaviještava me da je na samom rubu krova
otklizalo nekoliko pločastih crijepova.
Nastala nepokrivenost omogućuje prolaz
kiši i olakšava vjetru da ih digne još više.
Pokazuje mi, ali ja ne vidim ništa.
Krov mi se čini kao jedinstvena ploča,
čvrsta, zbijena, ujednačena, dorečena.
On snima mobitelom. Povećavam sliku.
Tek tada mom pogledu otvara se ono
o čemu je govorio: razbijeni crijepovi,
trošnost i krhka opominjuća skrivenost.
Kada se vratim neće pomoći veći fokus,
već ljestve, malter i novi crijepovi.
Putujući svijetom
Mi smo divovi
Mi smo patuljci
Veliki i nadmoćni
Sičušni i nevažni.
Mi smo Guliver.
Postajemo putnici
Cinici i čudaci
Neurotici i razočarani
Nedorasli za predviđanja
Nespremni za promjene.
A trebali bi razumjeti
Osnažiti sebe
Poboljšati naš svijet
Popraviti sustav
Ujednačiti razmjere
Prilagoditi se do sklada.
preplavili su moralni signalizatori
neštićene, prohodne platforme blogova,
nezadrživo prolaze kroz oka socijalnih mreža.
davimo se u otpadnim vodama
tih gnjilih etičkih pozera
koji u svojim javnim objavama
ne iskazuju nepotkupljivu zabrinutost
za zagađeni zrak i strašne ratove...
već uvježbavaju narcističku nadmoć
samozvanih sudaca bez dosljednosti.
oni nisu ispravni i stvarno ugledni,
oni nisu napredni ni predvodnici,
oni ubijaju spontanost i čine nas napetima,
oni nas odvraćaju od širenja polja slobode -
odnosa koji znači jedankopravnost i promjene,
dok sjedimo na terasama društvenosti i ispijamo
piće razgovora o stvarnosti,
njenom tumačenju i prevrednovanju.
taj nahrupjeli kal može se zaustaviti
jedino ustavama prezira i podsmijeha.
ovaj dan pripada povezanoj jesenskoj
skupini koju usklađuju jedinstvena melodija
iskustva, mašte, opravdanosti putovanja,
mirisi, zvuci, boje svrhe etape prema cilju.
ovom danu spustit će se otežali očni kapci,
usnut će i nadati se povratu u nepovrat,
ali, dočekat će ga glasovi svršetka: sei uno di noi.
poslije svega potonut će u san bez snova.
Naš neočekivani susret
proticao je u uličnoj vrevi,
otvorena srca, bez napora;
nismo doživljavali okruženost
užurbanošću i bukom, postojali smo
kao tihi zeleni otok
na dubokoj rijeci prolaznosti.
Više smo se prisjećali davnih sebe,
nego što smo dijelili planove.
Krug se zatvara, kazao mi je;
i da živimo sto godina, nastavio je,
približavajući svoje kažiprste,
pogledaj koliko je ipak kraći
njegov preostali luk
u odnosu na prijeđeni.
Ali mi nastavljamo,
odgovaram mu vedro,
na način utrke Ahileja očekivanja
protiv kornjače života.
I smijemo se zadovoljni,
jer smo pronašli rješenje.
< | listopad, 2024 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Ja u svijetu, svijet u meni