Pregled posta

Nema potrebe mijenjati plastične vrećice

Pokušavajući sačiniti analizu događanja u hrvatskom svijetu plastike u 2011. godini, došao sam i do reakcije našeg uvaženog prof.dr. Igora Čatića - umirovljenog profesora Fakilteta za strojarstvo i brodogradnju u Zagrebu, koji je odgovorio na konferenciju za novinare zagrebačkog HNS-a, a koji su predlagali zabranu plastičnih vrećica.

Prenosim članak s web portala Hrvatski fokus, od 23. kolovoza 2011. godine.

Nema potrebe mijenjati plastične vrećice

Za uzgoj pamuka troše se ogromne količine vode, koristi puno svih vrsta pesticida kao i mineralno gnojivo

Zemlji prijeti ropstvo. Lijevi i desni čelnici vole se slikati na dalekovidnici. Stalno se nešto otvara, pa zašto baš sada? A nitko ne prepoznaje mjere, kako se odhrvati sve većoj potrošnji tuđe akumulacije. Nije to jedina zemlja kojoj prijeti ropstvo. Nikako da se ta zemlja, ali i najveći dio zemalja u zajednici kojoj toliko težimo, pa i još uvijek najmoćnija zemlja svijeta, ugledaju u zemlje BRICS-a (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južnoafrička Republika). Koje su odlučile, treba proizvoditi za izvoz. Pa im sada dolaze na noge potpredsjednici najmoćnije zemlje da ih uvjere kako su njihove obveznice ipak vrijedne. Kakve to ima veze s predviđenim predavanjem „Ne plastičnim vrećicama - a što umjesto njih?“ Predavanje koje će slušati pučanstvo grada Cresa, u povodu zapažene obljetnice. Obilježavanja 20. obljetnice održavanja Dana Frane Petrića u rodnu gradu, tog svjetski poznatoga i priznatog filozofa. Kako se u tu priču uklapa javni plač uglednog glumca Rade Šerbedžije da nije dobio dovoljno novaca za svoje kazalište na Brijunima?

Postoji visoki stupanj povezanosti između navedenih događaja. Oni koji se ne slikaju na dalekovidnicama, sazivaju konferencije za medije. O jednoj od njih izvješćuje televizijska postaja Z1. »Kako bi javnost senzibilizirali na upotrebu ekološki prihvatljivijih rješenja, ali i poduzeli konkretne korake za smanjenje upotrebe plastičnih vrećica u Zagrebu, GO HNS-a održala je 12. kolovoza 2011. tiskovnu konferenciju.« Što piše na jednoj slici iz navedenog predavanja? Prikazane su istodobno tri polimerne vrećice. Dvije su od celuloznih polimera, od biljaka. To su načinjene vrećice od drva i pamuka. Na onoj od plastike, preciznije polietilena niske gustoće (PE-LD) piše. »Ja sam plastična vrećica ali možeš me višekratno upotrijebiti i oporabiti, ti...« Tko su ti...?

Jozo Radoš prepisuje tuđe

Poznati političar Jozo Radoš, HNS-ov zastupnik u Skupštini grada Zagreba, ukazuje objektivno na jedan problem. »Kao što znate, unatoč svim proklamiranim mjerama i politikama, grad Zagreb nije još uvijek usvojio odvojeno prikupljanje otpada, što je apsolutno nerazumljivo. Nemate čak ni na dovoljno mjesta na javnim prostorima, odnosno javne kontejnere za prikupljanje raznih vrsta otpada. Stoga, ako želite recimo plastičnu ambalažu, koja nije u sustavu povrata negdje odložiti, morate se dobro potruditi da bi našli negdje neki kontejner, što naravno većina građana ne čini.«

Taj je iskaz ispravan. Tko je za to kriv? Ministarstvo zaštite okoliša ili Zagrebački holding. Odgovor prepuštam zainteresiranim. Međutim nije slučajno iskusni političar poput Joze Radoša uporabio kao primjer plastičnu ambalažu. Uporabio je zato da otvori prostor svojim manje poznatim HNS-ovcima, koji u Zagrebu obavljaju važne dužnosti. Još je pridodao: »Broj vrećica koji se svake godine potroši u Hrvatskoj iznimno je velik«. Ako se uzme kao prosječna potrošnja od 60 vrećica godišnje, onda je to u prosjeku pet puta manje od zemalja poput razvijenih zemalja Europske unije.

Istodobno je Radoš otvaranjem tog pitanja pokazao dvoje. Da nema vlastitih ideja, već kopira čelnika GO HSS-a, Darka Vuletića koji je tu potpuno beznačajnu akciju s motrišta zaštite okoliša, akciju zabrane plastičnih vrećica pokrenuo već u siječnju 2011. I doživio teški neuspjeh, jer su mu stručnjaci dokazali da su plastične vrećice, osim što su razbacane po okolišu ružne, ipak najbolje rješenje. Drugo, puno važnije da otvaranjem takvih pitanja, HNS kao važan član Kukuriku koalicije, pokazuje nema ideje kako izvući ovo zemlju od onoga što ju čeka. Time dovodi u pitanje i podobnost koalicije da uspješno vodi zemlju, ako joj uopće uspije dobiti izbore.

