Potok42

četvrtak, 24.09.2015.

rijeka riječi

za zagrijavanje čitam
čegeca slamniga i valenta
odmrzavam rijeku riječi
i one počinju hučati i teći
uzvodno od leda ravnodušja.

nosi rijeka gorčinu i priče
pluta drvo iz podsvijesti
i masne mrlje čuvstava;
mutna je rijeka nemira
duboka je voda neutješnosti.

petak, 18.09.2015.

Taktika ljeta interneta

Ljeto opet ima toplinsku poduzetnost,
želi povratiti nekadašnje linije i
utjecaj na vode, vrtove, asfalt i ljude,
kao što su Nijemci htjeli
preokrenuti ishod rata 1944.
ofanzivom u Ardenima, nazvanom
Wacht am Rhein i Jesenja magla.
Taktika ljeta privremeno je pobjednička .

Ni upućenijim promatračima
nije jasno do kada će trajati ljeto
iznad internetskih vrtova s gredicama
u kojima rastu izvještaji povijuše,
ukrasni navodi, korov kolumni –
navodnjavani voljom ludih vrtlara,
grijanih suncem nužde stvaranja novosti.
Ljeto kojeg isijava sveprostiruća Mreža
vječno nudi jestiva nova objašnjenja
i stvara ovisnike o iznenađenjima.
Taktika ljeta interneta je
saveznička zauvijek pobjednička.

srijeda, 09.09.2015.

šeširi nene belana

neki ljudi koje susrećem vjeruju kako
sa mnom dijele svoje dragocijeno vrijeme
velikodušno poklanjaju nepovratnost;
ne znaju da razgovaraju s podučavanim
psom koji umije nanjušiti miligram
droge njihovih ambicija i zebnji skrivene
u teretnom kamionu neumitnosti života
koji prevozi dvadeset tona mljevenog
prikrivajućeg papra običnosti i prijetvornosti.
sitni sebični krijumčari užitka i pouzdanja
mijenjaju utvrđene putne planove i postaje
hoće prikriti svoje odluke i zamisli
od nedostataka oblikuju prednosti.
to nazivam šeširima nene belana.

utorak, 01.09.2015.

gola ravnodušnost

moj prijatelj
nosi abak u glavi i zbraja
postignuća i imanja.
i sjećanja u kojima je od sebe
napravio nepobjedivog junaka
pripadaju životnim prihodima
koja dijeli ušima oko sebe
kao lagane priče; u dobi je
bahate nezainteresiranosti
za sporedne likove
iz svojih uspomena.
ne osjeća da je ravnodušnost
omalovažavanje značenja
kazivanja koja poklanja.

moja mama
zalagala se da djela
određuje libela;
ona je za postojanu ravnotežu
između davanja i primanja.
toliko toga sam kaže
darovala njegovoj
mami koju je smjestio
u neku daleku ubožnicu
a on neuljudno škrt
svojoj tetki neće uzvratiti
ni kratkim telefonskim pozivom.
ne razumije da je njegova
nepristojnost odjeća
gole ravnodušnosti.