Plastično je fantastično

Nedavno je Britansko udruženje za plastiku (BPF - British Plastic Federation) na svom Twiter porfilu objavilo vijest - status da "krastavac zamotan u plastičnu foliju ostaje svjež 14 dana u usporedbi s 3 dana onih koji nisu zamotani".



Objava ovog statusa pobudila je zanimanje kolumnista web portala PRW.com (Plastic & Rubber Weekly) - Hamisha Champa koji je 17. veljače 2012. o tome obavio ČLANAK "Omatanje povrća u plastičnu foliju protiv ne-omatanja povrća u plastičnu foliju".

Naravno, kada se objavi ovakav podatak na Twiteru, postavlja se pitanje ima li za takvo što dokaza? Ne budi lijen, Hamish Champ odlučio je sam napraviti test: zamotao je jedan krastavac i jednu papriku, te ih odložio na hladno i tamno mjesto, pored nezamotanog krastavca i nezamotane paprike.

Nakon 9 dana, 24. veljače 2012. Hamish Champ objavljuje novi ČLANAK pod naslovom "Fotografski dokaz da plastika održava krastavce i paprike svježije dulje vrijeme" u kojem je potvrdio da se povrće (i voće) umotano u plastičnu foliju dulje održava svježijim, odnosno da je plastika, kako kaže "odradila svoj posao".

Evo, pogledajte foto-dokaz:

Photo courtesy of Recoup

Dakle, zamotano u plastičnu foliju i nezamotano povrće nakon 9 dana odloženo na tamnom i hladnom mjestu. Koje biste radije stavili na svoj tanjur?

Nedavno je po plastičarskim internetskim portalima prostrujila vijest da je IKEA jedan od najvećih svjetskim proizvođača i prodavača namještaja i kućanske opreme odlučila zamijeniti drvene ambalažne palete plastičnima.

Novi proizvod, nazvan OptiLedge, zamjenjuje drvenu paletu i time donosi višestruke uštede i koristi u cijelom lancu od proizvodnje, preko korištenja pa sve do krajnjeg zbrinjavanja. Elementi kojima se zamjenjuje drvena paleta teški su manje od 1 kilograma. Kada se uzme u obzir da je klasična paleta teška od 25 pa do 35 kg (ovisno je li od jele, borovine, johe ili bukovog drva) očite su osim uštede na drvnoj masi i uštede u transportu tih paleta, bilo da se transportiraju od proizvođača do korisnika, bila da se na njima prenosi teret.

Elementi plastične palete izrađeni su od polipropilena (PP) (oznake za recikliranje 5), lagani su, nisu osjetljivi na vlagu, nije ih potrebno kemijski (fumigiciranje) ili toplinski (vodenom parom što predstavlja potrošnju energije) tretirati, zauzimaju vrlo malo mjesta na skladištima repromaterijala, uvjeti radnog okoliša pri skladištenju i korištenju takvih paleta znatno su povoljniji (higijenskiji), višestruko su upotrebljive i znatno su trajnije, a na kraju životnog vijeka - ti su elementi reciklabilni.

Evo, i ovaj puta se pokazuje da je s pravilnim odabirom plastike i proizvoda moguće zamijeniti druge materijale koji u konačnici, koliko god bili prirodni ipak u svom životnom ciklusu znatno više i lošije utječu na okoliš i ljudsko zdravlje.

Pogledajte nekoliko fotografija:











A ovakve palete izlaze iz upotrebe u IKEA lancu:

U sljedećem postu želim prikazati još jednu studiju životnog ciklusa plastičnih vrećica - ovaj puta se radi o usporednoj studiji biorazgradljivih vrećica i ostalih plastičnih, papirnih i platnenih vrećica.

Odmah na početku želim naglasiti, da se kao poznavatelj plastike i njenih svojstava, pa tako i plastičnih vrećica nikako ne slažem s bio razgradljivom plastikom, odnosno s biorazgradljivim vrećicama (osim u nekim iznimnim slučajevima - folije za malčiranje koje se koriste pri uzgajanju određenih poljoprivrednih kultura ili ambalaža brzopokvarljive hrane). Naime, osnovna karakteristika plastike, a upravo zbog koje je od ne-znalaca napadana i optuživana, jest nerazgradljivost, trajnost. To svojstvo jeste pozitivno svojstvo jer omogućava višekratno korištenje, prikupljanje i na kraju recikliranje - odnosno ponovnu upotrebu. Time se onda znatno štede prirodni resursi, štedi se energija, smanjuju emisije u zrak i vode i najmanji je utjecaj na okoliš.

Također, veliki problem moglo bi biti pridobivanje većih količina škroba (koji je velikim dijelom sastavni dio razgradljivog plastičnog materijala) koji se dobiva iz kukuruza, krumpira, tapioke ili pšenice. Uzgoj tih poljoprivrednih kultura s namjerom industrijske prerade u škrob i onda miješanja s poliesterima i slično, mogao bi dovesti do značajnog poskupljenja hrane u svijetu.

Stoga, ovu studiju predstavljam, ne da bih promovirao prednosti biorazgradljivih vrećica, već da se vide dobiveni usporedni podaci koji i ovdje potvrđuju ukupnu prednost višekratno upotrebljivih klasičnih plastičnih vrećica. Mada to nije imala za namjeru, i ova studija pokazala je da značajno najlošiji utjecaj na okoliš ima papirnata vrećica, a odmah iza nje je platnena vrećica.

LCA razgradljivih plastičnih vrećica

Originalnu studiju možete pronaći na sljedećem LINKU.

Savjet za poticanje filantropije u Australiji, 2002. predložio je uvođenje dodatne takse na trgovačke vrećice s ciljem smanjenja potrošnje tog proizvoda. Taj je prijedlog došao upravo u vrijeme rasprave o ukupnom utjecaju vrećica na okoliš i kada je objavljen podatak o godišnjoj potrošnji od 6,9 milijardi vrećica u Australiji. Milioni tih vrećica su odbačeni i predstavljaju opasnost za vodeni i morski život. Životinje su izložene opasnostima od zapletavanja, gutanja i gušenja.

U isto vrijeme predstavljeno je nekoliko različitih vrsta razgradljivih polimera koji su dani na tržište kao alternativa plastičnim (nerazgradljivim) vrećicama. Tokom 2002. i 2003. godine australsko Ministarstvo zaštite okoliša i baštine financiralo je izradu studija s kojima se željelo ispitati i utvrditi utjecaj razgradljive plastike na okoliš u Australiji.

Ovaj rad koji u nastavku predstavljam, prikazuje osnovne informacije o vrstama razgradljivih plastika (polimera) i alternativnih materijala. Materijali koji su obuhvaćeni ovom studijom su polietilen visoke gustoće (HDPE), polietilen niske gustoće (LDPE), polipropilen (PP), kraft papir odnosno pak papir te platno.


UVOD

Koji su problemi koji se danas povezuju s plastičnim vrećicama izrađenima od polietilena visoke gustoće? Je li to ogromna potrošnja tog proizvoda - 6,9 milijardi godišnje u Australiji? Je li to da se 30 miliona tih vrećica godišnje u Australiji odbaci u okoliš? Ili je to problem što plastične vrećice dospijevaju u more i u druge vodene tokove gdje prijete vodenim životinjama jer se u njih zapleću, gutaju ih i guše se od njih? Hoće li korištenje razgradljive plastike riješiti bilo koji od navedenih problema?

U listopadu 2002. godine osnovana je vladina radna grupa s ciljem razvoja sveobuhvatnog paketa mjera protiv odbačenih plastičnih vrećica [1]. Osnivanje te grupe potaknuto je zahtjevom da se uvede dodatni porez na plastične vrećice, a kako bi se smanjila njihova potrošnja. Temeljem nekoliko studija [2, 3] i dugotrajne rasprave u medijima, industrija je krajem 2003. godine s australskom vladom dogovorila reviziju standarda postupanja s plastičnim vrećicama [4] sa strože postavljenim ciljevima za smanjenje potrošnje jednokratnih plastičnih vrećica izrađenih od polietilena visoke gustoće (HDPE) i povećanje recikliranja.

U kolovozu 2003. Udruženje za održivu ambalažu (Sustainable Packaging Alliance (SPA) organiziralo je okrugli stol pod nazivom "Razmišljajte dalje od vrećice - upravljanje proizvodom za upravljanje rizicima". Na okruglom stolu raspravljene su strategije poslovanja i načini upravljanja rizicima koji su povezani sa stvarnim i/ili perciptivnim utjecajem na okoliš ambalaže. Tom prilikom zainteresirane strane nastojale su prepoznati razloge zašto je tako povećan interes javnosti za plastične vrećice i njihov utjecaj na okoliš, i što je još važnije, kako se to odražava na industriju.

Sudionici okruglog stola složili su se da su plastične vrećice u središtu brige javnosti za okoliš zbog [1]:
- plastične vrećice simbol su potrošačkog društva
- koriste se u velikom broju i samo za jednokratnu upotrebu
- recikliranje nije rašireno
- plastične vrećice imaju sve elemente "dobre medijske priče"
- industrija nije ozbiljno prihvatila kodeks ponašanja vezano uz vrećice.

Prepoznato je da industrija mora bolje razumjeti cijeli životni ciklus plastičnih vrećica i njihov utjecaj na okoliš i to kroz provođenje analiza i procjena utjecaja na okoliš tog proizvoda. Rezultati tih analiza i procjena trebaju biti iskorišteni za informiranje i poduku javnosti kako bi ista mogla donijeti pravilne odluke i izabrati najbolja rješenja. Pravilno upravljanje navedenim pitanjima predstavlja pravovremeno planiranje i osiguravanje da svi mogući rizici budu gdje god je to moguće unaprijed prepoznati i predviđeni. Jedna od koristi takvog upravljanja je da je da se odluke donose temeljem stručnih i znanstvenih dokaza, a ne da se čeka na posljedice zabrinutosti javnosti [1].

Posljednjih godina razgradljiva plastika predstavljena je na tržištu kao rješenje za smanjenje potrošnje jednokratnih plastičnih vrećica izrađenih od polietilena visoke gustoće, kao i za smanjenje potrošnje neobnovljivih izvora sirovina upotrebom materijala iz obnovljivih izvora (npr. od kukuruza). Također, istaknuta je prednost njenog osnovnog svojstva - razgradljivost materijala i proizvoda kada je u okolišu (npr. razgrađuje se pod utjecajem sunca i topiva je u vodi) čime se smanjuje opterećivanje odlagališta kao i nakupljanje otpada u vodnom i morskom okolišu.

Kao i svaki drugi materijal, i razgradljiva plastika izrađena iz obnovljivih izvora ima svoj utjecaj na okoliš i vrlo je važno razumjeti koji i koliki je taj utjecaj i koje su to razlike u odnosu na klasičnu (nerazgradljivu) plastiku, prije no što je razgradljiva plastika prihvati kao rješenje problema.

Ova studija podijeljena je u nekoliko sekcija. Sekcija [1] je uvod, u sekciji [2] dan je opis razgradljive plastike, a u sekciji [3] dan je pregled najnovijih rezultata utjecaja koji su analizirani tijekom 2003. godine. Studija završava s kontrolnom listom koja se koristi pri izboru razgradljive plastike [4].


Razgradljiva plastika

Razgradljivost je svojstvo materijala da se razgradi u osnovne sastojke pomoću bakterija (biorazgradljivost), pomoću temperature (oksidacija) ili ultraljubičastih zraka (foto-degradacija). Kako bi se razgradljiva plastika mogla upotrijebiti za izradu plastičnih vrećica, treba zadovoljiti sljedeće kriterije [2]:
- da se od te plastike može izraditi folija (film)
- da ima određenu vlačnu čvrstoću i mogućnost produljenja
- da ima otpornost na probijanje
- da ima otpornost na habanje
- da općenito ima svojstva koja su slična fizikalnim i reološkim svojstvima polietilena niske ili visoke gustoće

Razgradljiva plastika koja se koristi za izradu plastičnih vrećica mora se nakon korištenja razgraditi brzo, a također je jednako važno da se mehanička svojstva ne mijenjaju tijekom korištenja tih vrećica. Tri su osnovna kriterija koja mora zadovoljiti biorazgradljiva plastična vrećica [2]:
- mora nestati bez ostavljanja vidljivih tragova
- raspadanje se mora dogoditi u razumnom vremenskom roku (npr. 3 ili 6 mjeseci)
- ne smije iza tog raspadanja ostati nikakvih otrovnih ostataka


Vrste razgradljivih plastičnih vrećica

Razgradljive vrećice mogu se podijeliti temeljem dva osnova principa [2]:

- temeljem načina na koji se razgrađuju - je li potrebno djelovanje mikroorganizama (tada su biorazgradljiva) ili je potrebna izloženost toplini, ultraljubičastim zrakama, mehaničkom naprezanju ili vodi da bi se razgradile (tada su razgradljive)

- temeljem materijala od kojeg je proizvedena - je li proizvedena od polimera dobivenog od prirodnog škroba, od sintetskog polimera ili od klasičnog polimera kojemu je dodan aditiv za ubrzanje razgrađivanja.


Postoji pet različitih vrsta razgradljive plastike [2]:

- Biorazgradljiva plastika - je ona plastika koja ima sposobnost razgraditi se u svoje osnovne sastojke - ugljični dioksid, metan, vodu, anorganske sastojke ili biomasu gdje je osnovni mehanizam razgradnje aktivnost enzima mikroorganizama, a ta se aktivnost može odrediti standardnim mjerenjima, u definiranom vremenu, a ovisi o raspoloživim uvjetima odlaganja.

- Kompostabilna plastika - je ona plastika koja se razgrađuje u uvjetima koji vladaju na koposištima. Da bi zadovoljila uvijete razgradljivosti, ta se plastika mora razgraditi temeljem djelovanja mirkoorganizama (bakterije, gljivice ili alge), postići potpunu mineralizaciju (pretvaranje u ugljični dioksid, metan, vodu, anorganske sastojke ili biomasu pod aerobnim uvjetima) i odnos mineralizacije mora biti visok i sukladan s procesom kompostiranja.

- Oxo-biorazgradljiva plastika - je ona plastika koja će se kontrolirano razgraditi zbog ugrađenog aditiva za razgradljivost (aditiv može započeti i ubrzati proces razgradnje). Ta plastika će ubrzano degradirati oksidacijom koja je inicirana dnevnim svjetlom, toplinskim i/ili mehaničkim naprezanjem i razlomiti će se u sitne dijelove te raspasti pod utjecajem atmosferilija.

- Foto-razgradljiva plastika - je ona plastika koja se razgrađuje pod utjecajem ultraljubičastih zraka (UV), koje razgrađuju kemijske veze u polimeru odnosno kemijsku strukturu plastike. Proces razgradljivosti može biti potpomognut dodavanjem u polimer aditiva koji je osjetljiv na UV zračenje.

- Plastika topiva u vodi - je ona plastika koja će se otopiti u vodi pri određenoj temperaturi i onda će se biološki razgraditi u kontaktu s mikroorganizmima.


Sastav plastike od kojeg se izrađuju razgradljive vrećice je različit, a dijeli se u nekoliko glavnih kategorija [2]:

-Termoplastični polimer na osnovi škroba - sačinjen od najmanje 90% škroba iz obnovljivih izvora kao što je kukuruz, krumpir, tapioka ili pšenica.

- Poliesteri - izrađeni od ugljikovodika (nafte ili plina). Svi poliesteri se razgrađuju, od razdoblja tjedan dana za alifatske poliestere (npr. polihidrooksialkanoati) do desetljeća za aromatske poliestere (kao što je npr. polietilenteraftalat - PET)

- Mješavina škroba i poliestera - mješavina od termoplastičnog škroba s poliesterima pridobivenim od ugljikovodika.


CILJ STUDIJE

Cilj studije bio je prepoznati ekološki profil životnog ciklusa razgradljive plastike kada se koristi kao folija (puhano filmsko crijevo) iz koje se izrađuju plastične vrećice i kako taj ekološki utjecaj može usporediti s alternativnim materijalima kao što su polietileni visoke i niske gustoće, papir i platno.


NAMJENA STUDIJE

Namjena studije je da se koriste vrećice za prenošenje potrepština iz trgovine do kuće. Izračunato je koliko je potrebno godišnje po osobi jednokratnih i višekratnih vrećica da bi se prenijele potrepštine od trgovine do kuće.

Bilo koja usporedba utjecaja na okoliš tijekom životnog ciklusa mora biti zasnovana na usporedivim namjenama. Za potrebe ove studije, "funkcionalna jedinica" određena je kao "prenošenje prosječno 70 kućnih potrepština od trgovine do kuće svakog tjedna, tijekom 52 tjedna". Podaci koji su tom prilikom korišteni dobiveni su iz javno objavljenih baza podataka.


REZULTATI STUDIJE

Rezultati studije su obimni i vrlo znakoviti, a ovdje izdvajam tri glavna utjecaja na okoliš kod analiziranih vrećica:
- emisija stakleničkih plinova (slika 2)
- trošenje prirodnih resursa (slika 3)
- eutrofikacija (prihranjivanje) vodenih sustava (slika 4)

Analizirane vrećice su:
1. Starch - PBS/A - vrećice izrađene od mješavine škroba i polibutilen sukinat / adipata
2. Starch - PBAT - vrećice od mješavine škroba i poli(butilen adipat ko-teraftalata)
3. Starch - polyester - vrećice izrađene od mješavine škroba i poliestera
4. Starch - PE - vrećice izrađene od mješavine škroba i polietilena
5. Oxo-bodegradable - oxo bio razgradljive vrećice
6. PLA - polilaktička kiselina - odnosno polimer dobiven iz mliječne kiseline
7. HDPE Single - jednokratne plastične vrećice od polietilena visoke gustoće
8. Kraft paper - papirne vrećice (od pak papira)
9. PP Fibre "green bag" - vrećica od polipropilenskih vlakana, tzv. zelena vrećica
10. Woven HDPE "swag bag" - vrećica od tkanog polietilena visoke gustoće
11. Calcio - platnena vrećica
12. LDPE "bag for life" - trajne vrećice od polietilena niske gustoće

SLIKA 2
Na sljedećem dijagramu prikazan je ukupni utjecaj pojedine vrećice na atmosferu - odnosno kolika je preračunato u emisiju CO2 u kilogramima tijekom njihova životnog ciklusa, a mjerene su emisije ugljičnog dioksida, metana i dušikovog oksida. U obračun je uzeta i apsorbcija CO2 iz atmosfere koja se događa kod biljaka (u našem slučaju za vrijeme uzgoja biljaka od kojih se pridobiva škrob)



Ono što je iz ovog dijagrama vidljivo jeste da je ukupni utjecaj na atmosferu, odnosno da su emisije stakleničkih plinova vrlo male kod razgradljivih vrećica - naročito kod 1, 2, 3, 4 i 5. Međutim ipak najniže emisije imaju vrećice od tzv. klasične plastike - a to su višekratne polipropilenske i polietilenske vrećice. Najveću emisiju prouzrokuju papirnate vrećice.


SLIKA 3
Na sljedećoj slici prikazana je iskorištavanje prirodnih resursa za izradu materijala vrećica, a u prirodne resurse se ubrajaju resursi iz kojih se pridobiva neobnovljiva sirovina odnosno energija - kao što je ugljen, prirodni plin, nafta).



Iz gornjeg dijagrama vidljivo je da je po jedinici proizvoda najmanja potrošnja prirodnih neobnovljivih resursa kod mješavina poliestera i škroba, a vrlo blizu su višekratne klasične plastične vrećice. Što se papirnih vrećice tiče, kod njih je vrlo velika potrošnja električne energije i prirodnog plina tijekom procesa proizvodnje papira.


SLIKA 4
Eutrofikacija, odnosno prihranjivanje - predstavlja emisiju nitrata i fosfata u vodene tokove. Iz dijagrama je vidljivo da je skoro sva eutrofikacija rezultat emisija u zrak dušikovog oksida kao posljedica procesa sagorijevanja.



Kao što se iz dijagrama vidi - najmanji utjecaj imaju višekratno upotrebljive klasične plastične vrećice.

ZAKLJUČAK STUDIJE

- Višekratne plastične vrećice imaju ukupno najniži utjecaj na okoliš, niži od jednokratnih plastičnih vrećica.

- Razgradljive vrećice imaju isti utjecaj na emisije stakleničkih plinova kao i klasične vrećice od polietilena visoke gustoće.

- Ukoliko se razgradljive vrećice ne bi bacale na odlagališta, već odlagale na komposišta, tada bi se emisije stakleničkih plinova smanjile, ali se ne bi izbjegle.

- Vrećice izrađene od sintetskog polimera imaju veći utjecaj na prirodne resurse.

Studija je razradila indikatore za odlaganje koji je pokušaj da se analiziraju štetni utjecaju prouzrokovani bacanjem u smeće.
- Najmanji koeficijent opterećenja odlagališta je kod višekratnih plastičnih vrećica,
- Biorazgradljive vrećice imaju niže opterećenje od jednokratnih plastičnih vrećica.
- Kada se ocjenjuje utjecaj na odbacivanje u more, tada se analizira gustoća nosivog materijala (osnovne plastike), a ne degradabilnost.

LITERATURA I IZVORI PODTAKA:
1. James, K., L. Fitzpatrick, K. Sonneveld, and H. Lewis, Sustainable packaging systems development, in Handbook on Sustainability Research, W.L. Filho, Editor. In Press, Peter Lang Scientific Publishers: Frankfurt.
2. ExcelPlas Australia, Centre for Design (RMIT), and Nolan ITU, The impacts of degradable plastic bags in Australia. 2004, Final Report to Department of the Environment and Heritage, Department of the Environment and Heritage, Commonwealth Government of Australia: Canberra.
3. Nolan ITU, Centre for Design (RMIT), and Eunomia Research and Consulting Ltd, Plastic Shopping Bags -Analysis of Levies and Environmental Impacts. 2002, Environmental Australia, Department of the Environment and Heritage, Commonwealth Government: Canberra.
4. ARA, Australian Retailers Association Code of Practice for the Management of Plastic Bags (the 'Code'). 2003, Australian Retailers Association: Sydney.

Tjednik "Burza" objavio je simpatičan članak o plastičnim vrećicama - kako ih spremati, a da nam uvijek budu lako dostupne. Evo prenosim članak s njihovog web portala:

Kako spremati plastične vrećice

Donosimo nekoliko ideja kako možete spremati plastične vrećice tako da zauzimaju manje mjesta, a lako su dostupne kad zatrebaju

Kada je riječ o plastičnim vrećicama, čini se kako postoje dvije vrste ljudi – oni koji čuvaju gotovu svaku vrećicu koja im stigne u kućanstvo i oni koji sve plastične vrećice bacaju u smeće. I jedna i druga varijanta nose svoje probleme. Kod prvih to je često problem spremanja plastičnih vrećica, budući da one u kratkom roku mogu zauzeti ogromne prostore. Kod drugih, problem nastane kada im vrećica zatreba (a takvih situacija ima mnogo u svakodnevnom životu) jer ju oni jednostavno – nemaju. U trgovinama takva skupina ljudi redovito kupuje nove vrećice koje upotrijebi jednom i zatim završe u smeću, stvarajući sebi tako nepotreban trošak, a ni za okoliš baš nije dobro.

