Marketing
Nije li vrijeme za uvođenje ekološke naknade
Evo, neki dan je Vjesnik u svom elektronskom izdanju objavio komentar prof.dr. Igora Čatića (tog "plastičarskog Don Quijotea", kojeg sam već nekoliko puta spominjao u postovima na ovom blogu) koji ponovno i neumorno upozorava čitatelje na "prividno ekološki osvještene". Kako je komentar profesora zanimljiv, a kako danas, na žalost, malo tko čita Vjesnik (eto, na žalost prijeti mu stečaj i zatvaranje), prenosim ovaj članak koji je objavljen na web portalu Vjesnik.hr.
Kada već spominjem Vjesnik, žao mi je da je ta novinska kuća došla u ovu tešku situaciju u kojoj se danas nalazi. Na stranu politika i politički utjecaji i razlozi koji su doveli do toga, ne želim o tome, niti se razumijem u to, ali to je jedna od rijetkih hrvatskih dnevnih novina koja je otvorila svoje stranice i struci i stručnim komentarima, a kada govorimo i o plastici, nije pala pod pritisak "žutila" i a urednici se nisu "ponašali kao ovce čim je netko zabejao 'zeeeleno'". Stoga se nadam da će se iznaći neko pametno rješenje, da će ovaj dnevnik opstati i da će i dalje nastaviti otvarati svoje stranice struci i stručnim komentarima, a time i omogućiti da prave i točne informacije dopru do javnosti, a ne da nas dnevna štampa zasipa "žuto-zelenim blejanjem".
Stoga, moja podrška Vjesniku!
Tribina
Sve je više proizvođača koji debelo naplaćuju prividnu ekološku osviještenost. Onih kojima treba i »zelena« reklama, poput uporabe biokozmetike ili ambalažnih proizvoda na osnovi uzgojinâ kao ulaza u proizvodni proces. Tko su ti prividno ekološki osviješteni? Mnogi umjetnici koji imaju dovoljno novca da plaćaju skuplje proizvode
Igor ČATIĆ
Objavljeno: 14. 2. 2012.
Počela je još jedna godina. Vjerovao sam da opet neće biti puna polietilenskih vrećica. Pa me onda pozvalo u emisiju. I poslije nje jedan političar izjavi da nije znao ništa o argumentima koje sam cijelu godinu navodio u javnosti. Poljuljan je cijeli sustav sakupljanja PET-plastenki. Treba međutim pohvaliti Čistoću u Zagrebu koja je stavila na raspolaganje posebne spremnike za ostalu plastičnu ambalažu. Međutim, osnovni je cilj ovog teksta poticanje rasprave o dvama problemima zaštite okoliša. Jedan je povezan s obvezom gradnje postrojenja za obnovljive izvore energije, a drugi možda još nije problem u Hrvatskoj, ali je velik problem, na primjer, u Velikoj Britaniji.
Najprije još nekoliko riječi o vrećicama jer je i to u obzoru rješavanja jednog ministarstva, kojem je preporučeno da se baš i ne bavi ekološkim pitanjima povezanima s jednom električnom centralom.
Sad ne samo mi, nego i neke druge zemlje opet provode hajku na integralne plastične vrećice. To su one koji su tanke 15 do 25 mikrometara, a ručke za nošenje njihov su integralan dio. Zašto? Zato da se trgovački lanci oslobode obveze pakiranja svježih proizvoda u nešto. Meni je svejedno. Naučio sam i na ekološko osjetno lošije papirnate jer tad nije bilo drugih. Istodobno i država želi nešto ušićariti, na primjer na porezu. Istodobno moram ponoviti jedan proračun. Naime, nedavno je Vjesnik objavio tekst »Odlagališta zatrpana biorazgradivim otpadom«.