I sada dolaze biseri iz usta N. Blažević, predsjednice Pododbora za zaštitu okoliša u Skupštini grada Zagreba: »Približno grad Zagreb godišnje potroši 58,5 milijuna plastičnih vrećica«. Točno, podatak je preuzet iz tekstova kada je GO HSS-a vodio svoju akciju »Vrećice trgovci na malo plate 13 milijuna kuna«. To znači da jedna vrećica košta 0,22 kune. Podatci s kojima raspolažem pokazuju da se radi o nekoliko puta višoj cijeni od one koju plaćaju trgovci.

Nema nikavoga začepljenja kanalizacije

Posebnu pozornost s obzirom na visoku stručnost gospođe Predsjednice privlači dio iskaza: »odbačene plastične vrećice uzrokuju začepljenje u kanalizaciji, koje slete na usjeve, usporavaju njihov rast, jer se omotaju oko biljke (o.p. bilo bi zanimljivo vidjeti takvo omotavanje u praksi), na poljima zaustavljaju prolaz kisika kroz zemlju, uzrokuju neplodnost tla, znamo da životinje ugibaju ako progutaju plastičnu vrećicu, njihov sastav zagađuje tlo«. Ima li dokaza da je negdje došlo do začepljenja kanalizacije? Od istog materijala od kojeg se rade te vrećice, po mišljenju gospođe Predsjednice, najveća pokora XXI. stoljeća, rade se crni pokrovi za kvalitetni uzgoj npr. jagoda. Posebnu pozornost privlače visokostručni iskaz da vrećice zbog sastava materijala onečišćuje tlo. Gdje su joj dokazi za to? Proizvođači polietilena trebali bi zahtijevati barem političku odgovornost zbog tog iskaza.

S takvim nestručnim iskazima, »GO HNS-a nadležnim institucijama HNS upućuje otvoreno pismo u kojem se traži odluka o povlačenju jednokratnih plastičnih vrećica iz upotrebe sa svih gradskih tržnica te postavljanje posuda za odlaganje i reciklažu vrećica«. I pridodaje, ipak rekao bih potpuno neobaviješteni J. Radoš. »Osim otvorenoga pisma koji smo prezentirali javnosti, građanima i nadležnima, mi ćemo to predložiti i u službenoj formi preko našega Kluba zastupnika i zastupnika u Skupštini Grada i uputiti gradskoj upravi službeni prijedlog s ove dvije točke, za početak. Prva točka, dakle da se povuku plastične vrećice s gradskih tržnica i drugo, da se postave posebne posude za njihovo sakupljanje u gradu.«

Prvi dio iskaza gospodina Joze Radoša svodi se na zabranu korištenja plastičnih vrećica na gradskim tržnicama. Dakle, dopušteno je onih oko 250 tisuća plastičnih vrećica, samo u velikim trgovačkim centrima. A ako zabranjujemo plastične vrećice, što će nam posebne posude za njihovo sakupljanje. Međutim gospodin J. Keglević, član Pododbora za zaštitu okoliša svojim tumačenjem problema vrećica istaknuo je svoju kandidaturu za najvišu nagradu plastičarske zajednice zbog svoje inovacije. »Sama izrada poliuretanske vrećice je beznačajna, međutim mislim da bi cijena 2 kn za platnenu vrećicu da bi to moglo biti prihvatljivo za cijelo društvo da prijeđe na uporabu platnenih vrećica«, kaže on. Do sada smo znali da se rade od najlona (nikada), PVC-a (možda), ali da se rade od poliuretana, koje najčešće susrećemo kao izolacijski pjenasti materijal ili kao pjene za osobna vozila ili pokućstvo, tehnička je novost godine.

Svojim istupima J. Radoš i njegovi suradnici pokazali su da poduzimaju akciju koja je kopija rada slične stranke. Pri tome ne poznaju osnovne karakteristike plastičnih vrećica s ručkama. A zalažu se za rješenje koje je s motrišta ekonomičnosti i zaštite okoliša bitno lošije. To su platnene vrećice. Jedna tvrtka, DM-Drogerie Markt, poduzela je konkretnu akciju. Tražila je da se donese određeni broj plastičnih vrećica u zamjenu za, ne baš jeftinu pamučnu vrećicu. Sakupila je određenu količinu vrećica (desetak tona). Međutim ta tvrtka odlučila se za ekološki najpovoljnije rješenje. Sada kupcima daje plastične vrećice, načinjene gotovo u cijelosti od recikliranog materijala.

Političare treba educirati

Treba ipak pomoći političarima iz HNS-a. Preporučam im da pročitaju u najnovijem broju časopisa „Podmornica“ zašto trebamo platnene (o.a. od kojeg materijala???), papirnate i plastične vrećice. Naime opisano je kupovanje subotom na tržnici i u okolnim trgovinama. Za one koji žele znati nešto više o tom problemu, postoji posebna stranica časopisa „Polimeri“, otvorena ove godine kada su HSS-ovci pokrenuli zabranu plastičnih vrećica.