Donosimo nekoliko ideja kako možete spremati plastične vrećice tako da zauzimaju manje mjesta, a lako su dostupne kad zatrebaju. Na taj način mogu profitirati i oni koji vrećice skupljaju, jer će uštedjeti na prostoru, ali i oni koji ih bacaju jer ih možda više neće trebati bacati i kupovati nove uvijek ispočetka.

Stara kutija za maramice.
Kutija za maramice iz koje se maramice praktično izvlače kad zatrebaju, može se iskoristiti i kada odradi svoj posao s maramicama, tako da u nju spremite vrećice i potom njih, na isti način, izvlačite kada vam zatrebaju.

Kartonski valjak od papirnatih ručnika.

Papirnati ručnici kakvi se koriste u kuhinji, mogu vam biti od koristi i kada rola dođe do kraja – iskoristite valjak za spremanje plastičnih vrećica. Jednostavno ih ugurajte u valjak i spremite u ladicu ili ormar.







Plastična boca.
Velika plastična boca (od 2 ili 3 litre) može se iskoristiti za odličan dispanzer plastičnih vrećica koji se jednostavno može napraviti. Prvo skalpelom izrežite otvor na dnu boce, a potom i na vrhu, ali pripazite da ne bude preširok. Iskoristite tavu kako biste „zagladili“ rubove, tako da ih položite na zagrijanu tavu dok se lagano ne otope i uviju prema unutra. Možete izbušiti i rupice kod šireg otvora i provući špagu te bocu objesiti naopačke negdje gdje će vam biti pri ruci. Vrećice punite s gornje šire strane, a izvlačite ih s donje uže!

Šivani platneni držač vrećica.
Ako ste vješti u šivanju, možete sami napraviti svoj spremnik za plastične vrećice, varijante su brojne, pa možete pustiti mašti na volju. Najvažnije je da ušijete elastičnu ili običnu traku na jedan ili oba kraja kako bi se oni mogli zatvoriti, a kroz koje će se držač puniti, odnosno iz kojih će se uzimati vrećice kada vam zatrebaju.











Eto.

Pogledajte ovaj kratki, šaljivi video i zapitajte se:
- Možemo li zamisliti kupovinu bez plastične ambalaže?



Nazdravlje!

Boustead Consulting & Associates - britanska konzultantska kuća specijalizirana za izrade studija životnog ciklusa proizvoda, u lipnju 2007. godine objavila je usporednu "Analizu životnog ciklusa tri tipa vrećica - papirnate koje se mogu reciklirati i djelomično izrađene od recikliranog papira, kompostabilne biorazgradljive plastične i klasične plastične koje se mogu reciklirati" (Life Cycle Assessment for Three Types of Grocery Bags - Recyclable Plastic; Compostable, Biodegradable Plastic; and Recycled, Recyclable Paper) - kompletnu studiju možete vidjeti na sljedećem LINKU.

LCA tri tipa plastičnih vrećica

Danas, kada god se pokrene nekakva akcija da se iz našeg svakodnevnog života izbaci sve što nije "zeleno", izgleda da se kao logična meta odmah postavlja plastika. Plastika, taj materijal današnjice ima široku primjenu u proizvodnji raznih proizvoda kao i u pri pakiranju i ambalaži, a pojedinci je ocjenjuju da utječe na povećanje emisija stakleničkih plinova, da značajno opterećuje naša odlagališta otpada te da povećava ovisnost država od uvezene nafte. Upravo temeljeći se na takvim (krivim) podacima, pojedini gradovi širom svijeta, ali pretežito u SAD-u) prihvatili su zakonske propise kojima zabranjuju plastične vrećice ili ih dodatno oporezuju, favorizirajući time vrećice izrađene od drugih materijala - papirnate, vrećice od kompostabilne odnosno biorazgradljive plastike ili platnene vrećice.

Ali, je li prelazak s plastičnih polietilenskih vrećica na vrećice napravljene od drugog materijala garancija izbjegavanja neželjenih ekoloških utjecaja? Poznato je da svaki proizvod - od ciklusa proizvodnje, preko razdoblja korištenja, pa do zbrinjavanja - ima utjecaj na okoliš. To je zbog toga što se tijekom proizvodnje koriste sirovine i energija, prisutna je emisija onečišćujućih tvari u zrak i vode te na kraju ostaje kruti otpad.

Konkretnije, jesu li vrećice izrađene od nekog drugog materijala, kao što je papir ili kompostabilna (biorazgradljiva) plastika stvarno bolje za okoliš od klasičnih plastičnih vrećica? Trenutno, ne postoji konačni dokaz koji bi opravdavao zabrane jednokratnih plastičnih vrećica, a potvrđivao da bi se upotrebom papirnatih vrećica smanjilo smeće, smanjila ovisnost države o uvozu skupe nafte, ili smanjile količine otpada na odlagalištima. K tome, vrlo su ograničene informacije o kompostaboilnoj (biorazgradljivoj) plastici i njenim ekološkim svojstvima te kako prolaze u odnosu na klasične plastične ili papirnate vrećice.

Kako bi pridonijeli diskusiji o utjecaju vrećica na okoliš, Udruženje za promicanje vrećica (Progressive Bag Alliance) sklopilo je ugovor s konzultantskom kućom Boustead Consulting & Associates (BCAL) ( o izradi analize životnog ciklusa (LCA - Life Cycle Assesment) tri tipa vrećica - klasične plastične vrećice (1), biorazgradljive plastične vrećice (2) i papirnate vrećice (3).

(1) klasične plastične vrećice izrađene od polietilena (polyethylene - LDPE)
(2) plastične vrećice izrađene od kompostabilne (biorazgradljive) plastike (mješavina 65% EcoFlex-a, 10% poliestera polilaktčke kiseline (PLA) (biorazgradiv polimer dobiven od mliječne kiseline - više na sljedećem LINKU) i 25% kalcijevog karbonata odnosno vapnenca
(3) papirnate vrećice izrađene od najmanje 30% recikliranog papira.

Analiza životnog ciklusa obuhvatila je sve cikluse - proizvodnji, distribuciji i zbrinjavanju predmetnih analiziranih vrećica. Ono što je utvrđeno jeste da jednokratna plastična vrećica nema istu nosivost kao papirnata vrećica, pa su zbog usporedbe rezultat, izračuni napravljeni za slučaj 1:1 i 1:1,5 papir : plastična vrećica.

BCAL je u analizu životnih ciklusa predmetnih vrećica obuhvatio podatke o potrošnji energije tijekom proizvodnje, upotrebi sirovine, potrošnji vode, emisijama u zrak, količinama otpadnih voda te krutog otpada.

Što je usporedna analiza pokazala?

Rezultati su pokazali da jednokratna plastična vrećica izrađena od polietilena ima brojne prednosti u odnosu i na kompostabilnu (biorazgradljivu) vrećicu, i na papirnatu vrećicu.

Pregled ukupnog utjecaja pojedinih vrećica

Podaci su klakulirani na nosivost 1000 papirnih vrećica


Na prvi pogled se vide prednosti plastične vrećice. Uspoređujući s papirnom vrećicom kod koje je upotrebljeno 30% reciklata, za proizvodnju polietilenske plastične vrećice utrošeno je manje goriva, potrošeno je više od 17 puta manje vode. Također, tijekom životnog ciklusa, polietilenska plastična vrećica prouzrokovala je dvostruko manje emisija stakleničkih plinova što za posljedicu ima i manje kiselih kiša. Te na kraju, pri zbrinjavanju, kod plastične polietilenske vrećice ostaje skoro 5 puta manje krutog otpada nego od papirnate vrećice.

Iste prednosti očituju se kada se uspoređuju podaci između kompostabilne (biorazgradljive) vrećice i klasične polietilenske plastične vrećice - koristi se skoro 3 puta manje energije u vidu goriva pri proizvodnji, višestruko manje vode se potroši i emitira se 4 i pol puta manje stakleničkih plinova što znači i manje kiselih kiša, te na kraju, skoro 3 puta manje ostaje krutog otpada kod klasičnih plastičnih vrećica u odnosu na biorazgradljive vrećice.

Rezultati ove studije recenzirani su od nezavisne treće strane - Dr. Michael Overcash - profesor biološkog i poljoprivrednog inženjerstva državnog sveučilišta Sjeverne Karoline - (Biological and Agricultural Engineering at North Carolina State University), iskusan u analizama životnih ciklusa različitih proizvoda i koji je potvrdio da su rezultati pouzdani i provjerljivi (vidljivo na kraju studije).

Rezultati potvrđuju zaključak da bilo kakva odluka o zabrani klasičnih plastičnih vrećica nije ničim opravdana, a svako davanje bilo kakve prednosti biorazgradljivim plastičnim i papirnim vrećicama rezultirati će značajno većim utjecajem na okoliš gledajući kroz brojne kategorije utjecaja počevši od globalnog zatopljenja do potrošnje pitke vode. U konačnici, potrošači i zakonodavci bi trebali revidirati i ponovno procijeniti uvedene zabrane klasičnih jednokratnih plastičnih vrećica, jer neželjene posljedice mogu biti značajne i dugotrajne.

Evo, neki dan je Vjesnik u svom elektronskom izdanju objavio komentar prof.dr. Igora Čatića (tog "plastičarskog Don Quijotea", kojeg sam već nekoliko puta spominjao u postovima na ovom blogu) koji ponovno i neumorno upozorava čitatelje na "prividno ekološki osvještene". Kako je komentar profesora zanimljiv, a kako danas, na žalost, malo tko čita Vjesnik (eto, na žalost prijeti mu stečaj i zatvaranje), prenosim ovaj članak koji je objavljen na web portalu Vjesnik.hr.

Kada već spominjem Vjesnik, žao mi je da je ta novinska kuća došla u ovu tešku situaciju u kojoj se danas nalazi. Na stranu politika i politički utjecaji i razlozi koji su doveli do toga, ne želim o tome, niti se razumijem u to, ali to je jedna od rijetkih hrvatskih dnevnih novina koja je otvorila svoje stranice i struci i stručnim komentarima, a kada govorimo i o plastici, nije pala pod pritisak "žutila" i a urednici se nisu "ponašali kao ovce čim je netko zabejao 'zeeeleno'". Stoga se nadam da će se iznaći neko pametno rješenje, da će ovaj dnevnik opstati i da će i dalje nastaviti otvarati svoje stranice struci i stručnim komentarima, a time i omogućiti da prave i točne informacije dopru do javnosti, a ne da nas dnevna štampa zasipa "žuto-zelenim blejanjem".

Stoga, moja podrška Vjesniku!



Tribina
Sve je više proizvođača koji debelo naplaćuju prividnu ekološku osviještenost. Onih kojima treba i »zelena« reklama, poput uporabe biokozmetike ili ambalažnih proizvoda na osnovi uzgojinâ kao ulaza u proizvodni proces. Tko su ti prividno ekološki osviješteni? Mnogi umjetnici koji imaju dovoljno novca da plaćaju skuplje proizvode

Igor ČATIĆ
Objavljeno: 14. 2. 2012.

Počela je još jedna godina. Vjerovao sam da opet neće biti puna polietilenskih vrećica. Pa me onda pozvalo u emisiju. I poslije nje jedan političar izjavi da nije znao ništa o argumentima koje sam cijelu godinu navodio u javnosti. Poljuljan je cijeli sustav sakupljanja PET-plastenki. Treba međutim pohvaliti Čistoću u Zagrebu koja je stavila na raspolaganje posebne spremnike za ostalu plastičnu ambalažu. Međutim, osnovni je cilj ovog teksta poticanje rasprave o dvama problemima zaštite okoliša. Jedan je povezan s obvezom gradnje postrojenja za obnovljive izvore energije, a drugi možda još nije problem u Hrvatskoj, ali je velik problem, na primjer, u Velikoj Britaniji.

Najprije još nekoliko riječi o vrećicama jer je i to u obzoru rješavanja jednog ministarstva, kojem je preporučeno da se baš i ne bavi ekološkim pitanjima povezanima s jednom električnom centralom.

Sad ne samo mi, nego i neke druge zemlje opet provode hajku na integralne plastične vrećice. To su one koji su tanke 15 do 25 mikrometara, a ručke za nošenje njihov su integralan dio. Zašto? Zato da se trgovački lanci oslobode obveze pakiranja svježih proizvoda u nešto. Meni je svejedno. Naučio sam i na ekološko osjetno lošije papirnate jer tad nije bilo drugih. Istodobno i država želi nešto ušićariti, na primjer na porezu. Istodobno moram ponoviti jedan proračun. Naime, nedavno je Vjesnik objavio tekst »Odlagališta zatrpana biorazgradivim otpadom«.

Piše da je svaki hrvatski građanin tijekom 2011. proizveo 367 kilograma ili 367.000 grama otpada. Prema jednom portalu, uskoro se trebaju sastati predstavnici Ministarstva gospodarstva i Ministarstva zaštite okoliša da bi riješili problem plastičnih vrećica i stvorili osnovu za uvođenje razgradivih vrećica. Prema podacima predsjednika zagrebačke gradske organizacije HSS-u iz 2010., Hrvati su trošili 60 vrećica na godinu. Uz prosječnu masu od 5 grama, to je 300 grama. Dakle čak 0,08, tolerantno 0,1 posto ukupnog otpada čine klasične plastične vrećice. I onda se čudi ministrica i izjavljuje: »Ministarstvo zaštite okoliša opet je zadnja rupa na svirali« (Vjesnik, 9. veljače).

Pokušajmo se posvetiti nekim drugim, ozbiljnijim problemima gospodarenja otpadom. I da će se to promišljati unaprijed.

Čini se da bi se netko napokon trebao baviti pitanjem odakle Hrvatskoj, bez kamata, 10 milijardi eura za rješavanje obveza koje smo preuzeli s naslova zaštite okoliša. Najvjerojatnije iz zaduženja. A kamo će otići taj novac? Znam, ali to je druga tema. Samo natuknica, barem će polovina otići na inozemnu kupnju materijala kojih nemamo.

A htio sam zapravo pisati o jednom od budućih problema u gospodarenju otpadom, zasad intenzivnije u Velikoj Britaniji, ali bit će uskoro i u Hrvatskoj.

»Jesu li svi na broju? Vlakna? Da. A bakterije, male opruge, organski pamučni pokrivač? Da, da, da. A urin? Nazočan. Pjenasta plastika ili guma? Sve je učestalije tu.«

Sve je više proizvođača koji debelo naplaćuju prividnu ekološku osviještenost. Onih kojima treba i »zelena« reklama, poput uporabe biokozmetike ili ambalažnih proizvoda na osnovi uzgojinâ kao ulaza u proizvodni proces. Tko su ti prividno ekološki osviješteni? Mnogi umjetnici koji imaju dovoljno novca da plaćaju skuplje proizvode. Svejedno, plastenke za pjenušava pića ili pamuk. Nije važno radi li se o klasično uzgojenom ili organskom pamuku (pamuk je po definiciji organski polimer) koji, među ostalim, uzrokuje zbog nekontrolirana korištenja pesticida, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), i do milijun otrovanih na godinu. A o uzgoju i posljedicama tog »organskog«, čitaj GMO, pamuka u Indiji mogli smo ovih dana gledati na hrvatskoj televiziji.

Koji to proizvod sadrži pjenastu plastiku ili gumu, bakterije i urin? Ako niste odmah pogodili, radi se o madracima. Samo u Velikoj Britaniji na godinu treba nekako oporabiti 7 milijuna madraca i ostatak odložiti na odlagališta.

Nije li vrijeme da se i u Hrvatskoj uvede ekološka naknada jer rastavljanje madraca na sastavne dijelove traje nekoliko sati. Ali i za sve ostale proizvode koje jednog dana treba nekako odložiti.

I na kraju ne mogu a da ne uputim novoj ministrici zaštite okoliša javni poziv da zajedno odemo kupovati na tržnicu. Pa da se uvjerimo što treba ići u papirnatu ili plastičnu vrećicu. Pa da onda stavimo u torbu od tkanog ili netkanog tekstila. Ili ako moram toga puno kupiti, u kolica. Odakle ideja? Jesenas sam održao nekoliko predavanja pod nazivom »Ako ne plastičnim vrećicama – što umjesto njih«. Zašto bi se kažnjavao samo jedan plastični proizvod, integralne vrećice, a ne, na primjer, i ekološki izrazito lošije papirnate? A i madraci već sad zaslužuju, a ubuduće još i više, mudrost kako ih oporabiti.

Neki dan je na web portalu grada Virovitice, Gradski muzej objavio organiziranje radionice "Od vrećice do srećice". kako mislim da je to vrlo zanimljiva ideja, i slažem se s navodima iz članka objavljenog na portalu, prenosim tu vijest, pa pogledajte:

Muzej :„Od vrećice do srećice“

U Gradskom muzeju Virovitica, u srijedu 15. veljače, od 18,00 do 20,00 sati, održat će se radionica na temu „od vrećice do srećice“. Naime, Gradski muzej Virovitica, poziva zainteresirane da izrade svoj veseli ˝torbuljak˝ postupkom peglanja plastičnih vrećica!

Plastične vrećice su zasigurno dio i vaše svakodnevice… vrlo brzo, ˝sposobni˝ smo sakupiti hrpu vrećica u nekom ormariću koje vrebaju na nas pri svakom otvaranju ladice… Obično ta šuškava gomila raste, a mi iznova zaboravljamo ponijeti koju od njih u kupovinu kako ne bismo ovoj hrpi priložili novu. Kao alternativa nam preostaje kupiti skuplju platnenu vrećicu, torbu… ili uz malo znanja, truda i utrošene energije… IZADITI SVOJU.

Zašto biste svoje plastične vrećice bacili?! Ispeglajte ih i napravite nešto korisno poput torbe, torbice ili novčanika! Kao dio potrošačkog društva, svjesni smo kako trebamo nešto u čemu ćemo ponijeti naše stvari. U tom procesu je bitno osvijestiti i na koji način možemo funkcionirati unutar naših potreba i savjesnog odnosa prema okolišu. S obzirom da otpad sami proizvodimo trebali bismo o njemu i brinuti ili bar nastojati smanjiti njegovu produkciju. Stoga, uz otkrića novih, dugotrajnih, a time i teško razgradivih materijala koje koristimo kao suvremene alate, zašto ne bismo razvili i nove vještine odgovornog upravljanja istima.

Upoznati ćemo vas s postupkom reciklaže plastičnih vrećica peglanjem te pomoći da na vrlo jednostavan i efikasan način ponovo upotrijebite predmet koji tretirate kao otpad kako biste iz njega dobili sirovinu za nešto korisno i novo – na primjer veselu i čvrstu plastičnu torbu! Radionicom ćemo se nadovezati na izložbu trenutno postavljenu u prostoru Muzeja – ˝Tko nosi, ne prosi˝ te nastojati reproducirati ornamentalne motive s ovih krasnih tradicijskih torbi iz različitih dijelova Hrvatske.

Vođeni mišlju kako je jedna od primarnih osobina čovjeka sposobnost stvaranja naspram sveprisutnog konzumiranja modernog svijeta pozivamo vas da nam se pridružite u porcijama sreće spravljene iz malih iskustava zajedničkog druženja i kreacije.


A za sve koji se nisu mogli uputiti do Virovitice, evo jedne kratke slikovne upute:

Ispeglajte plastične vrećice

Sigurno imate hrpu vrećica negdje ispod sudopera ili u nekoj od ladica i ne znate što biste s njima. Nemojte ih baciti – ispeglajte ih i napravite nešto korisno: kabanicu, torbu, novčanik...

O plastičnim vrećicama i problemu koji stvaraju kao otpad već smo puno puta pisali. No, što s njima kad su već tu?

Jedno od kreativnijih rješenja jest napraviti 'platno' od vrećica, a to možete napraviti sami kod kuće!

Prenosimo kratke upute, a detalje potražite na stranicama Etsy Labsa. Oni koji su probali kažu da nije jednostavno kako izgleda, ali uz malo truda i vježbe nije ni previše teško.

Uzmite plastične vrećice (najbolje su one najtanje), papir za pečenje i glačalo.








Prvi korak

Odrežite ručkice i donji dio vrećice.

Drugi korak
Ako vrećica ima tiskanu aplikaciju, okrenite je prema unutra.

Želite li da se uzorak vidi, probajte staviti tanku bijelu vrećicu preko njega. I inače trebate staviti od 6 do 8 slojeva vrećice, bilo da preklapate jednu ili slažete više vrećica jednu na drugu.


Treći korak

Slojeve vrećice stavite između dvaju papira za pečenje.























Četvrti korak
Vrućim glačalom pređite preko papira, osobito pazite na rubove, i glačajte petnaestak sekundi.


Pritom je važno da glačalo neprestano mičete. Okrenite i glačajte s druge strane još nekoliko sekundi.



















Peti korak
Podignite rub papira kako biste provjerili jesu li se listovi plastike zalijepili jedan za drugi.

Ako nisu, glačajte još malo.






Šesti korak
Odvojite papir i pogledajte kako izgleda vaše plastično platno. Upotrijebite ga kako želite.











Za inspiraciju, pogledajte nekoliko ideja:

















FOTO: Etsy Labs
Mala torbica od plastičnih vrećica

FOTO: Flyckr
Haljina od vrećica

Eto.

Ušteda energije korištenjem plastike dovoljna za pokretanje 46 miliona automobila


Studija analizira činjenice o energiji vezano uz plastične proizvode.

Studija austrijskog instituta Denkstatt, objavljena u lipnju 2010. godina po prvi puta obuhvatila je analizu utjecaja na okoliš 173 plastična proizvoda kroz cijeli njihov životni ciklus. Rezultati studije vrlo su zanimljivi, a prezentirani su i u Europskom parlamentu, a pobudili su veliko zanimanje u svjetskoj znanstvenoj zajednici.

Austrijski istraživači iz Denkstatta - konzultantskog instituta za održivi razvoj predočili su do sada najjasniju sliku o emisijama CO2 plastičnih proizvoda i proizvoda izrađenih od alternativnih materijala i njihovu ulogu u klimatskim promjenama.

Konačni rezultati studije najprije su recenzirali svjetski priznati stručnjaci i sveučilišni profesori koji se bave analizama životnih ciklusa i tek onda je studija objavljena. Ono što se odmah ističe jeste da korištenjem plastike kao materijala od kojeg se izrađuju brojni svakodnevni proizvodi u odnosu kada bi isti bili izrađeni od alternativnih materijala (papir, staklo, drvo, metal) godišnje u europi uštede oko 2300 miliona GJ - ili da budem slikovit to je kao da 114 nuklearki Krško radi cijelu godinu bez prekida. Ta ušteda energije ekvivalent je za 50 miliona tona nafte, odnosno u atmosferu nije emitirano oko 120 miliona tona stakleničkih plinova.

