Marketing
Vrećinodavstvo u Europi
Harald Kaeb, Narocon Innovation Consulting, Berlin, Njemačka
Talijanska zabrana jednokratnih plastičnih vrećica -
izazov za (bio-) plastičarsku industriju
Zabrana nerazgradljivih jednokratnih plastičnih vrećica vruća je tema. Italija je to učinila, Španjolska planira, Europska komisija razmatra. Zabrana plastičnih vrećica novo je bojno polje Europske pravne regulative. Po prvi puta ikada, zakonska regulativa bi mogla u Europi imati odlučujući utjecaj na tržište jednog proizvoda i na razvoj proizvodnje biorazgradljive plastike. Za proizvođače te plastike Italija postaje obećana zemlja i magični predložak za tzv. vrećinodavstvo 1) u Europi , ali i šire.
U svakom slučaju, na bojnom polju već su raspoređeni snažni interesi, postojeće obaveze i ograničenja u gospodarenju otpadom te na kraju, ali nimalo manje važno – kompleksni politički i pravni okvir.
Talijanska zabrana potakla je javnu raspravu i niz akcija. EU vlasti stavile su problem pod kontrolu i sada smišljaju načine kako smanjiti potrošnju plastičnih vrećica, a time zapravo i povećanje ostalog otpada. Prije se smatralo da zabrana vrećica nije u skladu s EU direktivama, iako se s pravne točke gledišta ništa nije promijenilo od tada. No, kako se mijenja politička percepcija samo je pitanje dana kada će takva zabrana biti dopuštena. Koji su argumenti za to i koji su stvarno uvjerljivi i provedivi? Godinama je analizirano tržište plastičnih vrećica i relevantne politike. Tekst je prvi pregled trenutne situacije usredotočen na motive i akcije. Autor također ističe i rizike na koje svi sudionici moraju biti upozoreni.
Suočavanje s pitanjima odbacivanja smeća u okoliš
Integralne plastične vrećice, one kod kojih su ručke integralni dio proizvoda, (e. carrier bag, nj. Tüte, Tragtüte) danas su izvrgnute (pravnom) pritisku kao ni jedan drugi plastični proizvod. Snažna rasprava o otpadu i prekomjernoj potrošnji dovela je do mjera koje će dugoročno, u cijelom svijetu smanjiti korištenje odnosno potrošnju jednokratnih plastičnih vrećica. Od Bangladeša do Kine, od Tanzanije do Filipina - izgleda da je svaka država na planetu uvela zabrane, ili barem raspravlja o zabranama jednokratnih plastičnih vrećica. Google u jednoj sekundi daje 1,2 milijuna rezultata za pojam zabrana plastičnih vrećica (carrier bag ban) i tri milijuna fotografija za pojam odbačene plastične vrećice (bag littering). Fotografija kornjače s komadom plavog plastičnog filma postala je simbolom optužbi protiv plastičnih vrećica s ručkama.
< Slika 1: Negativne posljedice bacanja smeća u okoliš potakle su i podgrijavaju donošenje pravne regulative za zabranu plastičnih vrećica s ručkama (Foto: fotomontaža nepoznatog autora)
Šteta prouzrokovana smećem podgrijava rasprave i preusmjerava pozornost na biorazgradljivu plastiku kao moguće rješenje. Svojevremeno je to bilo zabranjeno područje zbog mnogih dobrih razloga: ako su proizvođači bioplastičnih proizvoda propagirali svoje proizvode u tom smjeru, to jednostavno nije moglo dugo trajati jer su stručna i znanstvena istraživanja pokazivala suprotno. Sve vrećice, bile one na osnovi nafte ili prirodnog plina (klasične vrećice) odnosno na osnovi biomase (bioplastika) mogu biti nerazgradljive ili razgradljive. Bez obzira od čega je načinjena vrećica isto tako pliva po morima, jedu je životinje, omotavaju se oko grana stabala, gomilaju se na tlu i ne raspadaju se. Bez obzira na plastične proizvode i vrstu materijala, bacanje smeća u okoliš kao društveno neprihvatljivo ponašanje ne smije biti poticano propagandom jednostavno će nestati. Proizvođači i potrošači plastičnih proizvoda s oksododatcima koriste te argumente i time griješe u svojim pokušajima širenja tržišta u Europi.
Naplaćivanje plastičnih vrećica daje dvostruku korist
Većina stručnjaka slaže se da je najbolji način borbe protiv odbacivanja smeća u okoliš, dati vrijednost plastičnim vrećicama. Najlakši put jeste naplatiti ih - nema besplatnih plastičnih vrećica za nikoga. Većina europskih supermarketa naplaćuju plastične vrećice - uobičajeno je 0,10 do 0,20 eura (0,75 do 1,5 kn) za vrećicu debljine 50 mikrometra.