Ipak za one koji žele procijeniti znanje političara, koji se pripremaju za vladanje ovim narodom, na pitanje zašto se proganja polietilenske vrećice, koje su mrske, jer su drske, kako su to promicali zeleni, ispod žita crveni devedesetih godina, odgovorio je G. Monbiot (Guardian, 8. travnja 2009.). »Manipuliranje plastičnim vrećicama je jednostavno za vlade, trgovce i kupce. Ako naplaćuju vrećice, trgovci će dopunski zaraditi, a kupci će se osjećati kako su ekološki osviješteni i pridonose očuvanju našeg planeta. Vrijeme je za promjenu u promišljanju; plastične vrećice srećom nisu pokora planeta, njihovo je najveće zlo što odvlače našu pozornost od hitnijih stvari«.

Kada se govori o platnenim vrećicama, najčešće se misli na pamučne. Kakva je budućnost pamuka? Uzgajanje pamuka (uzgojina) trenutačno zauzima 3 posto svjetskih poljoprivrednih površina. Za uzgoj se troše ogromne količine vode (Aralsko jezero je zbog pamuka isušilo) i 25 posto svih pesticida, ali i mineralna gnojiva. Situaciju bitno ne mijenja tzv. organski pamuk. Zapravo ju pogoršava. U posljednjih godinu dana cijena pamuka je porasla za više od 80 posto. Pitajte hotelijere koliko plaćaju za ručnike i posteljinu. A jedna je tvrtka koja je prodavala isključivo udobnu pamučnu robu; American Apparel bankrotirala je uglavnom zbog sve više cijene pamuka.

Sljedeća moguća zabrana je ona, koja bi mogla pogoditi HSS. Naime J. Kirigin nedavno je u „Vjesniku“ napisao: »S takvim mislima prisjećao sam se proteklih godina kad sam vozio na autocesti Interstate 5, negdje na pola puta između Los Angelesa i San Francisca, pokraj grada Kettleman Cityja gdje se nalazi veliko skupljalište krava pred slanje u klaonice. Na toj relativno maloj farmi obično je između 120.000 i 130.000 krava. Uvijek sam mislio: Evo, ovdje je u pogonu oko dva milijuna automobila!« Ovaj je autor tome pridodao: »Kada bih znao koliko ti automobili prijeđu godišnje kilometara, mogao bih proračunati ekvivalent utjecaja jedne plastične vrećice na okoliš, u odnosu na krave. Imajući pritom u vidu da svako osobno vozilo koje prijeđe 13 kilometara načini godišnji trag ugljikova dioksida prosječnog Austrijanca s naslova polietilenske vrećice. Naša prehrana zbog krava i ostalog je ekvivalent od 4758 km kretanja osobnog vozila.« Itd.

„Tragovi“, a ne „otisci“

Konačno, suvremeni dokazi temelje se na tzv. tragovima (nikako otiscima) koje ostavlja neki proizvod. Kako se pamučne vrećice po tragovima nalaze između papirnatih i plastičnih, navest će se podatke samo za ova dva posljednje navedena materijala. Za istu svrhu potroši se za papirnate vrećice 22 puta više materijala, papir utječe 10 puta više na efekt staklenika. Čimbenik iscrpljivanja prirodnih bogatstava za papir je 62 puta viši. Pritom se tijekom proizvodnje papira javljaju fosfati i nitridi, čega nema kod plastičnih. Stoga neka mi sada netko objasni zašto su papirnate ili pamučne vrećice bolje od polietilenskih?

A što se ovo tiče Rade Šerbedžije? Ove godine uspjelo mu je dovesti Angeline Jolie. Uz pomoć vrhunskih političara. Ta promidžbena akcija zavrjeđuje da mu se zatvori financijska konstrukcija. Ali to ne mijenja situaciju sa sredstvima. Svi su dobili manje i dobivat će još manje. Za znanstvene časopise odvaja se svega 50 posto onoga što se odvajalo za tu namjenu 2005. Sva hrvatska sveučilišta sa 185 tisuća studenata dobivaju jednaku sumu kao Ljubljansko sveučilište sa 60 tisuća studenata.

Obrazovanje, znanost, zdravstvo, duhovna kultura i slični dobivat će u budućnosti još manje. Bude li pitanje plastičnih vrećica postalo izborno pitanje. Svejedno lijevih ili desnih. B. Monbiot je lijepo napisao: »Plastične vrećice srećom nisu pokora planeta, njihovo je najveće zlo što odvlače našu pozornost od hitnijih stvari«. A hitnije stvari su, prvenstveno stvaranje nove vrijednosti. Jedino se nadam da će Master-plan, ponuditi neka nova rješenja. Tko se bavi problemom od 2,5 tisuće tona neopasnog otpada u Hrvatskoj godišnje, ne zaslužuje da obnaša vlast na državnoj razini.

Prof.dr. Igor Čatić

Post je objavljen 07.02.2012. u 19:27 sati.