Studija naziva "Plastic Contribution to Climate Protection" (Doprinos plastike zaštiti klime) utvrdila je podatke koliko prosječni stanovnik svojim svakodnevnim djelovanjem proizvede CO2, odnosno ostavi ugljikovog traga (carbor footprint) u atmosferi te usporedila ugljikov trag tijekom životnog ciklusa plastičnih proizvoda s alternativnim materijalima u pakiranju, trensportu građevinarstvi i konstrukciji i izradi uređaja za eko-energiju (kao npr. solarni paneli, vjetro elektrane).

Wilfried Haensel - izvršni direktor Plastic Europe (Europskog udruženja plastičara) komentirao je: "Studija instituta Denkstatt stavila je pod znak pitanja svu negativnu percepciju, ističući prednosti ovog materijala kada ga se gleda kroz cjeloživotni ciklus", te je zaključio: "Samo zamislite - uštediti 120 miliona t stakleničkih plinova predstavlja 38% ostvarenja Europskog cilja u realizaciji Kyoto protokola za smanjenje emisije stakleničkih plinova."

Članica Europskog parlamenta gđa. Eija-Riitta Korhola komentirala je: "Pristup ove studije vrlo je aktualan - fenomen klimatskih promjena je toliko ozbiljan da moramo poduzeti ozbiljne akcije i više si ne smijemo dopustiti da se zadržavano samo na propagandnim akcijama", te je zaključila "potrebne su nam činjenice i stvarni dokazi na temelju koji ćemo zasnivati našu regulativu".

Rezultati studije odnose se na prikaz ugljikovog traga prosječnog europskog stanovnika (uključene zemlje Europske zajednice + Norveška i Švicarska - 27+2) i predočili su nam da je svaki stanovnik svojim djelovanjem prosječno u toku godine proizvede oko 14 t CO2, a samo 1,3%, odnosno 170 kg prouzročeno je korištenjem plastičnih proizvoda.

Ukratko, brojčani podaci ističu:

• Studija je obuhvatila analizu 173 plastična proizvoda iz svakodnevnog života
• U Europi (27+2) je potrošeno oko 46 miliona t plastike u 2007. godini.
• Studija je utvrdila utrošenu energiju tijekom cijelog životnog ciklusa navedenih plastičnih proizvoda

Učinak korištenja plastičnih proizvoda pojednostavljeno prikazan je:

• Korištenjem plastičnih proizvoda umjesto proizvoda izrađenih od alternativnih materijala, godišnje se u Europi uštedi 2300 miliona GJ energije, što je ekvivalent potrošnji od 50 miliona tona sirove nafte.

• Korištenjem plastičnih proizvoda emisija stakleničkih plinova smanjena ja za 120 miliona t godišnje, što predstavlja godišnju emisiju Belgije (2000. g) ili 38% europskog plana za usklađivanje s Kyoto protokolom.

• Ugljikov trag prosječnog stanovnika Europe (27+2) godišnje je oko 14 t CO2, a samo 1,3%, odnosno 170 kg posljedica je korištenja plastičnih proizvoda

• Zamjenom plastike s alternativnim materialima kod analiziranih proizvoda potrošnja energije porasla bi 46% (tijekom cijelog životnog ciklusa proizvoda) i povećala bi emisiju stakleničkih plinova za 50%

• Korištenje plastičnih proizvoda smanjuje potrošnju materijala, a time i osnovnih sirovina, čuvamo prirodne resurse

• Najbolji rezultati postižu se korištenjem plastike za toplinsku izolaciuju i za pakiranje hrane.

• Plastika izrađena na bio osnovi, od obnovljivih izvora, nije sama po sebi bolja od klasično pridobivene plastike od fosilnih goriva. Bioplastični proizvodi pokazali su se lošiji u segmentu emisija stekleničkih plinova pri procesu uzgoja sirovina kao i prilikom zbrinjavanja).

• Bioplastični proizvodi koji potječu od obnovljivih izvora mogli bi bi biti doprinos smanjenju emisije stakleničkih plinova u budućnosti, kada pridobivanje obnovljivih sirovina i tekođer sustav zbrinavanja iskoristi sve svoje prednosti.

• Tzv. "ugljikova ravnoteža" pokazuje da je smanjenje emisija stakleničkih plinova koje se ostvari korištenjem plastičnih proizvoda 5 do 9 puta veće od emisija koje se ostvare u procesu proizvodnje plastičnih proizvoda (odnosi se na 2007. godinu).

• Mogućnost rasta ušteda u "ravnoteži ugljika" do 2020. godine znatno je veća od procijenjenog rasta proizvodnje plastike. Procjenjuje se da će 2020. godine uštede na emisijama zbog koruištenja plastike biti 9-15 puta veće od emisija koje nastanu kao posljedica u cijelom procesu proizvodnje plastičnih proizvoda.

• Najveći udio u povećanju ušteda ostvarenih korištenjem plastičnih proizvoda biti će ostvaren smanjivanjem potrošnje energije i smanjenjem emisija stakleničkih plinova u građevinarstvu i automobilskoj industriji, kao i ostvarenje plana do 2020.g. na povećanju učešća u proizvodnji energije iz obnovljivih izvora.

• Također, značajni doprinos smanjenju emisija biti će i u području pakiranja proizvoda (pogtovo hrane) gdje se korištenjem plastike značajno doprinosi uštedama na emisjijama i potrošnji energije.

OSTVARENJE UŠTEDE ENERGIJE KORIŠTENJEM PLASTIKE


Dijagram prikazuje ostvarene uštede na potrošnji energije korištenjem plastike umjesto alternativnih materijala - i to mjereno tijekom tri razdoblja životnog ciklusa pojedinog proizvoda - žuto: tijekom proizvodnje, zeleno: tijekom korištenja te plavo: tijekom zbrinjavanja. Ono što je očito, većim korištenjem plastike u ambalaži, građevinarstvu i u elektro industriji ostvariti će se najveći dio ušteda energije.

Brojni su stručnjaci analizrali podatke te su komentirali studiju, ovdje izdvajam značajnije ocjene iz recenzija prof. A. Azapagića sa Sveučilišta u Manchesteru i prof. R. Hischiera iz švicarskog instituta EMPA:
• Studija je prikazala u brojnim slučajevima da se korištenjem plastike ostvaruju uštede u prirodnim resursima
• Studija je analizirala proizvode od "koljevke do groba" i fokusirala se samo na dva značajna aspekta - potrošnju energije i emisiju stakleničkih plinova. To nije potpuna LCA analiza sukladno Normi ISO 14040 i 14044. Također, studija nije uspoređivala pojedinačni sporizvod s alternativnim, već je prikazala podatke na razini cijelog tržišta (EU 27+2)
• Plastični materijali i proizvodi uspoređivani su alternativnim materijalima kojima se može zamijeniti plastika, ali s istim designom, funkcijom i namjenom za taj proizvod. Takvih proizvoda, kod kojih se plastika u potpunosti mogla zamijeniti s alternativnim materijalom je 16%.
• Studija je potvrdila Pareto princip kojim se s rješavanjem 20% mjera postiže 80% učina.
• Pretpostavke na kojima je studija zasnovana su realne, a u više slučajeva primjenjen je konzervativni pristup kako se nebi neopravdano davala prednost plastici.
• Interpretacija podataka prikladno daje pretpostavke, ograničenja i korištene podatke. Podaci koji su korišteni su međunarodno priznati i iz respektabilnih izvora, i korišteni su u brojnim drugim LCA studijama.
• Studija je vrlo detaljna, transparentna, sustavna i uravnotežena.

Studiju je čitateljima časopisa POLIMERI prezentirala mr.sc. Maja Rujnić Sokele u članku "Doprinos plastike zaštiti okoliša". Njezin prikaz možete pročitati na sljedećem LINKU.

Vladina agencija za zaštitu okoliša Velike Britanije napravila je analizu životnog ciklusa (Life Cycle Assesment) za više vrsta potrošačkih vrećica: plastične vrećice, papirnate vrećice i višekratne plastične vrećice te su u veljači 2011. objavili podatke.



Cijela studija objavljena je na sljedećem LINKU

Odmah valja razjasniti terminologiju - kada se govori o plastičnim vrećicama - plastic bag - tada se u pravilu misli na jednokratne plastične vrećice izrađene od polietilena niske gustoće (one tanke i mekane) ili od polietilena visoke gustoće (isto tako tanke, ali malo čvršče i šuškave) - sve te tanke vrećice nalaze se u supermarketima namotane na kolute i kupci ih sami uzimaju i u njih pakiraju voće ili povrće i besplatne su.

Ova studija obuhvatila je analizu sljedećih vrsta vrećica:

Klasične jednokratne vrećice od polietilena visoke gustoće (Conventional High-density polyethylene (HDPE) bags) - to su lagane, tanke i mekane plastične vrećice što im je osnovna prednost, a koriste se u skoro svim supermarketima i besplatne su. Kod nas se uobičajeno nazivaju tregerice, vrećice za široku upotrebu ili jednokratne vrećice. Inače na tržištu se može naći te jednokratne plastične vrećice izrađene od polietilena niske gustoće (one tanke i mekane) ili od polietilena visoke gustoće (isto tako tanke, ali malo čvršče i šuškave) - sve te tanke vrećice nalaze se u supermarketima namotane na kolute i kupci ih sami uzimaju i u njih pakiraju voće ili povrće.

Plastična vrećica iz polietilena visoke gustoće s aditivom za ubrzavanje razgradnje (High-density polyethylene (HDPE) bags with a prodegradant additive) - lagane plastične vrećice izrađene od polietilena visoke gustoće (PE-HD), ali s dodanim aditivom za ubrzavanje razgradnje. Ova vrsta plastičnih proizvoda imati će bržu razgradnju pod prirodnim uvijetima (prirodnog dnevnog svjetla, temperature i/ili mehaničkom naprezanju, pod utjecajem atmosferalija postaju lomljive i raspadaju se u prirodi. Izrađuju se u formi tregerica i vrlo su tanke, kao i klasične jednokratne vrećice.

Plastične vrećice od polietilena niske gustoće (PE-LD) (Low-density polyethylene (LDPE) bags) - ove se vrećice izrađuju u više debljina, u pravilu su deblje i višekratno upotrebljive, a najčešće se mogu kupiti u supermarketinma na blagajnama. Ukoliko se vraćaju u trgovinu, mogu se umjesto njih dobiti nove besplatne, a trgovci organiziraju recikliranje ovih vraćenih starih, već iskorištenih.

Vrećice od netkanog polipropilena ili polipropilenske (PP) vrećice (Non-woven polypropylene (PP) bags) - vrećice su izrađene od niti netkanog polipropilena. Netkane polipropilenske vrećice su čvršće i trajnije nego uobičajene višekratno upotrebljive i mogu se puno puta koristiti. Da bi se osiguralo čvršće dno vrećice, u pravilu se ugrađuju polukruti umetci.

Pamučne vrećice (Cotton bags) - ovaj tip vrećica ili bolje bi bilo reći torba izrađuju se od neizbjeljenog pamučnog tkanog platna (kod nas poznatije kao "žutica"), šiju se i predviđene su za višekratno korištenje.

Papirnate vrećice (Paper bags) - one se općenito više ne koriste u supermarketima i veletrgovačkim lancima Velike Britanije (za razliku od sjevernoameričkog tržišta gdje su u pretežitoj upotrebi), ali se mogu naći u ostalim trgovinama. Papirnate vrećice bile su prve jednokratne vrećice, ali su sedamdesetih godina zamijenjene plastičnim vrećicama koje su izgledale kao odlična alternativa, jer su bile nepromočive i otporne na vlagu.

Biopolimerne vrećice (Biopolymer bags) - su rezultat novijih istraživanja i mogu se naći samo u nekolicini većih supermarketa Velike Britanije. Plastika na bio osnovi obično se sastoji ili od polilaktičke kiseline (PLA), koja se dobiva polimerizacijom laktičke kiseline, a koja se dobiva od uzgojenog škroba. ili od mješavina škoroba i poliestera, gdje se koriste koriste škorb pridobiven iz obnovljivih izvora kao što su kukuruz, krompir, tapioke ili pšenice, i poliestera proizvednog od ugljikovodika (Murphy et all). Ovi se biorazgradljivi polimeri uobičajeno razgrađuju na ugljični dioksid, metan, vodu, anorganske mješavine ili biomasu (Nolan-ITU 2003.)

Polipropilenske (PP) vakumski formirane kutije (Polypropylene (PP) vacuum formed boxes) - pojavljuju se kao zamjena za vrećice (za dostavljanje naručene robe iz supermarketa), a izrađene su od čvrste plastike postupkom vakumiranja, s ugrađenim čvrstim ručkama. Ovakve se kutije koriste u pravilu za isporuku potrepština iz supermarketa na kupcima kućne adrese. Predviđene su za višekratno korištenje.

Plastične vrećice od tkanog polipropilena (PP) (Woven polypropylene (PP) bags) - ova vrsta vrećica proizvodi se od tkanih polipropilenskih niti. Slično kao i netkane polopropilenske ili polietilenske vrećice, vrlo su čvrste, trajne i mogu se višekratno koristiti. Kako bi se ojačalo dno ovih vrećica često se ugrađuju polu-kruti umeci.

Jutene vrećice (Jute bags) - izrađene su od jutenog tkanine koja se tka u grubu tkaninu s jakim nitima. Vrećica ili bolje rečeno, torba je čvrsta i trajna te je predviđena za višekratno korištenje.


PRIKAZ ANALIZIRANIH VREĆICA
s osnovnim podacima




Što je studija utvrdila:

• Najveći utjecaj na okoliš svih vrsta vrećica ovisi o korištenju sirovine i pojedinim dijelovima procesa proizvodnje. Transport, njihovo pakiranje i postupanje s iskorištenim vrećicama općenito ima minimalni utjecaj na njihova svojstva (vidjeti Summary)

• Recikliranje ili kompostiranje općenito ima mali utjecaj na smanjenje globalnog zatopljenja i na biološko osiromašivanje.

• 40.3% jednokratnih plastičnih vrećica ponovno se koristi kao vrećice za smeće.

• Ukupno gledano, procjenjuje se da se 76% jednokratnih vrećica ponovno koristi (vidjeti Studiju na str. 30)

• Ponovno korištenje jednokratnih vrećica kao vrećice za smeće predstavlja veću korist nego recikliranje. (vidjeti Summary)

Kada se svaka vrećica uspoređuje s drugom vrećicom, ali ne uzimajući u obzir mogućnosti ponovnog korištenja, tada klasična jednokratna plastična vrećica izrađena od polietilena visoke gustoće (HDPE) ima najmanji utjecaj na okoliš i to u 8 od 9 mjerenih kategorija utjecaja, jer je najlakša. Studija nije analizirala utjecaj na problematiku smeća (vidjeti Studiju na str. 56)


Sljedeće tablice i dijagrami daju pregled zaključaka studije koji se odnose na utjecaj na globalno zatopljenje.

KOLIKO PUTA TREBA BITI ISKORIŠTENA POJEDINA VREĆICA,
DA BI IMALA MANJI UTJECAJ OD PLASTIČNE VREĆICE


NAPOMENE:
- LDPE - low density polyethylene - polietilen niske gustoće (PE-LD)
- HDPE - high dencity polyethylene - polietilen visoke gustoće
- PP - polypropilene - polipropilen
- Valja naglasiti da ne bi trebalo zamijeniti zapremninu s nosivosću. Naime višekratne (deblje) plastične vrećice, polipropilenske i platnene vrećice imaju veću nosivost u odnosu na jednokratne plastične vrećice, a višestruko veću u odnosu na papirnate vrećice.

Što nam govori gornja tablica:

Ukoliko se koristi platnena pamučna vrećica 130 puta i nakon toga je bacite, time ćete utjecati na globalno zatopljavanje više nego da koristite 130 klasičnih plastičnih vrećica. Dakle, trebate postići najmanje 131 korištenje. Ako ste pak imali dvije platnene vrećice i jednu ste bacili, drugu, da bi ste bili ekološki odgovorni, morate koristiti najmanje 262 puta.

Ali onda zagovaratelji platnenih vrećica često zaboravljaju da se tijekom tolikog korištenja te iste vrećice zaprljaju, da ih treba oprati i to u toploj vodi koju treba zagrijati (potrošnja energije) s deterdžentom (zagađivanje voda). Neke savjesne domaćice oprane vrećice i peglaju. A da ne pričamo o socio-ekonomskim uvjetima u područjima gdje se pamuk uzgaja i proizvodi platno (vidjeti više u postu na ovom blogu: Recite DA plastičnim vrećicama

Predstavljajući ovu studiju na web portalu Treehuger.com stručnjak za stakleničke plinove i održivi razvoj Pablo Paster zaključuje:

"Ono što je najvažnije jest - koristiti vrećicu, jer čemu prikupljati platnene vrećice na sajmovima ili promotivnim akcijama, pa je zaboraviti kada idete u trgovinu. Ukoliko možete garantirati da ćete platnenu vrećicu koristiti najmanje 171 puta, ali ili one trajne platične torbe više od 11 puta, tada je ta platnena ili trajna plastična vrećica pravi izbor. Ukoliko to ne možete garantirati, izaberite plastične vrećice, a ne papirnate, koristite je više puta, koristite je i za druge namjene (kao vrećice za spremanje i odlaganje) i na kraju je odložite kod sakupljača za recikliranje."
Cijeli komentar možete pročitati na sljedećem LINKU

Spomenuti članak na web portalu Treehuger.com zasniva se na izvještaju iz britanskih dnevnih novina The Independent koji je prenio podatak iz tada još neobjavljene vrezije studije gdje se navodi "broj korištenja platnenih vrećica više od 171 puta" kako bi se manje utjecalo na globalno zatopljavanje. Članak iz The Independenta “Plastic fantastic! Carrier bags 'not eco-villains after all” fantastic!" (Fantastična plastika! Plastične vrećice nisu eko-zločinci, na kraju krajeva - fantastično") možete pročitati na sljedećem LINKU


U studiji se nadalje, posebno ističu sljedeći prikazi rezultata:

STUPANJ UTJECAJA NA GLOBALNO ZAGRIJAVANJE
(Global Warming Potential - GWP)

Podaci za platnenu pamučnu vrećicu nisu prikazani u sljedećem dijagramu jer njen utjecaj na globalno zagrijavanje je više od 10 puta veći od bilo koje druge vrste vrećica (vidjeti Studiju na str. 33)



Pojašnjenje oznaka na dijagramu:
crveno - korištenje za druge namjene ili recikliranje
zeleno - zbrinjavanje nakon iskorištenja
bijelo - transport
svjetlo plavo - proces proizvodnje
tamno plavo - pridobivanje ili proizvodnja sirovine

Što nam dijagram prikazuje:

Iz dijagrama je jasno razvidno da je najvažniji čimbenik u određivanju stupnja utjecaja na globalno zatopljenje je sirovina od koje je izrađena vrećica. jasno jem polietilen visoke gustoće HDPE je jenpovoljniji materijal.


DIJAGRAM 2

Oznake na dijagramu: vidjeti pojašnjenje za prethodni dijagram.

Kada se pogleda ovaj drugi, gornji dijagram, tada se vide zanimljivi podaci. Dakle, svakako da prednost, odnosno manji utjecaj na okoliš imaju vrećice koje se višekratno koriste. Ali vidljivo je još zanimljivijih podataka - kod jednokratnih plastičnih vrećica s aditivom za ubrzavanje razgradnje (lijevi srednji stupac) vidljivo je da imaju lošiji utjecaj nego obične vrećice, a vrećice izrađene od mješavine škroba i poliestera i biorazgradljive su (desni stupac u lijevoj grupi) imaji najveći loš utjecaj na okoliš.

Kada se pogledaju desni stupci koji se odnose na višekratne vrećice (papirna vrećica korištena 4 puta - hipotetski izračun, polietilenska vrećica korištena 5 puta, polopropilenska vrećica korištena 14 puta i pamučna vrećica korištena 173 puta) - vidljivo je da najveći udio lošeg utjecaja na okoliš kod svih vrećica ima osnovna sirovina, odnosno proces pridobivanja ili proizvodnje sirovine. Tako kod pamučnih vrećica taj je udio 99%. Toliko o tom "prirodnom" materijalu.

I na kraju:

Studija Agencije za zaštitu okoliša Velike Britanije potvrdila je da višekratne vrećice nisu značajnije bolje od jednokratnih plastičnih vrećica. A ostale višekratne vrećice (platnene, trajne plastične) trebaju biti korištene iznimno veliki broj puta kako bi se njihov utjecaj na okoliš mogao usporediti s prednostima za okoliš koje pružaju klasične plastične vrećice.

Činjenica je da sve te višekratne ili trajne vrećice i torbe budu bačene znatno prije nego se iskoriste potrebni broj puta (kako se navodi u komentaru australskog web portala The age.com “Bag the bag: a new green monster is on the rise” ("Spremite vrećice: novi zeleni monstrum je na vidiku") - članak možete pročitati na sljedećem LINKU.

Višekratne vrećice predstavljaju i još jedan vrlo važan problem - a to je problem higijene. Dakle, mjesto su potencijalnog skupljana bakterija na neopranim vrećicama i torbama. A svako pranje predstavlja dodatni utjecaj na okoliš - potrošak energije, zagađivanje voda.

Također, potvrđeno je da te višekratne vrećice, uvezene iz Kine, vrlo često sadrže i teške metale. Isto tako, vrećice od tkanog polipropilena i platnene vrećice ne mogu biti reciklirane, dok polietilenske vrećice (bilo one od polietilena niske, bilo od visoke gustoće - LDPE ili HDPE) mogu se reciklirati.

Te dvije stvari ova studija nije uzela u obzir, a svakako je značajan loš utjecaj na okoliš.

Umjesto mog zaključka, prenijeti ću Vam zaključak komentatora iz "The Independenta":

"I na kraju, koje vrećice bi trebali koristiti?

Sve vrećice imaju svoj utjecaj na okoliš. Najbolje rješenje bilo bi koristiti platnenu vrećicu nekoliko stotina puta, po mogućnosti koristiti je stalno više godina. Ali, ako nećete tako postupati, tada je plastična vrećica, koju ćete na kraju iskoristiti kao vrećicu za smjeće - sljedeće najbolje rješenje, bolje od korištenja papirnatih vrećica.

Ipak, nemoguće je izbjegavati plastične vrećice, ako vam ista treba."

