petak, 28.09.2012.
Jedno dvorište u jesen
u jednom dvorištu sa sve manje koraka
po napuklim betonskim pločama
s brazgotinama od mijena vremena
razlila se mahovina
naraslo cvijeće u zemlji uz zidove
do skorog poraza topline i suhog
rasipa svoje sjemenje kao smeće
nad natkritim bunarom pumpa
što čeka kostobolne ruke da crpi vodu
nakazno je raskrečena.
metla ispod brajde stol lišće bobe grožđa
ljestve staklenke i plastične boce
bodu u oči samo stroge namjernike
u jedno dvorište ispred stare kuće
u kojoj žive dotrajali ljudi
približava se zima za prekrivanje
nedjelja, 23.09.2012.
Jimi Hendrix
subota, 22.09.2012.
Gorko u tebi
Gorčina te natapa malo pomalo,
miješa se s tvojim strpljenjem
i prelijeva kao podrugivanje.
Ogorčenost te zaokuplja ometajuće,
stjeće prevlast nad tvojim razborom
i pokazuje se kao ljutnja.
Ogorčenje raspolućuje tvoju opstojanost,
reže na komade smisao puta
i pobjeđuje kao beznađe.
petak, 21.09.2012.
Frankie Goes To Hollywood, Magazine
Rage Hard
Relax
Shot By Both Sides
Definitive Gaze
ponedjeljak, 17.09.2012.
Užasavam se zimogroznih
Shvatljiv sam krajolik;
kamen i pustoš,
vjetar i prašina,
i usamljeno drvo,
žedno, iskrivljeno.
Trgovci i hodočasnici
svoja imena urezuju
u bolnu koru stabla.
Zazirem od pasa punih bešika,
užasavam se zimogroznih.
Paul Cezanne
petak, 14.09.2012.
Uspomene
I
Police u trgovini tvog života
isprazne se, prestane promet;
nudiš sam sebi robu i usluge
iz kataloga trajnih sjećanja.
II
Nosiš u sebi radioaktivni otpad
iz vremena stvaranja energije,
uskladištena onečišćenja
za pulsiranje za vrijeme izolacije.
III
U skrivenim uvalama proživljenog
premazuješ kožu svog opstanka
ljekovitim blatom, talogom,
muljem terapijskog spomenara.
IV
Sve što si vidio, čuo, mirisao - osjećaš
kao fantomski ud, kao toplinu, hladnoću
kao bol poslije operacije odstranjenja;
uspomene su nemogućnost prilagođavanja.
subota, 08.09.2012.
Korni grupa, Yu grupa, Grupa MI, Grupa 220
Slika
Trenutak sna
Ljubav ti više nije tako važna
Dobro došla draga
ponedjeljak, 03.09.2012.
Plutaj, budi ravnodušan
Po jučerašnjem danu, beskrajnom moru,
plovio sam nepredviđenim linijama
kao teretni tramp brod;
u neplaniranim lukama iskrcavao
sam svoje frustracije i
utovarao tuđe.
Dok sam na plutajućem doku
elisu oslobađao od zapletene
plastične mreže propagande,
svoj emocionalni teret izigranosti
po utrobi mi je rasporedio
poznanik strastveni aviomaketar.
Imam, kazivao mi je, godinama
prijatelja, bliskog druga iz danâ škole
od svoje volje ukotvljenog u luci samodovoljnosti.
Kod mene, u rafovima i obješeni o strop,
dočekali su ga novi vjerni modeli aviona;
on ih je opazio i ništa mi nije rekao.
A sastavljao sam ih mjesecima,
osobito crvenu maketu čuvenog Fokkera DR.I
kapetana Manfreda Barona von Richthofena.
Htio sam mu ispričati legendu o 80 pobjeda
i jednom padu, o 77 dijelova...
Kakvog ja to prijatelja imam, zapitao me.
Tvoj prijatelj ne zaslužuje to ime, jer ti si njemu
stara maketa makete bliskosti u polici prošlosti,
samo potvrda vlastitog reda plovidbe.
On te nije ništa pitao o modelu borbenog aviona
da bi ti potonuo pod teretom sumnje u samog sebe.
Plutaj, budi ravnodušan, odgovorio sam mu.