Vrećice od biopolietilena (koji se proizvodi iz etilena koji je dobiven iz uzgojenih biljaka odnosno uzgojina) koštaju od 0,15 do 0,25 € (od 1,13 do 1,9 kn). Unatoč cijeni od 0,20 do 0,40 € (od 1,5 do 3 kn), kompostabilne plastične vrećice uspješno su predstavljene na sve više europskih tržišta na kojima nema zabrana. Njihov udio na tržištu doseže do 25 % u njemačkim i austrijskim trgovinama. Koncept prodaje vrećica s visokom cijenom postaje snažan trend u Europi. Trgovine u stvari, kada uvode vrećice s naplatom, zamjenjuju tanke jednokratne plastične vrećice (uobičajeno su debljine 15 do 25 mikrometara) s onim debljima od 40 do 50 mikrometara. To u stvari, predstavlja višestruke pogodnosti: deblje vrećice će teže biti otpuhane vjetrom, deblje vrećice ujedno su vrećice veće nosivosti te od jednokratnih postaju ponovno upotrebljive (kako se navodi u izvještajima o provedenim istraživanjima 4 do 7 puta). Ukupni broj potrošenih vrećica po glavi stanovnika pada s nekoliko stotina na nekoliko desetaka, odnosno s ukupne mase plastike od više od 2 kilograma po glavi stanovnika na manje od 1 kilograma.
< Slika 2: Lagane vrećice otpuhane vjetrom - više onečišćuju okoliš od onih težih vrećica (Foto: H. Kaeb)
Ovaj rezultat je odličan doprinos ostvarenju ciljeva prevencije, koji su visoko postavljeni u Europskoj hijerarhiji gospodarenja otpadom. Samo visokim naplaćivanjem vrećica ostvariti će se manja potrošnja i manje odbacivanje u okoliš. Ovaj koncept podržan je od većine distributera hrane. S druge strane, ako je toliko prigovora na jednokratne vrećice, onda taj koncept - naplaćivanja vrećica žele provesti i političari. Npr. uvođenje dodatne takse na plastične vrećice u Irskoj izazvao je prigovore britanskih trgovaca da bi se trebala smanjiti potrošnja plastičnih vrećica. Porez od 0,15 € (1,13 kn) po vrećici doveo je do 90 postotnog smanjenja potrošnje. U Velikoj Britaniji, premijer D. Cameron nedavno je upozorio britansku maloprodaju da mora smanjiti potrošnju plastičnih vrećica - ili će se uvesti dodatno oporezivanje. D. Cameron nije zadovoljan slabim rezultatima dobrovoljnog smanjivanja potrošnje. Izgleda da je samo pitanje vremena kada će se početi naplaćivati plastične vrećice u europskoj maloprodajnoj mreži. Trgovci vole novac i izbjegavaju poreze.
Nacionalna i EU politika o plastičnim vrećicama
U 2005. godini francuska vlada zabranila je jednokratne plastične vrećice, osim biorazgradljivih i kompostabilnih vrećica. Taj prvi pokušaj zakonske zabrane nije rezultirao smanjenjem odbacivanja smeća u okoliš. Francuska nije imala velikih problema s time. Ideja Grenelle de l‘Environnement (petogodišnji plan francuske vlada za ekološki i održivi razvoj) bila je usmjerena samo na povećanje prodaje francuskih poljoprivrednih proizvoda. Biorazgradljiva i plastika na bioosnovi samo su smatrani prilikom za francuske farmere i poljoprivredne kompanije. Zakonodavni okvir je unaprijeđen, unatoč slaboj infrastrukturi za prikupljanje biootpada i otpada za kompostiranje. Dok je Europska komisija blokirala provedbu francuskog zakona, talijanski zakon je uspješno stupio na snagu.