Pregled istaknutih misli i izjava:

MISAO / IZJAVA / KOMENTAR / POTEZ DANA

2012.
Veljača 2012.
1. 10.02.2012. ¤ - Misao dana: Steven Saines - Hidrogeolog Agencije za zaštitu okoliša države Ohio (SAD)

Ožujak 2012.
2. 26.03.2012. ¤ - Misao dana: Linkedin - diskusija "Biodegradability vs. Recyclability"

Travanj 2012.
3. 04.04.2012. ¤ - Misao dana: Komentar na članak "Another ban bag"
4. 25.04.2012. ¤ - Misao dana: Reciklirajte, ne taksirajte

Svibanj 2012.
5. 12.05.2012. ¤ - Misao dana: George Monbiot
6. 13.05.2012. ¤ - Misao dana: Mirela Holy
7. 24.05.2012. ¤ - Misao dana: Hrvatisan na Forum.hr

Lipanj 2012.
8. 03.06.2012. ¤ - Komentar dana: Komentar čitatelja u 24sata
9. 07.06.2012. ¤ - Misao dana: Vladimir Ferdelji u Otvorenom
10. 12.06.2012. ¤ - Misao dana: Bloger: bloodeeleeshte
11. 15.06.2012. ¤ - Misao dana: Tomislav Toth iz Zelene liste
12. 16.06.2012. ¤ - Izjava dana: Ministar zaštite okoliša i prirode Mihael Zmajlović u Večernjem listu
13. 20.06.2012. ¤ - Misao dana: Ivica Sumić, predsjednik Eko - udruge „Meteor“ iz Makarske
14. 23.06.2012. ¤ - Misao dana: Bloger Sagittariusclassic
15. 24.06.2012. ¤ - Potez dana: Britanskog ministra financija Gorgea Osbornea
16. 25.06.2012. ¤ - Izjava dana: Nobelovac dr. Robert John Aumann
17. 28.06.2012. ¤ - Komentar dana: Bloger Igniss
18. 28.06.2012. ¤ - Komentar dana: Komentari čitatelja u The Wall Street Journalu

Srpanj 2012.
19. 26.07.2012. ¤ - Misao dana: Mr.sc. Marijan Ožanić - direktor Tehnološkog parka Zagreb

Kolovoz 2012.
20. 09.08.2012. ¤ - Izjava dana: Stan Bikulege - predsjednik i glavni izvršni direktor kompanije Hilex Poly
21. 20.08.2012. ¤ - Misao dana: Bloger Igniss

Rujan 2012.
22. 08.09.2012. ¤ - Poruka dana: Nobelovac Krugman poručuje Hrvatima
23. 17.09.2012. ¤ - Misao dana: Prof.dr. Igor Čatić

Prosinac 2012.
24. 22.12.2012. ¤ - Komentar dana: O uvođenju zabrane plastičnih vrećica u Švicarskoj

2013.
Veljača 2013.
25. 02.02.2013. ¤ - Komentar dana: O bioplastici
26. 05.02.2013. ¤ - Komentar dana: Bloger "More ljubavi"

Ožujak 2013.
27. 08.03.2013. ¤ - Komentar dana: Pismo dvoje stanovnika gradskom vijeću

Travanj 2013.
28. 03.04.2013. ¤ - Izjava dana: Sustav otkupa PET ambalaže je nakaradan

Srpanj 2013.
29. 16.07.2013. ¤ - Izjava dana: Naknada na vrećice je orkestrirana pljačka

Listopad 2013.
30. 02.10.2013. ¤ - Potez dana: Gradonačelnikov veto na novi namet
31. 14.10.2013. ¤ - Misao dana: Nenad Maljković

Studeni 2013.
32. 17.11.2013. ¤ - Izjava dana: Dr.sc. Viktor Simončič
33. 21.11.2013. ¤ - Izjava dana:Svi koji neće pravilno reagirati bit će odgovorni za uništenje rad.mjesta

2014.
Siječanj 2014.
34. 24.01.2014. ¤ - Komentar dana: Lako vam je s plastičnom kravom

Veljača 2014.
35. 03.02.2014. ¤ - Izjava dana: Doći će do velikih promjena u sustavu plastične ambalaže

Ožujak 2014.
36. 11.03.2014. ¤ - Izjava dana - prof.dr. Miroslav Dumić

Travanj 2014.
37. 05.04.2014. ¤ - Izjava dana - prof.dr. Miroslav Dumić 2

Srpanj 2014.
38. 11.07.2014. ¤ - Komentar dana - prof.dr. Dragoslav Stoiljković, Novi Sad

Rujan 2014.
39. 24.09.2014. ¤ - Komentar dana: Zabrana plastičnih vrećica nije pitanje zaštite okoliša

Listopad 2014.
40. 05.10.2014. ¤ - Komentar dana - Pamučne vrećice nisu eco friendly


Ažurirano 16.05.2015.

Prateći domaću i stranu štampu, svakodnevno se susrećem s napadima na plastiku, s krivim, lažnim, pa čak i zlonamjernim informacijama, podaci koji se u štampi pojavljuju su neprovjereni, novinari kao da se natječu biti što "zeleniji" više napadajući plastiku.

Ne sjećam se kada je to netko "bubnuo" ili bi bolje bilo reći "zablejao" i na suprotne strane stavio "plastiku" i "zeleno", ali od tada kreće "plastofobija". Sve plastično je otrovno, sva plastičarska industrija laže, postoji cijeli niz, kažu, boljih i kvalitetnijih alternativa, vratimo se papiru, drvetu i staklu, itd., itd.

Iznenađujuće je da se samo kod plastike dogodio paradoks - materijal je kriv za posljedice ljudskog ponašanja. Netko je okrenuo pilu naopaku. Plastika je kriva što naše društvo nije našlo pravi sustav prikupljanja, zbrinjavanja i recikliranja, plastika je kriva što je ljudi olako odbacuju. Niti jedan drugi materijal niti proizvod nisu tako optuženi.

I novinari, naravno natječu se tko će upravo na taj krivo postavljeni način biti zeleniji, tko će više žutila dodati tom pozelenjavanju. Od struke, gotovo pa ni glasa. Stvarno sam iznenađen - dva su vrsna fakulteta u Hrvatskoj - Kemijsko - tehnološki fakulteti u Zagrebu i Splitu, svake godine dobijemo cijeli niz kemijskih tehnologa, stručnjaka i za polimere, i od svih njih niti glasa, ili barem rijetko. Da, nađe se katkada tamo neki Don Quijote u liku i djelu prof.dr. Igora Čatića s Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, nađe se nekolicina stručnjaka koji svoj trud i znanje redovno stavljaju na uvid javnosti preko časopisa Polimeri. A ostali?

Izgleda da je jednostavnije pustiti se kuda rijeka nosi, sada je "in" napadati plastiku, a da se niti ne zna, ali niti želi znati da time nimalo nisu "zeleni". I tu se onda novinari dodvoravaju čitateljima i političarima, u kriznim trenucima političari posežu za tim i takvim "zelenim temama", bave se s 0,1% nekog problema, stvara se fama i širi se "plastofobija". Svi zadovoljni, osim našeg stvarnog okoliša, naše prirode, naše atmosfere.

Stoga, ljudima, kupcima i potrošačima treba dati informacije. Treba ih informirati, pa i podučiti. Tu je velika uloga naše akademske zajednice, naših brojnih inženjera i tehnologa, stručnjaka i znanstvenika. Treba aktivno, stručno, argumentirano i uporno objašnjavati i prezentirati informacije o plastici i plastičnim proizvodima. I ljudi će znati pravilno odabrati, srećom, neće se povoditi tim glasnim "zelenima", već će poslušati glas pravih zelenih.

Jasno našim ljudima treba reći što je plastika, kako se i od čega pridobiva, čemu služi, koje su joj prednost, ali i koje su joj mane. Jasno i otvoreno, ali tu ne treba nikako zanemarivati ekonomičnost i praktičnost te njezinu reciklabilnost. Jasno treba prezentirati cijeli životni ciklus nekog plastičnog proizvoda, usporediti ga s proizvodom od alternativnog materijala. A problem okoliša treba rješavati ne zabranama, već istinitim informiranjem javnosti koje će doprinijeti promjeni ponašanja.

Upravo u tom smislu, nedavno sam naišao na članak u kanadskom dnevnim novinama "The Globe and Mail" - "Which is greener, paper or plastic? You might be surprised" - "Što je zelenije, papir ili plastika? Mogli biste se iznenaditi".

Članak dajem u nastavku posta.

I taj članak je na tragu mog uvodnog dijela. Novinari, čak i ako su na strani plastike, postavljaju se "kao neutralno", ne žele se opredjeljivati, i svaki puta pored neke pozitivne činjenice o plastici naglašavaju da su oni inače protiv plastike, ali eto, tako je to.

Ali, ono što me je iznenadilo i posebno zainteresiralo su broji komentari i podkomentari na taj članak. Javili su se razni ljudi - i stručnjaci, i obični građani, komentara je više od stotinu. Kada ih se pročita, onda možete vidjeti da situacija u javnosti baš i nije takva kakvu ih prikazuju "zeleni" novinari ili oni koji misle da bi to mogli biti.

Također je zanimljiva i anketa provedena na web portalu "The Globe and Mail" novina, gdje su ljudi odgovarali koje vrećice najviše koriste. Ispada da se papirnate najrjeđe koriste (što jest ispravno) i unatoč činjenici da su neki trgovački lanci dozvolili samo papirnate vrećice i plastične izbacili iz ponude, odnosno čak i zabranili. Najviše se koriste višekratne i jednokratne plastične vrećice.












Stoga, parafrazirati ću jučerašnju misao dana, a koju sam uzeo iz ovih komentara, pa kažem:

Probudite se novinari!
Nemojte kao ovce slušati svakoga tko zableji "zeeeleno".


Ali, evo članka u nastavku, a na LINKU možete pročitati brojne komentare i podkomentare.

Što je zelenije, papir ili plastika?
Mogli biste se iznenaditi

Autorica: Augusta Dwyer
Special to Globe and Mail Update

Kupci u trgovačkom lancu "Blue Banana" iz Toronta u Kanadi mogu birati između više od desetak snabdjevača i proizvođača raznih potrepština, a kada obave kupnju, roba će im biti isporučena u papirnatim vrećicama.

"Od samog početke, kada smo započeli s papirnatim vrećicama, uložili smo mnogo napora da osiguramo vrećice od 100% recikliranog papira" - izjavio je vlasnik Michael Horwitz, koji iznajmljuje prostor trgovcima u svojoj trgovini za darove u Kensington Marketu. "Željeli smo doprinijeti zaštiti okoliša na taj način. Nismo zainteresirani za korištenjem plastičnih vrećica u našim trgovinama".

Ipak, u posljednjih nekoliko godina, razne studije utvrdila su da ugljikov trag biorazgradljive papirne vrećice nije manji od njezine toliko kritizirane "rođakinje" - plastične vrećice. I sad je tu otvoreno pitanje koje je trgovce ostavilo u nedoumici: treba li ponuditi kupcima jedne ili druge, ili obje vrste vrećica?

Istraživanja raznih tijela i udruženja, kao što su National Cooperative Grocers Association (Nacionalna udruga trgovačkih zadruga živežnih namirnica) i Progressive Bag Alliance (Udruženje za promociju vrećica) utvrdila su da plastične vrećice u zahtjevaju manju potrošnju električne energije, manju potrošnju i manje zagađivanje voda u odnosu na proizvodnju novih papirnih vrećica ili papirnih vrećica koje sadrže do 30% recikliranog papira. Plastične vrećice imaju manje troškove prijevoza zbog ogromne razlike u težini i s plastičnim vrećicama stvara se težinski manje krutog otpada. Čak i plastična vrećica od recikliranog materijala troši manje električne energije nego proizvodnja papirne vrećice.

"Kupci mogu napraviti razliku jednostavno kupujući čvrste vrećice za što duže korištenje" - rekao je Vince Cobb, izvršni direktor web portala www.reuseit.com, čikaške kompanije koja prodaje višekratno upotrebljive kao alternativu za jednikratne vrećice.

Ali, kada treba savjetovati trgovce što koristiti, g. Cobb priznaje da to nije nimalo jednostavno, dapače, da je to "vrlo teško".

Kad se govorimo o smeću, na primjer, "onda tu papirne vrećice imaju blagu prednost" - kaže g. Cobb, jer "osnovna karakteristika plastičnih vrećica je da su čvrste i lagane, vjetar ih lako odnosi i zapliće u grane stabala, i tako odbačene jako su vidljive u našem okolišu. Također, vrlo je velika njihova potrošnja pa svake godine milioni plastičnih vrećica završe odbačene u našem okolišu. To se ne događa s papirnatim vrećicama".

G. Horowitz naglasio je da njegova kompanija, koja je član Vijeća za recikliranje Ontaria, koristi samo papirnate vrećice izrađene od recikliranog papira te da plaćaju 30% naknade za recikliranje. "Smatramo da se plaćanje te naknade isplati, jer ne želimo povećavati sječu stabala" - izjavio je g. Horowitz.

Drugi trgovački lanci, kao što su "Whola Foods" marketi i " Liquor Control Board of Ontario" (Odbor za kontrolu pića pokrajine Ontario), provode isto - nude kupcima samo papirne vrećice. "Izgleda kao pravilna odluka ponuditi nešto što je biorazgradljivo u odnosu na ono drugo koje to nije" - izjavila je gđa. Kate Cobb, glasnogovornica trgovačkog lanca "Whole Foods", čije je sjedište u Austinu, u američkoj saveznoj državi Teksas. "Uvijek mislim : što će biti nakon 1000 godina? Papirnate vrećice možda neće, ali zasigurno plastične vrećice će letjeti okolo".

Lokalne samouprave širom svijeta zabranjuju plastične vrećice, a grad Toronto donio je 2009. uredbu kojom se propisuje naknada od 5 centi (oko 28 lipa) za plastične vrećice, s namjerom reduciranja njihovog korištenja.

To je rezultiralo s čak 75 %-tnim padom u korištenju plastičnih vrećica u glavnim trgovačkim lancima, što potvrđuju brojčani podaci iz izvještaja komunalnih poduzeća za prikupljanje krutog otpada. Analizom kućanstava utvrđeno je također 68 %-tno smanjenje udjela plastičnih vrećica u kućnom otpadu.

Štoviše, mnoge kompanije doniraju prihod od 5-centne naknade ekološkim i drugim neprofitnim udrugama.

S druge strane, proizvodnja novih papirnih vrećica povećava uništavanje šuma (deforestaciju), velike su količine zagađenih otpadnih voda u procesu proizvodnje celuloze i papirne mase te je velika potrošnja fosilnih goriva pri proizvodnji i sve to čini njihovo korištenje manje "zelenim" no što mnogi potrošači misle.

I, kao što je g. Cobb naglasio, "Uzeti ljudima plastične vrećice, jednostavno znači prisiliti ih da tada počnu kupovati plastične vrećice za kućno smeće".

U međuvremenu, "Roots Canada" (kanadski proizvođač višekratno upotrebljivih vrećica i torbi) pronašao je rješenje problema opskrbljujući kupce biorazgradljivim ili kompostabinim vrećicama. "Ako ne možemo potpuno eliminirati, možemo smanjiti utjecaj na okoliš" - izjavio je direktor za odnose s javnošću g. Robert Sarner. Čak je i tisak na njihovim vrećicama s vodenim i bezolovnim bojama.

Tako sada trgovci, umjesto da se bacaju u očaj, imaju druge mogućnosti. U Torontu, jednokratne plastične vrećice mogu se reciklirati, jednako jednostavno i lako kao i papirnate. Kompostabilne plastične vrećice mogu se koristiti za bacanje smeća koje se odlaže na odlagalištima, jer ionako ljudi koriste plastične vrećice za smeće.

Kako smatra Bert Acher, pisac iz Toronta, koji je doprinio izlasku knjige "GreenTOpia" (složenica od zeleno i utopija), najbolji izbor za potrošače je uopće ne koristiti neke posebne vrećice, "upotrijebite onu koju već imate" - kaže.

Trgovci u maloprodaji, u međuvremenu, trebaju svoje kupce informirati.

G. Acher savjetuje trgovcima: "Rekao bih, dajte informacije: 'plastična vrećica nam čini to, papirnata vrećica ovo, a platnema vrećica ono' i ponudite kupcima sve tri vrste vrećica. U stvari, trgovine većinom to i čine. Ukoliko želite uspjeti, morate dati ljudima ono što oni žele. A ono što vi možete jest - informirati ih."

-----------------------------------

Komentar autora bloga:
Naravno da se ne slažem s nekim tezama objavljenim u ovom članku, pogotovo što se tiče biorazgradljivih vrećica. Stav autora bloga temeljen na prikupljenim i pročitanim brojnim istraživanjima, stručnim analizama i znanstvenim studijama te člancima objavljenim u relevantnim časopisima jeste da su biorazgradljive vrećice najlošije rješenje od plastičnih vrećica. Biorazgradljive vrećice su jedno obično zavaravanje i šteta po okoliš.

Probudite se ljudi!
Nemojte kao ovce slušati svakoga tko zableji "zeeeleno".


Rekao je:

Steven Saines - Hidrogeolog Agencije za zaštitu okoliša države Ohio (SAD)

Više o autoru na sljedećem LINKU

Autor je navedenu izjavu dao u sklopu diskusije "Što je zelenije - plastične ili papirne vrećice" nacionalnih kanadskih dnevnih novina iz Totonta "The Globe and Mail".

U ovom trenutku pripremiti post o plastičarskoj industriji i industriji plastike u Hrvatskoj je nemoguće jer se statistički podaci mogu se očekivati vjerojatno tek u travnju. Zato će se grafički prikazati stanje 2010. s komentarima na temelju kvalitativne analize trendova (slika 1).

Zaključak je i bez navođenja brojaka – da je proizvodnja plastike te prerada plastike i kaučukovih smjesa u Hrvatskoj je i dalje u padu. Nastavlja se trend iz prethodnih godina. Pogotovo se to odnosi na proizvodnju plastike, jer jedina naš proizvođač širokoprimjenjive plastike DIOKI (na lokaciji u Zagrebu) i DINA (u Omišlju, na Krku) zaustavili su svoje proizvodne pogone i prekinuli s proizvodnjom.


Slika 1: Proizvodnja polimera (u 1000 t) u Hrvatskoj od 1990. do 2010.

(Izvor Hrvatska gospodarska komora)

Kriza, dugovi, neplaćeni računi, krediti koji se nisu mogli vraćati, nezavršene investicije, previsoki ulazni troškovi, preniske izlazne cijene - sve je to dovelo ovu jedinu organsku petrokemijsku industriju na sam rub potpunog kolapsa. Postrojenja stoje, proizvodnje nema, a kada će biti, ne zna se.

Prerada plastike je također smanjena, osim nekoliko svijetlih primjera - Muraplast iz Kotoribe i AD Plastik iz Solina. Ostali su većinom ostali na prethodnim razinama ili su smanjili proizvodnju (ili su podaci jednostavno nedostupni). Na žalost, određeni broj tvrtki i obrta iz svijeta plastike zatvorio je svoja vrata.




Slika 2: Proizvodnja proizvoda od plastike i gume 1990. - 2010. (u 1000 t)

(Izvor Hrvatska gospodarska komora)

Posebnu pozornost u slici 2 privlači niska proizvodnja gumenih proizvoda. Prema neobjavljenim podacima iz jednog, ali pouzdanog istraživanja, uvoz osnovnog sastojka za proizvodnju gumenih tvorevina, kaučuka je nekoliko puta viši. Postavlja se pitanje gdje je razlika, neobuhvaćenost te proizvodnje u statističkim podacima ili ???

Uvoz plastike i plastičnih prerađevina već je nekoliko godina vrlo visok pa se procjenjuje da je taj trend zadržan i tijekom 2011. (slika 3).


Slika 3: Uvoz najvažnijih polimera od 2008. do 2010. (u tonama)

(Izvor Hrvatska gospodarska komora)

Ono što stvarno iznenađuje, došlo se do vrlo zanimljivih podataka. U Hrvatskoj je registrirano više od 640 tvrtki koje se bave proizvodnjom, preradom ili obradom plastike - bilo kao osnovna djelatnost (samo plastika), bilo kao djelatnost s plastikom koja je nedjeljiva od osnovne djelatnosti tvrtke (kao što je npr. izrada električnih kabela). Pokušalo se u taj spisak ne uvrstiti tvrtke koje se bave zastupanjem, veleprodajom i maloprodajom plastike i plastičnih proizvoda. Ali, brojka više od 640 tvrtki je vrlo visoka. (slika 4)


Slika 4: Broj poduzeća 2010. prema djelatnosti

(Izvor Hrvatska gospodarska komora)

Pojašnjenje NKD - nacionalne klasifikacije djelatnosti:



Posebna pozornost posvećena je utvrđivanju broja tvrtki koje se bave recikliranjem. Naime jedino recikliranjem plastike, ovaj materijal dobiva na svojoj punoj vrijednosti i na svom punom značaju. Recikliranjem plastike nominalno se bavi svega 15 tvrtki. Ali to nisu potpuni podaci jer su u navedenoj brojci i tvrtke koje su registrirane za recikliranje, ali to ne rade, već samo prikupljaju i izvoze sakupljeni plastični otpad. To znači da se drugi koriste tim blagodatima plastike.

Također, vrlo znakoviti događaji u prošloj godini bili su problemi s Fondom za zaštitu okoliša i njihovom politikom poticanja prikupljanja i recikliranja plastičnog otpada. Ideja, princip, pa čak i sustav - za svaku pohvalu, provedba - između katastrofe i kriminala.

I kada se pogleda u cijelu tu baruštinu hrvatske stvarnosti ostaje samo nada se da će u svemu tome doći do poboljšanja. Najprije su nadu pobudili izbori u prosincu 2011. Od pobjednika se očekuje nova politika vođenja države i gospodarstva. napokon, dosta je dosadašnjih privatizacija, kriminala, korupcije, neučinkovitih tvrtki, gubitaka i blokiranih računa.

I u cijeloj toj priči dva slučaja i događanja iz svijeta industrije plastike u Hrvata svakako su obilježili početak mandata nove vlade, ali i početak nove godine.

Prvi, čini se pozitivan, gdje je Vlada prepoznala vrijednost DIOKI-ja i DINE. Uočena je mogućnost profitabilne proizvodnje i zadržavanje radnih mjesta, ali i ostvariti višestruko veću korist na smanjenju uvoza plastike. Istodobno to rezultira povećanjem proizvodnje i izvoza materijala za plastičarsku industriju i izvoza gotovih, visokovrijednih plastičnih proizvoda. Valja se nadati da će Vlada na tom pravcu ustrajati i zajedno s vjerovnicima iznaći rješenje za tu jedinu hrvatsku proizvodnju širokoprimjenjive plastike.

Drugi slučaj, za koji se za sada još ne može prosuditi je li pozitivan ili negativan - je nekoliko javnih istupa ministrice zaštite okoliša dr. sc. Mirele Holy. Ona je najavila niz promjena koje bi mogle imati, ako se ostvare, sigurno veliki utjecaj na proizvodnju i preradu plastike u Hrvatskoj.

Ministrica je najavila potpunu promjenu sustava prikupljanja, naknada i obrade PET ambalaže. Potez kojeg su plastičari i očekivali, ali, kako stvari stoje, prijedlog je usmjeren samo na sniženje naknade (do sada je bila nerealnih 50 lipa, a planira se znatno niže od realnih 30 lipa). Treba sačekati, ali mišljenja sam, dok se ne osigura da se dobar sustav prikupljanja nastavi, ne bi na prečac trebalo donositi odluke, ukidati naknadu i vratiti se na staro - plastičnih boca, plastenki svuda oko nas. Istodobno, dok se ne donesu prave odluke, naknadu usmjeriti tvrtkama koje se aktivno bave recikliranjem i koje na hrvatsko tržište dobavljaju gotove proizvode - ovdje konkretno PET ambalažu, jednako dobru kao i onu novu, ali znatno jeftinija.