Piše da je svaki hrvatski građanin tijekom 2011. proizveo 367 kilograma ili 367.000 grama otpada. Prema jednom portalu, uskoro se trebaju sastati predstavnici Ministarstva gospodarstva i Ministarstva zaštite okoliša da bi riješili problem plastičnih vrećica i stvorili osnovu za uvođenje razgradivih vrećica. Prema podacima predsjednika zagrebačke gradske organizacije HSS-u iz 2010., Hrvati su trošili 60 vrećica na godinu. Uz prosječnu masu od 5 grama, to je 300 grama. Dakle čak 0,08, tolerantno 0,1 posto ukupnog otpada čine klasične plastične vrećice. I onda se čudi ministrica i izjavljuje: »Ministarstvo zaštite okoliša opet je zadnja rupa na svirali« (Vjesnik, 9. veljače).
Pokušajmo se posvetiti nekim drugim, ozbiljnijim problemima gospodarenja otpadom. I da će se to promišljati unaprijed.
Čini se da bi se netko napokon trebao baviti pitanjem odakle Hrvatskoj, bez kamata, 10 milijardi eura za rješavanje obveza koje smo preuzeli s naslova zaštite okoliša. Najvjerojatnije iz zaduženja. A kamo će otići taj novac? Znam, ali to je druga tema. Samo natuknica, barem će polovina otići na inozemnu kupnju materijala kojih nemamo.
A htio sam zapravo pisati o jednom od budućih problema u gospodarenju otpadom, zasad intenzivnije u Velikoj Britaniji, ali bit će uskoro i u Hrvatskoj.
»Jesu li svi na broju? Vlakna? Da. A bakterije, male opruge, organski pamučni pokrivač? Da, da, da. A urin? Nazočan. Pjenasta plastika ili guma? Sve je učestalije tu.«
Sve je više proizvođača koji debelo naplaćuju prividnu ekološku osviještenost. Onih kojima treba i »zelena« reklama, poput uporabe biokozmetike ili ambalažnih proizvoda na osnovi uzgojinâ kao ulaza u proizvodni proces. Tko su ti prividno ekološki osviješteni? Mnogi umjetnici koji imaju dovoljno novca da plaćaju skuplje proizvode. Svejedno, plastenke za pjenušava pića ili pamuk. Nije važno radi li se o klasično uzgojenom ili organskom pamuku (pamuk je po definiciji organski polimer) koji, među ostalim, uzrokuje zbog nekontrolirana korištenja pesticida, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), i do milijun otrovanih na godinu. A o uzgoju i posljedicama tog »organskog«, čitaj GMO, pamuka u Indiji mogli smo ovih dana gledati na hrvatskoj televiziji.
Koji to proizvod sadrži pjenastu plastiku ili gumu, bakterije i urin? Ako niste odmah pogodili, radi se o madracima. Samo u Velikoj Britaniji na godinu treba nekako oporabiti 7 milijuna madraca i ostatak odložiti na odlagališta.
Nije li vrijeme da se i u Hrvatskoj uvede ekološka naknada jer rastavljanje madraca na sastavne dijelove traje nekoliko sati. Ali i za sve ostale proizvode koje jednog dana treba nekako odložiti.
I na kraju ne mogu a da ne uputim novoj ministrici zaštite okoliša javni poziv da zajedno odemo kupovati na tržnicu. Pa da se uvjerimo što treba ići u papirnatu ili plastičnu vrećicu. Pa da onda stavimo u torbu od tkanog ili netkanog tekstila. Ili ako moram toga puno kupiti, u kolica. Odakle ideja? Jesenas sam održao nekoliko predavanja pod nazivom »Ako ne plastičnim vrećicama – što umjesto njih«. Zašto bi se kažnjavao samo jedan plastični proizvod, integralne vrećice, a ne, na primjer, i ekološki izrazito lošije papirnate? A i madraci već sad zaslužuju, a ubuduće još i više, mudrost kako ih oporabiti.
Post je objavljen 18.02.2012. u 12:03 sati.