< Slika 3 - Kompostabilna vrećica osvaja tržišta unatoč višim cijenama i čak i ako to nije propisano (Foto: BASF)
Oba zakona (francuski i talijanski) predstavljaju kršenje načela europske direktive o ambalaži i ambalažnom otpadu (European Packaging and Packaging Waste Directive) kao i pravila neometanog tržišnog natjecanja. Ipak, u razdoblju od 2005. do 2011. godine došlo je do promjene javne percepcije o plastičnim vrećicama. Više od posljednje dvije godine televizijski programi, vijesti i članci, pa čak i filmovi, kritiziraju prekomjernu potrošnju i njen utjecaj na odbacivanje smeća u okoliš. Europska komisija nije izravno reagirala s odbijanjem talijanske zabrane, ali je sudjelovala u javnoj raspravi. Do kolovoza 2011. stiglo je 15 000 odgovora na pitanja koja se odnose na "potrebu za smanjenjem potrošnje, uvođenjem mjera kao što su dodatno oporezivanje ili zabrane, potrebom za razlikovanjem između biorazgradjivih i bionerazgradljivih, o europskoj normi EN 13432 koja se odnosi na normizaciju i označivanje“ i više. Glavni direktorat Uprave za zaštitu okoliša, gdje je J. Potočnik, odgovorna osoba, provodi istraživanje utjecaja mogućih mjera. Kao što je razjasnio u svojoj izjavi 2011. godine, Europska komisija vrlo rado će razviti širom Europe usklađene mjere za smanjenje potrošnje plastičnih vrećica i njihov utjecaj na okoliš.
Prva reakcija europske plastičarske industrije na talijansku zabranu, kao i u francuskom slučaju, bilo je snažno lobiranje protiv onemogućavanja tržišta. Ali, kao što je Europska komisija signalizirala »mi ćemo regulirati područje plastičnih vrećica«, strategija je promijenjena u samoregulirajući pristup. U listopadu 2011, Udruženje Europske plastičarske industrije predstavilo je Europskoj komisiji alternativne mjere vezane uz plastične vrećice. Prijedlog sadrži cijeli vrijednosni lanac i usmjeren je na unapređenje održivog korištenja plastičnih vrećica u Europi. Mjere predviđaju promociju višekratno upotrebljivih vrećica, izbjegavanje besplatne podjele vrećica, veće korištenje materijala od obnovljivih sirovina te recikliranog materijala u proizvodnji novih plastičnih vrećica. I dok je trajala rasprava o samoregulaciji u cijelom tom vrijednosnom lancu, Španjolska je donijela sličan zakon talijanskom. Pristup je da se jednokratne plastične vrećice zabrane od 2018. godine, osim onih biorazgradljivih i kompostabilnih, a čije su karakteristike definirane Europskom normom EN 13432. (EN 13432 Requirements for packaging recoverable through composting and biodegradation - Test scheme and evaluation criteria for the final acceptance of packaging odnosno HR EN 13432 - Ambalaža - Zahtjevi za oporabljivost ambalaže kompostiranjem i biorazgradnjom - Sheme ispitivanja i kriteriji prihvatljivosti ambalaže").
Važnost gospodarenja otpadom i recikliranja
Vrlo kvalitetan i vrijedan argument za kompostabilne plastične vrećice je da će iste pomoći da se prikupi više biootpada, npr. hrane i vrtnog otpada. Odvajanje takvog otpada s odlagališta ili drugi programi recikliranja važan su doprinos boljem gospodarenju otpadom i učinkovitijem recikliranju. Preduvjeti za to su uspostavljanje prikupljanja organskog otpada i sustava recikliranja. Međutim, u brojnim regijama, npr. u Južnoj i Istočnoj Europi, Francuskoj ili u Velikoj Britaniji, infrastruktura se teško razvija. Unapređenje pravne regulative vezano uz biorazgradljive vrećice provodi se u zemljama, ili barem u širim regijama, kod kojih nije dobro uspostavljen sustav kompostiranja (Južna Italija, Španjolska). Tamo su velike razlike u odnosu na situaciju u ostalim zemljama Europske zajednice. Potrošnja se bitno razlikuje od države do države članice Europske zajednice. To uključuje vrstu vrećica, veličinu i broj vrećica, što se bitno razlikuje. Na primjer, u Središnjoj i Sjevernoj Europi, npr. u Njemačkoj, Danskoj ili u Austriji, plastične vrećice rijetko se u trgovinama dobivaju besplatno što rezultira i njihovom malom potrošnjom.
< Slika 4: Vrećice za voće i povrće nisu uključene u vrećinodavstvo. To je odlična vrećica za biootpad (Foto: H. Kaeb)
Štoviše,raspoloživa regionalna gospodarenja otpada i infrakstruktura za recikliranje rangiraju se od gotovo ništa do vrlo razvijenih za sve vrste otpada. Za polietilenske vrećice, prevladavajući proizvod na tržištu vrećica, posebno sortiranje i programi recikliranja su razvijeni i dobro funkcioniraju u pojedinim europskim zemljama. I bilo kakva politika protiv polietilenskih vrećica, u stvari je politika protiv recikliranja. Naprotiv, prijašnja snažna i negativna rasprava senzibilizirala je europsku industriju bioplastike na područje recikliranja klasične plastike: kada se bioplastika miješa u negativnom smislu s tim stajalištima, tada se može očekivati sukob s predstavnicima tvrtki koje recikliraju. Kao što je recikliranje jedan od glavnih stupova europskog održivog razvoja i politike učinkovitog korištenja prirodnih resursa, tako će i karakteristike proizvoda bitne za njegovu oporabu i konačno pohranjivanje preostatka ili energijsku oporabu biti vrlo važni u budućoj europskoj pravnoj regulativi.