Drugo je područje na koje je ministrica bacila oko jest prikupljanje smeća, pa u cijelom tom paketu, spominju se i plastične vrećice, "kako se nepotrebno odbacuju, kako su odlagališta zatrpana plastičnim vrećicama, kako se plastika valjda milijardama godina ne razgrađuje", pa se predlaže - papirne vrećice za kućni otpad, a ako već moraju biti plastične vrećice, onda se predlažu biorazgradljive vrećice.

A, to je pak previše.

Zna se i dokazano je, potvrđuju to rezultati brojnih istraživanja - papirne vrećice su ne samo ekološki nepovoljnije i skuplje već i ukupno gledano nepovoljnije od plastičnih vrećica. Valja ponoviti prednosti plastičnih vrećica - sve su višestruko upotrebljive, jeftinije su, višestruke su namjene, praktičnije i higijenskije, ne zagađuju tlo, vode ni zrak, nisu otrovne, najmanja je emisija ugljičnog dioksida tijekom njihovog životnog ciklusa. I što je najvažnije - mogu se reciklirati.

Plastične vrećice mogu se reciklirati, i uz malo dodatka novog materijala, uz ukupno manju potrošnju energije, uz bitno manji utjecaj na okoliš i emisije mogu se dobiti kvalitetne vrećice.

Međutim, prema dostupnim izvorima, planira se uvesti taksa na jednokratne plastične vrećice, a podržati (stimulirati) proizvođača biorazgradljivih vrećica. Jer, one će se razgraditi na našim odlagalištima otpada i riješen je problem. To pitanje je visoko prioritetno pa se uskoro u Ministarstvu gospodarstva i Ministarstvu zaštite okoliša planira sastanak zainteresiranih strana radi donošenja odluka za operacionalizaciju ove ideje.

Kada govorimo o biorazgradljivim vrećicama očito je samozavaravanje. Biorazgradljive vrećice nisu tek tako biorazgradljive i ne razgrađuju se na našim odlagalištima onako kako se to laički zamišlja. Ne, biorazgradljive vrećice, da bi se razgradile na odlagalištima moraju imati posebne uvjete kao što su određena temperatura, vlažnost i prisutnost kisika. I onda se one tek tada i u takvim uvjetima razgrađuju, da to laički prikažem, u svoje sitnije komponente koje odlaze u zemlju, do podzemnih vodotokova i zagađuju i tlo i vode. Ali, najvažnije je da ih se ne vidi i da se ne moraju prikupljati, zar ne?

Biorazgradljive vrećice upravo su antipod uobičajenim plastičnim vrećicama - skuplje su i do 10 puta, voluminoznije su, pa za njih treba više goriva za prijevoz i ne mogu se reciklirati. Da, upravo se ne mogu reciklirati, odnosno iskoristiti ponovno kako bi sačuvali energiju i sirovine.

I što se dobiva - i dalje će naša odlagališta biti krcata plastičnim biorazgradljivim vrećicama koje se ne razgrađuju, ali obzirom da su i skupe, biti će puno više i papirnatih, ekološko nepovoljnijih vrećica, pa tu će se pojaviti i više skupljih i otrovnijih platnenih vrećica ili bolje rečeno platnenih torba, trošiti ćemo i do 30 % više goriva za njihov prijevoz, itd. I što je rezultat? I dalje će na našim odlagalištima biti vrećica i vrećica, neće se reciklirati i ponovno iskorištavati, zagađivati će se okoliš još više i nepotrebno trošiti energiju.

Prema podacima koje je objavio Vjesnik u članku od 1. veljače 2012. - Odlagališta zatrpana biorazgradivim otpadom - Kilogram smeća dnevno po glavi Hrvata, svaki građanin Hrvatske godišnje proizvede 367 kg otpada. Isto tako, gospodin Darko Vuletić - predsjednik ogranka Hrvatske seljačke stranke u Zagrebu i zagovaratelj zabrane plastičnih vrećica, je na okruglom stolu "Zabrana plastičnih vrećica" izjavio u veljači 2011. da svaki građanin Zagreba, prosječno potroši i baci godišnje 60 vrećica prosječno teških 5 grama (podatak za 2010. godinu - podatak na LINKU). Iz navedenoga proizlazi da od ukupnog otpada na plastične vrećice otpada 0,08 % ili zaokruženo 0,1 %. Eto, o čemu se naši eko-dušebrižnici bave.

Usput rečeno, pokušaj zagrebačkog ogranka HSS-a i gospodina Darka Vuletića tada je, kako kaže prof.dr. Igor Čatić »doživio teški neuspjeh, jer su mu stručnjaci dokazali da su plastične vrećice, osim što su razbacane po okolišu ružne, ipak najbolje rješenje«. A istaknuti hrvatski političar, gospodin Jozo Radoš nedavno je priznao da nije znao za argumente plastičarske idnustrije kada je iznenada sazvao 12. kolovoza 2011. konferenciju za tisak u namjeri da pokrene akciju HNS-a za zabranom plastičnih vrećica. (Reagiranje na tu konferenciju možete pročitati u ranijem postu na sljedećem LINKU)

Valja, po tko zna koji puta ponoviti, gotovo proročansku rečenicu novinara i ekologista Georgea Monbiota koji je objavio u londonskom Guardianu, 8. travnja 2009. »Manipuliranje plastičnim vrećicama je jednostavno za vlade, trgovce i kupce. Ako naplaćuju vrećice, trgovci će dopunski zaraditi, a kupci će se osjećati kako su ekološki osviješteni i pridonose očuvanju našeg planeta. Vrijeme je za promjenu u promišljanju; plastične vrećice srećom nisu pokora planeta, njihovo je najveće zlo što odvlače našu pozornost od hitnijih stvari« (izvorni članak možete pročitati na sljedećem LINKU).

No nije to slučaj samo u Hrvatskoj, postoje brojni primjeri iz cijelog svijeta, a najbliži su oni iz Italije i Francuske. U prilog ovom postu je i sljedeći post / nastavak - članak autora Haralda Kaeba (stručnjaka konzultantske kompanije Narocon Innovation Consulting iz Berlina - specijaliziranje za promoviranje recikliranja i ponovnog korištenja) kojeg sam preveo i malo doradio, a kojeg prenosim s njemačkog web portala www.narocon.com i djelomično iz časopisa Bioplastics Magazine.

Harald Kaeb, Narocon Innovation Consulting, Berlin, Njemačka

Talijanska zabrana jednokratnih plastičnih vrećica -
izazov za (bio-) plastičarsku industriju

Zabrana nerazgradljivih jednokratnih plastičnih vrećica vruća je tema. Italija je to učinila, Španjolska planira, Europska komisija razmatra. Zabrana plastičnih vrećica novo je bojno polje Europske pravne regulative. Po prvi puta ikada, zakonska regulativa bi mogla u Europi imati odlučujući utjecaj na tržište jednog proizvoda i na razvoj proizvodnje biorazgradljive plastike. Za proizvođače te plastike Italija postaje obećana zemlja i magični predložak za tzv. vrećinodavstvo 1) u Europi , ali i šire.


U svakom slučaju, na bojnom polju već su raspoređeni snažni interesi, postojeće obaveze i ograničenja u gospodarenju otpadom te na kraju, ali nimalo manje važno – kompleksni politički i pravni okvir.

Talijanska zabrana potakla je javnu raspravu i niz akcija. EU vlasti stavile su problem pod kontrolu i sada smišljaju načine kako smanjiti potrošnju plastičnih vrećica, a time zapravo i povećanje ostalog otpada. Prije se smatralo da zabrana vrećica nije u skladu s EU direktivama, iako se s pravne točke gledišta ništa nije promijenilo od tada. No, kako se mijenja politička percepcija samo je pitanje dana kada će takva zabrana biti dopuštena. Koji su argumenti za to i koji su stvarno uvjerljivi i provedivi? Godinama je analizirano tržište plastičnih vrećica i relevantne politike. Tekst je prvi pregled trenutne situacije usredotočen na motive i akcije. Autor također ističe i rizike na koje svi sudionici moraju biti upozoreni.


Suočavanje s pitanjima odbacivanja smeća u okoliš

Integralne plastične vrećice, one kod kojih su ručke integralni dio proizvoda, (e. carrier bag, nj. Tüte, Tragtüte) danas su izvrgnute (pravnom) pritisku kao ni jedan drugi plastični proizvod. Snažna rasprava o otpadu i prekomjernoj potrošnji dovela je do mjera koje će dugoročno, u cijelom svijetu smanjiti korištenje odnosno potrošnju jednokratnih plastičnih vrećica. Od Bangladeša do Kine, od Tanzanije do Filipina - izgleda da je svaka država na planetu uvela zabrane, ili barem raspravlja o zabranama jednokratnih plastičnih vrećica. Google u jednoj sekundi daje 1,2 milijuna rezultata za pojam zabrana plastičnih vrećica (carrier bag ban) i tri milijuna fotografija za pojam odbačene plastične vrećice (bag littering). Fotografija kornjače s komadom plavog plastičnog filma postala je simbolom optužbi protiv plastičnih vrećica s ručkama.

< Slika 1: Negativne posljedice bacanja smeća u okoliš potakle su i podgrijavaju donošenje pravne regulative za zabranu plastičnih vrećica s ručkama (Foto: fotomontaža nepoznatog autora)

Šteta prouzrokovana smećem podgrijava rasprave i preusmjerava pozornost na biorazgradljivu plastiku kao moguće rješenje. Svojevremeno je to bilo zabranjeno područje zbog mnogih dobrih razloga: ako su proizvođači bioplastičnih proizvoda propagirali svoje proizvode u tom smjeru, to jednostavno nije moglo dugo trajati jer su stručna i znanstvena istraživanja pokazivala suprotno. Sve vrećice, bile one na osnovi nafte ili prirodnog plina (klasične vrećice) odnosno na osnovi biomase (bioplastika) mogu biti nerazgradljive ili razgradljive. Bez obzira od čega je načinjena vrećica isto tako pliva po morima, jedu je životinje, omotavaju se oko grana stabala, gomilaju se na tlu i ne raspadaju se. Bez obzira na plastične proizvode i vrstu materijala, bacanje smeća u okoliš kao društveno neprihvatljivo ponašanje ne smije biti poticano propagandom jednostavno će nestati. Proizvođači i potrošači plastičnih proizvoda s oksododatcima koriste te argumente i time griješe u svojim pokušajima širenja tržišta u Europi.


Naplaćivanje plastičnih vrećica daje dvostruku korist

Većina stručnjaka slaže se da je najbolji način borbe protiv odbacivanja smeća u okoliš, dati vrijednost plastičnim vrećicama. Najlakši put jeste naplatiti ih - nema besplatnih plastičnih vrećica za nikoga. Većina europskih supermarketa naplaćuju plastične vrećice - uobičajeno je 0,10 do 0,20 eura (0,75 do 1,5 kn) za vrećicu debljine 50 mikrometra.

Vrećice od biopolietilena (koji se proizvodi iz etilena koji je dobiven iz uzgojenih biljaka odnosno uzgojina) koštaju od 0,15 do 0,25 € (od 1,13 do 1,9 kn). Unatoč cijeni od 0,20 do 0,40 € (od 1,5 do 3 kn), kompostabilne plastične vrećice uspješno su predstavljene na sve više europskih tržišta na kojima nema zabrana. Njihov udio na tržištu doseže do 25 % u njemačkim i austrijskim trgovinama. Koncept prodaje vrećica s visokom cijenom postaje snažan trend u Europi. Trgovine u stvari, kada uvode vrećice s naplatom, zamjenjuju tanke jednokratne plastične vrećice (uobičajeno su debljine 15 do 25 mikrometara) s onim debljima od 40 do 50 mikrometara. To u stvari, predstavlja višestruke pogodnosti: deblje vrećice će teže biti otpuhane vjetrom, deblje vrećice ujedno su vrećice veće nosivosti te od jednokratnih postaju ponovno upotrebljive (kako se navodi u izvještajima o provedenim istraživanjima 4 do 7 puta). Ukupni broj potrošenih vrećica po glavi stanovnika pada s nekoliko stotina na nekoliko desetaka, odnosno s ukupne mase plastike od više od 2 kilograma po glavi stanovnika na manje od 1 kilograma.

< Slika 2: Lagane vrećice otpuhane vjetrom - više onečišćuju okoliš od onih težih vrećica (Foto: H. Kaeb)

Ovaj rezultat je odličan doprinos ostvarenju ciljeva prevencije, koji su visoko postavljeni u Europskoj hijerarhiji gospodarenja otpadom. Samo visokim naplaćivanjem vrećica ostvariti će se manja potrošnja i manje odbacivanje u okoliš. Ovaj koncept podržan je od većine distributera hrane. S druge strane, ako je toliko prigovora na jednokratne vrećice, onda taj koncept - naplaćivanja vrećica žele provesti i političari. Npr. uvođenje dodatne takse na plastične vrećice u Irskoj izazvao je prigovore britanskih trgovaca da bi se trebala smanjiti potrošnja plastičnih vrećica. Porez od 0,15 € (1,13 kn) po vrećici doveo je do 90 postotnog smanjenja potrošnje. U Velikoj Britaniji, premijer D. Cameron nedavno je upozorio britansku maloprodaju da mora smanjiti potrošnju plastičnih vrećica - ili će se uvesti dodatno oporezivanje. D. Cameron nije zadovoljan slabim rezultatima dobrovoljnog smanjivanja potrošnje. Izgleda da je samo pitanje vremena kada će se početi naplaćivati plastične vrećice u europskoj maloprodajnoj mreži. Trgovci vole novac i izbjegavaju poreze.


Nacionalna i EU politika o plastičnim vrećicama

U 2005. godini francuska vlada zabranila je jednokratne plastične vrećice, osim biorazgradljivih i kompostabilnih vrećica. Taj prvi pokušaj zakonske zabrane nije rezultirao smanjenjem odbacivanja smeća u okoliš. Francuska nije imala velikih problema s time. Ideja Grenelle de l‘Environnement (petogodišnji plan francuske vlada za ekološki i održivi razvoj) bila je usmjerena samo na povećanje prodaje francuskih poljoprivrednih proizvoda. Biorazgradljiva i plastika na bioosnovi samo su smatrani prilikom za francuske farmere i poljoprivredne kompanije. Zakonodavni okvir je unaprijeđen, unatoč slaboj infrastrukturi za prikupljanje biootpada i otpada za kompostiranje. Dok je Europska komisija blokirala provedbu francuskog zakona, talijanski zakon je uspješno stupio na snagu.

< Slika 3 - Kompostabilna vrećica osvaja tržišta unatoč višim cijenama i čak i ako to nije propisano (Foto: BASF)

Oba zakona (francuski i talijanski) predstavljaju kršenje načela europske direktive o ambalaži i ambalažnom otpadu (European Packaging and Packaging Waste Directive) kao i pravila neometanog tržišnog natjecanja. Ipak, u razdoblju od 2005. do 2011. godine došlo je do promjene javne percepcije o plastičnim vrećicama. Više od posljednje dvije godine televizijski programi, vijesti i članci, pa čak i filmovi, kritiziraju prekomjernu potrošnju i njen utjecaj na odbacivanje smeća u okoliš. Europska komisija nije izravno reagirala s odbijanjem talijanske zabrane, ali je sudjelovala u javnoj raspravi. Do kolovoza 2011. stiglo je 15 000 odgovora na pitanja koja se odnose na "potrebu za smanjenjem potrošnje, uvođenjem mjera kao što su dodatno oporezivanje ili zabrane, potrebom za razlikovanjem između biorazgradjivih i bionerazgradljivih, o europskoj normi EN 13432 koja se odnosi na normizaciju i označivanje“ i više. Glavni direktorat Uprave za zaštitu okoliša, gdje je J. Potočnik, odgovorna osoba, provodi istraživanje utjecaja mogućih mjera. Kao što je razjasnio u svojoj izjavi 2011. godine, Europska komisija vrlo rado će razviti širom Europe usklađene mjere za smanjenje potrošnje plastičnih vrećica i njihov utjecaj na okoliš.

Prva reakcija europske plastičarske industrije na talijansku zabranu, kao i u francuskom slučaju, bilo je snažno lobiranje protiv onemogućavanja tržišta. Ali, kao što je Europska komisija signalizirala »mi ćemo regulirati područje plastičnih vrećica«, strategija je promijenjena u samoregulirajući pristup. U listopadu 2011, Udruženje Europske plastičarske industrije predstavilo je Europskoj komisiji alternativne mjere vezane uz plastične vrećice. Prijedlog sadrži cijeli vrijednosni lanac i usmjeren je na unapređenje održivog korištenja plastičnih vrećica u Europi. Mjere predviđaju promociju višekratno upotrebljivih vrećica, izbjegavanje besplatne podjele vrećica, veće korištenje materijala od obnovljivih sirovina te recikliranog materijala u proizvodnji novih plastičnih vrećica. I dok je trajala rasprava o samoregulaciji u cijelom tom vrijednosnom lancu, Španjolska je donijela sličan zakon talijanskom. Pristup je da se jednokratne plastične vrećice zabrane od 2018. godine, osim onih biorazgradljivih i kompostabilnih, a čije su karakteristike definirane Europskom normom EN 13432. (EN 13432 Requirements for packaging recoverable through composting and biodegradation - Test scheme and evaluation criteria for the final acceptance of packaging odnosno HR EN 13432 - Ambalaža - Zahtjevi za oporabljivost ambalaže kompostiranjem i biorazgradnjom - Sheme ispitivanja i kriteriji prihvatljivosti ambalaže").


Važnost gospodarenja otpadom i recikliranja

Vrlo kvalitetan i vrijedan argument za kompostabilne plastične vrećice je da će iste pomoći da se prikupi više biootpada, npr. hrane i vrtnog otpada. Odvajanje takvog otpada s odlagališta ili drugi programi recikliranja važan su doprinos boljem gospodarenju otpadom i učinkovitijem recikliranju. Preduvjeti za to su uspostavljanje prikupljanja organskog otpada i sustava recikliranja. Međutim, u brojnim regijama, npr. u Južnoj i Istočnoj Europi, Francuskoj ili u Velikoj Britaniji, infrastruktura se teško razvija. Unapređenje pravne regulative vezano uz biorazgradljive vrećice provodi se u zemljama, ili barem u širim regijama, kod kojih nije dobro uspostavljen sustav kompostiranja (Južna Italija, Španjolska). Tamo su velike razlike u odnosu na situaciju u ostalim zemljama Europske zajednice. Potrošnja se bitno razlikuje od države do države članice Europske zajednice. To uključuje vrstu vrećica, veličinu i broj vrećica, što se bitno razlikuje. Na primjer, u Središnjoj i Sjevernoj Europi, npr. u Njemačkoj, Danskoj ili u Austriji, plastične vrećice rijetko se u trgovinama dobivaju besplatno što rezultira i njihovom malom potrošnjom.

< Slika 4: Vrećice za voće i povrće nisu uključene u vrećinodavstvo. To je odlična vrećica za biootpad (Foto: H. Kaeb)

Štoviše,raspoloživa regionalna gospodarenja otpada i infrakstruktura za recikliranje rangiraju se od gotovo ništa do vrlo razvijenih za sve vrste otpada. Za polietilenske vrećice, prevladavajući proizvod na tržištu vrećica, posebno sortiranje i programi recikliranja su razvijeni i dobro funkcioniraju u pojedinim europskim zemljama. I bilo kakva politika protiv polietilenskih vrećica, u stvari je politika protiv recikliranja. Naprotiv, prijašnja snažna i negativna rasprava senzibilizirala je europsku industriju bioplastike na područje recikliranja klasične plastike: kada se bioplastika miješa u negativnom smislu s tim stajalištima, tada se može očekivati sukob s predstavnicima tvrtki koje recikliraju. Kao što je recikliranje jedan od glavnih stupova europskog održivog razvoja i politike učinkovitog korištenja prirodnih resursa, tako će i karakteristike proizvoda bitne za njegovu oporabu i konačno pohranjivanje preostatka ili energijsku oporabu biti vrlo važni u budućoj europskoj pravnoj regulativi.


Učinak na okoliš bit će pomno ispitan

To isto vrijedi i za učinak na okoliš plastičnih vrećica što čini temeljni kamen u razvoju koncepta i razvoja tih najtraženijih proizvoda. Rezultati dostupnih analize životnog vijeka (LCA - Life Cycle Analyse) koje su uspoređivale različite tipove vrećice slažu se da npr. ponovno upotrebljive i reciklabilne vrećice su vrlo povoljne s motrišta zaštite okoliša. Što se manje materijala je upotrijebi za proizvodnju vrećica iste nosivosti, što se češće se ponovno koriste i ako se mogu reciklirati, to će vrećica imati bolji okolišni profil. Polietilenske vrećice proizvedene na bioosnovi od šećerne trske ponašaju se vrlo dobro u tim mjerenjima. Međutim, ako su vrećice izrađene od bionerazgradljive plastike izložene su postojećim zabranama. Biorazgradljiva plastika danas u analizama životnog vijeka ima niže ocjene temeljem organskog recikliranja nego ona koja se mehanički reciklira. Ona ima prednosti kada se računaju indirektni (sekundarni) učinci kada se odvaja otpad hrane s odlagališta ili kada se tokovi recikliranja održavaju čistima.


Mnoga pitanja ostaju otvorena

Na mnoga pitanja treba odgovoriti kako bi našli najbolje rješenje vrećica izlazeći u susret potrebama okoliša i gospodarstvu koje je u to uključeno. Ovisno o regiji i načinu primjene, različite vrećice su favorizirane.

< Slika 5: Polietilenske vrećice na bioosnovi su dobro reciklabilne i ekološki učinkovite - ali diskriminirane u Italiji (Foto: Zabel / European Bioplastics)

Biorazgradljive plastične vrećice nisu rješenje za problem otpada, ali su važan proizvod za organsku obradu otpada. Polietilenske vrećice na bioosnovi odlično su rješenje za uspostavljanje programa recikliranja plastike. U svim pravilnicima opseg i definicija vrećica predstavlja veliki izazov: koje su to jednokratne plastične vrećice, koje su ti ponovno upotrebljive, koje su to cjeloživotne vrećice? U talijanskoj i španjolskoj pravnoj regulativi jednokratne plastične vrećice nisu jasno definirane. Poznato je da se vrlo tanke vrećice ručkama kao integralnim dijelom vrećice (treger vrećice) koriste samo jednom prije no što ih iskoristi kao vrećicu za smeće, dok se vrećice s ručkama ili s izrezanim rupama za nošenje koriste više puta. Postoji li neko mjerilo koje odvaja jednokratne od višekratnih vrećica?

