petak, 25.10.2019.
Spasiti sam sebe
Nitko te ne može spasiti osim tebe,
ohrabruje nemilosrdni Charles Bukowski.
Želiš mu vjerovati iako nisi siguran
tko si, tko je taj u tebi
koji bi te mogao spasiti.
Pitaš se
kako si samo mogao
cijelo vrijeme očekivati
razumijevanje
od ravnodušnih i glupih, kako nisi vidio
svoje pogrešne izbore, zašto si dopustio
da tvoja očekivanja
ne budu pretvorena u stvarnost?
Zbog čega si pristao umirati iznutra?
Jesi li siguran da nećeš opet
podleći nagovaranjima
praznih, sebičnih, uskogrudnih, licemjernih -
da budeš dobar, suglasan, osjećajan, otvoren?
Hank, može li sam sebe spasiti netko
tko je pod teretom kajanja,
što ga čini nepokretnim?
Moraš napokon razmisliti o spasavanju sebe,
jer nitko to ne može obaviti umjesto tebe,
umrtvljenog gušenjem tjeskobe.
Zar hoćeš doživjeti smrt prije smrti?
25.10.2019. u 18:43 •
7
Komentara •
Print •
#
petak, 18.10.2019.
svijetlo krijesnice
dani su polako postajali neprozirni;
prestajala je gorjeti vatra tvog svijeta,
u životu je prevladala mračnost,
stvari su izgubile jasnoću, a ljudi sjaj.
još donedavno si vjerovao kako je
vidljivost manja zbog neodgovarajućih
naočala, pala ti je na pamet i romantičarska
legenda da je tiho i uzurpatorski
dospjela konačna vladavina vječne noći,
da je netko urotnički navukao koprene
preko sunca nadanja i traganja.
a onda si neopozivo pojmio i priznao
da se svijetlo gasi u tebi, da tama
izvire iz tebe, da je pomrčina dospjela
iznutra. ta spoznaja je svijetlo krijesnice.
18.10.2019. u 19:10 •
7
Komentara •
Print •
#
subota, 12.10.2019.
snovi pobjeđuju mrak
snovi osvjetljavaju hodnike intuicije.
snovi su mjehuraste luče vremena –
pobjeđuju mrak ispred hodnika emocija koji vode
u aule razuma. kuća našeg ja ima bezbroj ulaza.
i izlaza. snovi spajaju prostorije naše svijesti
o prostorijama tjelesnog postojanja.
sanjam da je s drugim. moj nespokoj se nakuplja,
kao prljava voda, ne otječe, prijeti, zgušnjava strah.
ujutro joj ne prepričavam san da ne promjeni
odnos prema stvarnoj osobi kojoj se u snu podala.
u snu bez razloga skačem u mutnu, duboku rijeku,
u cipelama, obučen. Pomislim, uznemiren, da ću
potonuti, ali plivam prema drugoj obali. ugodno mi je.
ohrabren uspjehom osjećam da ću pustolovinu ponoviti.
sanjam kako letim iznad svoje kuće i obližnjih ulica.
vidim i zgrade nedohvatljive pogledima pješaka.
snoviđenje me prestrašilo puno kasnije kad sam doznao
da zdanja zaista postoje, da nisu astralna, da salutiraju.
12.10.2019. u 18:51 •
6
Komentara •
Print •
#
četvrtak, 03.10.2019.
njegovo srednje ime
nepoduzetnost je postala njegovo srednje ime.
zajednički su ga ispisali melankolija
i rutina – najmoćniji članovi odbora
za primopredaju negodovanja i jarosti
u ograđeni prostor predaje - odustajanja
od borbe i odricanja od oružja.
razoružavanje odnosi svjetlosti sjaj, čekanje
donosi besmislenu mudrost, potištenost
oslabljuje tijelo, uvježbanost i navike
ubijaju znatiželju. zanimljivo je da
ne raste strah; predvidljivost uči strpljenju
i usuđivanju suočavanja s dolaskom odlaska.
03.10.2019. u 17:36 •
8
Komentara •
Print •
#