Učinak na okoliš bit će pomno ispitan
To isto vrijedi i za učinak na okoliš plastičnih vrećica što čini temeljni kamen u razvoju koncepta i razvoja tih najtraženijih proizvoda. Rezultati dostupnih analize životnog vijeka (LCA - Life Cycle Analyse) koje su uspoređivale različite tipove vrećice slažu se da npr. ponovno upotrebljive i reciklabilne vrećice su vrlo povoljne s motrišta zaštite okoliša. Što se manje materijala je upotrijebi za proizvodnju vrećica iste nosivosti, što se češće se ponovno koriste i ako se mogu reciklirati, to će vrećica imati bolji okolišni profil. Polietilenske vrećice proizvedene na bioosnovi od šećerne trske ponašaju se vrlo dobro u tim mjerenjima. Međutim, ako su vrećice izrađene od bionerazgradljive plastike izložene su postojećim zabranama. Biorazgradljiva plastika danas u analizama životnog vijeka ima niže ocjene temeljem organskog recikliranja nego ona koja se mehanički reciklira. Ona ima prednosti kada se računaju indirektni (sekundarni) učinci kada se odvaja otpad hrane s odlagališta ili kada se tokovi recikliranja održavaju čistima.
Mnoga pitanja ostaju otvorena
Na mnoga pitanja treba odgovoriti kako bi našli najbolje rješenje vrećica izlazeći u susret potrebama okoliša i gospodarstvu koje je u to uključeno. Ovisno o regiji i načinu primjene, različite vrećice su favorizirane.
< Slika 5: Polietilenske vrećice na bioosnovi su dobro reciklabilne i ekološki učinkovite - ali diskriminirane u Italiji (Foto: Zabel / European Bioplastics)
Biorazgradljive plastične vrećice nisu rješenje za problem otpada, ali su važan proizvod za organsku obradu otpada. Polietilenske vrećice na bioosnovi odlično su rješenje za uspostavljanje programa recikliranja plastike. U svim pravilnicima opseg i definicija vrećica predstavlja veliki izazov: koje su to jednokratne plastične vrećice, koje su ti ponovno upotrebljive, koje su to cjeloživotne vrećice? U talijanskoj i španjolskoj pravnoj regulativi jednokratne plastične vrećice nisu jasno definirane. Poznato je da se vrlo tanke vrećice ručkama kao integralnim dijelom vrećice (treger vrećice) koriste samo jednom prije no što ih iskoristi kao vrećicu za smeće, dok se vrećice s ručkama ili s izrezanim rupama za nošenje koriste više puta. Postoji li neko mjerilo koje odvaja jednokratne od višekratnih vrećica?
Samo vrlo dobri i vrlo čvrsti argumenti o odlaganju, gospodarenju otpadom i o održivosti opravdati će donošenje mjera koje će imati snažan utjecaj na tržište. Zabrane krše europsko zakonodavstvo i najviše imaju utjecaja na tržište - čak i od organizacija kao što je Udruženje europska bioplastika. Usmjeravanje na smanjenje potrošnje plastičnih vrećica ili porezi na posebne vrste vrećica mogu biti prihvatljivija rješenja. Dobrovoljni ugovori unutar grupacija i samoregulacija može biti alternativa pravnoj regulativi, ukoliko postiže iste rezultate na ostvarenju ciljeva na pametniji način. Nametanje razumne takse na plastične vrećice čini se pametnom i učinkovitom mjerom.
U Europi se može očekivati da će opcija odvajanja otpada biti sustavna i postojana. Industrija bioplastike ima vrlo dobre argumente da zauzme dobar dio tržišta plastičnih vrećica od 750 000 t. Nacionalni, grupacijski ili čak interesi kompanija neće biti dovoljni da bi se razvila ili obranila regulativa koja nije u skladu s načelima pravne regulative, održivog razvoja ili tržišnog natjecanja, a nevladine udruge i ostali koji u tome prepoznaju rizike, vjerojatno će se pobrinuti da neispunjena obećanja i utvrđene činjenice dospiju u medije.
Post je objavljen 09.02.2012. u 18:12 sati.