Samo vrlo dobri i vrlo čvrsti argumenti o odlaganju, gospodarenju otpadom i o održivosti opravdati će donošenje mjera koje će imati snažan utjecaj na tržište. Zabrane krše europsko zakonodavstvo i najviše imaju utjecaja na tržište - čak i od organizacija kao što je Udruženje europska bioplastika. Usmjeravanje na smanjenje potrošnje plastičnih vrećica ili porezi na posebne vrste vrećica mogu biti prihvatljivija rješenja. Dobrovoljni ugovori unutar grupacija i samoregulacija može biti alternativa pravnoj regulativi, ukoliko postiže iste rezultate na ostvarenju ciljeva na pametniji način. Nametanje razumne takse na plastične vrećice čini se pametnom i učinkovitom mjerom.

U Europi se može očekivati da će opcija odvajanja otpada biti sustavna i postojana. Industrija bioplastike ima vrlo dobre argumente da zauzme dobar dio tržišta plastičnih vrećica od 750 000 t. Nacionalni, grupacijski ili čak interesi kompanija neće biti dovoljni da bi se razvila ili obranila regulativa koja nije u skladu s načelima pravne regulative, održivog razvoja ili tržišnog natjecanja, a nevladine udruge i ostali koji u tome prepoznaju rizike, vjerojatno će se pobrinuti da neispunjena obećanja i utvrđene činjenice dospiju u medije.

Na web portalu Plastic and Rubber Weekly (PRW.com) naišao sam na vrlo zanimljiv i vrlo primjenjiv članak stalnog komentatora Hamisha Champa od 31. siječnja 2012. Članak je "Politicians and the plastics industry" - ("Političari i industrija plastike"). Kako je članak vrlo primjenjiv i na našu situaciju, blago sam ga preradio i evo ga sada pred vama:

Političari i industrija plastike

Svaki puta mi se digne tlak kada saborski zastupnici i članovi Vlade započnu prozivati industriju do učini ovo ili ono, ili da bi za određene aktivnosti trebalo donijeti još neke pravilnike, kako bi sve bilo regulirano.

Ne bi mi se trebao dizati tlak. Ipak, ukupno sagledavajući, našim saborskim zastupnicima upravo je i posao da donose razne regulative, zakone i pravilnike. Ali, posao im je i svakodnevno pratiti sve nelogičnosti koje se događaju temeljem donešene regulative, te predlagati ispravke.

Nisu svi političari pre-samouvjereni ili jednostavnije rečeno napuhani ili do grla u mitu, željni jedino promocije samog sebe kao i nizu drugih tajnih motiva, nije to ono u što nas uvjeravaju, nije to istina. Barem ne za većinu. Mnogi zastupnici, ministri, predsjednici odbora, ravnatelji i pomoćnici su vrlo telantirane i sposobne osobe koje svakodnevno vrlo dugo rade svoj veliki i odgovorni posao zastupajući interese građana koji su ga izabrali.

Srećom, postoje zastupnici i članovi vlade koji su upravo stručnjaci u svojim područjima i vrlo stručno vode svoje resore, odbore kojima predsjedavaju ili u kojima sudjeluju, komisije i razna tijela te redovno ispunjavaju svoju zadaću - osiguravaju provodljivu zakonsku regulativu te je provode, a svojim svakodnevnim naporima i rješenjima otklanjaju greške i nepravilnosti.

Ovdje posebno mislim na područje zaštite okoliša i napore koje sada novo vodstvo s ministricom Mirelom Holy na čelu poduzima. Izašlo je nekoliko najava, još uvijek je rano ocjenjivati dok se ne vide provedbeni dokumenti, ali namjera je dobra, pravac je ispravan. A jednostavno je - sve je usmjereno na saniranje dubioza u Fondu za zaštitu okoliša, na rješavanje problema otpada i odlagališta i na pravilno prikupljanje, razvrstavanje i ponovno iskorištavanje (recikliranje). Stvarno jest pozitivno početi otpad tretirati kao korisnu sirovinu. Djeluje pozitivno, a svakako je pozitivna i najava same ministrice da će svakako u cijelom tom procesu konzultirati i struku.

Nadajmo se da hoće, jer dugo do sada smo stalno imali zastupnike i ministre koji su slušali neke ili nečije interese. Prečesto se vodilo računa o nekim kratkoročnim i nečijim značajnim, ali samo pojedinačnim interesima, a nije se, ili se je rijetko, sagledavala ukupnost problema. Od same proizvodnje, zaposlenosti industrije i prerađivačkih kapaciteta te radnih mjesta koje te tvrtke osiguravaju, uvozno-izvozne bilance, pa do iskorištavanja, recikliranja te zbrinavanja otpada.

Stoga, stručna i zainteresirana javnost očekuje prve stvarne poteze, a stručna javnost očekuje da će biti uključena u donošenje nove regulative s ciljem sveukupno prihvatljivih i održivih rješenja, naravno, bez tog lošeg utjecaja interesnih grupa i pojedinaca. Za nadati se je da se neće ostati na najavama koje obećavaju, a skriveno raditi u nečijim interesima.

Želio bih da moj oprez bude neopravdan, i da svaki puta kada slušam nekog zastupnika, nekog ravnatelja nekog fonda ili čak i ministricu, da sam siguran da je to ono što stvarno misli i stvarno čini u interesu (u ovom slučaju) zaštite okoliša, industrije, naše bilance, a ne da me stalno kopa crv - što je rečeno između redova. I što se može od toga očekivati.

Cijenim što razvijamo svoju demokraciju, cijenim što je Vlada, ali i članovi vlade krenula ka otvorenoj, modernoj i danas sveprisutnoj komunikaciji s građanstvom (Facebook, Twiter, a i putem e-mailova). Veseli me najava ministrice Holy da će formirati stručni odbor - sa po tri stručnjaka iz različitih područja. Cijenim najavu da se otpad počne tretirati kao korisna sirovina, što će recikliranju dati novi zamah. Povjerenje smo dali, ostaje nam vjerovati.

Pokušavajući sačiniti analizu događanja u hrvatskom svijetu plastike u 2011. godini, došao sam i do reakcije našeg uvaženog prof.dr. Igora Čatića - umirovljenog profesora Fakilteta za strojarstvo i brodogradnju u Zagrebu, koji je odgovorio na konferenciju za novinare zagrebačkog HNS-a, a koji su predlagali zabranu plastičnih vrećica.

Prenosim članak s web portala Hrvatski fokus, od 23. kolovoza 2011. godine.

Nema potrebe mijenjati plastične vrećice

Za uzgoj pamuka troše se ogromne količine vode, koristi puno svih vrsta pesticida kao i mineralno gnojivo

Zemlji prijeti ropstvo. Lijevi i desni čelnici vole se slikati na dalekovidnici. Stalno se nešto otvara, pa zašto baš sada? A nitko ne prepoznaje mjere, kako se odhrvati sve većoj potrošnji tuđe akumulacije. Nije to jedina zemlja kojoj prijeti ropstvo. Nikako da se ta zemlja, ali i najveći dio zemalja u zajednici kojoj toliko težimo, pa i još uvijek najmoćnija zemlja svijeta, ugledaju u zemlje BRICS-a (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južnoafrička Republika). Koje su odlučile, treba proizvoditi za izvoz. Pa im sada dolaze na noge potpredsjednici najmoćnije zemlje da ih uvjere kako su njihove obveznice ipak vrijedne. Kakve to ima veze s predviđenim predavanjem „Ne plastičnim vrećicama - a što umjesto njih?“ Predavanje koje će slušati pučanstvo grada Cresa, u povodu zapažene obljetnice. Obilježavanja 20. obljetnice održavanja Dana Frane Petrića u rodnu gradu, tog svjetski poznatoga i priznatog filozofa. Kako se u tu priču uklapa javni plač uglednog glumca Rade Šerbedžije da nije dobio dovoljno novaca za svoje kazalište na Brijunima?

Postoji visoki stupanj povezanosti između navedenih događaja. Oni koji se ne slikaju na dalekovidnicama, sazivaju konferencije za medije. O jednoj od njih izvješćuje televizijska postaja Z1. »Kako bi javnost senzibilizirali na upotrebu ekološki prihvatljivijih rješenja, ali i poduzeli konkretne korake za smanjenje upotrebe plastičnih vrećica u Zagrebu, GO HNS-a održala je 12. kolovoza 2011. tiskovnu konferenciju.« Što piše na jednoj slici iz navedenog predavanja? Prikazane su istodobno tri polimerne vrećice. Dvije su od celuloznih polimera, od biljaka. To su načinjene vrećice od drva i pamuka. Na onoj od plastike, preciznije polietilena niske gustoće (PE-LD) piše. »Ja sam plastična vrećica ali možeš me višekratno upotrijebiti i oporabiti, ti...« Tko su ti...?

Jozo Radoš prepisuje tuđe

Poznati političar Jozo Radoš, HNS-ov zastupnik u Skupštini grada Zagreba, ukazuje objektivno na jedan problem. »Kao što znate, unatoč svim proklamiranim mjerama i politikama, grad Zagreb nije još uvijek usvojio odvojeno prikupljanje otpada, što je apsolutno nerazumljivo. Nemate čak ni na dovoljno mjesta na javnim prostorima, odnosno javne kontejnere za prikupljanje raznih vrsta otpada. Stoga, ako želite recimo plastičnu ambalažu, koja nije u sustavu povrata negdje odložiti, morate se dobro potruditi da bi našli negdje neki kontejner, što naravno većina građana ne čini.«

Taj je iskaz ispravan. Tko je za to kriv? Ministarstvo zaštite okoliša ili Zagrebački holding. Odgovor prepuštam zainteresiranim. Međutim nije slučajno iskusni političar poput Joze Radoša uporabio kao primjer plastičnu ambalažu. Uporabio je zato da otvori prostor svojim manje poznatim HNS-ovcima, koji u Zagrebu obavljaju važne dužnosti. Još je pridodao: »Broj vrećica koji se svake godine potroši u Hrvatskoj iznimno je velik«. Ako se uzme kao prosječna potrošnja od 60 vrećica godišnje, onda je to u prosjeku pet puta manje od zemalja poput razvijenih zemalja Europske unije.

Istodobno je Radoš otvaranjem tog pitanja pokazao dvoje. Da nema vlastitih ideja, već kopira čelnika GO HSS-a, Darka Vuletića koji je tu potpuno beznačajnu akciju s motrišta zaštite okoliša, akciju zabrane plastičnih vrećica pokrenuo već u siječnju 2011. I doživio teški neuspjeh, jer su mu stručnjaci dokazali da su plastične vrećice, osim što su razbacane po okolišu ružne, ipak najbolje rješenje. Drugo, puno važnije da otvaranjem takvih pitanja, HNS kao važan član Kukuriku koalicije, pokazuje nema ideje kako izvući ovo zemlju od onoga što ju čeka. Time dovodi u pitanje i podobnost koalicije da uspješno vodi zemlju, ako joj uopće uspije dobiti izbore.

I sada dolaze biseri iz usta N. Blažević, predsjednice Pododbora za zaštitu okoliša u Skupštini grada Zagreba: »Približno grad Zagreb godišnje potroši 58,5 milijuna plastičnih vrećica«. Točno, podatak je preuzet iz tekstova kada je GO HSS-a vodio svoju akciju »Vrećice trgovci na malo plate 13 milijuna kuna«. To znači da jedna vrećica košta 0,22 kune. Podatci s kojima raspolažem pokazuju da se radi o nekoliko puta višoj cijeni od one koju plaćaju trgovci.

Nema nikavoga začepljenja kanalizacije

Posebnu pozornost s obzirom na visoku stručnost gospođe Predsjednice privlači dio iskaza: »odbačene plastične vrećice uzrokuju začepljenje u kanalizaciji, koje slete na usjeve, usporavaju njihov rast, jer se omotaju oko biljke (o.p. bilo bi zanimljivo vidjeti takvo omotavanje u praksi), na poljima zaustavljaju prolaz kisika kroz zemlju, uzrokuju neplodnost tla, znamo da životinje ugibaju ako progutaju plastičnu vrećicu, njihov sastav zagađuje tlo«. Ima li dokaza da je negdje došlo do začepljenja kanalizacije? Od istog materijala od kojeg se rade te vrećice, po mišljenju gospođe Predsjednice, najveća pokora XXI. stoljeća, rade se crni pokrovi za kvalitetni uzgoj npr. jagoda. Posebnu pozornost privlače visokostručni iskaz da vrećice zbog sastava materijala onečišćuje tlo. Gdje su joj dokazi za to? Proizvođači polietilena trebali bi zahtijevati barem političku odgovornost zbog tog iskaza.

S takvim nestručnim iskazima, »GO HNS-a nadležnim institucijama HNS upućuje otvoreno pismo u kojem se traži odluka o povlačenju jednokratnih plastičnih vrećica iz upotrebe sa svih gradskih tržnica te postavljanje posuda za odlaganje i reciklažu vrećica«. I pridodaje, ipak rekao bih potpuno neobaviješteni J. Radoš. »Osim otvorenoga pisma koji smo prezentirali javnosti, građanima i nadležnima, mi ćemo to predložiti i u službenoj formi preko našega Kluba zastupnika i zastupnika u Skupštini Grada i uputiti gradskoj upravi službeni prijedlog s ove dvije točke, za početak. Prva točka, dakle da se povuku plastične vrećice s gradskih tržnica i drugo, da se postave posebne posude za njihovo sakupljanje u gradu.«

Prvi dio iskaza gospodina Joze Radoša svodi se na zabranu korištenja plastičnih vrećica na gradskim tržnicama. Dakle, dopušteno je onih oko 250 tisuća plastičnih vrećica, samo u velikim trgovačkim centrima. A ako zabranjujemo plastične vrećice, što će nam posebne posude za njihovo sakupljanje. Međutim gospodin J. Keglević, član Pododbora za zaštitu okoliša svojim tumačenjem problema vrećica istaknuo je svoju kandidaturu za najvišu nagradu plastičarske zajednice zbog svoje inovacije. »Sama izrada poliuretanske vrećice je beznačajna, međutim mislim da bi cijena 2 kn za platnenu vrećicu da bi to moglo biti prihvatljivo za cijelo društvo da prijeđe na uporabu platnenih vrećica«, kaže on. Do sada smo znali da se rade od najlona (nikada), PVC-a (možda), ali da se rade od poliuretana, koje najčešće susrećemo kao izolacijski pjenasti materijal ili kao pjene za osobna vozila ili pokućstvo, tehnička je novost godine.

Svojim istupima J. Radoš i njegovi suradnici pokazali su da poduzimaju akciju koja je kopija rada slične stranke. Pri tome ne poznaju osnovne karakteristike plastičnih vrećica s ručkama. A zalažu se za rješenje koje je s motrišta ekonomičnosti i zaštite okoliša bitno lošije. To su platnene vrećice. Jedna tvrtka, DM-Drogerie Markt, poduzela je konkretnu akciju. Tražila je da se donese određeni broj plastičnih vrećica u zamjenu za, ne baš jeftinu pamučnu vrećicu. Sakupila je određenu količinu vrećica (desetak tona). Međutim ta tvrtka odlučila se za ekološki najpovoljnije rješenje. Sada kupcima daje plastične vrećice, načinjene gotovo u cijelosti od recikliranog materijala.

Političare treba educirati

Treba ipak pomoći političarima iz HNS-a. Preporučam im da pročitaju u najnovijem broju časopisa „Podmornica“ zašto trebamo platnene (o.a. od kojeg materijala???), papirnate i plastične vrećice. Naime opisano je kupovanje subotom na tržnici i u okolnim trgovinama. Za one koji žele znati nešto više o tom problemu, postoji posebna stranica časopisa „Polimeri“, otvorena ove godine kada su HSS-ovci pokrenuli zabranu plastičnih vrećica.

Ipak za one koji žele procijeniti znanje političara, koji se pripremaju za vladanje ovim narodom, na pitanje zašto se proganja polietilenske vrećice, koje su mrske, jer su drske, kako su to promicali zeleni, ispod žita crveni devedesetih godina, odgovorio je G. Monbiot (Guardian, 8. travnja 2009.). »Manipuliranje plastičnim vrećicama je jednostavno za vlade, trgovce i kupce. Ako naplaćuju vrećice, trgovci će dopunski zaraditi, a kupci će se osjećati kako su ekološki osviješteni i pridonose očuvanju našeg planeta. Vrijeme je za promjenu u promišljanju; plastične vrećice srećom nisu pokora planeta, njihovo je najveće zlo što odvlače našu pozornost od hitnijih stvari«.

Kada se govori o platnenim vrećicama, najčešće se misli na pamučne. Kakva je budućnost pamuka? Uzgajanje pamuka (uzgojina) trenutačno zauzima 3 posto svjetskih poljoprivrednih površina. Za uzgoj se troše ogromne količine vode (Aralsko jezero je zbog pamuka isušilo) i 25 posto svih pesticida, ali i mineralna gnojiva. Situaciju bitno ne mijenja tzv. organski pamuk. Zapravo ju pogoršava. U posljednjih godinu dana cijena pamuka je porasla za više od 80 posto. Pitajte hotelijere koliko plaćaju za ručnike i posteljinu. A jedna je tvrtka koja je prodavala isključivo udobnu pamučnu robu; American Apparel bankrotirala je uglavnom zbog sve više cijene pamuka.

Sljedeća moguća zabrana je ona, koja bi mogla pogoditi HSS. Naime J. Kirigin nedavno je u „Vjesniku“ napisao: »S takvim mislima prisjećao sam se proteklih godina kad sam vozio na autocesti Interstate 5, negdje na pola puta između Los Angelesa i San Francisca, pokraj grada Kettleman Cityja gdje se nalazi veliko skupljalište krava pred slanje u klaonice. Na toj relativno maloj farmi obično je između 120.000 i 130.000 krava. Uvijek sam mislio: Evo, ovdje je u pogonu oko dva milijuna automobila!« Ovaj je autor tome pridodao: »Kada bih znao koliko ti automobili prijeđu godišnje kilometara, mogao bih proračunati ekvivalent utjecaja jedne plastične vrećice na okoliš, u odnosu na krave. Imajući pritom u vidu da svako osobno vozilo koje prijeđe 13 kilometara načini godišnji trag ugljikova dioksida prosječnog Austrijanca s naslova polietilenske vrećice. Naša prehrana zbog krava i ostalog je ekvivalent od 4758 km kretanja osobnog vozila.« Itd.

„Tragovi“, a ne „otisci“

Konačno, suvremeni dokazi temelje se na tzv. tragovima (nikako otiscima) koje ostavlja neki proizvod. Kako se pamučne vrećice po tragovima nalaze između papirnatih i plastičnih, navest će se podatke samo za ova dva posljednje navedena materijala. Za istu svrhu potroši se za papirnate vrećice 22 puta više materijala, papir utječe 10 puta više na efekt staklenika. Čimbenik iscrpljivanja prirodnih bogatstava za papir je 62 puta viši. Pritom se tijekom proizvodnje papira javljaju fosfati i nitridi, čega nema kod plastičnih. Stoga neka mi sada netko objasni zašto su papirnate ili pamučne vrećice bolje od polietilenskih?

A što se ovo tiče Rade Šerbedžije? Ove godine uspjelo mu je dovesti Angeline Jolie. Uz pomoć vrhunskih političara. Ta promidžbena akcija zavrjeđuje da mu se zatvori financijska konstrukcija. Ali to ne mijenja situaciju sa sredstvima. Svi su dobili manje i dobivat će još manje. Za znanstvene časopise odvaja se svega 50 posto onoga što se odvajalo za tu namjenu 2005. Sva hrvatska sveučilišta sa 185 tisuća studenata dobivaju jednaku sumu kao Ljubljansko sveučilište sa 60 tisuća studenata.

Obrazovanje, znanost, zdravstvo, duhovna kultura i slični dobivat će u budućnosti još manje. Bude li pitanje plastičnih vrećica postalo izborno pitanje. Svejedno lijevih ili desnih. B. Monbiot je lijepo napisao: »Plastične vrećice srećom nisu pokora planeta, njihovo je najveće zlo što odvlače našu pozornost od hitnijih stvari«. A hitnije stvari su, prvenstveno stvaranje nove vrijednosti. Jedino se nadam da će Master-plan, ponuditi neka nova rješenja. Tko se bavi problemom od 2,5 tisuće tona neopasnog otpada u Hrvatskoj godišnje, ne zaslužuje da obnaša vlast na državnoj razini.

Prof.dr. Igor Čatić

U zadnjem broju časopisa Polimeri , vrlo zanimljiv članak objavila je gđa. Maja RUJNIĆ-SOKELE. Kako je članak upravo u smislu ovog bloga i nastojanja prikazivanja plastike, a posebno plastične ambalaže, kao najprihvatljivijeg izbora za nas i okoliš, prenosim ga u cijelosti.

Originalni članak možete pročitati na sljedećem LINKU

Plastična ambalaža – najbolji izbor za okoliš

Plastika je važan materijal u modernom životu. Plastični proizvodi poboljšavaju kvalitetu života, a mnoge procjene životnog ciklusa pokazale su da istodobno čuvaju prirodne resurse i štite okoliš, suprotno uvriježenom mišljenju javnosti. Zemlja se suočava sa sve većim porastom stanovništva, a potrebe za pitkom vodom, hranom i energijom sve su veće.

Plastika štiti potrošače u raznim područjima, a jedno od najvažnijih je ambalaža. Zbog brojnih prednosti više od 50 % proizvoda pakira se u plastiku, a pritom je ona odgovorna za samo 17 % ukupne mase ambalaže. (1) Inovacijama na području polimernih materijala i postupaka njihove preradbe masa ambalaže sve se više smanjuje. Plastični čep za bocu za vodu danas je mase 1,8 g, u usporedbi s 3,1 g od prije dvadeset godina, a PET boca za vodu, danas mase 25 g, bila je prije 20 godina mase 40 g. (2) I toliko proganjane plastične vrećice danas su 70 % lakše nego što su bile prije 30 godina. (3) Pakirani u plastičnu ambalažu, proizvodi do potrošača dolaze neoštećeni, propisno zatvoreni, održani pri propisanoj temperaturi, a kada se radi o prehrambenim proizvodima, i produljene svježine. Plastična ambalaža održava hranu svježom i sigurnom za uporabu, sprječava kvarenje i bacanje hrane, produljuje vijek trajanja prehrambenih proizvoda, čime se štedi energija i smanjuje emisija stakleničkih plinova.

Inovativna plastična ambalaža
U posljednjem desetljeću razvijeni su tzv. barijerni sustavi koji produljuju vijek trajanja proizvoda, posebno vezano za sprječavanje ulaska kisika kroz pakovanje. Prilagodljivost plastike tu posebno dolazi do izražaja, s obzirom na to da se mogu načiniti kombinacije slojeva različitih materijala ovisno o potrebama proizvoda i o samim svojstvima plastičnih materijala, npr. nepropusnosti na kisik i vlagu, mehaničkoj čvrstoći, pogodnosti za tiskanje itd. Jedan od novijih primjera poboljšanja nepropusnosti je Nanolok™ PT, vodena suspenzija nanodispergiranog silikata i poliesterskoga kopolimera, koji se rabi kao barijerna prevlaka koja se nanosi na PET fi lm, a pruža najvišu razinu barijernosti u usporedbi s danas dostupnim polimernim prevlakama na tržištu. Barijernost ambalaže s prevlakom Nanolok čak je 100 puta viša u usporedbi s ambalažom bez prevlake. (4)

Plastična ambalaža sve je lakša, čime se smanjuje ukupna masa proizvoda, a to dovodi do smanjenih emisija CO2 zbog transporta. Brojne procjene životnog ciklusa spremnika za napitke pokazale su kako je PET boca idealan izbor sa stajališta zaštite okoliša. Osim što su dosta lakše od alternativnih materijala, primjerice stakla, PET boce se na kraju svojega životnog vijeka i uspješno recikliraju. No PET boce ne zamjenjuju samo staklene nego i metalne spremnike, pa tako lagan jednokratni spremnik za pivo Petainer Keg (slika 1) zamjenjuje metalnu bačvicu, a načinjen je od PET-a s upijalom kisika koje sprječava ulazak kisika i smanjuje gubitke CO2. Bačvica može biti volumena 15, 20, 30 ili 40 L, a do pivovare se doprema kao pripremak za injekcijsko razvlačno puhanje ili u svojem konačnom obliku zajedno s dijelovima za punjenje. PET bačvica lakša je od uobičajene metalne bačvice, pa se u jednom vozilu može transportirati 20 do 30 % više piva u usporedbi s transportom uobičajene metalne bačvice, a na kraju primjene može se reciklirati kao i uobičajena PET boca.(5)


SLIKA 1 – Plastična jednokratna bačvica za pivo Petainer Keg (6)

Plastika je pogodna za bilo koju vrstu ambalaže, tanku ili debelu, krutu ili savitljivu, osiguravajući maksimalnu zaštitu uz minimalan utrošak materijala. Može se oblikovati u bilo koji oblik, kao što je npr. spremnik Cubis u obliku kocke, inovativni spremnik s tzv. fl ip-top poklopcem (slika 2). Osnovna prednost ekstruzijski puhanih spremnika od PE-HD-a ili PP-a, koji su za sada volumena 0,25 L (no u planu su i volumeni od 0,5 L i 1 L), njihova je mogućnost slaganja. Tako tri spremnika Cubis volumena 0,25 L poslagana u visinu zauzimaju jednak prostor kao i jedna uobičajena PET boca volumena 0,5 L, što ih ne čini samo pogodnijima za transport nego zauzimaju i manje mjesta na policama trgovina. U spremnike Cubis pakira se švedsko energijsko piće na osnovi zelene kave i guarane. (7)

Utjecaj plastične ambalaže na okoliš
Kao i pri svakoj proizvodnji, tako se i pri proizvodnji plastične ambalaže troši energija i materijali. Izvori energije najčešće su fosilna goriva, koja su povezana s ispuštanjem stakleničkih plinova. Ali, ako bi se plastična ambalaža zamijenila ambalažom od alternativnih materijala, trošilo bi se više energije i više bi se stakleničkih plinova emitiralo u okoliš. Posebno su važne uštede energije koje plastična ambalaža ostvaruje u fazi primjene, čak i bez usporedbe s alternativnim materijalima. Utjecaj plastične ambalaže na okoliš preuzet je iz izvještaja Utjecaj plastike na potrošnju energije i emisije stakleničkih plinova u Europi, koji je objavljen u časopisu Polimeri 2/2010. (8)


SLIKA 2 – Cubis – spremnik za napitke neuobičajena oblika (7)

Ciljevi analize bili su sljedeći:
- proračunati potrošnju energije i emisije stakleničkih plinova tijekom cijeloga životnog ciklusa ambalaže u slučaju da se plastična ambalaža u Europi (EU-27) zamijeni alternativnim ambalažnim materijalima dostupnima na tržištu
- objasniti zbog čega sadašnja primjena plastične ambalaže načinjene od fosilnih goriva, nafte i prirodnog plina, pozitivno pridonosi ciljevima energijske učinkovitosti i zaštite klime
- formalno potvrditi da primjena plastične ambalaže u velikom broju slučajeva čuva resurse, tijekom cijeloga životnog ciklusa
- proučiti i druga važna pitanja vezana za potrošnju energije i emisije stakleničkih plinova poput primjene biorazgradljive plastike i posljedica različitih načina oporabe plastičnog otpada.

Cilj analize nije bio dokazati ukupnu superiornost plastike. Svaki ambalažni materijal ima svoje prednosti u određenoj ambalažnoj primjeni, a često je najučinkovitije rješenje kombinacija različitih vrsta ambalažnih materijala.

Proračunski model
Kako bi se dobio model za teorijsku zamjenu plastične ambalaže, ukupno tržište plastične ambalaže podijeljeno je u sedam područja (tržišni udjeli unutar područja plastične ambalaže su u zagradama): mala pakovanja (7,7 %), PET boce za napitke (12 %), ostale boce (6,1 %), ostala kruta pakovanja (31,8 %), stezljivi i rastezljivi filmovi (10,8 %), vrećice za nošenje (3,3 %) i ostala savitljiva pakovanja (26,1 %). Unutar navedenih područja istraženo je 57 proizvoda, uključujući sljedeće:
- plastiku: PE-LD, PE-LLD, PE-HD, PP, PVC, PS-E i PET
- alternativne ambalažne materijale: bijeli lim, čelik, aluminij, staklo, valoviti karton, karton, papir, složence s papirnatom osnovom, drvo.

Udjeli alternativnih ambalažnih materijala pri teorijskoj zamjeni plastične ambalaže prikazani su na slici 3.


SLIKA 3 – Udjeli ambalažnih materijala pri teorijskoj zamjeni plastične ambalaže (9)

Supstitucijski model razvio je njemački institut GVM na temelju 32 kategorije ambalaže, više od 70 različitih materijala i podatkare koja sadržava više od 26 000 skupina ambalažnih materijala, veličina, volumena i masa. Podatci o fazi proizvodnje plastične ambalaže većinom su preuzeti iz tzv. ekoprofila, koje sakuplja i objavljuje PlasticsEurope, a podatci o proizvodnji alternativnih materijala preuzeti su iz podatkare Ecoinvent.

Rezultati analize
Rezultati istraživanja (slika 4) pokazali su da bi zamjenom plastične ambalaže nekim drugim ambalažnim materijalima:
- masa ambalaže porasla 3,6 puta
- potrošnja energije porasla 2,3 puta, odnosno 1 240 GJ/god., što je ekvivalentno količini od 27 Mt nafte u 106 vrlo velikih tankera ili energiji koja može zagrijati 20 milijuna domova
- emisije stakleničkih plinova porasle 2,7 puta,odnosno 61 milijun tona CO2-ekvivalenta godišnje, što je usporedivo s emisijama koje ispušta 21 milijun vozila ili cijela Danska.

Glavni razlozi takvih rezultata su sljedeći:
- plastična ambalaža u većini slučajeva s bitno manjom masom omogućuje istu funkciju kao i alternativni ambalažni materijal. To dovodi i do manje potrošnje energije i niže emisije po funkcijskoj jedinici.
- korist u fazi uporabe (spriječeni gubitci hrane, manja potrošnja energije u transportu)
- korist od recikliranja plastične ambalaže često je veća nego kod alternativnih materijala jer je većina koristi od recikliranja alternativnih materijala već sadržana u podatkarama za proizvodnju.

Svih sedam vrsta plastične ambalaže u prednosti je pred alternativnim materijalima, posebno boce za napitke, stezljivi i rastezljivi fi lmovi i ostala savitljiva ambalaža (slika 5). Ostala kruta ambalaža i mala pakovanja zahtijevaju više energije za proizvodnju od alternativnih materijala, no njihova prednost dolazi do izražaja u fazi uporabe i gospodarenja otpadom. Glavni zaključci istraživanja ne mijenjaju se ni onda kada se u proračun uključi recikliranje. Čak i bez recikliranja, tijekom cijeloga životnog ciklusa plastična ambalaža i dalje emitira manje stakleničkih plinova od alternativnih materijala.

Ravnoteža ugljika (definirana kao količina stakleničkih plinova koja se neće emitirati zbog uporabe plastičnih proizvoda prema količini stakleničkih plinova koja će se emitirati tijekom njihove proizvodnje) tržišta plastične ambalaže u Europskoj uniji iznosi oko 5, što znači da je korist od primjene plastične ambalaže pet puta veća od emisija stakleničkih plinova tijekom uporabe i recikliranja.


SLIKA 4 – Posljedice zamjene plastične ambalaže alternativnim ambalažnim materijalima na masu ambalaže, potrošnju energije i emisije stakleničkih plinova (9)


SLIKA 5 – Posljedica zamjene plastične ambalaže alternativnim ambalažnim materijalima na emisije stakleničkih plinova (9)

Važnost utjecaja ambalaže na okoliš u većini se slučajeva precjenjuje. Samo 1,7 % ukupnoga potrošačkog ugljikova traga vezano je za sva kućanska i trgovačka pakovanja u EU-27 (slika 6), od čega na plastičnu ambalažu otpada samo 0,6 % prosječnog ugljikova traga europskog potrošača (bez uzimanja u obzir koristi vezane za fazu uporabe plastične ambalaže). Godišnji ugljikov trag plastične vrećice ekvivalentan je od 0,14 do 0,3 promila prosječnoga potrošačkog ugljikova traga ili između 13 i 26 km vožnje. Dakle, svako osobno vozilo koje prijeđe 13 km ispuni godišnji trag ugljikova dioksida polietilenske vrećice.


SLIKA 6 – Potrošački ugljikov trag (9)


Zaključak
Plastični proizvodi, a posebno plastična ambalaža, uz današnji su način života nužni. Plastična ambalaža je izdržljiva, neslomljiva, lagana, higijenska, za proizvodnju i transport troši se manje energije u usporedbi s drugim ambalažnim materijalima, a brojne procjene životnog ciklusa pokazale su da je najčešće najbolji izbor. No bez obzira na sve nabrojene prednosti, koje su nebrojeno puta dokazane, u javnosti se primjećuje sve veća nesnošljivost prema plastici, posebno plastičnoj ambalaži, a napadi na plastiku i plastične proizvode periodički se ponavljaju. Na žalost, u većini slučajeva napisi su prepuni netočnih i znanstveno neutemeljenih podataka, kojima je svrha nepotrebno sijanje panike i širenje negativnog imidža plastike u javnosti. Vjerojatno nijedan proizvod nije toliko stigmatiziran kao što je to polietilenska vrećica. Istodobno, u svijetu postoji mnogo proizvoda u koje bi se isto tako moglo uprijeti prstom i prozvati ih zbog problema s okolišem. Neosporno je da se današnja uporaba plastičnih vrećica može smanjiti, a odbačene u okolišu vrlo su vidljive, no time se ne može opravdati velik publicitet koje (pre)često dobivaju kao najveći ekološki problem današnjice.

Umjesto zabrana treba naći praktično rješenje problema u smislu poboljšanja kulture postupanja s otpadom te ići u smjeru razvoja sustava odlaganja, sakupljanja i oporabe plastičnog otpada. Jedan od dobrih koraka u tome smjeru nedavno je postavljanje crno-žutih spremnika za odlaganje otpadne plastične ambalaže na području grada Zagreba.

UPOTRIJEBLJENA LITERATURA:

1. Packaging, www.plasticseurope.org/use-ofplastics/packaging.aspx, 27.11.11.
2. Packaging: high-tech in the shopping trolley,
www.plastics-themag.com/dossier/100/index.html?page_id=151, 27.11.11.
3. Consumer protection - www.plasticseurope.org/plastics-sustainability/consumer-protection.aspx,27.11.11.
4. Nanolok Technology for High Barrier Applications, - www.inmat.com/tech-packaging.shtml
5. One way PET keg for beverages, - www.petainerkeg.com/en.html, 3.12. 11.
6. Petainer keg wins OBAL ROKU- the Czech packaging award,
www.smye-holland.com/SmyeHolland_NewsDetail.aspx?PressRelease=3064, 3.12.11.
7. Square in a good way, - cubis.se/wp-content/uploads/2009/11/Cubis_B2B_Brochure.pdf, 3.12.2011.
8. Rujnić-Sokele, M.: Doprinos plastike zaštiti klime,Polimeri 31(2010)2,
www.fsb.unizg.hr/polimeri/fi leopen.php?id=1028
9. Brandt, B., Pilz, H.: The impact of plastic packaging on energy consumption and GHG emissions, Denkstatt GmbH, 2011, - www.plasticseurope.org/cust/documentrequest.aspx?DocID=50781,
3.12.2011.Dermantes et, coenat, quam estilic avo

Pripremila: Maja Rujnić Sokele

Nekako s primjerkom časopisa POLIMERI, kojeg sam predstavio u prošlom postu, na e-mail mi je stiglo pismo, skoro pa apel, predsjednika Kluba prijatelja Društva za plastiku i gumu. Evo, pismo prenosim:




Sve u svemu pridružujem se pozivu g. Vatroslava Sablića za učlanjenje u Društvo prijatelja iz jednostavnog razloga - nakon 32 godine redovnog izlaženje treba se sačuvati časopis koji predstavlja nepresušno vrelo podataka o proizvodnji i preradi plastike u Hrvatskoj, o znanstvenim radovima naših stručnjaka, vijestima iz svijeta i mnogim drugim iznimno korisnim podacima koji se redovno objavljuju na stranicama ovog stručnog časopisa, koji je inače vrlo zanimljiv i čitljiv široj javnosti.

Tijekom siječnja izašao je novi broj časopisa Polimeri, časopisa kojeg već 32 godine izdaje Društvo za plastiku i gumu. Pa kako mi je nedavno došao do ruku, evo, želim ga predstaviti i na stanicama ovog bloga.








Časopis Polimeri - Volumen 32, Svezak 2, Godina 2011

RIJEČ UREDNICE
Đurđica ŠPANIČEK
Uvodnik

KATEGORIZIRANI RADOVI
Tatjana HARAMINA, Tomislav JELAVIĆ, Tomislav ŠOLIĆ, Marko KATALINIĆ, Ana PILIPOVIĆ
Analiza mogućnosti recikliranja diskontinuiranih E-staklenih vlakana

VIJESTI
Uredništvo
Upravljanje cjeloživotnim ciklusom proizvoda – novi specijalistički poslijediplomski studij na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu

KATEGORIZIRANI RADOVI
Matko ERCEG, Lucija KURTE, Marija KURSAN
Utjecaj recikliranja na toplinska svojstva i kinetiku toplinske razgradnje polipropilena

VIJESTI
Tvrtko VUKUŠIĆ
Vijesti

KATEGORIZIRANI RADOVI
Andrea ZABJAN BOGUT, Tamara KRAJNA
Trideset godina časopisa Polimeri: bibliometrijske značajke kategoriziranih radova

IZLOG KNJIGA
Đurđica ŠPANIČEK
Gottfried W. Ehrenstein: Polymer Werkstoffe Struktur-Eigenschaften-Anwendung

SVEUČILIŠTE
Robert ŠURINA
Proizvodnja kompozitnih čamaca u kućnoj radinosti

Uredništvo
Belgijski studenti na stručnoj ekskurziji u Hrvatskoj

VIJESTI
Igor ČATIĆ
Samooporavljajući materijali

ZAŠTITA OKOLIŠA I ZDRAVLJA
Maja RUJNIĆ-SOKELE
Plastična ambalaža – najbolji izbor za okoliš

VIJESTI
Sanja MARTINEZ
IX. susret mladih kemijskih inženjera

Zlatko KRALJEVIĆ
Najsuvremenija linija za proizvodnju certificiranih visokonaponskih (HV) kabela u tvrtki ELKA kabeli

Igor ČATIĆ
Nova tvornica kabela tvrtke Eurocable Group u Jakovlju puštena u rad

Tatjana HARAMINA
Radionica Polimeri iz perspektive kemičara i strojara

Gordana BARIĆ
Plastika pokreće svijet

Gordana BARIĆ, Božo BUJANIĆ
Uručene nagrade CROMA – predstavljamo plastičare

Gordana BARIĆ
V. kongres plastičarske i gumarske industrije središnje Europe

OBLJETNICE
Zvonimir JANOVIĆ
Zorica Veksli: 75. godišnjica života i 50 godina znanstvenog rada

Ana Marija GRANCARIĆ
Povodom obljetnice rođenja profesorice Đurđice Španiček

VIJESTI
Gordana BARIĆ
Završen je projekt ERPOHEN

STRUČNI SKUPOVI
Steve L. SPANOUDIS, Venkatesh Aungadu KUPPUSWAMY, Bonnie J. BACHMAN
ANTEC 2011

Juraj BOŽIČEVIĆ
Dvadeset godina uspješnog djelovanja Hrvatskog društva za sustave

VIJESTI
Tvrtko VUKUŠIĆ
Vijesti


U ovom predstavljanju izdvajam uvodnik glavne urednice gđe. Đurđice Španiček:

UVODNIK

S popriličnim zakašnjenjem i uz velike napore napokon objavljujemo novi svezak Polimera. Sve se češće postavlja pitanje koliko to ima smisla i za koje se čitateljstvo (stručno) priprema ovaj časopis. Stanje u plastičarskoj industriji u nas je sve teže. Ako se uopće još može govoriti o toj vrsti industrije. U svjetskim razmjerima to je i dalje vrlo propulzivno područje, u kojem se kriza, prisutna u Europi i SAD-u od prije tri godine, gotovo nije ni osjetila. Naime, velike kompanije imaju pogone razasute po svijetu, posebice na istoku Europe, u Aziji i Južnoj Americi, gdje tržište za sada ne posustaje. Svjetska proizvodnja registrirala je pad samo u 2008. godini, a u 2010. zabilježen je porast čak i u odnosu na pretkriznu 2007. godinu i iznosila je 265 milijuna tona. Svjetska potrošnja plastike kontinuirano je rasla sve ove godine po godišnjoj stopi višoj od rasta svjetskog BDP-a. Čak ako se gleda i Hrvatsku, očito je da potrošnja plastike ne pokazuje pad. O tome najbolje svjedoči porazna činjenica da je samo u razdoblju od 2007. do 2010. u Hrvatskoj stvoren trgovački defi cit pri uvozu plastičnih proizvoda od 2,54 milijarde USD ili 76,7 % ukupnoga trgovačkog defi cita područja plastike i gume. Jedina svijetla točka je, zahvaljujući DIOKI-ju, trgovački sufi cit pri uvozu i izvozu plastike kao materijala, od 120 milijuna USD. Treba li tomu uopće komentar? To je posljedica katastrofalne deindustrijalizacije ove zemlje, a posljedice pogađaju sve.

O svim ovim poraznim (na žalost ne samo na području plastike) činjenicama i mogućnostima kako dalje, održan je, u organizaciji Društva za plastiku i gumu, 22. studenoga 2011. u prostorijama Fakulteta strojarstva i brodogradnje okrugli stol Plastika i guma u programima političkih stranaka. O toj temi izvijestio je predsjednik DPG-a Vladimir Ferdelji, a još su održana sljedeća izlaganja: G. Barić: Proizvodnja i prerada plastike i gume u svijetu, G. Pehnec- Pavlović: Proizvodnja i prerada plastike i gume u Hrvatskoj te I. Čatić: Pozdravimo bioplastiku, ali... . Svrha je bila upoznavanje sa stanjem u svjetskoj, ali i našoj proizvodnji plastike te proizvodnji plastičnih i gumenih tvorevina, kao i kritički osvrt na sve prisutniju, barem u medijima, bioplastiku kao navodno univerzalno rješenje za sve brojnije proteste zbog onečišćenja okoliša plastikom. Pritom se najčešće smetne s uma da su trenutačni proizvodni kapaciteti bioplastike oko milijun tona, a fosilne plastike oko 320 milijuna tona.

Okosnica okruglog stola bio je Master plan, koji su izradili najpoznatiji hrvatski menadžeri i koji predstavlja plan Hrvatskog udruženja menadžera (CROMA). U 10 točaka plana, koji je kratko prikazao V. Ferdelji, jedan od njegovih tvoraca, naglašena je potreba reindustrijalizacije Hrvatske. Povezana je s primjerom stanja u plastičarskoj industriji, koja je gotovo svugdje u svijetu propulzivna i koja je kod nas, čak u jeku ratnih zbivanja, bila jaka izvozna grana. Danas se postavlja pitanje opstanka tvrtke DIOKI kao posljednjega od velikih proizvođača polimera u Hrvatskoj. Prije ne tako dugog vremena objavili smo tekst jednoga od bivših inženjera iz nekadašnje jake i poznate tvornice Jugovinil, u kojoj je proizvodnja ugašena upravo kada je završena modernizacija i kada je mogla postati proizvodni zamašnjak uz minimalan utjecaj na okoliš (Polimeri 31(2010)2, 77-79). Proces uništavanja plastičarske industrije se nastavlja, a nastavlja se i napad na plastiku općenito kao izvor svih zala. Nevjerojatno kako se uopće ne slušaju argumentirana objašnjenja, kako nitko ne spominje uz tako naizgled pozitivnu sliku razgradljive plastike da je ona razgradljiva jedino ako se nalazi u točno propisanim uvjetima. Što znači da se ti proizvodi trebaju organizirano sakupljati. Kako je dobro primijetio jedan od sudionika okruglog stola, ne može se devijacija ljudskog ponašanja sakriti materijalom. Čulo se na skupu mnogo razboritoga i primjenjivoga, ali sudionici skupa to ionako znaju. Svjesni su da je najveća opasnost da nestanu sva ona znanja o procesima i materijalima koja su nastajala godinama. Ako s vremenom i dođe do reindustrijalizacije, jer i mnogo razvijenije zemlje od nas shvaćaju da se bez proizvodnje i stvaranja novih vrijednosti ne može naprijed, više neće biti onih koji bi imali potrebna znanja. To se u svijetu već događa. Nedavno je iznesen podatak kako SAD ima problem sa znanstvenim kadrovima, koji jednostavno odlaze u zemlje s proizvodnjom i onamo gdje ih trebaju. Neki to nazivaju reverse brain drain – obrnuti odljev mozgova. Strani studenti masovno dolaze na poslijediplomske studije i doktorate na američka sveučilišta, ali nakon studija ne mogu dobiti dozvolu za rad. A samo u 2009. dvije trećine doktorata iz fizike završili su strani studenti. Iako visokotehnološke tvrtke nastoje uposliti stručnjake koji su diplomirali na najboljim američkim sveučilištima, zapreka je dobivanje stalnog boravka. Jedno istraživanje provedeno na sveučilištima Harvard i Duke rezultiralo je sljedećim zaključkom: Izgubili smo vezu sa stvarnošću. Živimo u ekonomiji u kojoj su znanje i konkurencija od ključne važnosti. Ako ne zadržimo kvalitetnu radnu snagu, ako ne ostanemo konkurentni, izgubit ćemo. Postat ćemo zemlje trećega svijeta, a one će postati zemlje kakva smo mi danas. Dakle, težište je na znanju i zato ga treba sačuvati i prenijeti novim generacijama. Jedan od načina je i ovaj časopis. Kako ga spasiti u ovim uvjetima kada se štedi na svemu (s razlogom), a u takvim situacijama područje znanosti prvo je na udaru? Kako nadomjestiti nestanak jednog časopisa s popriličnom tradicijom iza sebe, koji osim znanstvenih članaka ima izrazito jako obrađeno područje zaštite okoliša? Te su stranice obično najposjećenije. Samo jedan primjer: na činjenicu da je proizvodnja biogoriva i bioplastike od prehrambenih kultura pogubna jer je dovela do globalnoga drastičnog povećanja cijene hrane upozoravalo se u ovom časopisu još prije četiri godine. A jedan od vodećih njemačkih časopisa prenio je taj tekst od prvoga do zadnjeg retka.

Od tridesetak nazočnih na skupu, praktički samo s jednim registriranim sudionikom znanstvene zajednice izvan FSB-a, samo nekoliko bilo je iz područja proizvodnje. I oni se slažu da je nužno sačuvati znanje jer vrlo je teško u proizvodnji naći nekoga tko može suvislo obrazložiti što se radi i prenijeti znanja. Nameće se pitanje kako u tom smislu aktivirati još preostalu industriju. Radi toga je kao zaključak skupa osnovan Klub prijatelja DPG-a, kojemu je na čelu V. Sablić iz Elke. Zadatak je Kluba da se aktivnostima njegovih članova sačuva ta nužna infrastruktura koju su izgradili DPG i časopis Polimeri. Za sada su članovi Kluba iz sljedećih organizacija: Elka, Elektro-kontakt, Muraplast i Vargon. A kako dalje, vidjet ćemo uskoro. Nadamo se boljim vijestima u idućem svesku Polimera.

Glavna urednica Đurđica ŠPANIČEK

Prošla godina je bila vrlo turbulentna za brojne industrije. Ozbiljni financijski problemi doveli su u pitanje sigurnost zemalja širom Europe. Ipak, kada se osvrnemo na 2011. i svijet plastike, prošla godina daje razloga za optimizam. U brojnim zemljama, posebno u Aziji zabilježen je porast tržišta plastičnih proizvoda.

Siječanj:
• U siječnju, mnoge europske kompanije objavile su svoje planove za povećanjem proizvodnje i širenjem na nova tržišta. Njemački proizvođač RKV kupio je u SAD-u kompaniju Danafilms - proizvođača jednoslojnih i koekstrudiranih folija, švicarski proizvođač kalupa Mould Technologies Group preuzeo je Magor Mould šireći svoju proizvodnju i na kalupe za medicinske plastične proizvode. bio-plastične proizvode. Talijanski proizvođač bio-plastičnih masa Novamont osnovao je poslovnicu za distribuciju cijele palete biorazgradljivih plastičnih masa MaterBi na sjeverno američkom tržištu.
• Što se azijskog tržišta tiče, DuPont proširio je svoj R&D (istraživanje i razvoj) odjel u Šangaju, a njemački proizvođač preciznih plastičnih proizvoda injekcijskim prešanjem Helmbrechts AG proširio je svoje kapacitete u Kini.
• Europi, prikaz plastične industrije u Francuskoj se mijenja objavom preuzimanja tvornice za izradu medicinskih plastičnih proizvoda injekcijskim prešanjem Plastef-a od strane Ercé Plasturgie jednog od vodećih francuskih proizvođača plastičnih proizvoda injekcijskim prešanjem. Lego, poznati proizvođač dječijih igračaka širi proizvodnju u Češkoj, a DuPont je najavio preuzimanje kompanije Denisco, odnosno njihovu biotehnološku proizvodnju i postrojenja za proizvodnju enzima, DuPont je globalna kompanija s pogonima i poslovnicama u 40 zemalja, a sa sjedištem u nizozemskom Genencoru i s predstavništvom i u Hrvatskoj u Zagrebu.

Veljača:
• Nekoliko velikih i značajnih "igrača" u svijetu plastičarske industrije tijekom veljače objavilo je informacije koje su postale vijesti dana u poslovnom svijetu. Britanski Rexam jedna od 5 najvećih svjetskih kompanija za proizvodnju plastične ambalaže potvrdila je prodaju dijelova proizvodnje koje su zatvorene. Ostale glavne vijesti uključuju da je mađarski BorsodChem "predao" svoju proizvodnju isocijanata kineskom proizvođaču Wanhua Industrial - vijest na sljedećem LINKU, čime kineska kompanija postaje vodeći svjetski proizvođač ove vrlo reaktivne niskomolekularne kemikalije koja ima široku upotrebu pri proizvodnju fleksibilnih i krutih pjena, premaza kao što su boje i lakovi, u automobilskoj industriji za popravak karoserija te kao izolacijski materijal. I još jedna značajna vijest - švicarski Clariant - vodeći svjetski proizvođač boja, površinskih premaza i raznih kemikalija koje poboljšavaju karakteristike kemijsko-tehnoloških procesa, kao i gotovih proizvoda, kupio je za 2 milijarde eura njemačku kompaniju Süd-Chemie sa sjedištem u Minhenu, a bavi se najvećim dijelom proizvodnjom aditiva i katalizatora za plastičarsku industriju, a u sklopu svoje djelatnosti ima od rafinerijske prerade, preko proizvodnje baznih poliolefina do proizvodnje plastične ambalaže.
• Röchling Automotive njemački proizvođač visokokvalitetne plastike za automobilsku industriju iz Manhajma objavio je širenje svojih proizvodnih kapaciteta u Rumunjskoj, SAD-u, i na jugo-istoku Kine. Španjolska grupa Grupo Antolin također veliku europski opskrbljivač automobilske industrije plastičnim dijelovima, objavila je širenje svoje prisutnosti u Kini i Rusiji.
• Ipak, neke tvrtke i dalje trpe posljedice gospodarske recesije, pa je tako belgijski Recticel zatvorio svoje poslovanje u Španjolskoj - objavljeno je na web portalu PlastEurope, a A.Schulman, američki proizvođač plastičnih smola i kompaunda konsolidirao je poslovanje svojih postrojenja u Italiji i Australiji (izvještaj na sljedećem LINKU)
• Najveća "bio" vijest u veljači bila je da nizozemski proizvođač Purac jedan od svjetski vodećih proizvođača prirodnih sastojaka za hranu, ekoloških kemikalija te monomera proizvedenih na bio osnovi za proizvodnju poliestera i indonezijska kompanija Indorama vodeći svjetski proizvođač petrokemikalija i "nizvodnih" proizvoda, najvećim dijelom za proizvodnju sintetičkih tkanina ulaze u zajedničko ulaganje u Tajlandu - objavljeno je na sljedećem LINKU gdje se planira povećanje kapaciteta postrojećeg postrojenja kapacitete od 10000 t na 100000 t polilaktida (polylactide PLA) - termoplastičnog alifatskog poliestera dobivenog iz obnovljivih izvora, a za proizvodnju sintetičkih vlakana te za proizvodnju brojnih biomedicinskih biorazgradivih proizvoda kao što su konci za šivanje, stentovi, mediji za dijalize kao i oprema za doziranje lijekova.

Ožujak:
• Katastrofalni potres i tsunami u Japanu značajno su poremetili poslovanje nekoliko svjetskih plastičarskih kompanija. Drugih nekoliko kompanija tijekom mjeseca objavile su planove širenja i povećanja kapaciteta.
• Nemačka kemijska kopmanija Lanxes s donedavnim sjedištem u Leverkuzenu, a sada u Kelnu objavila je da širi svoju globalnu proizvodnu mrežu s novim postrojenjima za proizvodnju kompaunda u SAD-u kao i zajedničko ulaganje s DuPontom u povećanje proizvodnih kapaciteta u Njemačkoj. Gerresheimer jedna od vodećih svjetskih farmaceutskih komanija iz Njemačke proširila je svoj tehnički centar za plastiku te realizirala preuzimanje brazilske kompanije za proizvodnju plastične ambalaže. Bayer je investirao 100 miliona eura u povećanje kapaciteta, na 420000 t/g svog MDI postrojenja u Njemačkoj (postrojenje proizvodi difenilmetan diisocijanat - diphenylmethane diisocyanate - osnovne sirovine za proizvodnju poliuretanske pjene), o čemu izvještavaju na sljedećem LINKU
• U Aziji, Owens Corning američka kompanija za proizvodnju izolacionih materijala za građevinarstvo, otvorila je svoj četvrti pogon u Kini - vijest je objavljena na sljedećem LINKU, BASF jedna od najvećih svjetskih kemijskih kompanija sa sjedištem u Ludwigshafenu, u Njemačkoj proširio je svoje postrojenje u Koreji. Kineska kompanija GA Pack objavila je svoje planove za gradnju proizvodnog postrojenja u Europi, u njemačkom Haleu.

Travanj:
• Najznačajnija vijest u travnju dolazi iz belgijske kompanije Solvay koja je objavila planove o preuzimanju francuskog proizvođača inženjerske plastike Rhodia (što je i realizirano u rujnu 2011. za 3,4 milijarde eura). Namjera ugovora je stvaranje globalne kemijske kompanije.
• Tijekom mjeseca, nekoliko kompanija objavile su svoje planove o širenju u istočnu Europu. Među ostalima, južno-korejska kompanija Samyang objavila je otvaranje postrojenja za proizvodnju kompaunda u Mađarskoj. Njemačka petrokemisjka kompanija Polimer-Chemie proširila je svoje postrojenje u Rusiji, a belgijska plastičarska kompanija Fremach obavila je da investira 10 miliona eura u postrojenje u Slovačkoj.
• Austrijska kompanija Lenzing objavila je prodaju svoje proizvodnje plastičnih filamenata grupi privatnih investitora. Francuska Arkema od francuskog Totala otkupila je poslovanje s premazima, ruska petrokemijska kompanija Njižnekamsknjeftekim (NKNH) potpisala je ugovor o snabdjevanju prerađivača plastike u Finskoj sa stiren monomerom - što je objavljeno na sljedećem LINKU.

Svibanj:
• Svibanj je bio relativno miran mjesec što se tiče plastičarske industrije, ali ipak neke vijesti vrijedi izdvojiti. Talijanski Negri Bosi preuzeo je proizvođača robota Sytrama, i druga talijanska kompanija za proizvodnju termoplastičnih kompaunda So.F.Ter kupila je P-Group također talijansku kemijsku kompaniju.
• Kada se govori o proširenjima, valja spomenuti američku kompaniju Cereplast koja se bavi proizvodnjom bioplastike koja je objavila otvaranje postrojenja za proizvodnju proizvoda od bioplastike u Italiji, američka kompanija za proizvodnju inženjerske plastike Ticona iz Kentakija planira skoro pa dvostruko povećati proizvodnju Celstrain LFRT (long fiber reinforced thermoplastics - termoplastika ojačana sintetskim vlaknima) u svom kineskom postrojenju, talijanski snabdjevač smola M&G grupa objavili su izgradnju novih postrojenja za PET i pročišćenu teraftalatsku kiselinu u SAD-u.
• Bayer je objavio možda najveće proširenje vrijedno 90 miliona eura, a biti će investirano u povećanje proizvodnje polikarbonata u Njemačkoj. I BASF je objavio gradnju nejvećeg svjetskog postrojenja za proizvodnju toluen diisocijanata (TDI) - odnosno poliuretana, ali nije navedeno gdje će se graditi.

Lipanj:
• Unatoč rastućoj financijskoj krizi u Eurozoni, planiraju proširenja svojih kapaciteta, poslovanja i tržišta u istočnoj Europi i Americi. Njemački opskrbljivač automobilske industrije Dräxlmaier Group planira investirati 22,35 miliona dolara u proširenje proizvodnih kapaciteta u SAD-u. Austrijska kompanija za proizvodnju široke palete plastičnih proizvoda iz Beča Starlinger planira proširenje tržišta na Brazil.
• U istočnoj Europi, njemačka kompanija za proizvodnju farmaceutske ambalaže Gerresheimer invesirati će oko 12 miliona eura u proširenje proizvodnih kapaciteta u Češkoj. Talijanski proizvođač boja i aditiva za poliuretan Repi otvorio je novu kompaniji u Rusiji.
• Njemačka kompanija za proizvodnju strojeva za izradu plastičnih filmova Bruckner and Kiefel objedinila je poslovanje svojih "sestrinskih" kompanija na području sjeverne Amerike, francuska kemijska tvrtka Safic-Alcan preuzela je turski Interplast, a američki proizvođač plastičnih filmova i folija te plastične ambalaže Ampac Holdings kupio je švicarsku kompaniju za proizvodnju plastične ambalaže Elag Verpackungen što su objavili na sljedećem LINKU.

Srpanj:
• Nekoliko automobilskih kompanija objavilo je tijekom srpnja svoje planove i ugovore. Plastic Omnium objavio je da je njegova podružnica Plastic Omnium Auto Inergy u pripremi ugovora o zajedničkom ulaganju s pekinškom kompanijom za proizvodnju automobilskih dijelova Beijing Hainachuan Automotive Parts za početak proizvodnje automobilskih dijelova među kojima su i sustavi goriva. Dva njemačka proizvođača plastičnih dijelova za automobile - ElringKlinger (vijest na LINKU i Huf Group (vijest na LINKU) otvorila su svoja postrojenja u Kini.
• Kineski proizvođač plastičnih spremnika za gorivo Yapp Automotive Parts pustio je u rad svoje prvo postrojenje u Rusiji.
• Tijekom srpnja bilo je još nekoliko preuzimanja. talijanska kompanija Amut kupila je of Comer Engineering, a američka multinacionalna kompanija Phillips otkupila je Medisize. Posao s Medisizeom omogućio je Phillipsu stjecanje vlasništva nad pogonima za injekcijsko prešanje u Finskoj, Nizozemskoj, Švicarskoj, Češkoj i Irskoj koji su do tada bili u vlasništvu Medisizea.
• Španjolska kompanija La Seda de Barcelona - proizvođač oko 600000 t PET-a godišnje, je u sklopu svog programa restruktuiriranja s ciljem izlaska iz krize prodala svoje tek otvoreno portugalsko postrojenje (vijest je objavljena na sljedećem LINKU.

Kolovoz:
• Uvažavajući predviđanja o porastu potražnje za jantarnom kiselinom, BASF i CSM objavili su svoje zajedničko ulaganje u proizvodnju te kiseline, kao jedne od sirovina u proizvodnji bioplastike, kao i za druge primjene (o čemu je izvješteno na sljedećem LINKU). Talijanske kompanije Novamont i Genomatica također planiraju zajedničko ulaganje u proizvodnju butandiola na bio osnovi (butandiol se koristi kao industrijsko otapalo i pri proizvodnji nekih vrsta plastike, elastičnih vlakana i poliuretana (objavljeno je to na sljedećem LINKU). LG Electronic i KraussMaffei objavili su (na sljedećem LINKU) suradnju na razvoju tehnologije plastike za elektroničke uređaje.
• Njemačka kompanija za proizvodnju auto guma Continental investirala je u proizvodnju u Rusiji (objavljuju na LINKU), a isto kao i francuska SNF-Grupa o čemu je PRW obavijestio na sljedećem LINKU. Singapurska kompanija Sunningdale postigla je dogovor za kupnju dvije proizvodnje plastičnih proizvoda u Latviji i Švedskoj - izvješteno je na sljedećem LINKU, a britanska kompanija za proizvodnju kompozita Umeco preuzela je imovinu njemačke kompanije Fenotec, što je objevljeno na sljedećem LINKU.
• U Aziji, jedan od najvećih svjetskih proizvođača aditiva, njemački Henkel započeo je izgradnju tvornice aditiva u Šangaju koja bi trebala biti najveća na svijetu (vijest na sljedećem LINKU. Austrijska kompanija za proizvodnju strojeva za injektiranje Engel je objavila (na sljedećem LINKU) plan za otvaranje tehničkog centra u Indiji.
• Islandski proizvođač plastične ambalaže Promens preuzeo je od države dvije investicijske kompanije.

Rujan:
• U rujnu još je nekoliko kompanija objavilo svoja proširenja na globalnoj razini. Talijanska firma za proizvodnju opreme Frigel objavila je da se planiraju proširiti u Tajland, Sjevernu Ameriku i u Brazil. Američka kemijska kompanija Eastman objavila je povećanje proizvodnje plastike u SAD-u i u Estoniji.
• Što se istočne Europe tiče, ruski kemijski gigant Phosagro objavio je gradnju novog plinskog kemijskog kompleksa, a LEGO, nizozemski proizvođač igračaka objavio je na svojim web stranicama planove za gradnju postrojenja u Mađarskoj. Olsa talijanski proizvođač automobilskih svjetala proširio je postrojenje u Poljskoj - izvjestio je European Plastic News, a njemačka kompanija Bodo Möller Chemie predstavila je svoju novu kompaniju u Slovačkoj (vijest na sljedećem LINKU).
• Velika novost u svijetu proizvođača plastičnih proizvoda je da je austrijski proizvođač strojeva za injekcijsko kalupljenje Wittmann Battenfeld objavio planove o početku sklapanja injekcijskih preša, odnosno strojeva za injekcijsko kalupljenje u Kini od početka 2013. godine, što će biti prva takva proizvodnja u Aziji, a očekuje se značajno smanjenje troškova poslovanja - izvještava Plastic News na svom web portalu.
• Njemački proizvođač automobilskih dijelova ElringKlinger stekao je 90% udjela u vlasništvu nad njemačkom kompanijom Hummel Group. Belgijska kompanija za recikliranje Gallo povećala je svoj kapacitet prerade u postrojenju na sjeveru Francuske.

Listopad:
• U ovom mjesecu bilo je više vijesti iz svijeta recikliranja. STF Recycling dio njemačke grupacije STF Group, otvorio je svoju drugu ekstruztijsku grupu.
• Što se tiče preuzimanja,proizvođač plastičnih dijelova za automobilsku industriju Auto Exterior kao dio Plastic Omniuma složili su se za kupovinu poljske kompanije, proizvođača plastične opreme za auto industriju kompanije Plastal Poland sa sjedištem u poljskim Gljivicama, austrijska kompanija za proizvodnju plastične ambalaže - pretežito od PET-a i polikarbonata Greiner Packaging (http://www.greiner-gpi.com/home.html?L=1) preuzela je rumunjuskog proizvođača kalupljenih plastičnih ambalažnih proizvoda SC Amplast što je objavljeno na web portalu Packaging. Ruska kompanija koja se bavi nano tehnologijom Rusnano povećala je svoj udio u vlasništvu britanske kompanije za razvoj plastike za elektroničke uređaje, pretežito za displeje Plastic Logic. Svoj udio su povećali na 43,84% te postali najveći pojedinačni vlasnik, a uskoro i većinski vlasnik.
• Tijekom mjeseca objavljena su i dva zajednička ulaganja u Rusiji. Španjolski proizvođač plastičnih auto dijelova Zanini postigao je dogovor s ruskim proizvođačem auto dijelova Autocomponent Group i regionalnim vlastima oblasti Njižni Novgorod o izgradnji postrojenja za izradu naplataka (ratkapa) za automobilske kotače, a koji će se ugrađivati u ruske automobile proizvođača AvtoVaz iz Togliatija - objavio je ABR web portal. Talijanski proizvođač dijelova za automobile Rototech Group objavio je zajedničko ulaganje u proizvodnji auto dijelova s ruskom kompanijom Center-Capital, inače snabdjevačem rezervnih dijelova za najvećeg ruskog proizvođača kamiona Kamaz - prenosi web portal European Plastic News.
• I svijetu bioplastike, njemački Lanxess i BioAmber objavili su na web portalu BiofulsDigest da su se udružili na projektu proizvodnje plastike zasnovane na jantarnoj kiselini.

Studeni:
• Azijsko tržište postaje glavna tema švicarskog Clarianta, njemačkog Basf-a, i također njemačkog Bayera u mjesecu studenom koji su objavili svoja proširenja na tu regiju. Clariant je objavio da će otvoriti u Singapuru svoje sjedište kao i postrojenje za proizvodnju etoksilata - kemikalije koja se koristi u biotehnologiji i farmaceutskoj industriji a služi za povećanje topivosti u vodi. Bayer pak navodi da če povećati proizvodnju u Aziji s ciljem povećanja prodaje u regiji za 60%. BASF je objavio da planira osnivanje svojeg odjela za pigmente u Hong Kongu
• U Europi, britanska kompanija za proizvodnju plastične ambalaže Veriplast preselila je proizvodnju iz Velike Britanije u Nizozemsku - kako je objavio BBC, švedska kompanija za proizvodnju širokog spektra plastičnih proizvoda Nolato proširila je svoju proizvodnju medicinskih proizvoda injekcijskim kalupljenjem u mađarskom postrojenju Nolato Hungary, i danska kompanija Faerch Plast objavila je da će otvoriti novu tvornicu plastične (PET, PLA, PP, PS) ambalaže u Velikoj Britaniji.
• Poljska grupacija Polish Industrial Group dala je ponudu za kupnju njemačkog opskrbljivača auto dijelova i opreme Ymos, a meksička kemijska kompanija Mexichem dala je ponudu za preuzimanje nizozemske kompanije za proizvodnju plastičnih cijevi Wavin (a imaju i predstavništvo u Hrvatskoj).

Prosinac:
• Wavin je odbio ponudu meksičkog Mexichena izjavivši da je to podcjenjuje kompaniju - kako to objavljuje Reuters.
• Ipak, tijekom mjeseca realizirano je nekoliko uspješnih preuzimanja odnosno kupovina. Švicarska kompanija za proizvodnju plastičnih dijelova za automobile, plastičnih cijevi i drugih plastičnih proizvoda Georg Fisher kupila je američku kompaniju za proizvodnju PVC cijevi Harvel Plastics, a njemačka kompanija za proizvodnju plastičnih dijelova za automobile i razne uređaje iz Meinhajma Röchling je uspješno preuzela talijansku kompaniju za obradu plastike i izradu strojnih plastičnih dijelova Leder Orago - što su objavili na svojim web stranicama. Južno Korejski proizvođač poliuretanskih pjena Songwon kupio je njemačku kompaniju za proizvodnju aditiva Additives Technology Greiz, a belgijski proizvođač poliuretanske pjene Recticel je Johnson Controls -u prodao svoj udio u Proseatu njemačkoj kompaniji za izradu dijelova automobilskih sjedišta, a kako je objavljeno na sljedećem LINKU.
• Brojne kompanije objavile su planove svog širenja u Aziju, npr. njemački proizvođač strojne opreme za preradu plastike KraussMaffei, njemački proizvođač plastične ambalaže Sanner i njemačka kompanija za proizvodnju širokog spektra kemikalija, plastičnih proizvoda, premaza i kompozita Evonik.

Kao što se vidi, svjetska industrija plastike napreduje, a i predviđanja za 2012. godinu su još bolja.

A kakva je situacija bila u Hrvatskoj - pogledajte u sljedećem postu.


Eto.

I dok je u pripremi još jedan pogled na plastičarsku 2011. godinu, evo jednog novog pogleda na plastične vrećice: